EPIKA

Književni rodovi

1. lirika
2. epika
3. drama
Epika

 POJAM
književni rod koji čine opširnija književna
djela s bogatom i često složenom fabulom
Epika
 najčešći oblik: PROZA
○ sastoji se od punih rečenica
○ rečenice su obično raspoređene u odjeljke

 POGLAVLJE
odjeljak knjige koji čini veću cjelinu
obično je posebno označeno naslovom ili
brojem
Epika
 KNJIŽEVNE VRSTE (skupine književnih
djela koja imaju većinu zajedničkih
obilježja)
○ roman
○ pripovijetka
○ crtica
○ bajka
○ basna
○…
Epika
 ROMAN
duže prozno književno djelo s više događaja,
opširnom radnjom i većim brojem likova
vrste romana
○ pustolovni
 vrsta romana u kojem se događaju neobični, nesvakidašnji, uzbudljivi,
pustolovni događaji mogući i u svakidašnjem životu
○ znanstvenofantastični
 temelji se na već ostvarenim znanstvenim spoznajama u znanosti i
tehnici; zamišljaju se budući uspjesi i izumi te se prikazuju kao da su već
ostvareni
○ povijesni
 prikazuje određenu društvenu sredinu iz bliže ili dalje prošlosti, s
težištem na povijesnom prikazu (povijesne ličnosti, događaji, legende,
povijesna mjesta)
○ …
Epika
 PRIPOVIJETKA
vrsta koja je dužinom kraća od romana
○ nije moguć razvoj usporednih fabula kao u
romanu
Epika
 CRTICA
kraći, lirski obojen prozni tekst
završava s vrlo jasnom poukom
Epika
 BAJKA
književna vrsta u kojoj je osnovni element
čudesno (fantastično)
radnju često pokreću, zapleću i razrješavaju
čudesni predmeti ili čarobne sile
Epika
 BASNA
kratka vrsta (u prozi ili stihu) u kojoj su likovi
najčešće životinje s različitim ljudskim
osobinama
temelji se na prenesenom značenju i završava
poukom
Epika
 ANEGDOTA
kraća književna vrsta koja se temelji na
događaju iz svakodnevnog života neke osobe

obilježja
○ uvod
○ ukratko prepričana situacija
○ najvažnija rečenica (vrhunac)
○ poanta
Epika
 PRIPOVJEDNE TEHNIKE / PRIPOVJEDNI
POSTUPCI
pripovijedanje
 nizanje motiva i događaja
opisivanje
 slikanje riječima
 opisati se mogu osobe, predmeti, vanjski i unutarnji
prostor...
dijalog
 razgovor između dvije ili više osoba
monolog
 govor jednoga lika
Isaac Bashevis Singer, Ole i Trufa

Šuma je bila velika, gusta, puna svih vrsta listopadnog drveća. (...)
Noći su bile hladne i vjetrovite; ali čim bi sunce jutrom izašlo,
postalo bi toplije. Moglo bi se pomisliti da je ljeto kad ne bi čitava
šuma bila posuta otpalim lišćem - žutim kao šafran, crvenim poput
vina; a bilo ga je i zlaćanog, kao i satkanog od različitih boja. 

OPISIVANJE
Ivan Kušan, Koko u Parizu
Kad se pošlo na spavanje, Koko i Zlatko su ostali u zaključanom
automobilu i ne bi se moglo reći da im je krivo što nisu vani, u
mračnoj šumi. Jean i Michel su stražarili na smjenu. Dok bi jedan
šetao oko auta u kome su spavali Koko i Zlatko, drugi bi prilegao
na obližnju klupu (...).
– Što kažeš, Zlatko? – pitao je Koko prije nego će zaspati.
– Kako ćemo se, na primjer, izvući? A?
– Joj, kako si ti dosadan, Koko... Kako možeš biti takva kukavica?
Samo misliš na sebe... Mene nešto drugo muči.
– Što, Zlatko, što te muči?

PRIPOVIJEDANJE

DIJALOG
Ernest Hemingway, Starac i more
Konopac se dizao lagano i ravnomjerno, a zatim se ispred čamca
nabra površina oceana i riba se pojavi. (...) Blistala je na suncu, a
njezina glava i leđa bili su tamni i crveni, dok su joj se pruge na
bokovima prelijevale u otvoreno plavoj boji. Njezin kljun bijaše
dug kao štap za bejzbol i zaoštren kao rapir, tijelo joj izroni svom
dužinom iz vode, zatim kao ronilac ponovo uroni, i starac vidje
kako tone, s repom nalik na veliku kosu, i kako se konopac stade
sve više zatezati. – Duža je pola metra od čamca – reče starac.
Konopac se kretao brzo, ali ravnomjerno i riba nije bila u panici.

(rapir – ravan mač s dugim dvosjeklim sječivom)

PRIPOVIJEDANJE
MONOLOG (starac je sam u
čamcu)
OPISIVANJE
Epika
 PRIPOVJEDAČ
osoba koja pripovijeda u književnom djelu
○ pripovjedač u 1. licu (osobi)
- pripovijeda kao da je lik u književnom djelu
○ pripovjedač u 3. licu (osobi)
- nije dio svijeta o kojemu pripovijeda; nije jedan od
likova, nego je “izvan priče”

 TEMA
ono o čemu se (ili o kome) u djelu govori
Epika
 DOGAĐAJ
ono što se zbilo u neko odredivo vrijeme i na
odredivu mjestu
Epika
 FABULA
redoslijed događaja u književnom, filmskom
ili kazališnom djelu; redoslijed zbivanja
radnje
○ KOMPOZICIJA  dijelovi fabule
- UVOD (početak radnje)
- ZAPLET (događaj koji potiče daljnja zbivanja)
- VRHUNAC (najnapetiji dio)
- RASPLET (događaj koji potiče raspletanje radnje)
Epika
 KNJIŽEVNI LIK
osoba u književnom djelu
○ glavni lik
 nositelj fabule i ideje (piščeve poruke u književnom
djelu); rješava probleme u djelu i sudjeluje u svim
važnijim događajima
○ sporedni likovi
 manje su važni od glavnog lika, ali ipak utječu na
radnju i u nekim su odnosima s glavnim likom
Epika
 KARAKTERIZACIJA LIKA
način na koji se lik ponaša, govori, kreće,
razmišlja i djeluje
○ etička karakterizacija (karakterizacija lika
postupcima)
karakter lika, njegove unutarnje osobine (odnos
prema drugom liku, prema svom narodu,
domovini; je li pošten, hrabar, marljiv i sl.)
○ govorna karakterizacija
govor lika: uporaba jezika, način govorenja i sl.
Epika
 KNJIŽEVNI PORTRET
opis lika
podrazumijeva njegov vanjski izgled i
unutarnje osobine
Epika
 OSNOVNA MISAO (IDEJA, POUKA)
sažeto iskazana misao ili ideja koja se izražava
u djelu
Epika
 STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA
sredstva književnog izraza koja se mogu
izdvojiti i posebno označiti zahvaljujući svom
odstupanju od uobičajenog načina govora
Epika
 STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA
○ onomatopeja
- stilsko sredstvo u kojem se glasovima oponašaju zvukovi iz prirode
○ personifikacija
- stilsko sredstvo koje nastaje kada se neživim stvarima, prirodnim pojavama,
životinjama i biljkama daju osobine živih bića
○ epitet
- pridjev koji s imenicom na koju se odnosi stvara življu i potpuniju sliku
○ usporedba
- stilsko sredstvo koje nastaje kad se nešto s nečim uspoređuje (kao, nalik, poput)
○ kontrast/suprotnost
- stilsko sredstvo u kojem se dva sadržaja uspoređuju po različitosti
○ ponavljanje
- stilsko sredstvo u kojem se ponavljaju riječi, izrazi i stihovi radi isticanja osnovne
misli ili ugođaja te pojačavanja ritmičnosti
○…