FONOLOŠKE ODLIKE

ČAKAVSKOG NARJEČJA
ZAMJENICA ČA
 Zamjenica ča

• zamjenica ča ne postoji u drugim slavenskim jezicima, a

u čakavskom je narječju poseban leksem

• kriterij najvišeg ranga pri određivanju čakavskog

narječja
Glasovni kostur zamjenice ča

• vokalizacija poluglasa u slabom položaju u hrvatskom

jeziku, npr. magla (< mьgla), daska (< dьska)

• razlike između štokavaca i čakavaca, npr. čak. va : štok

u, čak. kade : štok. gdje, čak. malin : štok. mlin, čak.
manon (manun) : štok. mnom

• jaka vokalizacija je izrazita tendencija čakavskog narječja

Glasovni kostur zamjenice ča

• čь > čә > ča – vokalizira se poluglas u slabu položaju

• vь > və > va (vъzęti, vъvĕkъ, , kъde, mъša < čak.

vazeti, vavek, Vazam, važgati, kade, maša, pasa : štok.
uzeti, uvijek, Uskrs, užgati, gdje, misa, psa)
Veze prijedlog + ča

• navezivanje prijedloga i zamjenice ča, pri čemu se

reducira završno a, npr. za + ča > zač, va + ča > vač,
po + ča > poč, na + ča > nač

• u štokavskom i kajkavskom narječju završno se a ne

reducira (štok. pošto, nešto : kajk. pokaj, nekaj)
Veze prijedlog + ča

• neki rubni čakavski govori umjesto zamjenice ča rabe što,

kaj, ali se sklopovi prijedlog + ča uvijek pojavljuju i u tim
čakavskim govorima

• bez obzira kako upitno-odnosna zamjenica glasila u N, svi

čakavski govori u G imaju samo oblik zamjenice ča - česa
SAMOGLASNIČKI INVENTAR
Samoglasnički inventar

• jaka vokalnost u čakavskom narječju uzrokuje i povećan

vokalni inventar

• čakavski govori imaju većinom pet samoglasnika kao i

štokavski, ali ima i govora s različitim, uglavnom
zatvorenim samoglasnicima a, o, e, pa i s dvoglasima
(piet, gruad, kuonj)
Samoglasnički inventar

• neki čakavski govori imaju sustav s 8 vokala

• samo dugi vokali mogu mijenjati artikulaciju i proces

uvijek ide ka višim i zatvorenijim vokalima
DIFTONGACIJA
Diftongacija

• diftong je složeni glas koji nastaje neprekinutim

klizanjem iz položaja jednog vokala u položaj drugog u
istom slogu

• sustav s dvovokalnim realizacijama unutar istog sloga

vokalniji je od sustava koji toga nemaju

• oba dijela diftonga nisu po trajanju jednaka, tj. drugi je

dio diftonga obično dulji
Diftongacija

• diftonzi su uvijek dugi vokali, npr. mōj > muoj, I jd.

zemljōn > zemljuon, G mn. sēl > siel

• u nekim slučajevima diftongaciju pospješuje zatvorenost

sloga jer se vokali ne mogu održati duljim
nepromijenjeni u slogu, npr. tẽpal > tiepla, dõbar >
duobra, debẽla > debiela
Diftongacija
• diftongacija istovremeno zahvaća dva fonetski središnja
vokala, jedan prednjeg niza (e) i jedan stražnjeg niza (o)
pa ta dva vokala u dugim (naglašenim i nenaglašenim
slogovima) diftongiraju u zatvorenom pravcu ē = ĕĕ >
ie, ō = ŏŏ > uo

• u nekim se čakavskim govorima može diftongirati i ā =

ăă > oa, ua, ao, npr. gload, zdroavje, juaje, zuač, kvuas,
Kaota, traova

• diftongacija se najbolje čuva na otocima koji kao

zatvorene sredine najbolje čuvaju čakavske odlike
SAMOGLASNO R
Samoglasno r
Dvije skupine:

1. R
• vokalno r može biti dugo i kratko (brv, krv, Trst, rpa,
crkva)
• vokalno r može biti samo kratko (Trst, trd, četrtak, črn,
brz)
• ova je skupina brojnija

2. VR - ar, er, or, ər (varh, smart, svekarva, parst,

terbuh, deržati, berz, smort, vorh, sərce, bərdo)
Samoglasno r

• popratni vokali uz r nisu nastali vokalizacijom poluglasa

(npr. otec, denes, prišel, čarn, čarljen), već je riječ o
nekoj vrsti diftongacije, npr. kŗъstъ> krst, pŗъstъ> prst

• nakon ispadanja poluglasa nastaje slogotvorno r koje

nije vokal, ali ima središnje mjesto u slogu

• da bi se očuvala vokalnost umeće se a, e, o, a

zatvorenost se ne može ostvariti na ŗ, već na popratnom
vokalu, npr. kârst, bâr, smärt
REFLEKSI Ę
Refleksi ę
Dvije faze:

1. Starija
• ję-, čę-, žę- > ja- , ča-, ža-
• j, č, ž + ę > a (językъ, počęti, žęti > jazik, počati, žati)
• č, ž, š + ĕ > (krikĕti > kričĕti > kričati, legĕti > ležĕti >
ležati, slyhĕti > slyšĕti > slišati)
• otvoreniji izgovor ę i ĕ iza palatala (> a) obilježje je Pr
skupine ZJP

2. Novija
• ę > e (męso > meso)
REFLEKSI Ĕ
Refleksi ĕ

Dvije faze refleksa ĕ:

1. faza
• u svim je slavenskim jezicima ĕ > a, npr. prĕma >
prama, ĕdъ > jad
• ta se faza poklapa s prijelazom ę > a

2. faza
• ĕ > e, i / e, i, je

• ovim se ne može odrediti narječje, već samo govor, ali je

u čakavskom narječju dosta pouzdan kriterij
1. Ekavski čakavski govori

• sjevernočakavski dijalekt - istočna i središnja Istra

(Opatija, Kastav), Rijeka, Bakar, djelomično Gorski kotar,
sav otok Cres, sjeverni dio Lošinja

• ĕ > e u osnovi i u nastavku i po tome se razlikuje od

ostalih ekavaca
D jd. dobre žene, mane
L jd. va sele, na prage
G mn. čakavskeh, drageh
L mn. po skeleh
komparativi kratkeji, stareji
2. Ikavsko-ekavski čakavski govori

• srednjočakavski dijalekt - otoci Krk, Rab, Lošinj, Susak,

Pag, Dugi otok, Hrvatsko primorje od Kraljevice do
Novog, Senj, sjeverna Lika (Otočac, Brinje, Ogulin), dio
Gorskog kotara (Vrbovsko) i Žumberka (Kalje)

• ĕ > i, e u dugim i kratkim slogovima (mist, lipo, mliko,

belo, testo, telo)
2. Ikavsko-ekavski čakavski govori

Jakubinskij-Meyerevo pravilo

• ĕ + d, t, z, s, n, l, r, st, zd (osim c) + vokal

stražnjeg reda (a, o, u, ) > e, npr. bel, ded, leto,
pesak, seno, vera, mesto, testo, zvezda, žlezda
• u digtonškim govorima dugi ĕ > ie (liet, blieda, ciena,
biel)

• ĕ > i u svim ostalim slučajevima i na kraju riječi, npr.

brig, cviće, čovik, dica, grih, cip, minjati, pliva, vrime,
ždribe
3. Ikavski čakavski govori

• jugozapadni istarski i južnočakavski dijalekt - zapadna

Istra, čakavska mjesta na dalmatinskom kopnu (Split,
Zadar), zapadni dio poluotoka Pelješca, otoci Ugljan,
Pašman, Murter, Šolta, Hvar, Brač, Korčula, Vis

• ĕ > i u osnovi i nastavku (čovik, Rika, zdraviji,

pametniji)

• ikavizam je dosljedan i u onim riječima gdje se danas

više ne osjeća refleks ĕ (cista ‘cesta’)
4. Jekavski čakavski govor

• lastovski dijalekt – Lastovo

• ĕ > je u dugim i kratkim slogovima, npr. djete, sjeno,

svjeća, tjelo, pjesma, pjevati
REFLEKS POLUGLASA

• uglavnom kao a (dan), a izuzetno na Krku kao e (den) ili

o (don)