PRVA GIMNAZIJA SARAJEVO

DIFRAKCIJA SVJETLOSTI
• Difrakcija predstavlja skretanje talasa sa prvobitnog pravca
prostiranja prilikom nailaska na neku prepreku ili kroz neke otvore.
• Lahko se opaža kod zvučnih talasa
• Huygensov princip
• Ova pojava se najlakše opaža kada je širina ili dimenzija pukotine
usporediva sa talasnom dužinom talasa
Slika 1. Difrakcija talasa na vodi
Difrakcija svjetlosti

• Mnogo teže opažamo difrakciju svjetlosti jer je talasna dužina vidljive svjetlosti vrlo
mala, nm skala.
• Stoga difrakciju svjetlosti možemo opaziti na vrlo malim preprekama
• Primjer : posmatrajmo upaljenu sijalicu kroz kišobran ili kroz maglu. Šta vidimo ?
DIFRAKCIJA (SAVIJANJE) SVJETLOSTI

- je skretanje talasa (svjetlost je talas) od prvobitnog

pravca prostiranja pri prolasku pored prepreke ili
kroz pukotine (otvore)

Savijanje talasa je izraženije (lakše je opaziti) kada su dimenzije otvora približno jednake
talasnoj dužini talasa.
 Frauenhoferova difrakcija
• Fraunhoferova difrakcija nastaje kada su sve zrake koje prolaze kroz usku
pukotinu približno međusobno paralelne.
• To se postiže eksperimentalno postavljanjem zaslona daleko od pukotine
koju koristimo za stvaranje difrakcije ili pomoću leće koja fokusira
konvergentan snop nakon što prođe kroz otvor
• Svijetla pruga se vidi uz os (θ = 0) s naizmjeničnim svijetlim i tamnim
prugama sa svake strane

Slika 2. Fraunhoferova difrakcija na

jednoj pukotini
OPTIČKA REŠETKA

- koristi se za dobijanje interferencione slike

- sastoji se od velikog broja uskih otvora
(pukotina)
- razmak između dvije susjedne pukotine naziva
se konstanta rešetke , gdje je N
broj pukotina po jedinici dužine
 Optička rešetka

• Se koristi za dobijanje interferecione slike

• Sastoji se od velikog broja uzanih paralelnih otvora (proreza)
• Obično se moderna difrakciona rešetka izrađuje
fotopostupkom
• Konstanta rešetke predstavlja razmak između dvije susjedne
pukotine

Slika 3. Optička rešetka

 -Uslov maksimalne osvjetljenosti na zaslonu (svijetla pruga
je da putna razlika svjetlosnih zraka bude jednaka
cjelobrojnom umnošku talasnih dužina

Na slici 4 vidimo da je putna razlika =dsin

Gdje je: k=1,2,3..., redni broj difrakcionog maksimuma, .
Za k=1, dobije se prva svijetla pruga , za k=2, druga
svijetla pruga, itd. Pomoću gornje relacije, odnosno
optičke rešetke, određuje se talasna dužina svjetlosti.

Slika 4. Prolaz svjetlosti kroz optičku

rešetku
HVALA NA PAŽNJI 