UGOVARANJE PREVOZA ROBE

U SLOBODNOM PREVOZU
 SLOBODAN PREVOZ
 Prijevoz za osobne potrebe mogu obavljati pravne ili
fizičke osobe pod uvjetima propisanim zakonom.
 Prijevoz za osobne potrebe može se obavljati kao
prijevoz tereta, koji vrše pravne osobe radi zadovoljenja
svojih proizvodnih ili uslužnih potreba u sklopu
djelatnosti upisanih u sudski registar i kao prijevoz
osoba koje su u radnom odnosu kod iste i druge osobe u
svezi s obavljanjem poslova iz te djelatnosti.
 Prijevoz za osobne potrebe može se obavljati osobnim
motornim vozilom ili iznajmljenim putničkim vozilom
(rent-a-car).
 Prigodom obavljanja prijevoza za osobne potrebe, u
vozilu se mora nalaziti pravomoćno rješenje
U prijevozu osoba za osobne potrebe u autobusu se mora nalaziti
putni list s popisom putnika iz zakona, a ako se obavlja prijevoz
uposlenika s posla na posao, osobe koje se prevoze moraju imati
identifikacijske iskaznice izdate od pravne, odnosno fizičke osobe
koja taj prijevoz obavlja.
 Fizička osoba može obavljati prijevoz za osobne potrebe s jednim
ili više vozila ako:
1. prevozi teret koji je u svezi s obavljanjem gospodarske i druge
djelatnosti za koju ima rješenje,
2. samostalno obavlja poljoprivrednu djelatnost, te prevozi osobne
poljoprivredne proizvode, ili
3. prevozi druge proizvode koje je nabavio u svrhu te proizvodnje,
4. prevozi osobe koje su kod njega u radnom odnosu.

 Vozilom u vlasništvu fizičke osobe, kojim se vrši prijevoz za

osobne potrebe, može upravljati vlasnik vozila ili vozač koji je u
radnom odnosu kod vlasnika vozila.
 Fizička osoba može obavljati prijevoz osoba, tereta, ili osoba i
tereta za osobne potrebe motornim vozilom samo temeljem rješenja
za obavljanje tog prijevoza, koje izdaje mjerodavno tijelo prema
odredbama Zakona o obrtu, na čijem području fizička osoba ima
prebivalište.
 Rješenje iz ovog članka ne može se izdati fizičkoj osobi koja je
upisana u registar za obavljanje javnog prijevoza.
 Mjerodavno tijelo iz ovog članka dužno je voditi registar izdatih
rješenja za obavljanje prijevoza za osobne potrebe.
 Odredbe ovog članka ne odnose se na prijevoz za osobne potrebe
koji se obavlja putničkim automobilom građana i vozilom
specijalno opremljenim za kampiranje.
 U motornom vozilu kojim se obavlja prijevoz za osobne potrebe
mora se nalaziti rješenje za obavljanje tog prijevoza.
 U teretnom motornom vozilu najveće dopuštene mase preko 3.500
kg, kojim se obavlja prijevoz tereta, mora se nalaziti tovarni list iz
ovog zakona.
 VOZNI PARK
Vozni park jednog ATP-a može da bude heterogeni i homogeni.
 Heterogeni vozni park se sastoji od vozila različite vrste, marke i
tipa.
Homogeni vozni park se sastoji od vozila iste vrste, marke i tipa.
Transport robe se vrši na raznim prevoznim putevima sa različitim
pokazateljima i izmjeriteljima rada u različitim uslovima
eksploatacije.
Imajući ovo u vidu jasno je da će maksimalnu efikasnost ostvariti
vozila heterogenog voznog parka dok bi vozila homogenog
voznog parka vodila sasvim sigurno ka opadanju proizvodnosti i
porastu troškova transporta.
Homogeni vozni park je lakši za održavanje i opravke što
troškove čini znatno manjim, dok je heterogeni vozni park teži za
održavanja i opravke te dolazi do povećanja troškova.
 KRITERIJ ZA ODABIR
OPTIMALNOG PRIJEVOZNOG
SREDSTVA
Pravilan izbor prijevoznih sredstava je od najveće važnosti jer ima
velike posljedice.
U praksi je često važno da se odredi procjena pojedinog prijevoznog
sredstva u smislu definiranja njegove eksploatacijske fizionomije.
 To se odnosi i na postojeća transportna sredstva kojima raspolaže
određena radna organizacija ili grana saobraćaja.
Također, to se odnosi na ona transportna sredstva koja će poduzeće
nabaviti radi obnove ili povećanja vlastitog voznog parka.
Sva ta vozila imaju određene karakteristike koje treba tačno definirati
i u tom smislu treba dati ocjenu svakog tipa transportnog sredstva.
Takva stručna ocjena prijevoznih sredstava važna je i za analizu
postojećeg stanja i za planiranje budućeg razvoja.
 Ona se izvršava po određenim kriterijima, koji su tehničke i
ekonomske prirode
Najvažniji kriteriji za ocjenu svakog
transportnog sredstva su:
1. kapacitet,
2. oprema i pogon,
3. brzina,
4. ekonomičnost,
5. održavanje,
6. autonomija,
7. sigurnost,
8. zagađenje okoliša,
9. pouzdanost, tačnost, redovitost i udobnost,
10. specifičnosti.
 Glavne karakteristike transportnih sredstava su
važne jer se upravo s pomoću njih može doći do
poznavanja pojedinog tipa i objektivne ocjene
pogodnosti za određenu službu, za ocjenu
mogućnosti prebacivanja na neku drugu službu
kao i za razmatranje izbora pri novoj nabavci
transportnih sredstava za određenu primjenu.
Svi navedeni elementi karakteristika i ocjene
transportnih sredstava objašnjeni su u daljnjem
izlaganju
 KAPACITET
Kapacitet se definira prema vrsti određenog transportnog sredstva i
prema svrsi za koju je građeno.
Izražava se ili u tonama nosivosti ili u nekoj drugoj jedinici.
 To će u većini slučajeva biti masa za teretna vozila, a broj sjedala za
putnička. Međutim, može biti i opravdanih odstupanja.
 Npr. za transportna sredstva za prijevoz kontejnera biti će najvažniji
podatak o broju kontejnera koji se mogu utovariti pa tek onda ukupna
masa.
Za vozila za prijevoz automobila najvažniji podatak o kapacitetu je
broj kola koja može primiti prostor toga transportnog sredstva.
Ovdje se misli isključivo na tzv. statički kapacitet vozila, tj. na
mogućnost jednokratnog utovara, jer dinamički kapacitet, što znači
sposobnost količine prijevoza određenog sredstva u određenom
vremenu (mjesec, godina i sl.), nije tehnička karakteristika vozila nego
je rezultat načina eksploatacije.
 OPREMA I POGON
Oprema se smatra kao dopunski podatak za kapacitet, jer se
odnosi na mogućnost prihvata tereta i kvalitete usluge.
Taj podatak dolazi u obzir samo ondje gdje takva oprema
postoji, odnosno gdje je nužna za određenu namjenu.
 Tu se misli isključivo na specijalnuopremu za grijanje tereta
(npr. za bitumen ili asfalt jer se u slučaju ne grijanja stvrdne),
Kada se govori o pogonu posebni značaj se odnosi na vrstu i
snagu pogona.
 Pri navođenju podataka o snazi treba prvenstveno navesti
onu snagu koja je trajnoraspoloživa.
 Neka transportna sredstva mogu razviti u ograničenom
vremenu (10 minuta ili jedan sat) znatno veću snagu.
 BRZINA
Brzina podrazumijeva ukupno vrijeme putovanja, uključujući
razdoblja potrebnih za ukrcaj, iskrcaj tereta te ukupna
vremena čekanja u slučaju prijevoza „od vrata do vrata"
 Danas se brzina smatra jednim od najvažnijih kriterija za
odabir optimalnog prijevoznog sredstva u transportnim
lancima.
 Također, za ovu karakteristiku daju se podaci samo
oehničkim brzinama, jer su samo one sastavni dio tehničke
konstrukcije vozila, dok su ekonomske brzine rezultat
različitih načina eksploatacije.
 Za transportna sredstva s vlastitim pogonom samo se po sebi
podrazumijeva da je moguća najveća brzina ujedno i
dopuštena.
 EKONOMIČNOST
Pod ovom karakteristikom ne misli se na ekonomičnost
poslovanja, nego na one elemente u tehničkim karakteristikama
određenoga transportnog sredstva koji se bitno odražavaju na
troškove i na konačni rezultat ekonomičnosti.
Tu je u prvom redu potrošnja energije, jer ona pri transportu
ima veliku ulogu i često odlučujuće utječe na ukupne troškove.
 Suvremeni razvoj potencira još viši utjecaj tog elementa, jer se
traže sve brža transportna sredstva, pa količina energije koju
troše dobiva sve više na udjelu iako se konstruktori pogonskih
strojeva trude da smanje potrošnju goriva po jedinici snage.
 Najčešće se taj podatak izražava u litrama na 100km.
Cilj svakog prijevoza je postići ekonomičnost,
odnosno ostvariti čim veću dobit uz što manje
troškove.
Faktori koji utječu na formiranje troškova su
slijedeći:
1. Vrsta prevoznog sredstva
2. Udaljenost
3. Opseg prevoza
4. Iskorištenost prevoznog kapaciteta
5. Težina I vrsta robe
6. Kvaliteta prevozne usluge
 ODRŽAVANJE
Ovaj problem može se promatrati s dva aspekta, s aspekta
složenosti održavanja i s aspekta troškova održavanja. Oboje
je važno, a donekle i povezano.
Održavanje transportnih sredstava je vrlo važan dio
eksploatacije i predstavlja preduvjet uspješne eksploatacije,
stoga mu treba posvetiti veliku pažnju.
Iskustvo je pokazalo da je najbolji sistem preventivno
održavanje.
Preventivno održavanje podrazumijeva da se ne čeka da neki
dio dotraje, nego da se zamjenjuje nakon određenog vremena
upotrebe bez obzira na to je li još dobar ili nije.
 Osnovna ideja je da se samo dobri dijelovi zamjenjuju kako
ne bi uopće došlo do pojave kvara.
Održavanje je složeno, od rutinskog servisa koji
sadrži gotovo svakodnevne sitne preglede, pa preko
tekućeg održavanja do velike revizije ili generalnih
popravaka.
 Pri ocjeni karakteristika transportnih sredstava
neophodno je uzeti u obzir i održavanje, može li se ili
ne može lako, brzo i jednostavno izvršavati, jesu li
zamjenski dijelovi skupi i da li se održavanje može
izvršiti s osobljem običnih kvalifikacija ili traži
pojedince posebno osposobljene i specijalizirane.
 Kao najbitniji faktor ove karakteristike je upravo to
da se treba uzeti u obzir koliko iznose godišnji
troškovi održavanja, jer svako transportno sredstvo se
međusobno razlikuje pa su tako i troškovi različiti
 AUTONOMIJA
Autonomija, izdržljivost ili domet
podrazumijeva krajnju udaljenost do koje neko
vozilo može doći svojim punim zalihama.
Glavni element je gorivo, tj. odnos između
zaliha spremnika za gorivo i normalne
potrošnje goriva na jedinicu udaljenosti.
Za neke vrste transportnih sredstava domet nije
važan, jer je njegovo produženje jednostavno,
u cestovnom saobraćaju gdje je dovoljno da
vozilo skrene do najbliže benzinske pumpe.
 SIGURNOST
 Sigurnost podrazumijeva sposobnost
transportnog sustava za zaštitu robe prije
njihovog djelomičnog oštećenja, gubitka
ili potpunog uništenja.
Sigurnost se procjenjuje u pogledu
nesreća, ali i u smislu mogućeg kriminala
(preuzimanje robe za isporuku, do
njegova preuzimanja od strane određenih
korisnika).
 ZAGAĐENJE OKOLIŠA
Zagađenje okoliša također se u novije vrijeme
nameće kao jedan od glavnih problema
kvalitete prijevoza.
 Postoje primarni i sekundarni zagađivači
zraka, u primarnoj skupininalaze se čestice,
ugljen monoksid (CO2).
 U drugu skupinu, sekundarnih zagađivača
zraka, pripada ozon koji nastaje zbog kemijske
reakcije između ugljikovodika i dušičnih
oksida u prisutnosti sunčeve svjetlosti.
 POUZDANOST, REDOVITOST,
TAČNOST I UDOBNOST
Svaki od navedenih kriterija ima bitan utjecaj na izbor oblika
transporta, ali je za sve njih zajedničko da ovise o tehničko-
tehnološkim svojstvima transportnog sredstva i
infrastrukture, odnosno o njihovom zajedničkom odnosu.
Korisnik transportne usluge cijeni te pokazatelje.
Cjevovodi imaju najveću redovitost, pouzdanost i točnost,
cestovni transport ima visoki stupanj pouzdanosti,
redovitosti, točnosti i udobnosti, željeznički promet ima
visoki stupanj pouzdanosti i udobnosti, dok im je točnost
potpuno loša.
Dok vodni promet ima visok stupanj pouzdanosti, donekle
točnosti i udobnosti, a zrační od svih navedenih pokazatelja
se može pohvaliti samo tačnošću.
 SPECIFIČNOST
To su dopunski podaci koji su neophodni, uz
prethodno navedene, da bi se mogla dobiti
potpuna ocjena određenog transportnog
sredstva.
Posljednje mjesto na listi nabrajanja ne znači i
posljednji stupanj važnosti.
Može se dogoditi da u nekom konkretnom
slučaju upravo podaci iz ove skupine budu
odlučujući za usvajanje, a još češće za odbijanje
pri izboru pojedinih tipova transportnih
sredstava, za prebacivanje na neku liniju ili
nabavu.
 OPIS POSTUPKA IZBORA
OPTIMALNOG PRIJEVOZNOG
SREDSTVA
Postupak izbora optimalnog prijevoznog sredstva
odvija se u četiri koraka:
1. Određivanje ograničenja koja se postavljaju
pred prijevozna sredstva,
2. simulacija rada mogućih prijevoznih sredstava
u proizvodnom sustavu,
3. postavljanje kriterija izbora prijevoznih
sredstava i definiranje funkcije cilja,
4. rješavanje funkcije cilja - izbor optimalnog
prijevoznog sredstva.
 VRSTE CESTOVNIH VOZILA ZA
PREVOZ TERETA
MOTORNA VOZILA
 Motorni tricikli – pogonski dio nalazi se iza ili ispred tovarnog prostora ako je
tovarni sanduk ispred onda se smije tovariti najviše do visine glave vozača
namijenjeni za gradski prijevoz
kamioni - male nosivosti do 1,5 tona,- srednje nosivosti preko 1,5 tona do 5 tona,
velike nosivosti preko 5 tona
 sanduci - s niskim, visokim, otvorenim, zatvorenim stranicama, sa i bez krova,
pomični i nepomični sanduci, sanduci u obliku rešetki, zatvoreni ili furgon
tegljač - razdvojenog tipa, sastavljeno od vučnog dijela i poluprikolice koja se
prednjim dijelom oslanja na vučni dio a na zadnjem ima jednu ili više osovina, spoj
je preko tanjuraste spojke, jedno vučno vozilo poslužuje i tri poluprikolice
transportni traktor - tovarni sanduk vuče za sobom kratka šasija, velika
manevarska sposobnost, vuče dvije ili više prikolica koristi se u lukama,
zrakoplovnim pristaništima, skladištima a sa dodatnim uređajima može poslužiti i u
šumarstvu, poljoprivredi
 motorni prednjaci - auto-traktori-kamioni s jako skraćenim tovarnim sandukom,
a služe za vuču specijalnih prikolica
PRIKLJUČNA CESTOVNA VOZILA
 nemaju vlastiti pogon
svrha - povećanje prijevozne moći, smanjenje troškova, veće iskorištenje vučnog vozila
 - moraju se lagano kretati, biti što lakša, što jednostavnija i da imaju kočnice te uređaje
za signalizaciju
vrste priključnih vozila
1. prikolice
2. poluprikolice
3. specijalne prikolice
4. prikolice - tovarni sanduk smješten na dvije ili više osovina
5. poluprikolice - mogu biti u obliku otvorenih platformi, sa stranicama različitih veličina,
u obliku furgona, cisterni i kao kiperi, s vučnim dijelom spojena tanjurastom spojkom
6. specijalne prikolice - namijenjene za naročite vrste prijevoza, za teške terete
7. specijalna teretna vozila - za prijevoz građevinskih materijala (grederi, mješalice,
damperi, kiperi)
8. cisterne (tekućine i plinovi)
9. komunalna vozila (vatrogasna vozila, vozila za održavanje čistoće, policijska vozila, za
održavanje komunalnih instalacija
10. Hladnjače (provjetravajuće, hladnjače ili vozila s rashladnim uređajem)
11. pokretne radionice
12. pokretne pekare, kuhinje
 PREVOZNI PROCES
U prevoznom procesu postoje tri faze rada i to:
a) pripremna faza
 b) faza izvršenja
c) faza okončanja
 U pripremnoj fazi dolaze ovi poslovi:
1. davanje ili primanje upita mogućnosti prijevoza
2. stupanje u kontakt s poslovnim partnerom
3. Sklapanje ugovora o prijevozu
4. izbor ljudi, sredstava i mehanizacije
5. izdavanje dokumentacije
 FAZA IZVRŠENJA
U fazi izvršenja dolaze ovi poslovi:
1. javljanje poslovnom partneru o dolasku na utovar
2. preuzimanje dokumentacije o teretu
3. utovar i slaganje tereta
4. učvršćivanje tereta
5. pokusna vožnja
6. Prijevoz
7. prijeva o prispijeću tereta primatelju
8. istovar ili pretovar
9. Utovar
10. Prijevoz
11. Istovar
preuzimanje tereta potvrđivanjem prijevozne
dokumentacije, ova faza mogla bi se opet
podijeliti u tri faze i to:
1. utovar i istovar možemo opet smatrati
neproduktivnim fazama,
2. prijevoz se može smatrati produktivnom
fazom na vrijeme utrošeno na utovar,
pretovar i istovar može se
utjecati:organizacijom rada primjenom
mehanizacije
3. primjenom sredstava racionalizacije
utovarno - istovarnim objektima
 FAZA OKONČANJA
U fazi okončanja dolaze ovi poslovi:
1. predaja prijevozne dokumentacije
2. analiza i obračun prijevoznih troškova
3. pisanje računa za izvršeni prijevoz
4. izvršenje naplate za prijevoznu uslugu
 DOKUMENTI
DOKUMENTI VOZAČA
1. vozačka dozvola
2. putna isprava
 DOKUMENTI VOZILA
1. prometna dozvola
2. dozvola za prijevoz po stranim zemljama
3. potvrda o osposobljenosti vozila za razne vrste
prijevoza
4. ostala dokumentacija ovisna o vrsti prijevoza
 DOKUMENTI TERETA
 Razne potvrde kod prijevoz specijalnog tereta
 DOKUMENTI
1. Otpremnica
2. Dostavnica
3. Spisak pošiljaka
4. Naznaka o porijeklu robe
5. Izvozna, uvozna i prijevozna dozvola za teret
6. Ostala dokumentacija
7. tahograf
8. knjižica za provjeravanje rada voznog osoblja  zapisnik o lomu ili
manjku tereta
9. karnet TIR
10. nalog za utovar tereta
11. putni nalog
12. međunarodni putni nalog
13. tovarni list
14. tovarni list i račun
15. račun za izvršeni prijevoz
 ZAKON O MEĐUNARODNOM I
MEĐUENTITETSKOM CESTOVNOM
PREVOZU
Za
 obavljanje međunarodnog vanlinijskog prijevoza roba domaći prijevoznik je
dužan pribaviti dozvolu za obavljanje međunarodnog prijevoza roba, koju izdaje
nadležno ministarstvo, ukoliko međunarodnim ugovorom nije drukćije uređeno.
Dozvole za prijevoz roba koje nadležnom ministarstvu dostave nadležni organi
drugih država i Konferencija evropskih ministara transporta (CEMT), domačim
prijevoznicima izdaje nadležno ministarstvo.
Ukupan broj ( kontingent ) dozvola za prijevoz roba između Bosne i Hercegovine
i drugih zemalja, dozvole za tranzit robe i dozvole za prijevoz robe u treče zemlje
i iz trečih zemalja, kao i rok važenja pojedinih dozvola utvrđuje nadležno
ministarstvo.
Kada se prijevoz roba obavlja kombinacijom vozila, dozvolu izdaje nadležno
ministarstvo zemlje registracije vučnog vozila. Ova dozvola istovremeno važi i za
prikolicu ili poluprikolicu, bez obzira gdje su registrirane.
Bliže odredbe o kriterijima, postupku i naćinu raspodjele stranih dozvola za
prijevoz roba domačim prijevoznicima, pravilnikom propisuje ministar.
Strani prijevoznik obavlja međunarodni
vanlinijski prijevoz roba na teritoriji Bosne
i Hercegovine na osnovu dozvole koju
izdaje nadležno ministartvo, ako
međunarodnim ugovorom nije drukčije
uređeno.
Original dozvole za prijevoz roba mora se
nalaziti u stranom vozilu, dok se ono nalazi
na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Izuzetno od odredaba pod uvjetima
reciprociteta, dozvola za prijevoz nije
potrebna za:
1. prijevoz vozilima čija ukupna težina, ukljućujuči prikolice, nije veća od 6
tona, ili dozvoljeni korisni teret, ukljućujući prikolice, nije veći od 3, 5 tone;
2. prijevoz oštećenih vozila i ulaz vozila za pomoć na cesti;
3. prijevoz selidbenih stvari u posebno opremljenim i isključivo za takve
prijevoze namijenjenim prijevoznim sredstvima;
4. prijevoz posmrtnih ostataka;
5. prijevoz poštanskih pošiljaka;
6. prijevoz eksponata za sajmove i izložbe, uključujući i arheološke predmete;
7. prijevoz sprava, opreme ili životinja za pozorišne, muzičke, filmske, sportske
ili cirkuske priredbe, kao i za radio, filmska i televizijska snimanja;
8. prijevoz pčela i ribljeg mlađa;
9. prijevoz cvijeća, ukrasnog bilja i biljnih sadnica;
10. prijevoz stvari koje su poslane kao humanitarna i druga pomoć, u slučaju
prirodnih i drugih katastrofa;
11. prijevoz stvari na aerodrom i sa aerodroma u slučaju havarije ili druge
avionske nezgode;
12. prijevoz priključnim vozilom u skupu vozila koji čine motorno vozilo
domaćeg prijevoznika i strano priključno vozilo;
13. ulazak praznih vozila, s kojima se zamjenjuju vozila u kvaru i preuzimaju za
prijevoz roba iz vozila u kvaru.
Međunarodnim ugovorom mogu se odrediti i druge
vrste prijevoza za koje nije potrebna dozvola.
 Izuzeci važe samo, ako se prevezena roba vrača u
državu porijekla.
 Za prijevoz posada vozila mora imati isprave i
drugu dokumentaciju iz kojih se nesumnjivo može
utvrditi da je u pitanju taj prijevoz.
 Strani prijevoznik može obavljati prijevoz roba iz
Bosne i Hercegovine za treću zemlju i obratno, ako
je to utvrđeno međunarodnim ugovorom i ako za
to dobije dozvolu nadležnog ministarstva.
Međuentitetski prijevoz roba obavlja se slobodno,
bez odobrenja.