Professional Documents
Culture Documents
Nagoni Psihijatrija
Nagoni Psihijatrija
Savić Miljana
Mijatović Giorgio
MSIV1
Podela:
Nagoni su sve ono što nas iznutra podstiče na određenu
aktivnost, što nas usmerava i što nam omogućava da
istrajemo u toj aktivnosti. Nagoni se mogu predstaviti
kao složeni nenaučeni obrasci ponašanja, zasnovani na
nasleđenim mehanizmima, svojstveni biološkoj prirodi
bića.
Nagone delimo na:
Vitalne:
Samoodržanje(Obuhvata nagon za ishranu i za življenjem)
Nagon održanja vrste(Obuhvata seksualne i roditeljske nagone)
Socijalne
Fiziološka osnova nagona
Anatomsko-fiziološka osnova nagonskog života, u prvom
redu ima u vidu ulogu hipotalamusa, limbičkog sistema i kore
velikog mozga. Hipotalamus je od velikog značaja za osećaj
gladi, žeđi straha, zadovoljstva besa, kontroliše san i održanje
stalnosti temperature organizma. Pojedine
strukture hipotalamusa vezuju se za određene nagonske
manifestacije. Tako se preoptičko jedro smatra centrom za
regulaciju žeđi i telesne temperature. Stimulacija bočnih
delova hipotalamusa provocira žeđ, dok draženje srednjih
hipotalamičkih struktura inhibitorno deluje na nju. Na nivou
neurotransmitera izgleda da je uloga dopamina posebno
značajna u kontroli potrebe za unošenjem hrane dok
je noradrenalin naručito bitan kada se radi o osećaju žeđi.
Govoreći o seksualnom nagonu, važno je osvrnuti se na
neuronska kola u zadnjim delovima hipotalamusa koja
kontrolišu stvaranje polnih hormona. Ukoliko dođe do
razaranja ovog dela, eksperimentalna životinja ne ispoljava
više seksualni interes, prestaje da traži partnera i ne
pokazuje ponašanje tipa udvaranja i parenja.
I drugi delovi mozga (limbički sistem i više
strukture moždane kore) su bitni za nagonsko
ponašanje. Limbički sistem je odgovoran za emocionalni
ton koji prati svaku nagonsku manifestaciju, a više
kortikalne strukture integrišu različita ispoljavanja nagona
u kontekstu jedinstvenosti kortikalne situacije. Socijalni
motivi, svojstveni pre svega ljudskoj vrsti, ne bi se mogli
zamisliti bez postojanja filogenetski najmlađih nivoa
neokorteksa.
Kvantitativni poremećaji nagona
Kvantitativni poremećaj nagona za življenjem
Slabljenje nagona za življenjem je najjasnije iskazano u
samoubistvu (suicid) ili pokušaja samoubistva. Pod određenim
okolnostima , veoma oslabljen, nagon za življenjem ne sprečava
osobu, da se bezrezervno opredeli za aktivno uništenje
sopstvenog života. Suicid možemo podeliti na:
Psihopatološki potsticaj suicida
imaginaran (užasan, nepodnosšljiv) "realitet"
(halucinacije, iluzije) doživljen od strane bolesnika u okviru
društvenih bolesti, često ne dozvoljava emocija alternativni
izbor.
Pod pritiskom nepodnošljivih patoloških (strah,
beznađe, osećanje krivice i subjektivno viđenje odgovornosti i
za najteže katastrofe čovečanstva), nagon za življenjem "gubi"
bitku (hipertimija, depresivno polarizovana).
Poseban oblik kratkotrajne, ali
nekad afektivne redukcije nagonaza življenjem
se zapaža u slučajevima indukovanog samoubistva.
Sugestijom (poremećaj volje) navede na samoubistvo kao
zajednički čin, indukovanaosoba obično realizuje
"dogovor", dok osoba induktor, neretko odustane od
izvršenja odluke.