Semantička struktura romana

ili njegova forma sadržaja

GAJO PELEŠ, „TUMAČENJE ROMANA” (STR. 218-254.)
SADRŽAJ
• Uvod
• Pojedinačnost sadržaja ili svijeta romana
• Značenje jedinice romana ili narativne figure
• Psihemska narativna figura
• Sociemska narativna figura
• Ontemska narativna figura
Uvod
• Povezivanjem forme sadržaja I forme izraza uočavamo međuovisnost
diskurzivnih instancija
• Peleš “strukturom” naziva cjelinu tekstnog sklopa, a “substrukturom”
njegovu sintaktičku, odnosno semantičku stranu
• Analitičari pokazuju kako se semantička jedinica zasniva na sintaktičkom
sklopu te sintaktički ustroj proizlazi iz tematske usmjerenosti teksta
• Takvi suodnosi su izraženi u književnim tekstovima
• Prihvaćanjem povezanosti izražajne I sadržajne substrukture počinju se
uočavati teme I motivi koji su zavisni od iskazanog ustroja teksta
• Posljedica te umreženosti je tematski ustroj koji čini određeni “univerzum”
Pojedinačnost sadržaja ili svijeta romana

• Tema je okvir, makrostruktura koja se sastoji od apstraktnih entiteta

(ideja,misli,pojmova)
• Tema je više okvir ideja nego zapleta
• Tema se može izjednačiti sa kategorijom pojedinačnosti jer se ona
izdvaja te čini malu cjelinu u semantičkom sklopu pripovjednog teksta
• Tema je narativna figura
• Tri vrste narativnih figura: Narativna figura osobnosti, narativna figura
skupnosti, narativna figura opstojanja
• Narativne figure su u hijerarhijskom odnosu
• Narativna figura se sastoji od svoje jezgre (npr. Imena) oko koje se
okupljaju atributi I pridjevi
• Jezgra narativne figure je ujedno I njezin izričaj.
• Narativna figura se odnosi na svaku izdvojenu I determiniranu
značenjsku jedinicu pripovjednog svijeta
• Narativna figura romana ili književnog teksta je fiktivni objekt koji ne
postoji u stvarnom svijetu iako ga možemo predočiti
• Paransova teorija o objektima
• Skup individua I koje mogu posjedovati skup svojstava P
• Svaka individua je sukladna sa jednim objektom tj. skupom svojstava,
svaki element skupa je suodnosan sa jednim podskupom svojstava
• Fiktivni objekt (narativna figura) je uspostavljen skup svojstava te
karakteristično nije sukladan skupu sredstava stvarnog objekta
• Iako ne postoje, fiktivne objekte možemo predočiti ako njihov izričaj
korespondira sa nekim skupom deskribiranih svojstava (npr. Jednorog)
• Narativne figure istog pripovjednog svijeta se međusobno podudaraju
podskupovima svojstava I značajki te ovise jedna od druge
Značenje jedinice romana ili narativne figure

• Kategorija “narativna figura” omogućuje da se teme i tematske jedinice drukčije

imenuju te omogućuje da se rasporede prema vrstama tj. semantičkim razinama
kojima pripadaju
• Pobliže imenujemo narativne figure: Psihemska (osobnost), sociemska (skupnost)
te ontemska (opstojanje) figura
• Psihemska figura je na najnižem djelu hijerarhije jer ju smatramo “najužom”, tj.
ona ne uključuje druge narativne figure
• Sociemska figura uključuje dio svojstava nekoliko psihemskih figura
• Ontemska figura uključuje značenjski dijapazon psihemske I sociemske figure
• Na “vrhu” semantičkog stabla se nalaze obuhvatne teme kojima se ponajviše
zaokupljala tematska kritika
Psihemska narativna figura

• Ponajviše obrađena u sklopu tematskih jedinica dramskih i pripovjednih

tekstova
• Saussureov pristup:
• Lik vidi kao semiotički entitet
• Liku se može varirati ime, pozicija u odnosu prema drugima, karakter, funkcija, postupci
• Lik je fantom dokučen kombinacijom I trenutnim skupom elemenata
• Barthesov pristup:
• U analitičkoj shemi ističe ime kao instrument razmjene koji dopušta da se neka nominalna
jedinica zamjeni sa skupom značajki
• Vlastito ime dopušta osobi da opstoji izvan sema, iako ih je ona sveukupni zbroj.
• Figura je izričaj za bezosobne konfiguracije, za simbolične odnose
• Karakter je zbir ili spojno mjesto semova, konstrukt koji čitatelj sastavlja s pomoću naznaka
u tekstu (“proces imenovanja” izjednačava sa “činom čitanja”)
• Levi-Strauss utvrđuje da lika treba promatrati šire nego što je to
njegova funkcija tj. ono što lik radi u priči
• Lik je vlastito ime, tj. naziv bez konteksta
• Hamon, Lotman I Levi-Strauss na sličan način gledaju lika, kao skup
obilježena I značajki koji se postupno konstruira pričom
• Kroz fiktivnu radnju lik se popunjava različitim pridjevima
• Pomnim iščitavanjem svojstava lika postavlja se “kod sredstava”
psihemske narativne figure
• Chatman tvrdi da se karaktere ne treba odvajati od morala I područja
ljudskog iskustva
• Margolin ističe da se karakteri ne trebaju uzimati kao ljudska bića
• Tvrdi da fiktivni entiteti nikad nisu odvojeni jer ih povezuje književna tradicija I kod
• Phelan govori o tri koncepcije lika:
1. Sintetička (način konstrukcije)
2. Tematska (kognitivna ili idejna)
3. Mimetička (reprezentacija)
• Phelan tvrdi da navedene funkcije mogu biti ostvarene kao bilo koje
predstavljene jedinice teksta (psihemska narativna figura, postava,
događaj…)
• Epska pripovjedna forma
ukazuje kako zajednica
utječe na osobnost
• U hrvatskoj povijesnoj etici
se tako mogu izdvojiti
psihemske I sociemske
figure “mi-tabor” I “figura
protivnika” (Turci)
• Za razliku od epa, roman
ima puno razgranatiju
psihemsku narativnu figuru
I to ne samo kod
protagonista već kod
većine likova
• U post modernoj prozi se
gube identifikacijska
obilježja zbog izrazite
“Depersonalizacije lika”
Sociemska narativna figura

• Za roman je vrlo važna skupina

• Butor to pokazuje na primjeru kako se plemstvo kao skupina
pojavljuje u pikarskom I srednjovjekovnom romanu
• Svijet se romana siri na skupine te na njihove materijalne predmete
• Butor navodi kako se u staro vrijeme ime dostojanstvenika ne smatra
samo oznakom pojedinca već I skupine koja stoji iza njega
(Shakespeareovo nazivanje Kleopatre Egiptom)
• Makar je riječ o fiktivnim svjetovima, nemoguće je izostaviti funkciju
hijerarhijski nadređene jedinice skupine tj. sociemske narativne figure
• Kao jezgru svog semantičkog
polja sociemska narativna
figura ima ime neke skupine
(obitelji, društveni razred…)
• Sociemska narativna figura
tvori se od različitih
semantickih čestica koje
pripadaju različitim
psihemskim figurama
• Pripadanje nekoj sociemskoj
figuri ne isključuje da
psihemska figura može
pripadati nekoj drugoj
sociemskoj ili ontemskoj figuri
• Sociemska figura može imati različite tipove udruživanja (rodbinski,
ideološki, gospodarstveni…)
• Vrlo razgranatu mrežu sociemskih figura možemo vidjeti u
realističkom roman te u tekstovima kasnijih romansijera
• Bez obzira koliko se pojedinac odvoji od svoje skupine, on njoj
ponajprije pripada I dijeli neke osnovne sememske čestice sa
pojedincima iste skupine
• Sociemska narativna figura je u semantičkim analizama romana često
bila nedovoljno razgraničena te je zbog toga teško rekonstruirati svijet
pripovjednog teksta
• Sociemska figura je koncept koji dopušta uspostavljanje tematske
mreže I hijerarhijske konfiguracije teksta te je bez nje teško razaznati
predstavljenu socijalnu sliku I zbilju teksta
Ontemska narativna figura
• Najviša semantička razina pripovjednog teksta
• Opća tema djela
• Odnos između semantičkih razina I njihovih figura pokazuje o kakvom je romanu
riječ (npr. u filozofskom romanu izraženije su ontemska I psihemska razina)
• Sociemska figura je bliža ontemskoj te s njom dijeli svoje atribute (nastaju
uopćavanjem psihemske figure)
• U sociemskim I ontemskim figurama su iskazane kategorije predmeta, vremena,
prostora I drugih pojedinačnosti koje obično cine kontekst I pozadinu romanesknog
svijeta
• Kada je riječ o skupini romana koji imaju zajednički prostor I likove koji se javljaju u
nekoliko književnih svjetova, pojedine se figure iz tekstova (pa tako I ontemske)
mogu uspoređivati I pojašnjavati svoja značenja