ELEKTROTEHNIČKI

MATERIJALI
Ciljevi nastave je da studenti upoznaju:

- elektrotehničke materijale,
- mehanička, kemijska i fizikalna svojstva elektrotehničkih
materijala,
- standarde,
- pojmove i definicije vezane za tehnologiju elektrotehničkih
materijala.

Nužno je da studenti ovladaju ispravnom primjenom istih.

U sklopu kolegija pruža se uvod u moderne tehnologije, poput

LCD-a i nanotehnologije.
NAČIN PROVJERE ZNANJA STUDENATA:

Znanje studenata provjerava se tijekom nastave putem četiri kolokvija i 2 domaća

rada (seminarska rada). Studenti moraju prijeći prag na svakom kolokviju.
Studenti koji ne zadovolje na kolokvijima izlaze na ispit koji se sastoji od
pismenog i usmenog dijela. Nakon izvršenih laboratorijskih vježbi polaže se
kolokvij. Odrađene laboratorijske vježbe i nazočnost predavanjima uvjeti su za
dobivanje drugog potpisa.
U indeks se upisuju odvojeno ocjena iz vježbi (kolokvij) i predavanja
(kolokviji i domaći radovi ili ispit).
Svaki kolokvij ima 15 bodova, a domaći rad 10.
uspješnost = zbroj bodova na svim kolokvijima x 4/3 + zbroj bodova
domaćih radova
Uspješnost (bodovi) ocjena
0 - 45 1
46 - 60 2
61 - 70 3
71 - 85 4
86 - 100 5
Literatura:
1. I. Vujović, Elektrotehnički materijali i komponente, udžbenik s multimedijskim
sadržajem za 2. razred četverogodišnjih strukovnih škola u području
elektrotehnike, Neodidacta d.o.o, Zagreb, 2010., 2 recenzenta, ISBN 987-953-
250-139-1 (Narudžbe na: http://letecaknjizara.com.hr/ proizvodi/udzbenici/4-god-
strukovne-skole-drugi-razred/)
2. I. Kuzmanić, R. Vlašić, I. Vujović, Elektrotehnički materijali, Visoka pomorska
škola u Splitu, Split, 2001.
3. I. Vujović, I. Kuzmanić, R. Vlašić, Elektrotehnički materijali - laboratorijske
vježbe, Pomorski fakultet, Split, 2004.
4. I. Kuzmanić, I. Vujović, Elektrotehnički materijali (radni materijal) Visoka
pomorska škola u Splitu, Split,1999.
5. Ž. Spasojević, Z. Popović, Elektrotehnički i elektronski materijali, Naučna
knjiga, Beograd, 1979.
6. V. Bek, Tehnologija elektromaterijala, Sveučilište u Zagrebu, Elektrotehnički
fakultet, Zagreb, 1991.
7.R. Vlašić, I. Kuzmanić, Elektrotehnički materijali -Laboratorijske vježbe (radni
materijal), Split, 1996.
8. T. Luetić, Tehnologija elektrotehničkog materijala, Školska knjiga, Zagreb,
1983.
9. V. Knapp, P. Colić, Uvod u električna i magnetska svojstva materijala, Školska
knjiga, Zagreb, 1990.
SAT PLAN
1-2. 1.Uvod
čin ocjenjivanja
u predmet,i izvođenja
na nastave, osnovni pojmovi
2. Elektrotehni
čki materijali: svojstva, definicije i podjela
2.1. Atomska struktura tvari
2.2. Agregatna stanja
čne 2.3.
slagaline
Kristali
2.4. Tehnološka, kemijska i fizikalna svojstva materijala
2.5. Ispitivanje i normiranje materijala
čkih2.6.
materijala
Podjela elektrotehni
3-4. 3. Svojstva i primjena vodi
ča
čna 3.1.
provodnost
Elektri
ča 3.2. Osnovna svojstva vodi
3.3. Bakar
3.4. Legure bakra
3.5. Lemovi
3.6. Aluminij
3.7. Legure aluminija
5-6. Željezo
3.8.
žarne
3.9.
elemente
Materijali za otpornike i
čne 3.10.
kontakte
Materijali za elektri
3.11. Materijali za termobimetale
3.12. Materijali za termoelemente
če 3.13. Materijali za rastalne osigura
3.14. Materijali za provode kroz staklo
3.15. Materijali za posebne primjene
či 3.16. Supravodljivost i supravodi
7-8. či 3.16. Supravodljivost i supravodi
4. Svojstva i primjena poluvodi
ča
čkih4.1.
materijala
Podjela poluvodi
đenje
4.2.
struje
Vo u poluvodičima
9-10. ča 4.3. Tipovi i spojevi poluvodi
čima4.4. Pojave u poluvodi
čke 4.5.
diodeMaterijali za poluvodi
4.6. Materijali za tranzistore
4.7. Materijali za nelinearne otpornike
čni materijali
4.8. Fotoelektri
4.9. Fluorescentni materijali
čni proizvodi
4.10. Uglji
11-12. 5. Osnove tehnologije integriranih i tiskanih veza
5.1. Stupanj integracije monolitnih integriranih sklopova
5.2. Izrada monokristala
5.3. Integrirani sklopovi: podjela
5.4. Planarni proces
5.5. Hibridni integrirani sklopovi: tehnike tankog i debelog filma
13-14. 5.6. Nanotehnologija i molekularna elektronika
15-16. 6. Svojstva
čnih materijala
i primjena izolacijskih i dielektri
čnih6.1.
materijala
Podjela izolacijskih i dielektri
6.2. Polarizacija
čni gubici
6.3. Dielektri
čna 6.4.
čvrstoća
Dielektri
6.5. Ostala fizikalna i kemijska svojstva
6.6. Plinoviti izolacijski materijali
17-18. ći izolacijski
6.7. Tekumaterijali
Čvrsti
6.8.izolacijski materijali
6.8.1. Anorganski materijali: tinjac, azbest, kvarc, staklo, keramike, tanki slojevi
čuk 6.8.2.
i guma,Organski materijali: voskovi, bitumeni i asfalti, smole, kau
vlaknaste strukture, tekstilni materijali, lakovi, kitovi, ljepila
6.8.3. Silikoni
19-20. ći kristali
6.9. Teku
6.10. LCD ekrani i tehnologija
6.11. Plazma TV-tehnologija
21-22. čnih
7. Svojstva
materijala
i primjena optoelektri
7.1. Svjetlost: monokromatska, koherentna, nekoherentna
čka 7.2.
svojstva
Opti materijala: boja, prozirnost, refleksija, lom, apsorpcija
čne 7.3.
elemente
Materijali za optoelektri
čka 7.4.
vlaknaOptii optički kabeli
čka 7.5.
vlaknaMaterijali
i kabeleza opti
čkih 7.6.
kabelaProizvodnja opti
čkih7.7.
kabela
Instalacija opti
23-24. čkih7.8.
kabela
Testovi opti
8. Svojstva i primjena magnetskih materijala
8.1. Magnetska svojstva materijala
8.2. Dijamagnetski materijali
8.3. Paramagnetski materijali
8.4. Feromagnetski materijali
8.4.1. Curieva feromagnetska temperatura
8.4.2. Permeabilnost feromagnetskih materijala
žnih struja8.4.3. Gubici usljed histereze i vrtlo
25-26. 8.4.4. Magnetostrikcija
8.4.5. Mekomagnetski materijali
8.4.6. Tvrdomagnetski materijali
8.5. Antiferomagnetski materijali
8.6. Ferimagnetski materijali
9. Magnetske
čke memorije ii optisustavi pohrane podataka
27-28. 10. Degradacija materijala
29-30. 11. Pakiranje
čkim i elektrotehničkim
i toplinsko upravljanje elektroni
đajima
ure
12. Sakolegija
žetak
 UVOD U TEHNOLOGIJU
ELEKTROMATERIJALA

Tehnologija je nauka o načinima prerade sirovina u gotove proizvode.

Tehnologija elektromaterijala je grana tehnologije kojoj su područje

razmatranja materijali iz kojih se izrađuju električni proizvodi i sami
električni proizvodi.

Tehnolozi nalaze rješenja koja su najpovoljnija, a ne najbolja.

Npr. srebro je najbolji (standardni) vodič, ali se električni vodovi
prave uglavnom od bakra ili aluminija, jer je srebro skuplje.
 UVOD U TEHNOLOGIJU
ELEKTROMATERIJALA
Klasifikacija materijala koji se rabe u elektrotehnici s obzirom na
funkciju:

 elektrotehnički materijali (omogućuju ostvarivanje osnovne zadaće

električnih proizvoda),

 konstrukcijski materijali (uobličavaju proizvod u jednu cjelinu

prikladnu s funkcionalnoh i estetskog motrišta),

 pomoćni materijali (obavljanje naizgled manje važnih zadaća, kao

zaštita od korozije, podmazivanje, itd).
 ATOMSKA STRUKTURA
TVARI

Materija je sastavljena od kemijskih elemenata

– osnovnih postojanih supstanci koje se
razlikuju po svojim svojstvima. Pojedini
elementi su srodni po svojstvima.
Misao o srodnosti kemijskih elemenata povezao
je ruski kemi
čar Dimitrij Mendeljejev u zakon o
čnosti kemijski elemenata. Objavio je
periodi
periodni sustav elemenata 1871. godine.
 ATOMSKA STRUKTURA
TVARI
čan kemijski element ima svoj karakteristi
Svaki
atom.uAtomi
žuju molekule,
se udru
tvoreći
jednostavnije
ženije spojeve i od
slo kojih se
sastoji cijeli materijalni svijet.
žala seo sve
Ideja nedjeljivosti
do XX. atoma odr
ća, kada je 1903. britanski fizičar
stolje Ernest
Rutherfordčavajući
utvrdio suprotno prou
radioaktivnost.
ATOMSKA STRUKTURA TVARI
Prema Rutherfordovom modelu, atom se sastoji
od pozitivno nabijene jezgre i elektrona (nositelji
elementarnog negativnog naboja).
-19
Naboj elektrona e = - 1,6021892  10 C
Masa elektrona me = 9,1059534  10-31 kg
Elektroni
že oko jezgre.
kru
Izme
đu elektrona i jezgre vladaju privlačne
čne sile.
elektri
Pitanje: ako se elektron giba, “troši” energiju. Da li to znači da će
pasti u jezgru i neutralizirat se????!!!!!!!!
ATOMSKA STRUKTURA TVARI
Rutherfordov model atoma usavršio je Danac Niels
Bohrčkog
primjenivši
fizičara kvantnu teoriju njema
Max Plancka, prema kojemu se energija apsorbira i
emitira
čivo u diskretnim
isklju iznosima – kvantima.

že oko jezgre
Prema Bohrovom
po modelu, elektroni kru
kvantiziranim stazama (ljuskama) i tada ne zra
če
energiju.

Sedam je staza po kojima se elektroni gibaju i svaka ima

svojua energijsku razinu. Unutarnje staze su na ni
žoj,
vanjske na višoj energijskoj razini.
ATOMSKA STRUKTURA TVARI

Ljuske
že prema
(odvišim)
najnisu: K, L, M, N, O, P, Q.
Ljuska K je popunjena s 2 elektrona
Ljuska L je popunjena s 8 elektrona
Ljuska M je popunjena s 18 elektrona
Ljuska N je popunjena s 32 elektrona
Ljuska O je popunjena s 50 elektrona
Ljuska P je popunjena s 72 elektrona
Ljuska Q je popunjena s 98 elektrona
2
Op
ćenito, ljuska je popunjena s 2n elektrona, gdje n
broj ljuske.
 Komentari

Virtuelna emisija fotona - ilustrirana u JAVA appletu

Dualna priroda svjetlosti i čestica - neka svojstva koja posjeduju

svjetlost ili elementarne čestice su svojstva čestica, a neka valova.
Govori se o njihovoj dualnoj prirodi.

Samo 7 ljuski, jer još nema elemenata s više elektrona do sada u

periodnom sustavu.

To je 2 + 18 + 32 + 50 + 72 + 98 = 272 elektrona.
 Komentari
Atom je u principu “prazan”. Udaljenosti pojedinih nabijenih čestica
su nekoliko desetaka tisuća veće od vlastitih dimenzija. Fizikalana i
kemijska svojstva određena su elektronima u vanjskoj ljuski.
Četiri su osnovne sile u prirodi:
- gravitacijska,
- elektromagnetska,
- slaba nuklearna sila,
- jaka nuklearna sila.

Postoje razne teorije, ali danas se nastoji dokazati ona o tome da

je samo jedna sila.

Fundamentalna istraživanja današnjice razbijaju elementarne

čestice u mnoštvo sitnijih. Tako se protoni i neutroni sastoje od po
tri kvarka, a među njima djeluju gluoni kao nositelji sile.
ATOMSKA STRUKTURA TVARI
žne i
Elektroni se gibaju po stazama koje mogu biti kru
čne, te ujedno rotiraju oko sebe – to je spin elektrona.
eliti
že
Elektron se giba oko jezgre kao val i njegova staza mo
biti samo
žak njegovih
cjelobrojni
valnih duljina,
umno .
že prijeći
Kada atom prima energiju, njegov elektron mo
s neke od unutarnjih staza prema nekoj od vanjskih.
Apsorbirani kvant energije tada iznosi:
E = h = En - Em
m<n, n = 2, 3, 4, …
h = 6,626176  10-34Js Planckova konstanta
 - frekvencija (c = )
En – energijska razina više staze
Emže– energijska
staze razina ni
 Komentari
S obzirom na spin, sve se te čestice mogu razvrstati u dvije skupine:
bozone i fermione. Čestice koje imaju cjelobrojni spin, s kutnim
momentom 0, 1, 2, itd. u jedinicama reducirane Planckove konstante
h/2, nazivaju se bozonima (foton je bozon). Čestice koje imaju
polucjelobrojni spin (1/2, 3/2, 5/2, itd.) nazivaju se fermionima
(elektroni, neutroni, protoni, npr.).
Imena su dobili po funkcijama koje opisuju njihove raspodjele po
energijskim stanjima:
Bose - Einsteinova (Satyendra Nath Bose, 1894-1974, indijski
matematičar i fizičar; Albert Einstein, 1879-1955, njemački fizičar,
dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1921. godine) raspodjela i
Fermi – Diracova (Enrico Fermi, 1901-1954, talijanski fizičar,
dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1938. godine; Paul Adrien
Maurice Dirac, 1902-1984, engleski fizičar, dobitnik Nobelove
nagrade za fiziku 1933. godine) raspodjela.
 Kvantni brojevi, periodni sustav elemenata
M
Ć
E
OK
G
O
UM
BI
NAC
I
JEK
VA
NT
NI
H B
RO
JE
VAZ
AP
RV
EČ
ET
I
RIL
JU
SK
E
Brojk
o mbi
naci
ja
Gl
avni
S
po
red
ni k
vant
nihbr
oje
va
L
j
usk
akv
ant
ni Ma
gn
et
skik
va
nt
nib
r
ojP
od
l
jus
ka
kv
an
t
nib
roj (
č
uk
ju
l
j
ću
ispi
nsk
i
b
roj
k
v a
ntn
ibroj
)
K 1 0 0 1
s 2
0 0 2
s 2

L 2 8
1 –
10+
1 2
p 6

0 0 3
s 2

M 3 1 –1
0+1 3
p 618

2 –
2–1
0+2 3
d 
10

2
0 0 4
s 
1 –
10+
1 4
p 6
N 4 32

2 –2
–10
+1+2 4
d 10

3 –
3–2
–10+
1+2
+3 4
f 
14

Ljuske se popunjavaju sljedećim redom: 1s, 2s, 2p, 3s, 3p, 4s, 3d, 4p, 5s, 4d, 5p, 6s, 4f,
5d, 6p, 7s, 5f, 6d, 7p...
Inertni element je onaj kojem je zadnja ljuska puna. To Primjeri:
je zadnji stupac periodnog sustava. Svi ti elementi su vodik, H: 1s1
plinovi, te se zovu plemenitim. Prema Paulijevom helij, He: 1s2
principu u atomu se ne mogu nalaziti dva elektrona s litij, Li: 1s2 2s1…
4 jednaka kvantna broja.
PERIODNI SUSTAV ELEMENATA
 IZOTOPI
Izotopi su atomi istog kemijskog elementa različite atomske težine.
Da bi dva atoma imala ista kemijska svojstva, moraju imati isti broj
elektrona u zadnjoj ljusci. Ako im je ukupan broj elektrona jednak,
onda je riječ o istom kemijskom elementu.

Atom je kao cjelina električki neutralan, a iz toga slijedi da mora

imati isti broj protona kao i elektrona. Ako atomi istog kemijskog
elementa imaju različite mase, onda je uzrok jedino u broju
neutrona.

Neki izotopi su stabilni, a neki nisu. Teorijski mogu postojati sve

kombinacije broja neutrona s određenim brojem protona, ali u praksi
svaki kemijski element ima mali broj stabilnih izotopa. Za npr. helij
su najčešći izotopi s 1 ili 2 neutrona i 2 protona.
 M OLEKULA VODE

E le k tro n s k i
o m o ta č
+
+
J e z g ra Je d n a o d re a k cija n a S u n c u
+ Je z g ra

A to m v o d ik a +
o sn o v n i iz o to p
+ +
M O LE K U LA TEŠK E VO D E
D e u terij S u d a r p ri e n e rg ija m a v e ć im D e u terij
E le k tro n sk i o d o d b o jn e ele k tro s ta tsk e
o m o ta č +
+
J e z g ra
+ + + J e z g ra

A to m v o d ik a +
iz o to p - d e u te r ij
tz v. te šk i v o d ik
M O LEK U LA SU PERTE ŠK E VO D E
+
+
E le k tro n s k i
+
o m o ta č H e lij - 4
+
J e z g ra + Je z g ra

+
A to m v o d ik a
iz o to p - tric ij
tz v. su p e rte š k i v o d ik
 AGREGATNA STANJA
Stalan oblik i volumen. Ako su čestice povezane
nepravilno, govori se o amorfnim tvarima (staklo,
smola, plastične mase...). Ako su čestice
raspoređene pravilno, govori se o kristalima.
SUBLIMACIJA Oblik i obujam su nestalni.
ČVRSTO KRISTALIZACIJA PLINOVITO

TALJENJE
ISPARAVANJE
KRISTALIZACIJA
KONDENZACIJA
TEKUĆE
Obujam je stalan, a oblik nestalan.
TALIŠTE - temperatura pri kojoj se čvsto tijelo počinje talit
VRELIŠTE - temperatura pri kojoj tekuća tvar burno prelazi u plinovito stanje
KAPLJIŠTE (ROSIŠTE) - temperatura na kojoj tvar prelazi iz plinovitog u tekuće stanje
Na vrlo visokim temperaturama inonizirani plin, koji je dobar vodič elektriciteta,
izvrgava se utjecaju jakog magnetskog polja.U takvim uvjetima spominje se i četvrto
agregatno stanje: PLAZMA. Ona je značajna u pokusima s nuklearnom fuzijom,
procesom koji se odvija na zvijezdama.
KRISTALI
 KRISTALI
Teseralni ili kubični sustav obuhvaća kristale koji imaju tri međusobno okomite i
jednako duge osi. Imaju oblik oktaedra ili heksaedra (kocke).

Tetragonski sustav obuhvaća one kristale koji imaju tri međusobno okomite osi, od
kojih su dvije jednake i leže u vodoravnoj ravnini, a treća, dulja ili kraća, os stoji
okomito (tetragonska bipiramida ili tetragonska prizma).

Rompski sustav obuhvaća one kristale koji imaju tri osi nejednake duljine i koje se
sijeku pod pravim kutom (rompska piramida, rompska prizma: baze su im rombovi).

Monoklinski sustav obuhvaća one kristale koji imaju tri osi nejednake duljine. Dvije od
njih su međusobno okomite, a treća je kosa (monoklinska bipiramida, monoklinska
prizma).

Triklinski sustav obuhvaća kristale koji imaju tri nejednake i međusobno nagnute osi
(triklinska bipiramida, triklinska prizma).

Heksagonski sustav obuhvaća kristale koji imaju četiri osi. Tri su jednake duljine, sijeku
se pod kutom od 60 i leže u jednoj ravnini, dok je četvrta os, koja je dulja ili kraća,
okomita na ostale osi (heksagonska bipiramida, heksagonska prizma).
 KRISTALI
Neki metali kristaliziraju u dvije ili više kristaličnih slagalina. Tako
ugljik na visokoj temperaturi i visokom tlaku kristalizira kao
dijamant, a pri normalnim uvjetima kao grafit. Ta se pojava naziva
polimorfijom. Polimorfne promjene najčešće dovode do promjene
obujma, a kod metala su povratne. Alotropnim se promjenama
nazivaju takve povratne promjene koje nastaju promjenom
temperature.

Kod kristala osobine mogu, ali i ne moraju, biti podjednako izražene

u pravcima njihovih kristalografskih osi. Kada su osobine
podjednako izražene u pravcima svih kristalografskih osi za kristale
se kaže da su izotropni. U suprotnom, kristali su anizotropni.
 TEHNOLOGIJSKA, KEMIJSKA I
FIZIKALNA SVOJSTVA MATERIJALA
Fizikalna svojstva su:
- opća (gustoća, vrelište, talište, viskoznost, radioaktivnost...),
-ELASTIČNOST
mehanička (elastičnost, plastičnost,
- svojstvo čvrstoća,da
materijala tvrdoća, krhkost,djelovanjem
se oblikuje žilavost...), sile
- toplinska (topl. rastezanje, topl. kapacitet, topl. provodnost...),
i vrati u prvobitni oblik kada se opterećenje ukloni
- električna (el. provodnost, dielektričnost, otpornost...),
-PLASTIČNOST
Važnija
magnetska - svojstvo
tehnologijska
(permeabilnost, materijala
svojstva
koercitivnost,su: da se trajno oblikuje
remanencija...),
-djelovanjem
optička -(boja, sile lijevanja,
sposobnost
prozirnost, refleksija, lom, apsorpcija...).
- kovnost,
- zavarljivost, Važnija kemijska svojstva su:
- rezljivost, - otpornost prema koroziji,
- otpornost prema- otpornost
habanju,prema kiselinama,
- otpornostuprema
- sposobnost oblikovanja hladnomlužinama,
stanju,
- otpornost prema zapaljivosti i (
- toplinska čvrstoća, )
u novije vijeme

- toksičnost .
- toplinska stabilnost.
 TEHNOLOGIJSKA, KEMIJSKA I
FIZIKALNA SVOJSTVA MATERIJALA
Deformacije krutih tijela su:
 TEHNOLOGIJSKA, KEMIJSKA I
FIZIKALNA SVOJSTVA MATERIJALA
HOMOGENOST
ČVRSTOĆA - svojstvo
- otpornost kojom se tvari datijela
čvrsta je suprostavljaju
po cijeloj svojoj masi
odvajanju
jedinstvene
svojih djelovagrađe (strukture) i karakteristika.
Miješanjem -homogenih
TVRDOĆA tvari, prodiranju
otpornost prema uvijek se nekog
dobija drugog
jednakapredmeta.
tvar, jednakih
Po
karakteristika.
postupku određivanja, razlikuju se: tvrdoća po Brinellu, Mohsu,
HETEROGENE
Rockwellu tvari predstavljaju smjesu različitih homogenih tvari
i Vickersu.
od kojih
Prema svaka unutar
Mohsovoj skali,smjese
tvrdoćazadržava svojabrojevima
se označava karakteristična
1 - 10:svojstva.
1 - talk Neka svojstva tvari:
2 - slankamen KRHKOST - svojstvo tvari da se slomi bez promjene oblika
3 - vapnenac ŽILAVOST - bitno mijenjanje oblika prije loma, suprotno od
4 - fluorit krhkosti
5 - apatit TOPLINSKO RASTEZANJE - povećanje obujma pri porastu
6 - glinenac temperature
7 - kremen TOPL. KAPACITET - količina topline potrebna za zagrijavanje
8 - topaz neke tvari
9 - korund OTPORNOST PREMA HABANJU - otpornost prema
10 - dijamant nenamjernom skidanju čestica materijala s površine nekog predmeta
(npr. trenjem)
PODJELA ELEKTROTEHNIČKIH
MATERIJALA
Kod većine vodiča vrsta veze u kristalnoj rešetki je METALNA. Metal se može
smatrati sustavom koji je izgrađen od pozitivnih iona okruženih slobodnim
elektronima koji se oko njih kreću. Elektrostatska sila drži metal na okupu.
Kod izolatora i poluvodiča, veze su IONSKE i KOVALENTNE.
Ionska veza nastaje kad se spajaju atomi I i II stupca periodnog sustava (Li, K,
Na, Mg...), koji otpuštanjem jednog elektrona postaju pozitivni kationi, s
atomima VI i VII stupca, koji primanjem elektrona postaju anioni.
Kovalentnu vezu ostvaruju neutralni atomi nemetala. Svaki atom posudi
elektron drugome i oni postanu zajednički oblikujući zajedničku orbitu. Ovakvi
materijali su uglavnom izolatori.

Diskretnim energijskim razinama, svojstvenim atomima, određene su

dopuštene energije elektrona u atomima. Kad atomi čine kristal, diskretne
energijske razine postaju energijski pojasi (zone). Između pojasa dopuštenih
energija nalaze se pojasi zabranjenih energija.
Ovisno o obliku tih pojasa, ovisi da li je materijal/tijelo vodič, poluvodič ili
izolator.
 Komentar
Kod materijala koji se vezuju metalnom vezom atomi su smješteni u
čvorovima kristalne rešetke, a valentni elektroni slabo su vezani uz
jezgru, te se slobodno gibaju po kristalu. Ti su slobodni elektroni uzrok
velike provodnosti metala.
Kod ionske veze, čiji je tipični predstavnik natrijev klorid, NaCl, neki
elektroni vanjske ljuske jednog elementa prelaze na atome drugog
elementa. Na primjeru natrijeva klorida: natrij daje elektron kloru i
postaje pozitivni ion Na+, a klor prima taj elektron i postaje negativni ion
Cl-, te se međusobno privlače električnom (Coulombovom) silom. Sada
svaki od ova dva elementa ima popunjene ljuske. Materijali koji se tvore
opisanim načinom vrlo slabo vode električnu struju, posebno na nižim
temperaturama.
Kod kovalentne veze ostvaruju se sile kristalne veze dijeljenjem
valentnih elektrona između susjednih atoma, tako da ti elektroni
postaju zajednički. Na taj način tvore veze važni materijali u
elektronici: germanij i silicij. Materijali s kovalentnim kristalima loši
su vodiči električne struje.
PODJELA ELEKTROTEHNIČKIH
MATERIJALA
Podjela tvari prema električnim svojstvima:

3-vodljivi pojas
2- zabranjeni
pojas
1-valentni pojas
 ISPITIVANJE I NORMIRANJE
MATERIJALA
Da se što točnije odrede svojstva materijala, nužna su ispitivanja.
Temeljna vrsta ispitivanja su ispitivanja prema standardima koji su
točno propisani.
Zbog velikih mogućnosti različitih ispitivanja, nužne su
jednoobrazne metode i uvjeti prilikom ispitivanja.
O normama i standardima u Hrvatskoj, brine se DZNM - Državni
zavod za normizaciju i mjeriteljstvo. Uspostavljene su i hrvatske
norme (HRN).
U Njemačkoj se time bavi DIN (Deutsches Institut für Normung)
ORGANIZACIJE ZA STANDARDIZACIJU
Standard je dokument usvojen koncenzusom i odobren od
odgovarajućeg tijela, koji pruža, za običnu i ponovljenu upotrebu,
pravila, vodilje i svojstva za aktivnosti ili njihove rezultate, s
ciljem postignuća optimalnog stupnja reda u datom kontekstu.
Standardi mogu postati obveza ako se administrativnim
djelovanjem to postigne. Služe za usporedbu proizvoda kako bi se
moglo znati što je povoljnija kupnja. Kao dodatak standardima
postoje mnogi sustavni standardi i terminologija standarda.
Najznačajnija međunarodna tijela za standardizaciju su ISO
(International Standardization Organization) i IEC (International
Electrotechnical Commission). ISO se bavi općenitim
standardima, a IEC sa standardima iz područja elektrotehnike i
elektronike.
Značajne su još i: CENELEC (Comite European de Normalisation
Electrotechnique), ITU (International Telecomunication Union)...
 STANDARDI
Standardi se izdaju kako bi se postavile minimalne razine sigurnosti za
električnu opremu. Sigurnosne standarde mogu izdati priznati
laboratoriji za ispitivanje ili agencije kao što su UL, CSA, VDE ili druge
specijalizirane agencije kao što su ANSI, IEC, itd.
Sigurnosni standard je pisani dokument koji sadrži ukupnost zahtjeva za
određenu kategoriju proizvoda, a ti se zahtjevi koriste kao temelj
određivanja prihvatljivosti jednog proizvoda za dalju procjenu testiranje
i odobrenje.
Sigurnosni standard sastoji se od slijedećih glavnih dijelova:
 uvod (predgovor),
 svrha i ciljevi,
 opći zahtjevi,
 testovi,
 označavanje i upute.
 STANDARDI
Uvod pruža informacije o primjenjivosti standarda (najnoviji
datum izdavanja, najnoviji datum povlačenja suprotnih
standarda). Kod svake procjene moramo koristiti
posljednje izdanje standarda kako bi izbjegli potrebu
ponavljanja postupka procjene i/ili izdavanja odobrenja
nakon kratkog vremenskog razdoblja.
Uvod nabraja područja na koja se standard odnosi (npr.
električni udar, energetske opasnosti, itd.). Unutar
sigurnosnog standarda susrećemo slijedeće izraze:
 mora znači obvezno,
 treba znači preporučuje se, ali nije obvezno,
 može znači dozvoljeno je.
Kao što je definirano od strane ISO- a, pet standarda su dokumenti koji se odnose na standarde
kvalitete menadžmenta. Pojedinačno, oni su:
1. ISO 9000: Standardi osiguranja kvalitete menadžmenta - vodič za selekciju i upotrebu. Ovaj
standard se koristi kao smjernica za olakšavanje odluka u odnosu na selekciju i upotrebu drugih
standarda u seriji ISO 9000.
2. ISO 9001: Kvalitetni sistemi – model za osiguranje kvalitete dizajna/razvoja, proizvodnje,
instaliranja i usluga. Ovo je najopsežniji ISO standard, koji se koristi kod prilagodavanja
specificiranim zahtjevima koje treba osigurati dobavljac za vrijeme nekoliko faza dizajna, razvoja,
proizvodnje, instaliranja i usluga.
3. ISO 9002: Kvalitetni sistemi – model za osiguranje kvalitete u proizvodnji i instalaciji. Ovaj se
standard koristi kada prilagodavanje specificiranim standardima treba osigurati dobavljac za
vrijeme proizvodnje i instalacije.
4. ISO 9003: Kvalitetni sistemi – model za osiguranje kvalitete u konacnoj inspekciji i testu. Ovaj se
standard koristi kod prilagodavanja specificiranim standardima koje treba osigurati dobavljac samo
u konacnoj inspekciji i testu.
5. ISO 9004: Kvalitetni menadžment i elementi kvalitetnog sistema. Ovaj standard se koristi kao model
za razvoj i prilagodbu sistema kvalitetnog menadžmenta. Temeljni elementi sistema kvalitetnog
menadžmenta su vec opisani. Veliki je naglasak na udovoljavanju potreba kupaca. Od ovih
definicija, ISO kaže da su samo ISO 9001,9002 i 9003 ugovorni po prirodi i mogu biti potrebni u
dogovoru pri kupnji. ISO 9000 i 9004 su smjernice, za ISO 9000 koji služi kao indeks cijeloj seriji
ISO 9000 i ISO 9004 služi kao okvir za razvoj kvalitetnih i službeno odobrenih sistema.
 NAČELA SIGURNOSTI
ELEKTRONIČNE OPREME
Sigurnosti opreme odnosi se na svojstva ugrađene u određenu
opremu kako bi se spriječila nezgoda. Nezgoda može biti
posljedica jedne ili više opasnosti koje se mogu javiti za
vrijeme ugrađivanja ili uporabe u normalnim ili
izvanrednim uvjetima djelovanja opreme. Osnovno načelo
sigurnosti je da sigurnosne mjere moraju biti uključene još
u fazi projektiranja opreme, što se nastavlja kroz
proizvodnju, isporuku, instaliranje i djelovanje opreme.
Pri projektiranju moraju se identificirati sve potencijalne
opasnosti te ispraviti i/ili eliminirati bez utjecaja na
izvedbu opreme i uz što manje novčane izdatke.
 NAČELA SIGURNOSTI
ELEKTRONIČNE OPREME
S obzirom na sigurnost, pri projektiranju se mogu uočiti četiri važna
koraka:
1. identificiranje svih mogućih opasnosti u normalnim uvjetima rada i u
svim predvidljivim uvjetima kvara,
2. projektiranje sigurnosnih mjera koje će se ugraditi u opremu,
3. određivanje sigurnosnih naprava koje se ne mogu ugraditi u opremu,
što vodi do procesa projektiranja zaštitne opreme,
4. izrada sigurnosnih uputa, uputa za instaliranje, označavanje, upozorenja
itd., kako bi se obuhvatile sve opasnosti identificirane za vrijeme
koraka 1. i 3.
U svim gore navedenim koracima odgovornost za postignut stupanj
sigurnosti opreme leži na proizvođaču. Važno je razumjeti kako je kroz
uporabni vijek opreme za njezin način rada odgovoran samo
proizvođač.
 NAČELA SIGURNOSTI
ELEKTRONIČNE OPREME
Opasnosti povezane uz sigurnost električne opreme su:
- električni udar,
- mehaničke opasnosti,
- toplina,
- vatra,
- vlaga,
- opasnosti hrđanja,
- radijacija,
- toksičnost,
- opasnosti zvučnog i ultrazvučnog tlaka,
- opasnosti eksplozije i implozije,
- opasnosti ljudskog faktora,
- ergonomske opasnosti.
 NAČELA SIGURNOSTI
ELEKTRONIČNE OPREME
Kako bi se osigurala prihvatljiva razina sigurnosti opreme
potrebno je već pri projektiranju primjeniti odgovarajuća
državna pravila i norme i/ili zahtjeve jednog ili više
industrijskih standarda. Dvije su kategorije osoba koje se u
normalnim uvjetima bave električnom opremom: operateri
(djelatnici koji rade s određenom opremom) i osoblje koje je
uposleno na održavanju opreme. Osoblje za održavanje
opreme mora posjedovati odgovarajuću tehničku obuku i
iskustvo te je stoga svjesno opasnosti kojoj je izloženo kod
obavljanja zadataka i upoznato je s mjerama za smanjivanje
opasnosti prema njima samima i drugim osobama.
 OVJERA PROIZVODA
Kako bi osigurala sigurnost, zaštitu okoline i zaštitu potrošača Europska
zajednica (EU) je donijela Upute novog pristupa za industrijske
proizvode. Te upute utvrđuju zahtjeve koje proizvođači elektroničke
opreme moraju ispuniti kako bi dobili oznaku CE (u skladu s
europskim zahtjevima) na svojim proizvodima. Kakve su to upute? U
suštini te upute su serija pravila koje države članice i proizvođači
moraju slijediti kako bi dokazali da su proizvodi sigurni za uporabu.
Poštovanjem uputa proizvođač može dobiti pravo da na svoj proizvod
stavi oznaku CE. U ovom trenutku postoji nekoliko stotina uputa, ali
samo otprilike 20 su upute za CE označavanje.
CE označavanje je način kojim EU regulira i ujednačava tehničke i
regulacijske standarde u svezi sa sigurnošću, zdravljem i zaštitom
okoline. To ujednačavanje znači da proizvođači moraju dobiti samo
jedno odobrenje za sve zemlje u EU i EFTA (Europsko udruženje
slobodne trgovine), osim Švicarske.
 OVJERA PROIZVODA
Osobe odgovorne za plasman naprave na tržište moraju biti ovlaštene u državi članici EU.
Sva pojedinačna električna i elektronička oprema mora imati oznaku CE kako bi se
mogla prodavati unutar EU. Prototipovi se ne moraju označavati CE, ali moraju biti
sigurni. Elektronički dijelovi ne moraju biti označeni. Oznaka CE je ključ za ulazak na
europsko tržište i ključ za slobodno kretanje robe unutar EU. Neeuropski proizvođači
nemaju automatsko pravu stavljanja svojih proizvoda na europsko tržište.
• Oznaka CE nije oznaka sigurnosti, kakvoće ili ovjere; to je izjava proizvođača da su
ispunjeni svi promjenjivi zahtjevi iz uputa koji se odnose na taj proizvod. To je pravno
obvezujuća izjava. Na proizvođaču je odgovornost osigurati usklađenost za
zahtjevima. Oznaka CE dodjeljuje se nakon izjave proizvođača koja se temelji na
testovima obavljenima radi usklađivanja sa određenim zahtjevom ili na temelju
uvjerenja koje je izdalo ovlaštena europska organizacija, a u svezi sa kategorijom
proizvoda (medicina telekomunikacije, EMC, itd.) Veliki broj naputaka EU zahtjeva
od proizvođača da imaju ovlašten sistem kakvoće koji je u skladu sa ISO 9000.
Dokumentirani sistem kakvoće značajan je put prema CE oznaci. Ovlaštene
organizacije i stručna tijela određuje vlada zemlje članice EU u kojoj su smješteni i
oni su uključeni u popis organizacija kompetentnih za provođenje navedenih testova.
 OVJERA PROIZVODA
Procjena usklađenosti s uvjetima jednog proizvoda ili grupe
proizvoda može, ali i ne mora zahtijevati ovjeru
ovlaštenog tijela, prema tome kako je određeno u odnosnoj
normi. Lista ovlaštenih tijela, zadataka i odgovornosti koje
su im dodijeljene te njihov jedinstven identifikacijski broj
od četiri znamenke objavljuje se zajedno sa svim
promjenama u Službenom listu (OJ) Europske zajednice.
Ako je kao dio postupka procjene usklađenosti potrebno
provesti ovjeru proizvoda, proizvođač može izabrati bilo
koje od ovlaštenih tijela u bilo kojoj zemlji članici
Europske zajednice. Ovlaštena tijela su i moraju ostati
treće strane, neovisne o svojim klijentima i drugim
zainteresiranim stranama.
 OVJERA PROIZVODA
Postupak dodjeljivanja CE oznake počinje sa pitanjem koje se upute
odnose na proizvod kojeg se razmatra. Kada je riječ o električnoj
opremi možemo primijeniti neke ili sve od slijedećih uputa:
• naputak o niskom naponu 73/23/EEC, nadopunjen naputkom
93/465/EEC,
• EMC naputak 89/336/EEC, nadopunjen naputkom 92/31/EEC,
• aktivne ugradbene medicinske naprave 90/385/EEC,
• naputak o opremi telekomunikacijskih terminala 91/263/EEC,
• naputak o medicinskim napravama 93/42/EEC,
• naputak o satelitskoj opremi zemaljske stanice 93/97/EEC,
• naputak o eksplozivnim atmosferama 94/9/EEC,
• naputak o in vitro medicinskim napravama 98/79/EEC.
 OVJERA PROIZVODA

LISTED
Oznaka "CE" Oznaka "UL" Oznaka "UL"
popisivanja klasifikacije

Oznaka CENELEC
ENEC
Oznaka Keymark
 OVJERA PROIZVODA
Nakon potpisivanja deklaracije o usklađenosti proizvođač svom
proizvodu dodaje "CE" oznaku. CE oznaka mora imati okomitu
dimenziju ne manju od 5 mm i mora biti jasno izložena, čitljiva i
neizbrisiva.
Alternativa stavljanju oznake CE na proizvod je prema naputcima
LVD i EMC mogućnost da se oznaka stavi na pakovanje ili spise
koji se nalaze uz opremu (upute za uporabu ili garantni list).
Underwriters Laboratories Inc. (UL) je vodeća organizacija ovjere
sigurnosti proizvoda treće strane u SAD. UL oznaka daje se za
popisivanje, klasifikaciju i priznavanje proizvoda. UL popisivanje
znači da je UL testirao i procijenio primjerke proizvoda i odlučio
kako je proizvod u skladu sa UL standardima sigurnosti (proizvodi
koji nose oznaku UL za Kanadu testirani su i procijenjeni prema
primjerenim kanadskim standardima za sigurnost).
 OVJERA PROIZVODA
• UL klasifikacija znači da je UL testirao i procijenio primjerak
proizvoda u pogledu određenih svojstava proizvoda, s obzirom
na određen opseg opasnosti ili primjerenost uporabe pod
ograničenim ili posebnim okolnostima. UL klasificira proizvod
prema primjenjivim UL zahtjevima i sigurnosnim standardima
kao i prema standardima drugih nacionalnih i međunarodnih
organizacija kao što je NFPA, ASTM, ISO i IEC.
• UL priznavanje pokriva procjenu sastavnih dijelova ili materijala
(npr. plastika, itd.) koji će se koristiti u završenom proizvodu ili
sistemu. Te komponente su proizvodi koji su nedovršene
konstrukcije, imaju ograničene sposobnosti rada ili su na drugi
način namijenjene samo za ugradnju u druge završene proizvode
koji mogu spadati pod UL popis ili klasifikaciju.
 OVJERA PROIZVODA
• Za sve sastavne dijelove razmatraju se "uvjeti prihvatljivosti" s
obzirom na uključivanje tih komponenti u krajnji proizvod. UL-ov
Popis priznatih komponenti (Žuta knjiga) sadrži priznanje različitih
komponenti. Taj popis je izvor kojim se služe projektanti
proizvoda, proizvođači krajnjih proizvoda i druge osobe kako bi
mogli izabrati (vrlo rano u razdoblju razvoja proizvoda)
odgovarajuće komponente koje ispunjavaju njihove specifične
potrebe.
• Recipročna shema ovjere može se utvrditi kada se ovjera o
ispunjavanju uvjeta (ili dozvola za označavanje proizvoda znakom
ovjere) dodjeljuje u jednoj od zemalja sudionica, a priznaje se i u
drugoj državi koja učestvuje u toj recipročnoj shemi. Te sheme
mogu biti utvrđene na regionalnom nivou ili na međunarodnoj
razini. Nabrojiti ćemo neke primjere regionalnih shema:
 OVJERA PROIZVODA
• sporazum CENELEC HAR je sporazum o uporabi sheme
označavanja za električne kabele i veze koji ispunjavaju usklađene
specifikacije,
• sistem CELENEC komisije za elektroničke komponente (CECC)
prema kojem učesnici moraju prihvatiti ovjerene elektroničke
komponente proizvedene prema toj shemi i bez daljeg testiranja,
• oznaka CENELEC ENEC (ovjera elektrotehnike prema europskim
normama) je dragovoljna oznaka sigurnosti koju izdaje 20
ovlaštenih europskih organa i koja se koristi za opremu
informacijske tehnologije i poslovnu električnu opremu,
transformatore i proizvode za osvjetljavanje.
• Keymark, oznaka CEN (Europskog odbora za standardizaciju) /
CENELEC europska oznaka, dragovoljna registrirana oznaka
proizvoda ovjere treće strane kojom se prikazuje usuglašenost sa EN
– ovim europskim standardima.