Termodinamika II

-Ponavljanje gradiva iz vodene pare

- Kružni ciklusi sa parom

dr.sc.Sandira Eljšan, red.prof.

Oktobar 2020
 ENERGETSKA POSTROJENJA
• Ovisno o vrsti radnog fluida, vrsti i načinu
transformacije energije, energetska postrojenja u
procesnoj industriji mogu se uglavnom svrstati u:

• energetska postrojenja sa parnim ciklusom,

• energetska postrojenja sa plinskim ciklusom,
• energetska postrojenja sa kombinovanim ciklusom.
 Dijagram razgraničenja vode,
vlažne, suhe i pregrijane pare

• Kao radni fluid kod toplotnih radnih ciklusa koristi se vodena

para (T-s dijagram razgraničenja vode, vlažne i pregrijane
pare).

• Kriva označena sa x=0, koja se završava u tački K, naziva se

donja granična kriva.

• Gornja granična kriva (x=1), koja počinje u tački K, razdvaja

područje vlažne pare od područja pregrijane pare.
T-s dijagram razgraničenja vode,
vlažne i pregrijane pare
• Kad sva voda pretvori u paru radi se o suhoj ili suhozasićenoj
pari, kasnije pregrijanoj pari.

• Suha para nije postojana, a njena temperatura "temperatura

zasićenja" jednaka je temperaturi vrenja.

• Hlađenjem se jedan dio suhe pare pretvara u tečnost, koja

lebdi u pari u obliku sitnih kapljica- takva para naziva se vlažna
para (zasićena para, mokra).
Veličina x čijim vrijednostima su označene pojedine krive
na prethodnoj slici predstavlja relativni sadržaj pare u vodi:
• Sa povećanjem temperature i pritiska, gornja i donja
granična kriva se sve više približavaju i spajaju se u tački K -
kritična tačka.

• Kritična tačka K ima parametre:

- kritični pritisak pk=221,29bar,
- kritična temperatura .Tk=647,30K,
- kritična specifična zapremina vk=0,00326 m3/kg
• U TE sa parnom turbinom za vrijeme ciklusa mijenja se
agregatno stanje: voda prelazi iz tekućeg u plinovito agregatno
stanje i obratno.
• Prednost takvog ciklusa je u vrlo velikoj promjeni specifičnog
volumena pri isparavanju i kondenzaciji, što znači da se
pomoću 1kg fluida dobiva relativno veliki mehanički rad (U
p,v i T,s – dijagramu površine su velike.)
• Prednost je u tome što se toplinska energija potrebna za
isparavanje dovodi istodobno i uz izobarni i uz izotermni
ciklus;
• Isto vrijedi i za odvođenje toplinske energije za vrijeme
kondenzacije: toplinska energija se odvodi uz izobarni i uz
izotermni ciklus;
• Izobarni ciklus pri dovođenju (odvođenju) toplinske energije
povoljan je za tehničku izvedivost ciklusa.
• Izotermni ciklus za vrijeme dovođenja toplinske energije
osigurava najmanji mogući prirast entropije, a za vrijeme
odvođenja toplinske energije omogućuje prilagodbu s
toplinskim karakteristikama okolice i time minimiziranje
gubitaka eksergije.
• U usporedbi s izrazito nepovoljnim ciklusom dovođenja
toplinske energije u kružni ciklus sagorijevanja u parnom kotlu
je znatno viša od vode, odnosno vodene pare, u kružnom
ciklusu pa su tu posljedično i gubici eksergije veliki.

• Eksergetski ciklus pri odvođenju toplinske energije u

kondenzatoru termoelektrane s parnom turbinom je vrlo
povoljan.
• Zbog toga se svi napori tehnološkog poboljšanja parnih
ciklusa tj. primjena materijala koji podnose visoka toplinska i
mehanička opterećenja odnose na prilike za vrijeme
dovođenja toplinske energije .

• za razliku od napora poboljšanja ciklusa u TE s plinskom

turbinom (u kojoj se plinu ne mijenja agregatno stanje) gdje se
značaj poklanja odnosima tokom odvođenja toplinske
energije budući da su temperature dovođenja toplinske
energije u takvim ciklusima jednake temperaturama izgaranja.
Neprovedivost Carnotovog kružnog ciklusa

• Ciklus s vlažnom parom među stalnim tlakovima ujedno je i

Carnotov kružni ciklus, najbolji mogući ciklus u kojemu se
toplinska energija pretvara u mehanički rad (eksergiju).
• Razmotrimo način odvijanja Carnotovog kružnog ciklusa u
kondenzacijskoj TE s parnom turbinom (para ekspandira do
tlaka u kondenzatoru u kojem se kondenzira).
Carnotov kružni ciklus
• Ciklus ima 4 faze i svaka se odvija u odvojenom dijelu
termoelektrane.
• Toplinska energije se dovodi uz istodobno isparavanje između
stanja 2 i 3 provodi u parnom kotlu, pa je dovedena toplina
proporcionalna površini a-2-3-b.
• U stanju 2 fluid je u tekućem agregatnom stanju (vrela voda),
a u stanju 3 je suha para.
• Ta para, proizvedena u kotlu, ekspandira adijabatski
(izentropski) u parnoj turbini od stanja 3 do 4.
• Za ekspanzije dio se pare kondenzira (ulazi se u područje
mokre pare) jer se izentropa sve više udaljava od gornje
granične krivulje, pa u kondenzator dolazi smjesa pare i
tekućine.
• Na kraju ekspanzije mokra para ima temperaturu Tkond
(temperaturu jednaku temperaturi u kondenzatoru), koja je i
najniža temperatura u ciklusu.
• U kondenzatoru se para postupno kondenzira zbog toga što se
toplinska energija (pretežito anergija) odvodi rashladnom
vodom koja struji kroz kondenzator.
• Odvedena toplina proporcionalna je površini b-4-5'-a.
(Carnotov desnokretni kružni ciklus).
• Da bi se adijabatskom (izentropskom) kompresijom mogla
dobiti vrela voda stanja 2 i tako zatvoriti kružni ciklus, morala
bi se iz kondenzatora isisati smjesa tekućine i pare stanja 5' i
tu bi smjesu trebalo zatim komprimirati na vrlo visoki tlak koji
vlada u parnom kotlu ppk
• Prilikom kompresije ugrijala bi se samo para, a tekućina bi,
zbog loših uvjeta pri izmjeni toplinske energije, ostala
pretežno hladna.
• Drugim riječima, na kraju kompresije ne bismo mogli dobiti
vrelu vodu stanja 2, već neku smjesu pregrijane pare i hladne
vode tj. neće nastati stanje koje odgovara Carnotovom
kružnom ciklusu.
• To znači da je praktički nemoguće ostvariti kružni ciklus sa
vlažnom parom.
• Stoga se u praksi kompresor zamjenjuje napojnom pumpom.
• To znači da se sva para koja izlazi iz parne turbine mora
kondenzirati u kondenzatoru i da na izlazu mora biti
postignuto stanje na izobari pkon, koja je ujedno i izoterma Tkon
= konst, ali je na donjoj graničnoj krivulji (stanje 5 na sl. 7-1).
• Napojna pumpa usisava vodu parametara Tkon i pkon, pa je
adijabatski (izentropski) komprimira na tlak ppk, koji je jednak
tlaku u kotlu.
• Pri tom temperatura vode naraste za vrlo mali iznos; stanja 5 i
1 padaju gotovo zajedno. (Na slici ona su preuveličano
odmaknuta.)
 Rankinov kružni ciklus sa suhom
parom
• Naime, voda je praktički nekompresibilna, pa je potrebni rad
za pumpanje: (|wpumpe| = (pPK - pkon)v5) vrlo malen u
usporedbi s mehaničkim radom koji se dobiva ekspanzijom
pare u turbini. (slika 7-1)

• U praktičnim proračunima se mehanički rad koji se utroši na

pumpanje vode u parni kotao uračunava u vlastiti utrošak TE,
pa se tada kružni ciklus promatra ne smatrajući pumpanje
dijelom kružnog ciklusa.
• Takav se ciklus naziva Rankineov kružni ciklus u počast Škotu
W.J.M. Rankine koji ga je prvi predložio.
• Stepen djelovanja Carnotovog kružnog ciklusa (slika 7-1)
ovisno samo o temperaturama Tisp i Tkond:

• Prelazom na Rankineov kružni ciklus dobiva se više

mehaničkog rada iz 1kg pare, jer je mehanički rad nastao
prema Rankineovu ciklusu proporcionalan površinei1-2-3-4-5-
1, a onaj iz Carnotova ciklusa (kad bi bio moguć)
proporcionalan je površini 2-3-4-5'-2.
• To je posljedica veće količine dovedene toplinske energije.
• Termički je međutim stupanj djelovanja Rankineova ciklusa
slabiji od Carnotova.
• Dovedena toplinska energija qdov u Rankineovu ciklusu je
proporcionalna površini c-1-2-3-4-b, a odvedena, qodv,
površine c-5-4-b, pa je termički stupanj djelovanja Rankineova
ciklusa:
• Ako se površina c-1-2-3-4-b zamijeni pravokutnikom jednake
površine, ali da osnovica bude jednaka razlici entropija sb –sc
(s4 –s5), dobiva se iz visine pravougaonika c-1'-3'-b srednja
temperatura Tsr dovođenja toplinske energije, pa će termički
stupanj djelovanja Rankineova ciklusa biti

Budući da je Tsr < Tisp, termički je stupanj djelovanja

Rankineova ciklusa manji od onoga u Carnotovu ciklusu.
• Upotreba h,s – dijagrama ima znatne prednosti , jer su u
njemu entalpije dužine.
• Rankineov ciklus sa suhom parom sa slike 7.1, b u h,s –
dijagramu pokazuje slika 7-2.

- Tačke stanja 5 i 1 padaju praktički

zajedno, jer su izobare vrlo guste u
području tekućeg agregatnog stanja
(lijevo od donje granične krivulje). –
izvrše se zanemarenja
• Termički stupanj djelovanja Rankineovog kružnog ciklusa ovisi
o tlaku svježe pare ppk i tlaku na kraju ciklusa pkond.
• Cilj je da se postigne što veći pad entalpije (što veća razlika
h3 – h4) između stanja na ulazu u parnu turbinu i stanja na
kraju ekspanzije.
• Para se dovodi u kondenzator, u kojem se kondenzira
djelovanjem rashladne vode.
• Zbog toga u kondenzatoru vlada vrlo mali tlak, i do 0,02 bara
(0,002 MPa), koji ovisi o temperaturi rashladne vode koja
djeluje kao hladni spremnik, odnosno kao okolina.
Rankinov ciklus u pregrijanom području

• U kondenzacijskoj TE ista voda (zanemarimo li gubitke)

isparava, pregrijava se, kondenzira (nakon ekspanzije u
turbini), da bi se vratila u parni kotao, gdje će ponovno
ispariti.
• Kada se po izlasku iz kotla, a prije ulaska u turbinu para
podvrgne dodatnom zagrijavanju u posebnim uređajima tzv.
pregrijačima pare dobija se toplotni radni ciklus sa
pregrijanom parom.
• Tačka A' odgovara stanju vode na izlazu iz NP i s tim stanjem voda ulazi u kotao, u kojem
se zagrijava ( A’-B ), isparava ( B-C ) i pregrijava (C-D).
• U turbini para ekspandira, uz pretpostavku izentropske ekspanzije (radi se o povratnom
ciklusu), do tlaka kondenzatora (tačka E ), u kojemu se para kondenzira i sa stanjem koje
odgovara tački A izlazi iz kondenzatora.
• Promjena stanja od A na A' posljedica je povišenja tlaka vode napojnom pumpom.
• Termički stupanj djelovanja kružnog ciklusa

• Uz zanemarenje drugog člana ostaje da je:

 Ukoliko se posmatra idealan ciklus koji je reverzibilan, za njega
vrijedi sljedeće:

• ne uzimaju se u obzir gubici pritiska zbog strujanja kroz

generator pare, cjevovod i kondenzator;
• ne uzimaju se u obzir gubici unutar parne turbine i napojne
pumpe (ekspanzija radnog fluida u turbini, kao i tlačenje u
napojnoj pumpi su adijabatski- izentropski ciklusi);
• ne uzimaju se u obzir nikakvi gubici topline u okolinu kroz
pojedinačne dijelove sistema kružnog ciklusa;
• Pregrijavanjem pare povećava se srednja temperatura dijela
ciklusa na koji se dovodi toplota.
T-s dijagram idealnog parnog kružnog ciklusa
• Površina s3-3-4-5-6-1-2-s1-s3 - količina toplote q1, koja se
dovodi radnom fluidu.
• Površina izmedju s3-3-2-s1-s3 - toplota q2, koja se oduzima,
• Površina 1-2-3-4-5-6-1 - dobijeni korisni rad
q1= h1 – h4,
q2= h2 – h3.
• Toplotno iskorištenje idealnog Rankinevog ciklusa:
q1  q 2  h1  h4   h2  h3 
t  
q1 h1  h4

• ili h1  h2   h4  h3 

t 
h1  h3   h4  h3 
 ZAPAMTITI:

• Razlika h1 – h2 predstavlja raspoloživi toplotni pad koji se unutar

turbine pretvara u kinetičku energiju- rad dobijen na turbini
• h4 – h3 je mehanički rad utrošen za tlačenje radnog medija od
pritiska na kojem se vrši kondenzacija do radnog pritiska kolta -
rad pumpe
• razlika između tačaka 1 i 4 odgovara toploti dovedenoj u ciklusu,
a između tačaka 2 i 3 toploti odvedenoj iz ciklusa.

• Kada se rad h4 – h3 utrošen za pumpu, može zanemariti u

odnosu na znatno veći toplotni pad h1 – h2, koji se u
turbini pretvara u koristan rad, jednačina za toplotno
iskorištenje ciklusa je :

t 
h1  h2 
h1  h3 
P-v dijagram idealnog parnog kružnog h-s dijagram idealnog
proce parnog kružnog ciklusa
• Na taj način dolazimo do jedinstvene relacije koja vrijedi za
sve kondenzacijske termoelektrane.
• Posebnosti pojedinačnih termoelektrana (njihovu veličinu)
uzimamo u obzir uvažavajući količinu pare, koja se u jedinici
vremena proizvodi u parnom kotlu, a njihovu izvedbu
(kvalitetu ugrađenog materijala) uvažavajući gubitke koji se u
realnom pogonu ne mogu izbjeći.
• Radi se o ovim gubicima energije i eksergije, slika 7-6:
• a) gubici u parnom kotlu (ložište je dio parnog kotla),
• b) gubici u parnom vodu od kotla do turbine i u regulacijskom
ventilu turbine. Zbog njih stanje pare na ulazu u turbinu ne
odgovara tački D već tački D1 (slika 7-6.),
• c) gubici (trenja) u parnoj turbini: ne radi se o izentropskoj
ekspanziji već o adijabatskoj.
• Pri tom zanemarujemo odvođenje toplinske energije iz parne
turbine u okolicu; radi se o malim gubicima.
• Omjerom razlika entalpija pare u tačkama D1 i E2 (realni
ciklus) i entalpije u tačkama D1 i E1 (povratni ciklus) definiran
je tzv. unutrašnji (izentropski) stupanj djelovanja turbine:
• d) gubici zbog pothlađenja kondenzata, u nekim slučajevima,
ispod temperature zasićenja koja odgovara tlaku u
kondenzatoru. U tom je slučaju stanje kondenzata na izlazu iz
kondenzatora određeno tačkom A1 ,
• e) gubici pare kroz brtvenice i gubici toplinske energije zbog
odvođenja i isijavanja, koje možemo zanemariti i
• f) mehanički gubici u turbini.
• Označimo li s ηk stupanj djelovanja kotla, s ηp stupanj
djelovanja parovoda, sa ηi unutrašnji stupanj djelovanja, a s
ηm mehanički stupanj djelovanja turbine, može se odrediti
stupanj djelovanja na vratilu turbine (efektivni stepen djelov.):

• pri čemu je pretpostavljeno da ne dolazi do pothlađivanja

kondenzata.
• Uvažavanjem stupnja djelovanja generatora ηg dolazimo do
stupnja djelovanja elektrane na priključnicama generatora

• te ako s ν označimo omjer između snage potrebne za vlastiti

utrošak termoelektrane (Pvl ) i snage na priključnicama
generatora ( Pel ),
• određujemo stupanj djelovanja na pragu termoelektrane:

• Termoelektrane se međusobno uspoređuju pokazateljem koji

govori o tome koliko toplinske energije u džulima [J] treba
potrošiti da bi se proizveo 1 kWh električne energije.
• Taj je pokazatelj je specifični utrošak topline :
• Razlikujemo specifični utrošak topline na priključnicama
generatora

• i na pragu termoelektrane:
• Odlučujući uticaj na stupanj djelovanja
termoelektrane ima termički stupanj
djelovanja, koji je normalno i najmanji, pa je
razumljivo nastojanje da se termički stupanj
djelovanja poboljša (poveća).