UGOVORNO PRAVO

1
Nedostaci saglasnosti volja
(mane volja)
 Mane volje:
 Zabluda

 Prevara

 Prijetnja

 Rezultat zablude, prevare ili prijetnje je nepodudaranje stvarne i

izjavljene volje ugovornih strana. Nepodudarnosti između
stvarne i izjavljene volje ugovorne strane mogu biti svjesne, ali i
nesvjesne. U slučaju zablude i prevare stvarna i izjavljena volja
ugovornih strana se razlikuju, s tim što one toga nisu svjesne,
dok u slučaju prijetnje postoji svijest o razlici između stvarne i
izjavljene volje.
 Posljedica tj. pravna sankcija mana ili nedostataka saglasnosti
volja sastoji se u ništavosti ugovora.

2
Nedostaci saglasnosti volja (mane volja)
ZABLUDA
 Zabluda je kriva predstava o stvarnosti.
 U svijesti jednog lica zabluda se ispoljava u vjerovanju da je tačno ono
što ustvari nije tačno i obrnuto, da nije tačno ono što je u stvarnosti
tačno.
 Zabluda je kriva, netačna predstava o pravnim činjenicama koje su
relevantne za punovažnost jednog ugovora.
 Vrste zabluda: zabluda o prirodi ugovora, zabluda o ličnosti ugovornika,
zabluda o predmetu ugovora, zabluda o supstanci, zabluda o motivu,
zabluda o kauzi, zabluda o pravu, zabluda o činjenicama, zabluda zbog
netačnog prenošenja volje, zabluda zbog netačnog računskog ili drugog
podatka i sl.
 Ne uzimaju u obzir sve već samo tzv. bitne zablude.
 ZOO predviđa da je zabluda bitna ako se odnosi na svojstva predmeta,
na lice sa kojim se zaključuje ugovor ako se ugovor zaključuje s
obzirom na to lice, kao i na okolnosti koje se prema običajima u
prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim za zaključenje
ugovora, tj. da ugovorna strana da toga nije ne bi ni zaključila ugovor.

3
 Nedostaci saglasnosti volja (mane volja)
ZABLUDA
 Strana koja je u zabludi može tražiti poništenje ugovora zbog
bitne zablude, osim ako pri zaključenju ugovora nije postupala sa
pažnjom koja u prometu zahtijeva.
 U slučaju poništenja ugovora zbog postojanja bitne zablude,
savjesna strana ima pravo da traži naknadu pretrpljene štete.
 Strana koja se nalazila u zabludi ne može se pozivati na zabludu
ukoliko je druga strana spremna da izvrši ugovor kao da zablude
nije bilo.
 Osim bitne zablude postoje i zablude prepreke, a to su one
zablude čije postojanje isključuje saglasnost volja ugovornih
strana. Takve su zabluda o predmetu i kauzi ugovora i zabluda o
prirodi ugovora. S obzirom da zbog nesporazuma stranaka po
pitanju, prirode, predmeta ili kauze ugovora ne postoji saglasnost
volja nema jednog od ključnih uslova na nastanak ugovora.
Zablude-prepreke čine ugovor nepostojećim, a bitne zablude
ugovor čine rušljivim.
4
Nedostaci saglasnosti volja (mane volja)
ZABLUDA
 Osnovno dejstvo zablude sastoji se u mogućnosti lica
koje se nalazilo u bitnoj zabludi da zahtijeva
poništenje ugovora u roku od godinu dana od dana
saznanja za razlog rušljivosti ugovora (subjektivni
rok), a u okviru objektivnog roka od tri godine od
zaključenja ugovora.
 U slučaju poništenja ugovora zbog postojanja bitne
zablude, savjesna strana ima pravo da traži naknadu
pretrpljene štete i to bez obzira što strana koja je bila
u zabludi nije kriva za svoju zabludu

5
 Nedostaci saglasnosti volja (mane volja)
PREVARA
 Prevara je namjerno preduzimanje radnji od strane jednog lica sa ciljem
da izazove ili da održi već stvorenu zabludu kod druge ugovorne strane.
 Prevara je izazvana, kvalifikovana zabluda, što znači da je jedno lice
dovedeno u zabludu tj. da se jedno lice, bilo druga ugovorna strana ili
neko treće lice, angažovalo i navelo to lice da stekne pogrešnu
predstavu o pravnim činjenicama važnim za zaključenje i punovažnost
ugovora.
 Prevara u sebi objedinjava dva elementa:
 1) namjeru jedne ugovorne strane da drugu stranu dovede u zabludu ili
kada uvidi da je druga ugovorna strana u zabludi da tu zabludu održi i
 2) da ta ugovorna strana preduzme određene radnje i postupke koji će
zaista dovesti do formiranja ili održavanja zablude kod druge ugovorne
strane.
 Između prevare sa jedne strane i izjave volje druge strane mora da
postoji uzročna veza. Strana koja dovodi u zabludu ili održava u zabludi
svog saugovarača mora imati svijest i volju da svojim postupcima
dovede u zabludu ili održi u zabludi drugu stranu.

6
Nedostaci saglasnosti volja (mane volja)
PREVARA
 Prevara može biti rezultat kako aktivnog tako i pasivnog
ponašanja jednog subjekta.
 Lice može da preduzme jednu ili više radnji sa ciljem da drugu
stranu dovede u zabludu.
 Prevara može biti rezultat pasivnog držanja jednog lica, što je
slučaj kada jedno lice utvrdi zabludu saugovarača, ali ništa ne
preduzima kako bi se zabluda otklonila.
 Prevara je uzrok rušljivosti ugovora i u tome se sastoji njeno
pravno dejstvo.
 Lice koje je prevareno može da zahtijeva poništenje ugovora i
to u roku od godinu dana od dana saznanja za prevaru što je
subjektivni rok, odnosno u roku od tri godine koliko iznosi
objektivni rok.
 Pored poništenja ugovora postojanje prevare može imati za
rezultat i obavezu naknade štete.

7
Nedostaci saglasnosti volja (mane volja)
PRINUDA

PRINUDA

FIZIČKA PRINUDA PSIHIČKA PRINUDA

(vis apsoluta) (vis copmulsiva)

Prijetnja Ucjena

8
Prijetnja
 Prijetnja je izazivanje straha kod saugovornika od buduće opasnosti
koja će se desiti ili samom ugovorniku, njegovoj imovini ili bliskim
licima.
 Jedno lice pristaje da zaključi ugovor ne zato što to želi i što je to
njegov interes, već da bi izbjegao štetne posljedice prijetnje ili ucjene.
Ako je ugovorna strana ili neko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao
opravdani strah kod druge ugovorne strane tako da je ona zbog toga
zaključila ugovor, druga strana može tražiti da se ugovor poništi. Strah
se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom
opasnošću ugrožen život, tijelo ili značajno dobro ugovorne strane ili
trećeg lica.
 Da bi postojala prinuda potrebno je da su ispunjena tri uslova i to:
 1) da je prinuda odlučujuće djelovala na zaključenje ugovora;
 2) da je prinuda bila ozbiljna i
 3) da je prinuda nedopušten akt.

9
Prinuda
 Prinuda može biti fizička i psihička ili moralna.
 Prijetnja se izjednačava sa pojmom psihičke ili
moralne prinuda.
 Prinuda može biti fizička (vis absoluta), ali i psihička ili
moralna i tada govorimo o prijetnji (vis compulsiva).
 Jedna ugovorna strana može biti izložena fizičkoj sili
tj. prinudi u momentu zaključenja ugovora. Lice
pristaje da zaključi ugovor pod uticajem fizičke
prinude (maltretiranja, zlostavljanja, nanošenja
tjelesnih povreda i sl.). U ovom slučaju ne da postoji
mana volje već ne postoji volja za zaključenje
ugovora.

10
 PODJELE UGOVORA
1) Imenovani i neimenovani ugovori
 U zavisnosti od toga da li su ili nisu regulisani zakonom
ugovori se dijele na imenovane i neimenovane.
 Imenovani ugovori su ugovori koji su zbog svoje važnosti i
učestale primjene predviđeni i regulisani zakonom tj. čiji su naziv i
sadržina zakonom određeni. To su ugovori koji se u pravnom
prometu redovno javljaju te ih zakonodavac detaljno reguliše.

 Neimenovani ugovori su ugovori koji nisu posebno zakonom

regulisani niti ih zakonodavac imenuje jer su u pravnom prometu
rijetki i na koje se primjenjuju opšta pravila ugovornog prava.
 Sadržinu neimenovanih ugovora određuju stranke svojom voljom
i u skladu sa opštim pravilima ugovornog prava.

11
 PODJELE UGOVORA
 2. Formalni i neformalni ugovori
 Formalni ugovori su ugovori za čije zaključenje zakon
ili same stranke zahtijevaju ispunjenje određene
forme. Kod formalnih ugovora forma je bitan uslov za
zaključenje ugovora tako da se smatra da ugovor nije
zaključen ukoliko saglasnosti volja ugovornih strana
nije data određena forma. Formalni ugovori mogu biti
jednostrano- formalni i dvostrano-formalni.
 Neformalni ugovori su ugovori za čije zaključenje je
dovoljna prosta saglasnost volja ugovornih strana, tj.
koji se zaključuju solo consensu.
 U našem pravu prihvaćeno je načelo konsensualizma.

12
 PODJELE UGOVORA
 3. Jednostrano i dvostrano obavezujući ugovori

 Podjela ugovora na jednostrano i dvostrano obavezujuće

izvršena je prema odnosu prava i obaveza ugovornih strana.
 Dvostrano obavezujući (dvostrano-obavezni, bilateralni ili
sinalagmatični) ugovori su ugovori čijim zaključenjem za
ugovorne strane nastaju uzajamna prava i obaveze. Uzajamnost
prava i obaveza znači da se svaki od ugovarača istovremeno
pojavljuje i u ulozi povjerioca i u ulozi dužnika. Takvi su npr.
ugovor o kupoprodaji, o djelu, o zakupu i sl.
 Za razliku od njih, jednostrani (jednostrano obavezni,
unilateralni) su ugovori čijim zaključenjem nastaje jedna ili više
obaveza ali samo za jednu ugovornu stranu. Takvi su npr.
ugovori o poklonu, o ostavi, posluzi i sl.

13
 PODJELE UGOVORA
 4. Teretni i dobročini ugovori

 Podjela na teretne i dobročine ugovore je izvršena prema tome

da li se za korist koju jedna ugovorna strana dobija od druge
daje naknada ili ne.
 Teretni (sa naknadom, onerozni, naplatni) ugovor je ugovor kod
koga jedna strana daje naknadu za korist koju na osnovu ugovora
dobija od druge strane. Takvi su npr. ugovor o kupoprodaji, ugovor
o djelu, ugovor o zakupu i sl.
 Dobročini ugovori su ugovori kod kojih strana ne daje naknadu za
ono što je dobila od druge strane. Tipičan primjer dobročinih
ugovora su ugovori o poklonu, ali to mogu biti i ugovor o ostavi,
posluzi, zajmu.
 Ova podjela dolazi do izražaja u materiji zaključenja ugovora,
ugovorne odgovornosti, tumačenja i prestanka ugovora.

14
 PODJELE UGOVORA
 5. Komutativni i aleatorni ugovori

 Prema odnosu prava i obaveza tj. određenosti prava i obaveza u

momentu zaključenja ugovora, ugovori se dijele na komutativne
i aleatorne.
 Komutativni ugovori su ugovori kod kojih su u momentu zaključenja
ugovora poznati i visina i odnos uzajamnih davanja. To su ugovori
kod kojih ugovarači u momentu zaključenja ugovora tačno znaju šta
koja od strana potražuje a šta duguje.
 Aleatorni ugovori su ugovori kod kojih u momentu zaključenja nije
poznato ko će od ugovarača dobiti ili izgubiti tj. za koga će nastati
prava, a za koga obaveze i nije poznat njihov međusobni odnos.

 Na aleatorne ugovore ne primjenjuju pravila o leziji (laesio

enormis) tj. pravila o prekomjernom oštećenju.

15
 PODJELE UGOVORA
 6. Ugovori sa trenutnim i ugovori sa trajnim izvršenjem
obaveze

 Prema dužini trajanja prestacije ugovori se dijele na ugovore sa

trenutnim izvršenjem obaveze i ugovore sa trajnim izvršenjem obaveze.
 Ugovori sa trenutnim izvršenjem obaveze su ugovori kod kojih se obaveza
sastoji iz jednog akta činjenja ili uzdržavanja koji se izvršava u jednom
momentu.
 Ugovori sa trajnim izvršenjem prestacije su ugovori kod kojih se izvršenje
obaveze sastoji iz više akata činjenja ili propuštanja. To su ugovori kod kojih
se obaveza ne izvršava jednim aktom tj. jednim činom već se obaveza
izvršava kroz više akata činjenja ili nečinjenja.
 Ova podjela ima veliki praktični značaj. Samo kod ugovora sa trajnim
izvršenjem obaveza može se postaviti pitanje promijenjenih okolnosti.
Ukoliko je ugovor sa trenutnim izvršenjem prestacije raskid ili
poništenje ugovora djeluju retroaktivno, a kada su u pitanju ugovori sa
trajnim izvršenjem obaveze raskid ili poništenje djeluju pro futuro.
Ugovor koji je zaključen na određeno vrijeme može se po volji stranaka
produžiti ako one nastave da se ponašaju na isti način i pod uslovima
predviđenim u ugovoru 16
 PODJELE UGOVORA
 7. Jednostavni i mješoviti ugovori
 Prema karakteru prestacije ugovori se dijele na jednostavne i mješovite.
 Jednostavni ugovori su ugovori čiji se bitni elementi poklapaju sa bitnim
elementima koje zakon predviđa za određenu vrstu imenovanih ugovora.
Jednostavni ugovor je npr. ugovor o kupoprodaji, o zakupu, ostavi i sl.
 Mješoviti ugovori su ugovori čija se sadržina sastoji od elemenata
karakterističnih za dva ili više ugovora, ali tako da sačinjavaju jedan
jedinstven ugovor. Mješoviti ugovori su npr. ugovor o organizaciji turističkog
putovanja, ugovor o pansionu, ugovor o alotmanu i sl. Ugovor o pansionu je
mješoviti ugovor jer objedinjava elemente ugovora o zakupu, o ostavi, o
kupoprodaji i ugovora o djelu. Ono što je karakteristično za mješovite
ugovore jeste činjenica da se oni sastoje iz elemenata više ugovora, ali ne
tako da oni stoje jedni pored drugih samostalno već da su povezani tako da
čine posebnu cjelinu tj. nov ugovor.
 Mješoviti ugovori se razlikuju od tzv. složenih ugovora. Mješoviti ugovori
čine posebnu cjelinu tj. novi ugovor, dok složeni ugovori nastaju
spajanjem dva ili više ugovora od kojih svaki ostaje samostalan.

17
 PODJELE UGOVORA
 8. Ugovori sa sporazumno određenom sadržinom i
ugovori po pristupu

 Prema tehnici i načinu zaključenja ugovori se dijele na ugovore sa

sporazumno određenom sadržinom i ugovore po pristupu.
 Ugovori sa sporazumno određenom sadržinom su ugovori kod kog ugovorne
strane sporazumno određuju elemente i uslove ugovora. Ovi ugovori su
pravilo u obligacionom pravu.
 Ugovori po pristupu su ugovori kod kojih samo jedna ugovorna strana i to
unaprijed određuje i elemente i uslove ugovora, dok druga strana pristupa
ugovoru bez mogućnosti pogađanja i eventualne izmjene nekog od
elemenata ili uslova iz ugovora. Sadržina ponude postaje sadržina ugovora u
momentu pristupanja ugovoru. Kod ugovora po pristupu ponuda je opšta i
stalna. Ponuda je opšta jer je upućena neodređenom, unaprijed
neograničenom broju lica. Ponuda je stalna i dostupna javnosti putem
štampanih formulara.
 Tipski ugovori su ugovori čiju sadržinu ne određuje ni jedna od
ugovornih strana, već uslove određuje i formulare ugovora štampa
država ili određena profesionalna organizacija.

18
 PODJELE UGOVORA
 9. Kolektivni i individualni ugovori

 Prema tehnici i načinu zaključenja ugovori se dijele na kolektivne i

individualne.
 Kolektivni ugovori su ugovori koji proizvode pravno dejstvo za sva lica koja
pripadaju određenog grupi tj. kolektivitetu ili organizaciji, koja je ugovor
zaključila. Kolektivni ugovori važe i za one članove kolektiva koji za njihovo
zaključenje nisu dali saglasnost ili su postali članovi kolektiva nakon zaključenja
ugovora. Za zaključenje kolektivnog ugovora nije neophodno da se svi članovi
kolektiva saglase sa zaključenjem ugovora već je dovoljno da se većina članova
saglasila za njegovom sadržinom. Takvi su npr. ugovori o radu. o osiguranju, o
zajedničkom snabdevanju i sl.
 Individualni ugovori su ugovori koji obavezuju samo lica koja su ih zaključila.
 Individualni i kolektivni ugovori se razlikuju u pogledu pravnog dejstva tj. s
obzirom na činjenicu da li obavezuju samo ona lica koja su dala saglasnost
za zaključenje ugovora ili se prostiru na sve članove grupe u ime koje je
zaključen ugovor. Odredbe individualnih ugovora ne mogu biti u
suprotnosti sa odredbama kolektivnog ugovora.

19
 PODJELE UGOVORA
 10. Generalni i posebni ugovori

 Generalni ugovor je ugovor kod koga se izvršenje prestacije prostire na

jedan duži vremenski period, najčešće više godina, a kojima stranke u
globalu tj. u osnovnim crtama uređuju svoje odnose, tj. utvrđuju samo opšte
elemente ugovora i opšte uslove njegovog izvršenja.
 Posebni ugovori su ugovori kojima se zaključuju između istih ugovarača koji
su zaključili generalni ugovor, ali koji se zaključuje za kraći vremenski period
i kojom ugovornici preciziraju elemente sadržane u generalnom ugovoru.
 Generalni i posebni ugovori se zaključuju radi postizanja istog cilja i
zadovoljenja istih interesa, a razlikuju se po svojim dejstvima. Generalni
ugovor je ugovor kojim stranke stupaju u ugovorni odnos koji je po prirodi
posla i cilja posla takav da traje duži vremenski period. Zaključenjem
generalnog ugovora stranke stupaju u ugovorni odnos, ali tako da tim
ugovorom predvide karakter i pravce buduće saradnje. Posebnim ugovorima
koji se sukcesivno zaključuju i izvršavaju generalni ugovor se konkretizuje i
realizuje
20
 PODJELE UGOVORA
 11. Samostalni i akcesorni ugovori

 Prema međusobnoj zavisnosti ugovora postoji podjela na

samostalne i akcesorne ili zavisne ugovore.
 Samostalni ugovori su ugovori koji se zaključuju i proizvode pravno
dejstvo nezavisno od drugih ugovora.
 Za razliku od njih postoje tzv. zavisni ili akcesrorni ugovori, a to su
ugovori koji ne mogu samostalno da egzistiraju već je njihovo
zaključenje i pravna egzistencija zavisna od nekog drugog ugovora.
Akcesorni ugovori se mogu zaključiti samo ukoliko je ranije
zaključen određeni, samostalni ugovor. Ukoliko iz bilo kog razloga
prestane da postoji samostalni ugovor prestaje da postoji i
akcesorni. Tipični primjerni zavisnih ili akcesornih ugovora su
ugovor o jemstvu, zaloga, hipoteka, ugovorna kazna i sl

21
 PODJELE UGOVORA
 12. Ugovori zaključeni intuitu persone i ugovori zaključeni bez
obzira na svojstva ličnosti

 Prema ličnosti ugovornika ugovori se dijele na ugovore zaključene

intuitu personae i ugovore zaključene bez obzira na lična svojstva
ugovornika
 Ugovor zaključen intuitu personae je ugovor kod kog su lična
svojstva jedne ili obje ugovorne strane odlučujući element za
zaključenje ugovora. To znači da je sticanje prava ili preuzimanje
obaveze strogo vezano za ličnost subjekta čija su lična svojstva,
znanje, sposobnost i sl. odlučujući za zaključenje ugovora.
 Ugovori zaključeni bez obzira na lična svojstva ugovornika su
ugovori za čije zaključenje su lična svojstva ili osobine ugovarača
irelevantni tj. kod kojih izvršenje obaveze iz ugovora nije strogo
vezano za ličnost ugovornika.

22
 PODJELE UGOVORA
 13. Predugovori i glavni ugovor
 Prema tome da li postoji obaveza da se zaključi drugi
– glavni ugovor, postoji podjela na predugovore i
glavne ugovore.
 Predugovor je ugovor kojim se ugovorne strane
obavezuju da kasnije zaključe tzv. glavni ugovor.
 Predugovor je ugovor kojim se preuzima obaveza da
se u određenom roku zaključi glavni ugovor čiji su
bitni elementi već određeni u predugovoru.
 Predugovor je poseban ugovor, a njegovo izvršenje
se ogleda u zaključenju glavnog ugovora.

23
 PODJELE UGOVORA
 14. Kauzalni i apstraktni ugovori
 Prema vidljivosti kauze ugovori se dijele na
kauzalne i apstraktne. Kauzalni ugovori su ugovori
kod kojih je vidno označen osnov ugovora, tako
da se tačno zna zašto se stranke obavezuju.
Apstraktni ugovori su ugovori iz kojih se ne vidi
osnov – kauza ugovora tako da se ne zna zašto se
stranke obavezuju.
 I apstraktni ugovori imaju kauzu, ali se ona ne
vidi. To je logično jer je kauza ugovora bitni uslov
za zaključenje ugovora. Voljom stranaka kauza
može biti apstrahovana tako da za treća lica bude
nevidljiva i nepoznata.

24
TUMAČENJE UGOVORA
 Tumačenje (interpretacija) ugovora definiše se kao operacija kojom se
utvrđuje pravno relevantno značenje odredaba ugovora.
 Ukoliko su odredbe u ugovoru jasne i nedvosmislene i ne postoji
nesaglasnost u pogledu njihovog smisla i domašaja ugovor se
primjenjuje onako kako glasi i ne postavlja se pitanje njegove
interpretacije.
 Tumačenje ugovora ima za cilj utvrđivanje zajedničke namjere
ugovornih strana. Interpretacija ugovora nema za cilj utvrđivanje
volje jednog i volje drugog ugovarača, već volja prevedenih u
sporazum.
 Odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase.
 Ukoliko nema saglasnosti po pitanju smisla pojedinih odredaba ugovora
ili njihovog domašaja pojavljuje se potreba tumačenja.
 Pri tumačenju spornih odredaba ne treba držati doslovnog značenja
upotrijebljenih izraza, već treba tražiti zajedničku namjeru ugovarača i
odredbu tako razumeti kako to odgovara načelima obligacionog prava.

25
TUMAČENJE UGOVORA - VRSTE

TUMAČENJE
UGOVORA

S obzirom na subjekte
tumačenja

Sudsko Vansudsko Subjektivno Objektivno

26
TUMAČENJE UGOVORA - VRSTE

INSTRUMENTI
SUBJEKTIVNOG
TUMAČENJA

JEZIČKO SISTEMATSKO FUNKCIONALNO GLOBALNO

TUMAČENJE TUMAČENJE TUMAČENJE TUMAČENJE

27
TUMAČENJE UGOVORA - PRAVILA
 Pojedine vrste ugovora nameću i potrebu primjene
posebnih pravila tumačenja ugovora.

 Tumačenje tipskih ili formularnih ugovora. S obzirom da se

radi o ugovorima koje formuliše jedna ugovorna strana,
pravilo je da se nejasne odredbe tumače u korist stranke
koja je ugovoru pristupila.

 Tumačenje nejasnih odredaba ugovora bez naknade

(dobročinih ugovora) tumače se u smislu koji je manje težak
za dužnika.

 Teretni ugovori tumeče se u smislu kojim se ostvaruje

pravičan odnos uzajamnih davanja.

28