I-b Ko su bile sufražetkinje? Sufražetkinja je naziv koji se krajem 19. i početkom 20. stoljeća u anglosaksonskim zemljama, a pogotovo u Velikoj Britaniji, koristio za pripadnice pokreta za uvođenje ženskog prava glasa One su bile pobornice legalnog prava žena da glasaju na nacionalnim i lokalnim izborima, te ravnopravnosti žena i muškaraca u svim područjima javnog i političkog života Engleska riječ suffrage: pravo glasa, iz čega se izvodi i naziv pokreta (sufražetski pokret, sufražizam) One su smatrale kako je stjecanje prava glasa uvjet nestanka ostalih oblika diskriminacije žena i stjecanja prava na rad, vlasništvo, obrazovanje... Velika Britanija Prva prekretnica britanskog pokreta sufražetkinja bila je akcija koju je John Stuart Mill poduzeo 1866. u parlamentu Predstavio je peticiju sa zahtjevom da se žensko pravo glasa uključi u reformu biračkog prava Odbijanje ovog zahtjeva pokrenulo je stvaranje mnogih ženskih sufražetskih društava tokom 70-tih godina 19. stoljeća Ova društva su nastojala zakone uskladiti sa svojim ciljevima, te su se ujedinili u Nacionalnu uniju sufražetskih društava – NUWSS Millicent Garrett Fawcett bila je predvodnica umjerenih sufražetkinja koje su se grupirale unutar NUWSS-a Ova unija je 1914. dosegla 100 000 članica, a fokusirale su se na političku propagandu, organiziranjem prosvjeda i kampanja uvjeravanja Emmeline Pankhurst stvorila je Žensku socijalnu i političku uniju Članice ove udruge postale su poznate pod nazivom sufražetkinje Ženska socijalna i politička unija pokrenula je nasilne akcije poput sabotaža, paljenja trgovina i javnih objekata i napade na domove poznatih političara i zastupnika Zbog njihovih postupaka izbijali su ozbiljni neredi i završili su hapšenjima Ovaj pokret zaključio je da je jedini način za napredovanje zanimanje javnosti za ovu temu, te je cilj bio postići pažnju javnosti uz bilo koju cijenu Postignuća sufražetkinja Za vrijeme Prvog svjetskog rata sufražetkinje su postavile zahtjeve, a poslije rata, izborno pravo žena na kraju je prihvaćeno U Britaniji je 1918. Parlament donio zakon kojim je priznato pravo glasa kućevlasnicama iznad 30 godina, suprugama kućevlasnika, najmoprimcima nekretnina s godišnjom rentom iznad £5 te diplomanticama univerziteta U SAD, žene su konačno izjednačene u pravu glasa Devetnaestim amandmanom američkog Ustava 1920. U Britaniji su muškarci i žene potpuno izjednačeni novim zakonom 1928. Sedam manje poznatih prvakinja ovog pokreta Amelia Boomer – javno progovorila o restriktivnoj ženskoj odjeći te se zalagala za opušteniji stil odijevanja koji će ženama olakšati svakodnevne aktivnosti Frances Willard – bavila se pedagogijom te je bila aktivistkinja protiv konzumacije alkohola. Vjerovala je u borbu za pravo radnika/ca, zaštitu zlostavljanja djece... Ida B. Wells – liderica na mnogim područjima, od biračkih i građanskih prava pa do sociologije i izdavaštva. Najpoznatija je po javnom govoru o linču Afroamerikanaca te njihovom dokumentiranju Nannie Helen Burroughs – poznata po govoru na konvenciji pod nazivom „How the Sisters Are Hindered from Helping”. Njezin rad imao je utjecaj u borbi za jednakost plaća u radnom sektoru između muškaraca i žena Nina E. Allender – bavila se feminističkom problematikom te se zalagala za jednakost glasačkog prava Rosalie Gardiner Jones – vodila je sufražetkinje od New Yorka do Washington DC-a. Aktivistkinje su pješačile 17 dana, te je organizovan prosvjed ispred Bijele kuće Virginia Minor – jedna od prvih žena koje su pokušale izaći na izbore i glasati kako bi ukazale na nejednakost Zanimljivosti Kraljica Viktorija mislila je da nema potrebe dati ženama pravo glasa jer bez muške zaštite ne bi mogle opstati Od najstarijih vremena žene su se borile za pravo glasa koje nisu imale ni u staroj Grčkoj, a ni u drevnom Rimu Mary Woolstonecraft je još 1792. godine svojom knjigom „Zaštita ženskih prava” nagovijestila rađanje tog pokreta HVALA NA PAŽNJI !