13 - I 14 - Pojam Ideologije I Različite Ideologije U Istorijskom Kontekstu

You might also like

Download as pptx, pdf, or txt
Download as pptx, pdf, or txt
You are on page 1of 20

političko djelovanje;

Pojam ideologije i različite ideologije u istorijskom kontekstu.


Političko djelovanje
• Složeni društveni uslovi stvorili su potrebu da se usklade različiti interesi i mišljenja.
Politika je preuzela ulogu da usaglasi različite volje da bi postigla različite ciljeve. Politika
predstavlja put ka prevazilaženju suprotnosti i sukoba koji postoje u društvu. Politika se
odnosi na stvaranje, očuvanje i mijenjanje opštih društvenih pravila koja regulišu
društveni život.

• U užem smislu politika predstavlja vještinu vladanja. Izučavanje politike znači traganje za
odgovorom na pitanja ko vlada, u čijem interesu se vrši vlast, kakvi su mehanizmi i koja su
sredstva vladavine u nekom društvu. Takvo shvatanje politike usmjerava pažnju ka analizi
države, političkih stranaka, političkih ustanova, političke kulture i prije svega analizi samog
pojma vlasti.
Principi demokratskog konstituisanja političkog ambijenta

• Demokratija je politička orijentacija koja favorizuje vladu naroda, odnosno


izabranih predstavnika naroda. Demokratija je politički sistem baziran na
mogućnosti da narod bira svoje predstavnike. To je suštinski koncept demokratije.
• Prava i slobode građana, politička nauka svrstava u 4 generacije: građanska,
politička, ekonomska i socijalna.
• Takođe takvo društvo mora podržavati svaki oblik pluralizma. To znači da država
mora imati više političkih stranaka i interesnih grupa, tj. grupa za pritisak i da
građani mogu slobodno pristupiti njima ili osnovati svoje.
• Izbori moraju biti tajni, opšti i jednaki.
• Najčešći oblici neposredne demokratije su narodna inicijativa i referendum.
Ideologija se shavata kao vodič za političku i društvenu akciju. To znači da se
ona ne ograničava na opis postojeće stvarnosti, već uključuje i viziju
poželjne budućnosti. Zbog toga svaka ideologija istovremeno govori o tome
šta jeste – odnosno opisuje činjenice, ali i o tome kako bi trebalo da bude -
odnosno predstavlja zalaganje za određene vrijednosti.
Kada opisuje postojeće stanje, ideologija u prvi plan ističe svoj saznajni
karakter. Zato se često kaže da ideologija predstavlja pogled na svijet.
S obzirom na to da taj pogled na svijet u značajnoj mjeri zavisi od položaja
pojedinaca u društvu, odnosno njihove pripadnosti različitim društvenim
grupama, smatra se da ideologija pomaže jačanju grupne svijesti, a time i u
unutrašnjoj koheziji grupe. Otuda potiče njena integrativna funkcija.
S druge strane, kao vizija poželjnog društva, ideologija uz sebe veže
osjećanje nade ili straha, simpatije ili neprijateljstva običnih ljudi. U tome se
vidi emocionalni potencijal ideologije.
Upravo zbog toga ideologije mogu imati značajnu ulogu u političkoj
mobilizaciji stanovništva.
Ideološki principi se često predstavljaju u formama kao što su:
parole, pamfleti, plakati, znaci itd.
 
Tako na primer sloboda, jednakost, bratstvo su parole koje
izražavaju liberalnu ideologiju. Fabrike radnicima- zemlja seljacima
izražavaju socijalističku ideologiju, a parola Bez kralja ne valja –
konzervativno-monarhističku ideologiju.
Ideologije u istorijskom kontekstu
 
Postoje različiti načini na koje je moguće klasifikovati ideologiju. Najčešće korišten
model je onaj koji političke ideologije razvrstava na lijevo-desno. Prema tom stanovištu
komunizam predstavlja krajnje lijevu poziciju, socijalizam umjereno lijevu, liberalizam
centralnu, konzervatizam umjereno desnu, a fašizam krajnje desnu poziciju.
Porijeklo termina “ljevica” i “desnica” datiraju od francuske revolucije i rasporeda
sjedenja koje su usvojile različite grupe na prvom zasjiedanju staleža 1789. god.
Aristokrate koje su podržavale kralja, sjedjeli su sa njegove desne strane, dok su radikali,
članovi trećeg staleža sjedjeli sa njegove lijeve strane. Uskoro je termin “desnica”
shvaćen u značenju reakcionarnog ili monarhističkog, a termin ”ljevica” je
podrazumijevao revolucionarne ili egalitarne poboirnike.
Liberalizam
Liberalizam je u poslednja dva vijeka dominantna ideologija u razvijenom
dijelu svijeta. U centar pažnje postavljaju pojedinca. Sloboda ljudi da
ostvaruju svoje interese je najviša vrijednost liberalizma. Sloboda svakog
čovjeka je ograničena jedino slobodom drugog čovjeka. Jedna od temeljnih
postavki liberalizma je “da su svi ljudi rođeni jednaki” i da se zalažu za
jednaka prava svakog čovjeka pred zakonom.
Ljudi treba da se nagrađuju prema sposobnostima i uloženom trudu.
U politčkom smislu se zalažu za toleranciju, slobodne izbore, svako ima
pravo da bira i da bude biran, i za podjelu vlasti na zakonodavnu,
izvršnu i sudsku kako bi se spriječilo kvarenje vlasti.
Dok su klasični liberali 19. vijeka bili oštro protiv bilo kakvog miješanja
države u privredu kasnije je preovladao stav da vlada mora
intervenisati kako bi obezbijedila jednake šanse.
 
Konzervatizam
 
Ova ideologija se pojavila kao reakcija na promjene koje je donijela Francuska
revolucija. Smatrali su da je revolucija srušila tradicionalne autoritete, crkvu i
krunu, i dovela do moralne izopačenosti. Smatrali su da su ljudi po prirodi grešni i
iskvareniiI zato revolucionarne promjene vode u teror i besčašće.
Konzervativna ideologija je sačuvala neke osnovne karakteristike. Na
prvom mjesto ističe se značaj tradicije jer ona garantuje stabilnost
poretka, što ljudima daje osjećaj sigurnosti. Ako se odbaci prošlost gubi se
kompas i više se ne zna pravac kretanja. Kao pristup životu navode
pragmatizam koji podrazumijeva oslanjanje na iskustvo.
Kao što nemaju povjerenja u ljudski razum, nemaju ni povjerenja u
ljudsku prirodu. Po njihovom mišljenju čovjek je sebičan, pohlepan i
vlastoljubiv. Zato je potrebna jaka država sa strogim zakonima i kaznama,
da bi se obezbijedila sigurnost.
Najviši položaj u državi pripadaju najtalentovanijim pojedincima, odnosno
eliti. To znači da su nejednakost i hijerarhija nužni i prirodni odnosi među
ljudima.
Konervativizam se u današnje vrijeme ispoljava u obliku formule
“slobodna ekonomija + jaka država”.
Socijalizam

Osnovu za ovu ideologiju nalazimo u učenju Karla Marksa. Komunisti su se


zalagali za revolucionarni metod borbe da bi se ostvarila načela socijalne
jednakosti zasnovanoj na zajedničkoj svojini. Komunisti su revolucijom došli na
vlast u Rusiji, Kini i mnogim zemljama Evrope, Azije i Afrike. Smatrali su da se
ljudski odnosi grade na saradnji. Zalaganje za društvenu jednakost proističe iz
stava da svi ljudi imaju iste potrebe.
Krajnji cilj socijalizma je ukidanje svih klasa, odnosno klasnih
suprotnosti. Najvažnije sredstvo kojim se taj cilj postiže jeste
ukidanje private svojine i uspostavljanje kolektivnog vlasništva nad
sredstvima za proizvodnju. Taj cilj će se postići rušenjem
kapitalističkih odnosa u kojim vlada odnos eksploatacije radnika od
strane kapitalista.
 
Fašizam
 
Fašizam je uspio da se u jednom kratkom istorijskom period nametne masama
i osvoji ih u Italiji, a zatim u nacističkom obliku i u Njemačkoj. Osnovne ideje su
im bile: vođa, moć, borba, heroizam i rat. Fašisti su se obraćali prije svega
emocijama a ne razumu ljudi. Zbog toga je fašizam intelektualno prazan, a
glavne ideje se izražavaju kao negacije ideja liberalizma i socijalizma.
Anarhizam
 
Anarhizam politiku ne shvata kao borbu za vlast, jer je državna vlast
osnovni neprijatelj anarhista. Anarhisti se zalažu za društvo bez države.
Individualistički anarhizam tvrdi da su ljudi dovoljno razumni da urede
svoje odnose na miran način bez državne prinude. Kolektivni
anarhiazam počiva na socijalističkim idejama zajednice, saradnje,
jednakosti zajedničke svojine.
Feminizam
 
Feminizam je ideologija koja se zalaže za značajniju ulogu žena u društvu.
Pojavila se sredinom 19. Vijeka sa zahtijevom da žene dobiju pravo glasa.
Mnogo više pažnje i uticaja je imapo feminizam 60tih. godina XX vijeka.
Oni naglašavaju eksploatatorski odnos muškaraca nad ženama, a
patrijarhalnu porodicu vide kao izvor eksploatacije žena.
 
Ekologizam
 
Ekologizam jeste ideologija koju je oblikovao ekološki pokret krajem XX vijeka.
Ova ideologija obrazlaže potrebu da se očuva čovjekova okolina. Ističe da je
čovjek sastavni dio čireg ekosistema, a ne njegov gospodar, i zato je neophodno
da živimo u skladu sa prirodom. U okviru ove idologije postoje struje koje kažu:
1. da se to može postići kroz institucije sistema
2. zalažu se da se aktiviraju lokalne zajednice u odbrani neposrednog okruženja
3. da se mora prihvatiti nov način života koji bi bio u skladu sa prirodnim
zakonima.
 
Domaći zadatak

Objasni parole sloboda, jednakost i bratstva koje izražavaju liberalnu ideologiju.

You might also like