Vlažni zrak

Promjene stanja vlažnog zraka

 Grijanje i hlađenje vlažnog zraka

Promjene stanja vlažnog zraka puno je

jednostavnije i zornije promatrati u h-x
dijagramu vlažnog zraka, nego prateći tablicu
14., pa je vrijeme da ga bolje upoznamo:
Na apscisi se nalazi vrijednost apsolutne
vlažnosti x (kgw/kgu) na ordinati se nalaze
vrijednosti temperatura i entalpija ( niti izoterme
niti linije stalne entalpije nisu paralelne sa
apscisom). Zelene linije označavaju gustoću
vlažnog zraka , a plave relativnu vlažnost.
Područje ispod linije zasićenja φ = 100%, je
zasićeno područje – područje vlažne magle i
ledene magle, ovisno o temperaturi.
 Grijanje vlažnog zraka:

• Promotrimo zrak stanja 1:

t1=20oC, x1=8gw/kgu, φ1=54%
Ako imamo detaljan dijagram možemo φ1dovoljno
točno očitati, možemo i izračunati :
φ1 = gdje je x’ za 20oC, 147gw/kgu. 2
Ako takav zrak zagrijemo na npr 30oC, u njemu se
količina vlage neće promijeniti ( nismo ju dodali niti je 1
vodena para kondenzirana) , promijeniti će se relativna
vlažnost jer zrak na toj temperaturi može upiti veću
količinu vlage, ima veći x’ =27,2gw/kgu
φ2 = 8/27,2 = 29,4%. Primjećujete da je proces grijanja
vertikalna linija u h-x dijagramu.
Za to zagrijavanje trebalo nam je po kg vlažnog zraka
q=Δh (jer je proces izobaran)
Δh = h2-h1 = 50,6 – 40,4 = 10,2 kJ/kg,
 Hlađenje vlažnog zraka

Hlađenje je obrnuti proces grijanju, međutim razlika

je u tome što kod procesa hlađenja može doći do
kondenzacije vodene pare u zraku. Ako temperatura
hlađenja padne ispod temperature zasićenja
(rošenja), iz zraka će se kondenzirati određena
količina vodene pare. Na zadanoj temperaturi
hlađenja zrak će tada biti u zasićenom stanju : x=x’
1
Primjer:

t1=30oC, x1=16,32gw/kgu, φ1=60% 2

t2=20oC, x2=?, φ2=?

Za temperaturu 20oC , x’=14,7gw/kgu, što znači da zrak
te temperature ne može sadržavati vlažnost x1.
Δ x = x1-x2 = 1,62 gw/kgu x2
φ2 = 100%
 Miješanje zračnih struja

Ako bi zrak stanja 1 miješali sa zrakom stanja 2, dobili bi

zrak stanja M. Stanje M je na pravcu miješanja između 1 i
2, to bliže onoj točki koja ima veći maseni udio u smjesi:
l1 = , l 2 =
Gdje je m1+ m2= m
Primjer:
Miješamo zrak t1=35oC, φ1=30% i zrak t2=25oC, φ2=80%.
Zračne struje 1 i 2 miješamo u omjeru 3:1.
Pronađemo u dijagramu zadane točke, spojimo linijom
koju podijelimo na 4 dijela. Točka M mora biti na ¼ dužine
od stanja 1, i ¾ dužine od stanja 2. Očitamo to stanje u
dijagramu : xM = 12 gw/kgu.