GOSPODARSTVO

 EKONOMIJA - proučava način na koji se društva

koriste resursima u proizvodnji korisnih dobara i
kako ih raspoređuju među različitim skupinama u
društvu
 grč. oikos: kuća; nomos:zakon - upravljanje
kućanstvom; upućuju na racionalno trošenje

 GOSPODARSTVO – obuhvaća proizvodnju,

raspodjelu, razmjenu i potrošnju kao cjelovit lanac
ljudskih djelatnosti usmjerenih na zadovoljavanje
ljudskih potreba i želja
Zašto učiti ekonomiju?

 Ekonomija prožima sve aspekte ljudskog

života – privatnog i javnog
 - poznavajući osnovne ekonomske pojmove i pitanja,
učimo razmišljati, kalkuliramo, nastojimo zadovoljiti
svoje želje uzevši u obzir stanje na tržištu;
susrećemo se s njom svaki dan (štednja, plaća...)
Ekonomist praktičar
 uvijek nastoji s ograničenim sredstvima zadovoljiti

što više želja

 ponaša se svjesno i odgovorno

 uvijek mora birati između različitih mogućnosti

 nastoji pomiriti svoje želje sa stanjem tržišta

 ograničeni resursi => maksimaliziranje profita =>

minimaliziranje troškova => smanjenje potražnje =>

odlučivanje
Povijest:
 Do pojave i razvoja kapitalizma (17. st.) ekonom.
se proučavala u sklopu filozofije
 1776. godine nastala ekonomija kao zasebna
disciplina - Adam Smith - 'Bogatstvo naroda‘

Ekonomija se u 18. st. počela razvijati u više pravaca:

1.MERKANTILIZAM (15.-18.st) – trgovina je glavna gosp.grana

- za merkantiliste cilj ekonom. politike je stjecanje i
oplođivanje kapitala
2.FIZIOKRACIJA (18. st.)- poljoprivreda je glavna gosp. grana
Ekonomija kao znanost dijeli se na:
(područja ekonomije)

 1. MAKROEKONOMIJA - bavi se globalnim

ekonomskim pitanjima i problemima
Pr. makroekonomija proučava državno upravljanje cjelokupnim
gospodar. sustavom

 2. MIKROEKONOMIJA –proučava ekonom.

zakonitosti na razini gospodarskih subjekata koji
djeluju na tržištu pod utjecajem ponude i potražnje
- bavi se sastavnicama gospodarstva; kućanskom
ekonomijom, odnosom proizvođača i potrošača...

 Svaka ekonom. akcija (koliko god malena bila) odražava se u

cijelom gospodarstvu
 https://www.youtube.com/watch?v=4FcjWPYiOk0
 Odnos između ukupnog gospodarstva i
njegovih sastavnica
 Leon Valras 'Elementi čiste političke ekonomije',
1874. => formulirao zakon koji vrijedi i danas
=>bilo koja promjena koja se dogodi u
gospodarstvu dovodi do prilagođavanja među
svim ekonomskim jedinicama da bi se uspostavila
ravnoteža => gospodarstvo teži ravnoteži
=> cjelokupno gospodarstvo utječe na svoje
dijelove i dijelovi utječu na cjelokupno
gospodarstvo pr. štand sa sendvičima
Temeljni gospodarski problemi
 Osnovni problem svakog gospodarstva –
povezivanje ograničenih resursa i
neograničenih želja

 Problemi:
 1. ograničenost dobara
 2. učinkovitost
 3. oportunitetni troškovi
1. Ograničenost dobara

 1. ZAKON OGRANIČENOSTI - objašnjava da su

dobra ograničena jer nema dovoljno resursa da se
proizvedu sva dobra koja ljudi žele potrošiti
 Dobro – stvar ili usluga koja ima korisna svojstva i
može zadovoljiti neku potrebu

 Ograničenost-stanje oskudice ekonomskih dobara

 Privređivanje – svjesna ljudska djelatnost kojom se
nastoji smanjiti ograničenost dobara

=>da bi se oskudica umanjila društva teže

privređivanju
1. Ograničenost dobara

Vrste dobara:
 a) neograničena ili slobodna dobra (zrak, sunčeva
energija…)

 b) ograničena ili ekonomska dobra (stvari koje su

tražene i ograničene)
- dobra čija je ponuda relativno rijetka ili
ograničena, predmet su proizvodnje, odnosno
privređivanja; svaka stvar ili usluga koja je željena i
rijetka; dijelimo ih na proizvode, usluge, privatno
dobro, javno dobro
1. Ograničenost dobara

Ekonomska dobra :
 1. proizvodi – materijalna dobra koja su opipljiva

(auto, mob. Itd.) i koja se ne moraju odmah utrošiti

(moguće skladištenje, čuvanje)
 2. usluge – neopipljiva (nematerijalna) dobra koja

se ne mogu skladištit(zabava, servis, turizam itd.)

 3. privatna dobra – u vlasništvu pojedinca i nisu

dostupna svima(auto, mob…)

 4. javna dobra – dostupna svima (proizvoditeljima i

korisnicima); iz njihovog korištenja se nitko ne

može isključiti(ulice, nacional.sigurnost)
1. Ograničenost dobara

Činitelji / čimbenici proizvodnje

 1. PRIRODNI IZVORI - prirodno bogatstvo

dostupno ljudima koje oni upotrebljavaju u

procesu proizvodnje (prirodna energija,
materija...)
 2. RAD - obuhvaća mentalne i fizičke ljudske

sposobnosti koje se mogu upotrijebiti za

proizvodnju dobara i usluga
 3. KAPITAL - oblik trajnih dobara nekog

gospodarstva koje omogućava proizvodnju

drugih dobara
 *kapitalno dobro vs. potrošačko dobro(pr.

auto)
Ograničenost dobara

4. PODUZETNIŠTVO - kombinira sva tri

prethodna činitelja (prir. izvore, rad i kapital)
- ljudska aktivnost koja se sastoji od
kombiniranja resursa radi proizvodnje dobara i
i usluga za druge
- poduzetnici – osobe angažirane u poslovnoj
organizaciji za pronalaske, organizaciju
proizvodnje i preuzimanje rizika
2. Učinkovitost

 Učinkovitost (efikasnost) - postizanje

određenog rezultata uz što manje troškove

 temeljni cilj ekonomije – postići što veću

efikasnost
 Svaki proizvođač određenog proizvoda ima za

cilj proizvesti output (gotov proizvod) uz što

niže troškove inputa (sredstava uloženih u
proizvodnju)
3. Oportunitetni troškovi

 odabir jednog izbora uvijek znači odricanje

od drugog, a druga najbolja varijanta je taj
oportunitetni trošak
 odricanje od slijedeće najpoželjnije

alternative
3. Oportunitetni troškovi

Str.116.
 Temeljna ekonomska pitanja
 Što?, Kako? I Za koga proizvoditi?

1. ŠTO PROIZVODITI?
- zadovoljavanje različitih želja ljudi
- ono što donosi najveći profit i zaradu
- proizvodi se i ono što omogućuju resursi
neke države
- proizvodi se ono što će uz minimalan ulog
dati maksimalan profit
*pr: tržište zasićeno trikotažom, manjka mu
PVC => proizvodit će se što manjka
2. KAKO PROIZVODITI?
- pitanje tehničke prirode
- hoće li biti više ljudi ili tehnologije uključeno u proizvodnju
 Primjer: košnja trave - strojno (brže) ili ručno (sporije, ali

jeftinije)

3. ZA KOGA PROIZVODITI?
- tko će se time koristiti, kako će se raspodijeliti među
spolovima, dobima; hoće li unutar neke grupacije svi
dobivati jednako, hoće li se dobiti zasluženo za rad...
- rješava se na temelju 'potrebe' ili razmjene prema količini
dobara što ga pojedinac proizvede ili tako da se za sve
osigura približno jednak udio dobara
 Primjer: Opatija => ako je više turista mlađe populacije,

grade se mjesta prikladna njima za izlaske

 Oblici gospodarskog (ekonomskog)
sustava/ Alternativni gosp.sustavi

EKONOMSKI SUSTAV je gospodarski poredak koji

se sastoji od određenog skupa pravila i
zakonitosti koji upravljaju ekonomskim odnosima
u društvu koji čine okvir za nalaženje odgovora na
temeljna ekonomska pitanja
 S obzirom na načine kako pojedina
gospodarstva odgovaraju na temeljna
ekonom. pitanja razlikujemo 4 temeljna
oblika gospodarskih sustava:

1. običajno gospodarstvo
2. komandno gospodarstvo
3. tržišno gospodarstvo
4. mješovito gospodarstvo
 1. OBIČAJNO GOSPODARSTVO - uglavnom u
prošlosti, danas u neindustrijaliziranim
dijelovima koji nemaju nacionalno
gospodarstvo; proizvodnja dobara i usluga na
način koji je zaobišla industrijska revolucija;
gospodarska pitanja prenose se tradicionalno
sa starijih na mlađe
 Primjer: Somalija, 75% stanovništva je

nomadsko
 2. KOMANDNO GOSPODARSTVO - država
donosi sve odluke u vezi s proizvodnjom i
raspodjelom
 vlada može biti i diktatorska i demokratska;
 čimbenici proizvodnje/resursi su državno
vlasništvo;
 oblik ekonom.sustava u kojem se osnove
ekonomske politike određuju središnjim
planom koji donosi država (vlada)
 čista komand.gosp. su postojala u
socijalističkim državama (SSSR, Kina)
 3. TRŽIŠNO GOSPODARSTVO (laissez faire
ekonomija)- pojedinci donose ekonomske
odluke na osnovi tržišnih signala i vlastitih
preferencija ;
 čimbenici proizvodnje su uglavnom u

privatnom vlasništvu
 država ima malu ulogu, obično u zaštiti prava

pojedinaca i vlasništva;
 apsolutna sloboda i liberalnost, ALI! prevelika

sloboda može dovesti do poremećaja u odnosu

ponude i potražnje, nezaposlenosti…
 Čisto tržišno gosp. ne postoji u praksi
4. Međutim, nijedno gospodarstvo danas
nema obilježja isključivo jednoga od tih
sustava, već su to MJEŠOVITA GOSPODARSTVA
s elementima svih triju oblika

 Većina suvremenih gospodarstava je

mješovito tj. odgovore na temeljna ekonom.
pitanja kombinira kroz tržište i državnu
regulaciju
(tržišno + komandno gospodarstvo)
*NAČELO NEVIDLJIVE RUKE ADAMA SMITHA*
 Adam Smith - zagovara čisto tržišno gospodarstvo koje
funkcionira na osnovi ponude i potražnje
 svaki pojedinac teži za tim da uposli svoj kapital tako da njegov

proizvod bude najveće vrijednosti

 općenito ne namjerava promicati javni interes niti zna koliko ga

promiče
 on pazi samo na svoju sigurnost i svoju vlastitu dobit i u tome,

kao da je vođen nekom nevidljivom rukom, stvara učinke koji mu

nisu bili namjera
 slijedeći vlastiti interes često promiče interese društva uspješnije

nego kada to želi stvarno učiniti

 potiče se konkurencija
 Pr: dobro uređen kafić i loš kafić => gazda lošijeg posjeti dobar,

želi preurediti svoj => potiče konkurenciju

 DRŽAVA = VIDLJIVA RUKA (u mješovitom gospodarstvu)

 Gospodarska stabilnost
 Svako gospodarstvo teži kako tržišnoj
ravnoteži tako i gospodarskoj stabilnosti

To je optimalno stanje odnosa gospodarskog

rasta, proizvodnje, zaposlenosti i cijena kroz
duže razdoblje

 Gospodarska (ekonomska) politika – sustav

mjera i instrumenata kojima vlada(država)
utječe na cjelokupnu ili pojedinu
gospodarsku aktivnost
Ekonomski ciljevi i ekonomska
politika
 EKONOMSKI CILJEVI
Mikroekonomski ciljevi
 EKONOMSKA UČINKOVITOST – uporaba ograničenih ekonom.
Resursa radi proizvodnje što je moguće više željenih proizvoda i
usluga

 PRAVEDNA RASPODJELA – poštena raspodjela dohotka ili proizvoda

među pojedincima u društvu
- nema ekonomski ispravne raspodjele
(pravedna se raspodjela može promatrati kroz pravednost jednakih
prilika, a ne kroz raspodjelu rezultata)  svaki pojedinac ima jednaku
priliku zarađivati, a svaka je raspodjela poslije takvog početka
pravedna

 EKONOMSKA SLOBODA – pravo na vlastite proizvodne resurse i

njihovu uporabu u skladu s reakcijama na ekonomske poticaje te
ovisno o vlastitim sklonostima i preferencijama
Makroekonomski ciljevi
1. Gospodarski rast- podiže se životni standard
mjeren dohotkom ili proizvodom po stanovniku
(BDP-bruto domaći proizvod)
2. Puna zaposlenost – omogućuje veću iskorištenost
svih raspoloživih resursa
3. Stabilnost cijena – informacije o cijenama glavni su
mehanizam organiziranja proizvodnje i razmjene

*bruto – ukupan iznos sa svim davanjima

*neto – iznos kojim se raspolaže (nakon oduzimanja
raznih davanja)
Ekonomska politika
 vode ju vlade pojedinih država radi ostvarenja
ekonomskih ciljeva
 više ili manje političke se stranke slažu glede

pitanja ciljeva ekonomske politike; glavno

neslaganje potječe iz davanja važnosti
pojedinim ciljevima i iz pravaca akcija i mjera
kojima ih nastoje ostvariti
Ekonomska politika
 ekonom.politika se svodi na dva osnovna
oblika kojima država utječe na gospodarsku
aktivnost

fiskalana monetarna
politika politika
Ekonomska politika
 1. fiskalna politika – dio gosp.politike koji se
sastoji od:
a) politike proračuna (budžeta)
b) porezne politike

a) politika proračuna – proračun je novčani plan

prihoda i rashoda države ili drugih
administrativnih jedinica za određeno
razdoblje
- Javni prihodi – sva novčana sredstva koja je
država prikupila određenim nametima (ugl.porezi
i doprinosi)
Fiskalna politika
 Javni rashodi – izdaci države koji joj služe za
javnu potrošnju, tj. sva novčana sredstava koja
je država utrošila na gospodarske ciljeve (pr.
Plaće u državnim i javnim službama, mirovine,
izgradnja infrastrukture…)

b) Porezna politika – porezi su novčana sredstva

koja država ubire od pravnih i fizičkih osoba kako
bi ostvarila proračunske prihode
- proračunski suficit (višak)- kada su u proračunu
prihodi veći od rashoda
- proračunski deficit (manjak) – rashodi veći od
prihoda
Fiskalna politika

Vrste oporezivanja:
1. izravno => osobni porezi + porezi koje plaćaju
poduzeća na ostvarenu dobit
2. neizravno => porez na dodanu vrijednost(PDV) +
carinske pristojbe+trošarine

Načini oporezivanja:
1. paušalno  iznos poreza jednak je bez obzira na
veličinu dohotka
2. regresivno kako dohodak raste, manji se postotak
dohotka izdvaja za porez
3. proporcionalno rast porezne stope i porezne osnovice
je jednak
4. progresivno  do određene visine dohotka primjenjuje
se jedna porezna stopa koja se povećava rastom dohotka
Fiskalna politika
 Rebalans proračuna – kada država zbog
deficita ne može ostvariti sve planirano
poseže za mjerom rebalansa proračuna, tj.
preraspodjelom proračunskog novca
2. Monetarna politika
 monetarna politika – dio gospodarske politike
kojom država kontrolira ukupnu ponudu novca
u gospodarskom sustavu

- to provodi središnja banka koja može povećati

ili smanjiti količinu novca u optjecaju
 HNB – Hrvatska narodna banka
(središnja banka Republike Hrvatske)
 Guverner HNB-a - Boris Vujčić 
 Odlukom Hrvatskog sabora Boris Vujčić imenovan je 8. srpnja 2012.
guvernerom Hrvatske narodne banke; 13. srpnja 2018. Hrvatski sabor
povjerio mu je drugi put šestogodišnji guvernerski mandat .
 SREDIŠNJA BANKA - nadzire ponude novca i
kredita u zemlji =>

a) ekspanzijska monetarna politika - u

razdoblju opadanja gospodarske aktivnosti i
zaposlenosti treba povećati ponudu novca
b) kontrakcijska monetarna politika - u
razdoblju kada rast ukupne potrošnje vodi
rastu cijena, odnosno inflaciji, treba smanjiti
ponudu novca i kredita
 Kamata - naknada za od banke pozajmljeni
novac. Cijena kredita je kamatna stopa koju
treba platiti za kredit.
povećanjem kamatne stope povećava se
trošak pozajmljivanja pa se potražnja kredita
smanjuje.
pad kamatne stope smanjuje trošak
pozajmljivanja i povećava potražnju kredita što
vodi bržem rastu ukupnih depozita banke –
ponuda novca se povećava
Novac i gospodarstvo
• podjela rada i razmjene nemoguća bez novca

OSNOVNE FUNKCIJE NOVCA

1. Novac kao sredstvo razmjene
2. Novac kao zajednička obračunska jedinica
3. Novac kao sredstvo čuvanja bogatstva i
zadržavanja vrijednosti
Potražnja za novcem i njegova ponuda
• Količina novca je u određenoj proporciji s
dohotkom ljudi
• Ako njihov dohodak raste, raste i vrijednost
dobara koja kupuju
• Ako kamatna stopa raste, potražnja za novcem
pada
 Tržište i cijene
 TRŽIŠTE - mjesto sučeljavanja ponude i
potražnje na temelju čega se formira cijena
 izravan kontakt kupca i prodavača (burza je
tržište, s ostalim tržištima komunicira
telefonom)

Zakon ponude i potražnje – ako je

ponuda veća od potražnje, cijena će biti manja,
a ako je potražnja veća od ponude, cijena će
biti veća
Podjela tržišta prema:
 1) prema prostornom obuhvatu (mjesno,

regionalno, međunarodno, nacionalno,

globalno)
 2) prema predmetima razmjene (tržišta

različitih dobara – proizvoda, usluga, rada,

kapitala, novca, vrijednosnih papira(burza)…
 3) prema djelovanju – može se govoriti o

slobodnom tržištu, otvoreno/zatvorenom

tržištu, sivom tržištu, crnom tržištu…
 Tržište odgovara na temeljna ekonomska pitanja
(što?,kako?,za koga?) putem osnovnih funkcija:

1.selektivne - učinkovit odabir potrebnih proizvoda

(=> ŠTO?)
2.alokacijske - učinkovit izbor proizvodnih postupaka
(=> NA KOJI NAČIN?)
3.distribucijske - sustavom cijena na koji utječu ponuda i
potražnja ostvaruje se primarna raspodjela ukupnog
ostvarenog dohotka
4.informacijske - osigurava maksimalnu ekonomiju
informacija (=> ŠTO JE KLJUČNO?)
5.razvojne - racionalnost u ekon. ponašanju gospodarskih
subjekata i prisiljavanje na stalnu konkurenciju
Sa stajališta ponude razlikujemo 4 temeljna oblika
tržišne strukture:
1. MONOPOL – postoji samo 1 ponuđač određene vrste robe koji
sam određuje cijenu - nema konkurencije (država može
intervenirati)
2. DUOPOL – tržišna struktura u kojoj postoje 2 ponuđača i oni
određuju cijenu(u međusobnom dogovoru obje strane mogu
profitirati)
3. OLIGOPOL – tr. str. kojoj postoji više ponuđača neke robe i svi
određuju cijenu (dogovor o cijeni je teže postići zbog više
ponuđača)
4. STANJE SAVRŠENE KONKURENCIJE – oblik tr.str. u kojem
postoji optimalan broj ponuđača iste robe od kojih ni jedan
nije dovoljno jak da presudno utječe na cijenu.

 Ovi oblici tržišta ovise o mehanizmu ponude i

potražnje kojim se određuju tržišne cijene
(ekonomija ponude/ ekonomija potražnje)
1. PONUDA
 Definira se kao količina dobara i usluga koje se nude
ili će se nuditi po određenoj cijeni na određenom
tržištu u određenom vremenu
 Ponuda ovisi o:

1. Cijeni (ponuđači uvijek nude više nekog dobra kada mu je cijene

viša,a manje kada mu je cijena niža opći zakon ponude)
2. Troškovima proizvodnje ili nabave (ako su troškovi proizvodnje
veći npr. kvalitetnija i skuplja građa, viša je cijena rada, cijene će
biti više i samim time će roba biti manje konkurentna)
3. Konkurenciji (više ponuđača=niža cijena – to može odbiti nove
ponuđače)
1. PONUDA

 Elastičnost ponude na cijene – brzina i intenzitet prilagodbe

ponude promjenama cijene
 Agregatna (ukupna) ponuda – ukupna vrijednost dobara
(proizvoda i usluga)koje proizvođači nude na razini cjelokupnog
gosp. U određenom razdoblju

 KRIVULJA PONUDE - suprotna od krivulje potražnje - cijena i

količina dobara su usporedno ovisne
- količina ponude se smanjuje kada cijena
pada!! Knjiga str. 98 , slika 3.6.
2. POTRAŽNJA
 POTRAŽNJA = potreba tržišta => količine dobara i
usluga koje će se kupiti po određenim cijenama na
određenom tržištu i u određenom vremenu (npr.
jeftinija je riba na moru nego u Zagrebu, jeftinija je
salata u proljeće nego zimi)
 Potražnja ovisi o:
1. Cijeni (ako cijena raste, potražnja pada i obratno)
2. Visini dohotka potrošača (kupovna moć kupca)
3. Potrebama i ukusima potrošača (što veća potreba za nekim
dobrom, to je veća potražnja)
KRIVULJA POTRAŽNJE - pokazuje da se potraživane
količine i kretanje cijena dobara nalaze obrnuto
ovisne(količina se povećava kad se cijena smanjuje i obrnuto,
količina se smanjuje kada se cijena povećava) knjiga str.97,
slika 3.5.
 Tržišna cijena - dobivamo ju ako povežemo
krivulje potražnje i ponude
= cijena koja se utvrđuje
izjednačenjem ponude i potražnje (onoliko
koliko treba robe se i nalazi na tržištu –
tržišna ravnoteža)
 Profit – razlika između ostvarene cijene i

troškova proizvodnje
- temeljno načelo koje pokreće
gospodarske subjekte u tržišnom gosp.