Willhelm Dilthey (1833.-1911.

)
• Dilthey je njemački povjesničar, sociolog, psiholog i filozof.
Proučavao je početke hermeneutike, no više je bio orijentiran
empiristički bez obzira na to što je u to vrijeme u Njemačkoj
dominiralo ozračje njemačkog klasičnog idealizma.
• Glavna djela su mu: Doživljaj i poezija, Bit filozofije i Tipovi svjetskih
nadzora
• Diltheyeva empiristička orijentacija u odnosu prema društvenim
znanostima na određen način se nastavlja na Comtea i Milla.
• Načini funkcioniranja društvenih znanosti imaju tri iskazna aspekta:
1. Deskriptivni i povijesni iskazi, 2. Teorijske generalizacije o
djelomičnim kontekstima i 3. Prosudbeni iskazi i praktička pravila.
• Za razliku od prirodnih znanosti, društvene znanosti su više
normativno određene.
• Dilthey je uvelike bio orijentiran prema empirističkoj tradiciji.
• Nije moguće psihologiju ljudskih bića istražiti odjelito od relacije s
društvom. Bitnost sagledanja ljudskog bića u svom povijesno-
društvenom kontekstu.
• Psihologija može biti temeljna društvena znanost samo onda ako bi
bila poglavito deskriptivna. Nije mislio da bi psihologija mogla
objasniti sve aspekte ljudskog djelovanja.
• Znanost povijesti se pokazuje kao najsloženija znanstvena disciplina
budući da traži ukrštavanje različitih aspekata posebnih znanstvenih
disciplina.
• Pojam „svijesti” označava kao psihološku manifestaciju koja pripada
različitim povijesnim vremenima. Sadrži neku od vrsta reprezentacije
osjećaja i htijenja. Reprezentacije svijeta razlikuju se od jednog do
drugog povijesnog odsječka.
• Hermeneutička intencija → proces razumijevanja epistemološke
naravi (činjenice jasno i razgovijetno opisane) → konstantne
karakteristike ljudskih bića u različitim povijesnim odsječcima.
• Dilthey kao i Husserl smatra kako lingvistički iskazi mogu poučiti
intencionalnosti svijesti. (Intencionalnost u društvenim znanostima.)
• Isticao je psihičke aspekte individualnih doživljaja svijeta kao
modifikacije naših psihičkih stanja.
• U odnosu spram prirodnih znanosti oslonio se na Kantovu
epistemologiju i u tom smislu može se reći da je bio kantovac.
• Slijedio je Husserlova logička istraživanja (reprezentiranje objekta na
koji se neka riječ odnosi).
• Dvojakost odnosa pojedinca i društva- niti društvo u cijelosti može
odrediti pojedinca, niti pojedinac u cijelosti može odrediti društvo.
• Na temelju onoga što je općenito mi možemo vidjeti individuaciju
koja omogućuju mnoštvo različitih ljudskih egzistencija.
• Ponavljanje doživljaja, nije zapravo rekonstrukcija nečijeg izvornog
doživljaja, nego je usmjereno ka boljem razumijevanju onoga što je
originalno doživljeno.
• Dilthey nije pokušao uspostaviti opća pravila po kojima bi se
povijest čovječanstva odvijala (u hermeneutici neprihvatljivo).
Ključno je sačuvati izvornost doživljaja različitih intencija u različitim
povijesnim odsječcima (sačuvati personalistički varijetet pogleda na
svijet).
• Diltheyeva hermeneutička misao je povezana s lingvistikom i
filozofijom jezika.
• Kao kategorije povijesnog znanja Dilthey razlikuje: formalne i realne
kategorije. Formalne- elementarne logičke operacije preko kojih
možemo analizirati osnovnu strukturu koja nam je temelj za
sintetičke procedure. Zajedničke su prirodnim i društvenim
znanostima. Realne- su idealne apstraktne forme za prirodne
znanosti, a za društvene znanosti njihov sadržaj je doživljajan.
 Pragmatizam
• Charles Pierce je prvi upotrijebio pojam pragmatizma, te se i drži
njegovim osnivačem.
• Dolazi od Grčke riječi pragma što doslovno znači djelo odnosno
djelovanje. Veza s primjenjivošću (praksa) mu je odredila naziv.
• Osnovno mjerilo nekoga teorijskog načela sadržano u njegovoj
praktičnoj vrijednosti (korisnost, primjenjivost).
• Ako rješenje nekog problema nema nekih posljedica u praksi ono je
besmisleno.
• Problem kriterija po kojima bi se unaprijed moglo odlučiti o tome koja
je teorija (filozofske, znanstvene) primjenjiva u praksi. Sama
primjenjivost ne nužno ne povlači za sobom i istinitost neke teorije.
• Pragmatizam u svojoj krajnjoj posljedici uspostavlja relativizam istine,
pa je on u teorijsko-spoznajnom smislu oblik skepticizma.
• Filozofija pragmatizma je imala utjecaj na suvremenu filozofiju
utilitarizma. (Pragmatizam- korisnosti, utilitarizam- sreća).
 John Dewey (1859.-1952.)
• Može se reći da je Dewey bio filozofski glasnogovornik tehnološkog
optimizma. Njegova ideja je kako empiristička tako i utilitaristička.
• Iskazuje povjerenje u prirodne znanosti kao uzor znanstvenog
istraživanja.
• Naglašava dominantnosti znanstvene spoznaje i pouzdanja u
industrijsku tehniku kao način bitka čovjeka u prirodi.
• Za Deweya primat društvene zajednice nad pojedincem u prvom redu
ima značenje očuvanja demokratskog poretka u odnosu nad moguću
samovolju nad pojedincem (pojedinac nije podređen).
• Nije mislio da bi znanosti do kraja mogle dati odgovor na sva pitanja.
S druge strane ni da bi filozofija mogla pomjeniti svijet ali svojim
idejama može pomoći pri rješavanju problema kako pojedinca tako i
društvenim ustanovama. Naglašava sintetičku moć filozofije.
• Naznačio je da postoji mogućnost i tehnološkog oponašanja naših
umskih moći (razvoj računala).
• Pozitivistička ambicija u smislu da se i filozofija treba ugledati na
fiziku, te primjenom njenih metoda da će onda i filozofija postati
egzaktna znanost. Također, smatrao je kako je potrebno politiku i
društvo ustanoviti na egzaktnim metodama kakve pronalazimo u
znanostima.
• Budući da Deweyev pojam prakse uključuje znanstveni eksperiment i
industrijske izume, te da on nije imao ideje o nekakvoj revoluciji koja
bi zamijenila kapitalizam, nema utemeljenja za tvrdnju o sličnosti
ovog pojma s Marksovim pojmom prakse.
• Smatra kako na empirijski način istraživanja možemo logičkom
generalizacijom doći do pojma sreće kao pouzdanog mjerila za
usmjeravanje politike i društva u pravcu osiguranja maksimalizacije
sreće u društvu.
• Svijest mu je struja misli.
• Smatrao je kako istinito znanstveno znanje ne može biti kumulativno.