TJELESNA TEMPERATURA,

REGULACIJA TEMPERATURE I
VRUĆICA
U zdraih osoba temperatura tzv. tjelesne jezgre je gotovo nepromijenjena

Raspon od +/- 0.6° C

Neodjevena osoba može se izložiti suhom zraku temperature od 10 do 55° C, a da se

temperatura jezgre gotovo ne promijeni

Temperatura kože se pak mijenja ovisno o temperaturi okoline

Prosječna temperatura jezgre mjerena u ustima iznosi između 36.5 i 37° C

Vrijendosti rektlane temperature su oko 0.5° C više

U mišićnom radu temperatura se kratko može povisiti (zbog povećanog stvaranja topline na 38-
40° C, a kada se tijelo izloži velikoj hladnoći može se smanjiti i do vrijednosti niže od 35° C
STVARANJE TOPLINE
Toplina je glavni nusprodukt metabolizma

1. Bazalni metabolizam
2. Mišićna aktivnost
3. Hormon rasta, testosteron
4. Adrenalin, noradrenalin
5. Stanična aktivnost
6. Termogeni učinak hrane
GUBLJENJE TOPLINE
-Veličina izdavanja topline ovisi o: 1) brzini kojom se toplina provodi od mjesta
nastanka do kože i 2) brzini kojom se iz kože izdaje u okoliš
-Većinu tjelesne topline stvaraju unutarnji organi, a posebno jetra, mozak, srce i
skeletni mišići tijekom tjelesnog rada
-Izolacijski sustav tijela čina koža, potkožno tkivo, a posebno potkožna mast
-Mast je važna zato što veličina vođenja topline kroz nju iznosi samo trećinu veličie
vođenja kroz druga tkiva
-Krvne žile koje se obilno rasprostiru ispod kože, a osobito vene važne su za
prijenos topline jezgre u kožu
-Protok krvi kroz vene je varijabilan (od 0-30% SMV-a)
-Velik protok povećava učinkovitost odvođenja topline
Dovođenje topline u kožu krvlju ovisi o
stupnju vazokonstrikcije arteriola i AV
anastomoza koje opskrbljuju venske
spletove kože

Stupanj vazokonstrikcije gotovo posve

nadzire simpatički živčani sustav koji reagira
na promjene temperature tjelesne jezgre i
kože
Dovođenje topline u kožu krvlju ovisi o stupnju vazokonstrikcije arteriola i
AV anastomoza koje opskrbljuju venske spletove kože

Stupanj vazokonstrikcije gotovo posve nadzire simpatički živčani sustav

koji reagira na promjene temperature tjelesne jezgre i kože
FIZIKALNI MEHANIZMI
IZDAVANJA TOPLINE S
POVRŠINE KOŽE
ZRAČENJE
Neodjevena osoba koja boravi u prostoriji normalne temperature zračenjem gubi 60%
topline

Gubljenje u obliku infracrvenih toplinskih zraka valne duljine 5-20 mikrometara

Toplina se rači u svim smjerovima

Zidovi i okolni predmeti također zrače toplinske zrake prema tijelu

Ako je tjelesna temperatura viša od okolišne temperature iz tijela će se zračiti više topline
nego što će se primiti iz okoline
VOĐENJE
U normalnim uvjetima samo se 3% topline iz tijela izdaje na čvrste predmete

Vođenjem u zrak izdaje se oko 15% topline

Ako je zrak hladniji od kože veliki dio energije gibanja može se prenijeti u zrak i povećati brzinu
gibsnja molekula zraka

Ako se izjednače temperatura sloja zraka koji priljieže uz kožu s njenom temperaturom prestaje
se izdavati toplina

Ako se zagrijani tlak uz kožu odvodi od kože novi nezagrijani tlak ponovno kruži i dolazi u dodir
s kožom, pa nastaje fenomen strujanja (konvekcije) zraka
STRUJANJA
Odstranjivanje topline iz tijela kruženjem zračnih struja naziva se gubljenjem topline
strujanjem

Toplina se najprije dovodi u zrak, te se potom odstranjuje zračnim strujanjem

Uvijek postoji barem malo strujanje

Neodjevena osoba u prostoriji ugodne temperature u kojoj nema većeg gibanja zraka
izgubit će oko 15% ukupne topline vođenjem u zrak i zatim strujanjem zagrijanog zraka
od tijela
UČINAK HLAĐENJA VJETROM
Brže strujanje, pa se poveća gubljenje topline

Učinak hlađenja vjetrom pri malim brzinama razmjeran je kvadratnom korijenu

brzine vjetra
ISPARAVANJE
Isparavanjem 1 g vode s tjelesne površine utrošit će se oko 2.5 kJ topline

Uvijek postoji neprimijetno isparavanje s površine kože i iz pluća (600-700 mL/dan), tj. postoji
trajno gubljenje topline od 65-80 kJ na sat

Ovo isparavanje i gubljenje topline ne može se nadzirati i njime regulirati tjelesnu temperaturu jer je
uzrokovano trajnom difuzijom molekula vode kroz kožu i respiracijsku površinu

Gubljenje topline isparavanjem znoja može se nadzirati regulacijom količine znojenja

Kada je temperatura okoline veća od temperature tijela ono prima toplinu zračenjem i vođenjem, te
je u tim uvjetima isparavanje jedini način da se tijelo oslobodi topline
UTJECAJ ODJEĆE NA
GUBLJENJE TOPLINE
VOĐENJEM
Odjeća zarobljava sloj zraka uz kožu i u naborima odjeće, smanjuje se strujanje
zraka, pa se gubljenje topline vođenjem i strujanjem jako smanji

Otprilike polovica topline koja se s kože prenese na odjeću odvodi se zračenjem

Najdjelotvorniji izolacijski učinak ima oblaganje unutrašnjosti odjeće tankim slojem

zlata koji toplinske zrake reflektira natrag prema tijelu (upola se smanjuje težina
odjeće namijenjena polarnom području)
Učinkovitost odjeće se gubi ako se smoči jer voda ima veliku toplinsku vodljivost
ZNOJENJE I REGULACIJA
ZNOJENJA
Znojenje počinje kada se preoptičko područje u hipotalamusu zagrijava ili podražuje
električnom strujom

Živčani se impulsi koji potiču znojenje iz tog područja AŽS prenose u kralježničku
moždinu, a zatim simpatičkim živcima do kože cijelog tijela

Žljezde znojnice su inervirane kolinergičnim živčanim vlaknima

Također ih mogu podražiti adrenalin i noradrenalin koji cirkuliraju krvlju što je važn o
tijekom mišićnog rada
Tubularna građa
1) duboki subdermalni zavijeni dio koji izlučuje znoj
2) Izvodni kanalić koji prolazi kroz dermis i epidermis

Primarni sekret proizvod je epitelnih stanica koje oblažu zavijeni dio žlijezde
znojnice

Izlučivanje potiču kolinergička živčana vlakna

Sastav primarnog sekreta sličan je sastavu plazme (ne sadrži bjelančevine): Na

142 mmol/L, Cl 104 mmol/L

Prolaskom kroz izvodni kanalić dolaz do reapsorpcije, a stupanj ovisi o jakosti

znojenja

Kod blagog znojenja velika reapsorpcija, pa se koncentracija smanji na oko 5

mmol/L, pa se zbog smanjenja osmotskog tlaka reapsorbira i voda što dovodi
do koncentracije ostalih sastojaka

Ako je znojenje jako apsorbira se tek oko pola NaCl-a (50-60 mmol/L, ne
apsorbira se voda, pa se koncentracija ostalih tvari ne poveća puno (ureja 2x,
mliječna kiselina 4x, kalij1.2x koncentriraniji nego u plazmi)
Neaklimatizirane osobe znojem gube puno NaCl, a kada se aklimatiziraju gubitci se smanje

U neaklimatizirane osobe rijetko može nastati više od 1L znoja/h.

Ako više tjedana boravi u vrućoj klimi znojit će se sve više – 2-3L znoja/h

Isparavanjem dodatne količine znoja iz tijela se odvodi 10x veća količina topline nego bazalnim
metabolizmom

Može se povećati i broj žlijezda znojnica

S procesom aklimatizacije povezano je daljnje smanjenje koncentracije NaCl u znoju, te se poboljšava

očuvanje tjelesne soli

Posljedica je pojačanog izlučivanja aldosterona koji se javlja zbog malog sniženja ekstracelularne i
plazmatske količina NaCl

Aklimatizacijom se dnevni gubitak soli na taj način s 15-30 smanji na 3-5 g

ULOGA HIPOTALAMUSA U
REGULACIJI TJELESNE
TEMPERATURE
Tijelo neodjevene osobe na suhom zraku pri temperaturama od 10 do 55° C može održavati temperaturu
tjelesne jezgre od 36 do 37.8° C.

Tjelesna temperatura regulira se povratnim mehanizmima koji svoje učinke ostvaruju preko hipotalamičkih
jezgara za nadzor temperature

Preoptičko područje – termostatski nadzorni centar

Živčane stanice osjetljive na toplinu i hladnoću (3 x manje osjetljivih na hladnoću)

Pri povišenju temperature za 10° C živčane stanice osjetljive na toplinu pojačaju odašiljanje impulsa za 2-
10x

Zagrijava li se preoptičko područje, kožu cijelog tijela treutno oblije znoj, a posvuda u tijelu krvne žile u
koži jako će se proširiti, a zakočena je svaka prekomjerna proizvodnja tjelesne topline
Koža posjeduje receptore za hladno i toplo

Mnogo više receptora za hladno nego za toplo (i do 10x)

Pothlađuje li se koža cijelog tijela aktiviraju se refleksi kojima će se temperatura povisiti: 1)

drhtanjem će se pojačati stvaranje topline, 2) koči se proizvodnja znoja i 3) dolazi do
vazokonstrikcije u koži

Toplinski receptori postoje i u dubokim tkivima (kralježnička moždina, trbušni organi i velikim
venama gornjeg dijela trbuha i prsišta, te oko njih)- uglavnom bolje zamijećuju hladnoću nego
toplinu

Receptori u koži i u dubokim tkivima imaju zajedničku zadaću: spriječavanje pothlađivanja

(hipotermije)

Stražnji dio hipotalamusa integrira centralne i periferne toplinske osjetne signale

MEHANIZMI SNIŽENJA TEMPERATURE KADA SE TIJELO PREGRIJE:

1) Vazodilatacija u koži: Nastaje zbog inhibicije simpatičkih sredstava u stražnjem

dijelu hipotalamusa koji inače potiču vazokonstrikcijlu. Do 8x poveća odvođenje
topline

2) Znojenje: Povećanje topline jezgre iznad graničnih 37°C izaziva na naglo

povećanje izdavanja topline isparavanjem. Dodatno povišenje tjelesne temperature
za 1° C toliko pojačava znojenje da se iz tijela može odvesti 10x veća količina
topline nego u bazalnim uvjetima

3) Smanjeno stvaranje topline: Snažno su zakočeni mehanizmi koji stvaraju dodatnu

toplinu (drhtanje i kemijska termogeneza)
MEHANIZMI POVIŠENJA TEMPERATURE KADA SE TIJELO POTHLADI

1. VAZOKONSTRIKCIJA

2. PILOEREKCIJA: Simpatička stimulacija izaziva kontrakciju mišića piloerektora, pa se dlake

uspravljaju (nije važno za ljude)

3. TERMOGENEZA (drhtanje, stvaranje topline simpatičkom aktivacijom i izlučivanje tiroksina)

Primarni motorički centar za drhtanje nalazi se u dorzomedijalnom dijelu stražnjeg dijela

hipotalamusa

Facilitacijom prednjih motoneurona povećava se tonus skeletnih mišića u cijelom tijelu, te drhtanje
započinje kada se tonus povećava iznad neke kritične točke

Tijekom najjačeg drhtanja nastajanje topline može postati 4-5x veče nego inače
22
Velike promjene u izdavanju i stvaranju topline uočavaju se pri kritičnoj tjelesnoj temperaturi
od 37.1°C (tzv. točka podešenosti)

Pri višim temperaturama izdavanje je veće od stvaranja, a pri nižim obratno

Važna je što konstantnija temperatura jezgre bez obzira na vanjske čimbenike zobg čega nam
je važan mehanizam povratne sprege

Pokusima je dokazano da se pri promjeni okolišne temperature za svakih 25-30° C tjelesna

temperatura u čovjeka promjeni za oko oko 1° C

Izrazito velika korisnost povratne sprege koja prosječno iznosi 27

Temperatura kože može blago promijeniti točku podešenosti kontrolnog sustava

24
VRUĆICA
Vrućica znači da je tjelesna temperatura viša od uobičajenog raspona

Može nastati zbog poremećaja u samom mozgu ili zbog utjecaja otrovnih tvari na centre koji
nadziru temperaturu

Simptomi: zimica, bljedoća kože (zbog vazokonstrikcije), drhtavica

Zimica traje sve dok TT ne dosegne novu vrijednost na koju je podešen termostat

Kriza ili “crvenilo” od vrućice: kad čimbenik koji je doveo do povećanja TT naglo prestane
djelovati
Mnoge bjelančevine i razgradni proizvodi, te druge tvari (LPS otrovi bakterijskih
staničnih memebrana) mogu povisiti točku podešenosti hipotalamičkog termostata

Takve se tvari nazivaju PIROGENIMA

Kada točka podešenosti hipotalamičkog centra za regulaciju topline postane viša od

normalne pokrenu se mehanizmi za povišenje tjelesne temperature među kojima su
štednja i povećano stvaranje topline

Tijekom nekoliko sati tjelesna temperatura se približava toj razini

27
Limfociti u krvi, tkivni makrofagi i veliki ubilački zrnati limfociti fagocitiraju
bakterije i njihove razgradne proizvode
Pošto ih probave u tjelesne tekućine ispuštaju INTERLEUKIN 1 poznat i kao
leukocitni pirogen ili endogeni pirogen

Dospijevanjem do hipotalamusa trenutno potiče procese koijma nastaje vrućica, te

ponekad za samo deset minuta povisi tjelesnu temperaturu

IL-1 potiče stvaranje prostaglandina i na taj način izaziva vrućicu

Vrućica se može suzbiti lijekovima koji koče stvaranje prostaglandina

Aspirin spriječava nastanak prostaglandina iz arahidonske kiseline

Teška vrućica može biti i posljedica ozljeda, tumora ili kirurških zahvata u
hipotalamusu