DRŽAVNA

MATURA
- HRVATSKI
JEZIK -
šk. god. 2021./2022.

Sanela Đurkan Kompari, mag. educ. philol. croat. et soc.

 VIŠA RAZINA (A) i OSNOVNA RAZINA
ISPITA (B)
• 1. ispitna cjelina – školski esej (160 min, 40 bodova)
• 2. ispitna cjelina – književnost, neknjiževni tekst i jezik (100 minuta, 80
bodova)

• esej > zasebno predavanje

• test > 80 zadataka otvorenog tipa (s ponuđenim odgovorima), svaki zadatak
po 1 bod:
a) čitanje književnog teksta – 21 b (7 polaznih tekstova)
b) čitanje neknjiževnog teksta – 9 b (3 polazna teksta)
c) teorija književnosti i povijest književnosti – 25 b
d) ustroj hrvatskoga jezika – 25 b
• rješavanje testa > kemijska olovka plave ili crne boje
• list za odgovore > sve svoje odgovore iz ispitne knjižice na kraju OBAVEZNO
označiti znakom X na listu za odgovore!
• uvijek je samo jedan odgovor točan

Kliknite da biste dodali

RAZLIKE U RAZINAMA ISPITA: tekst

• književna djela iz ispitnog kataloga koja se moraju poznavati u cijelosti >

jedina razlika A i B razine: polaznici na A razini moraju poznavati i djelo
„Kiklop” Ranka Marinkovića, dok polaznici na B razini ne moraju
(obrada svih tekstova – zasebna prezentacija „Književnost 1. – 4. r.”)
• nekoliko razlika u djelima za esej > zasebna prezentacija „Eseji - teme”
 UVOD U
KNJIŽEVNOST
(A i B razina)
Književni rodovi:
(najšire skupine književnih djela razvrstane po sličnosti)

- LIRIKA
- EPIKA
- DRAMA
- DISKURZIVNI KNJIŽ. ROD
- književno-znanstvene vrste
- publicističke vrste
 LIRIK
• stari književni rod A
• nastaje još u Mezopotamiji
• osobitu su mu važnost i formu dali Grci i kasnije
rimski stvaratelji – tada se obično izvodila (pjevala) uz
liru
• naziv > lira (glazbalo); umijeće pjevanja uz pratnju lire
• osjećajnost, subjektivnost; najčešće stih, ali može biti
i u prozi
 LIRSKA PJESMA

• može govoriti o bilo čemu = TEMA > ono što se u pjesmi iznosi, ono o čemu se
pjeva
• iznosi se neka osobna tema o kojoj govori LIRSKI SUBJEKT (lirsko „ja”)
• pjesnik ≠ lirski subjekt
• lirske vrste prema TEMI: pejzažna, ljubavna, socijalna, misaona (refleksivna),
domoljubna (rodoljubna), duhovna (religiozna)
• tema > obrađuje se razvijanjem MOTIVA (= najmanja tematska jedinica koja ima
samostalno značenje)
• KOMPOZICIJA PJESME > na koji je način pjesma sastavljena u cjelinu
a) unutarnja kompozicija > raspored i povezanost motiva
b) vanjska kompozicija > raspored stihova i strofa

• strofa (kitica) > cjelina veća od stiha = jednostih (monostih), dvostih (distih),
trostih (tercina), čestverostih (katren), peterostih (kvintina), šesterostih
(sestina), sedmerostih (septima), osmerostih (oktava)…

• stih = grafička, ritmička, zvukovna, sintaktička i značenjska cjelina

• znanost o stihu = versifikacija
• stih po broju slogova > šesterac, osmerac, deseterac, dvanaesterac itd.
• stih prema rimi: vezani i slobodni
• rima (srok, slik) > glasovno podudaranje riječi na kraju stihova > parna (aabb),
ukrštena (abab), obgrljena (abba), isprekidana (abcb), nagomilana (aaaaa)
• cezura = stalna granica unutar stiha koja se nalazi na istome mjestu u svakome
stihu, a dijeli stih na manje dijelove i tako pridonosi ritmu pjesme
• najčešći stih hrv. starije knjiž. > dvostruko rimovani 12-erac (12 slogova, s
cezurom iza 6. sloga, dva puta parna rima: ispred cezure i na kraju stiha)
• najpoznatiji starogrčki stih > heksametar (stih od 6 stopa)

• stilska izražajna sredstva (stilske figure)

• pjesničke slike
• pjesma ponekad može govoriti i o samome pjesništvu, o
pjesniku i o odnosu toga pjesnika prema vlastitome
stvaralaštvu = PROGRAMATSKE PJESME
• A. B. Šimić, „Pjesnici”
• D. Cesarić, „Oblak”
TRADICIONALNI OBLICI LIRIKE:
(potječu još iz stare Grčke, u početku su se izvodile u
određenim prigodama, kasnije su to svojstvo izgubile; postoje
još i danas i zadržale su svoja temeljna obilježja)

• himna (svečana pjesma posvećena nekomu/nečemu što čovjek smatra

vrijednim najvećega poštovanja > „Horvatska domovina“, tekst napisao Antun
Mihanović, objavljena u Gajevoj Danici 1835., uglazbio Josip Runjanin 1846.,
današnju hrvatsku himnu /”Lijepa naša domovino”/ čine prve dvije i zadnje
dvije strofe)
• oda (također svečana pjesma, posvećena nekomu/nečemu, ali je tematika
ode šira od tematike himne – npr. Preradovićeve ode „Rodu o jeziku“ i „Jezik
roda moga”)

• ditiramb (pjesma u kojoj se veselim tonom slave životne radosti, u staroj se

Grčkoj pisala u čast boga Dioniza, boga plodnosti, voćarstva i vinogradarstva;
npr. Nazorov „Cvrčak“)

• elegija (tužno raspoloženje, bol i žaljenje zbog nekog gubitka ili nečeg
nedostižnog, ritam polagan, npr. elegije rimskog pjesnika Ovidija)
• epitaf (sažeti izraz o čovjekovu odnosu prema prolaznosti života i ljudskoj
sudbini)
> stećak – nadgrobni spomenik (jug RH, BiH, JZ Srbija, SZ Crna Gora)

• epigram (kratka, duhovita i satirična pjesma; aktualne teme, kratak izraz, na

kraju obično neki neočekivani zaključak koji iznenadi čitatelja; npr. rimski
pjesnik Marcijal)

• idila (pjesma s temom iz života u prirodi, likovi najčešće pastiri; npr. rimski
književnik Vergilije)
• SONET = 2 katrena + 2 tercine > talijanski ili Petrarcin sonet
= 3 katrena + 1 distih > Shakespeareov ili elizabetanski sonet

• sonetni vijenac > ciklus od 15 soneta u kojem se posljednji stih jednog

soneta ponavlja kao prvi stih idućeg
- zadnji sonet (15.) = majstorski sonet (magistrale) > sastoji se od
početnih stihova svih prethodnih soneta
 LIRSKO–EPSKE VRSTE
• ujedinjuju 2 roda > liriku i epiku
- imaju obilježja i lirike (emocije, ritam, pj. slike, stilske figure) i epike
(fabula, likovi, karakterizacija likova, razgovori)

• najpoznatije:
BALADA – teme vezane uz stradanja i nesreće, junaci završavaju tragično, ton
tužan, ritam polagan („Hasanaginica“)
ROMANCA – ljubavna tema, vedar ugođaj, ubrzan ritam
E P I K A
• književni rod u kojem se prikazuju događaji
• epsko djelo donosi priču koju pripovijeda neki
pripovjedač
• objektivnost
• grč. epos = priča
 Ključni pojmovi epike:
1. Tema
• predmet umjetničke obrade, ono o čemu se u djelu
govori; može se razlagati na motive > manje
tematske jedinice
2. Pripovjedač
• onaj tko nam pripovijeda priču
2. 1. Vrste pripovjedača prema licu

a) pripovjedač u 1. licu - pripovijeda izravno - sugerira

da je uključen izravno u priču; pokazuje prisniji odnos s
likovima i zbivanjima
b) pripovjedač u 3. licu - pripovijeda neizravno -
uvjerava nas da je objektivan prema događaju i likovima
c) pripovjedač u 2. licu - rijetko, izravno se obraća liku ili
čitatelju
2. 2. Vrste pripovjedača prema ulozi u djelu

a) pouzdani, autorski ili sveznajući pripovjedač - sve zna,

prati svoje likove kroz različite sredine, govori o njihovu
razvitku, odgoju; objektivan je i vjerujemo mu

b) nepouzdani pripovjedač - namjerno propušta neke motive,

a pripovijeda samo one koji su važni za zbivanje; subjektivan,
ne vjerujemo mu više nego bilo kojem drugom liku
3. Kompozicija
• način na koje je djelo sastavljeno u cjelinu od manjih dijelova
a) vanjska kompozicija - vidljiva na prvi pogled (npr. poglavlja u
romanu)

b) unutrašnja kompozicija - unutrašnja logika prema kojoj se razvija

književno djelo (uvod, zaplet, vrhunac ili kulminacija, rasplet,
završetak)

• kronološka kompozicija - radnja teče svojim tijekom

• retrospektivna kompozicija - radnja se vraća u prošlost
• uokvirena kompozicija - jedna priča predstavlja okvir unutar kojeg se
odvija druga priča
4. Fabula
• književno djelo ima sadržaj - njegovu fabulu čini niz događaja
poredanih onako kako bi se mogli dogoditi u zbilji (kronološki)
• uvijek je možemo prepričati
• događaji u književnom djelu ne moraju biti poredani kronološki

• siže > niz događaja u samome književnome djelu (bez obzira na

kronologiju zbivanja)
5. Likovi
• oblikuju se na različite načine: opisima, izravnim iznošenjem
misli i osjećaja, pripovijedanjem, dijalogom
• iako znamo da ga stvara autor književnoga djela, lik
zamišljamo kao stvarnu osobu koja ima svoje fizičke i
psihičke osobine - svoj izgled i karakter
• autor lik stvara postupkom karakterizacije (fizička,
socijalna, psihološka, etička, govorna)
Vrste likova:
• protagonist > glavni lik
• antagonist > lik suprotstavljen glavnome liku

• dinamičan > mijenja se u priči

• statičan > ne mijenja se u priči

MOTIVACIJA LIKA > pokretač djelovanja lika i njegova doživljaja svijeta (npr.
podrijetlo lika, socijalni status, karakter lika itd.)
6. Prostor i vrijeme zbivanja

7. Stilske značajke
• Je li naglasak na zbivanju ili likovima?
• pripovjedačke tehnike (pripovijedanje, opisivanje, monolog, dijalog,
unutrašnji monolog)

8. Ideja
• Što djelo u cjelini govori čitatelju?
• Kako ga čitatelj može povezati sa svojim životom?
Vrste epike:
1. epika u prozi
2. epika u stihu
 Epika u prozi
1. jednostavni oblici > mit, bajka, basna, legenda,
zagonetka, aforizam, vic, anegdota…

2. složeni oblici > novela (najkraća, najmanji broj likova i

događaja), pripovijetka (dulja, veći broj likova i događaja), roman
(najveći)
 Roman
• velika pripovjedna prozna vrsta
• pripovjedač pripovijeda priču o nekoj temi u kojoj
sudjeluju različiti likovi
• prostor i vrijeme
• fabula
• motivacija likova
 Vrste romana prema temi:
• povijesni (začetnik: Walter Scott; utjecaj na Šenou)
• ljubavni
• pustolovni
• viteški
• kriminalistički
• društveni (socijalni)
• obiteljski
• psihološki
• filozofski…
• roman u kojem dominira jedan lik = ROMAN LIKA
• roman kojim autor želi poučiti čitatelja = DIDAKTIČKI (tendenciozni) ROMAN
• roman u obliku pisama = EPISTOLARNI ROMAN
 Epika u stihu
• prema načinu kako se djela čuvaju i prenose:
• usmena ili narodna
• pisana ili umjetnička

• prema formalnim i strukturnim obilježjima:

• epska pjesma
• ep
• epopeja (herojski ep)
• ep > opširno epsko djelo u stihovima u kojemu se oko glavnoga
događaja i likova nižu sporedne radnje i likovi

• epska pjesma > pjesnički oblik manji od epa; za razliku od epa

obrađuje jedan događaj (teorija: epovi su nastali povezivanjem epskih
pjesama u cjelinu)

• epopeja (herojski ep) > daje najširu sliku života, običaja i vjerovanja
nekog naroda prikazanu preko heroja i događaja presudnih za
opstanak toga naroda
 Epika u stihu
• tema > događaji i sudbine junaka, njihove pustolovine (odstupanje
od povijesne istine opisivanjem događaja u skladu s uvjerenjima
naroda)
• strukturu epske poezije čine pripovjedač, fabula i lik
• pripovjedač > izravno se obraća slušatelju/čitatelju
• fabula > donosi događaje iz mitološke ili povijesne prošlosti naroda
• likovi > heroji koji predstavljaju osobine naroda (kolektivni junaci)
• epska tehnika > način na koji se prikazuju zbivanja u epu
• na početku je 1. kratak uvod u kojem je invokacija
(zazivanje pomoći bogova ili muze pri pisanju) i 2.
osnovna tema
• 3. pozornost slušatelja nije usmjerena k završetku (jer je
on poznat), već prema samome tijeku zbivanja pa ep
počinje in medias res (u središte zbivanja)
• na početku epa iznosi se situacija iz već razvijene radnje
• 4. pjesnik namjerno usporava radnju = retardacija radnje
• to čini: a) digresijama (duljim opisima predmeta, osoba ili
događaja koji nisu dio temeljne fabule), b) epizodama (većim,
tematski zaokruženim digresijama) i c) ponavljanjima riječi,
stihova ili cjeline s ciljem prisjećanja na prijašnja zbivanja
• formulaičan način kazivanja > u njoj već postoje gotovi
izrazi za neke stalne situacije i teme: stalni epiteti (npr.
brzonogi Ahilej, silni Agamemnom), slični počeci itd.
DRAMA
• književni rod
• prikazuje dramsku radnju zasnovanu na nekom
sukobu, a rezultat je tog sukoba dramska napetost
• prikazujući radnju, povezuje objektivno (vanjsko
zbivanje) i subjektivno (proživljavanje dramskih
likova)
 Osnovni pojmovi:
dramska situacija > odnos između likova
u nekom trenutku
dramska radnja > odvija se izmjenom
dramskih situacija
dramski lik > psihološki ocrtan karakter
dramski sukob > rezultat suprotstavljenih
stavova likova
dramska napetost > javlja se kao posljedica sukoba
među likovima
dijalog i monolog
didaskalije > upute glumcima i redatelju
dramska kompozicija:
1) vanjska = podjela na činove i prizore
2) unutrašnja = tijek dramske radnje
 Vanjska kompozicija
ČIN
• veći zaokruženi dio dramske radnje koji se sastoji od više
prizora
• u kazališnoj predstavi označava se dizanjem i spuštanjem
zastora

PRIZOR
• dio čina koji se prepoznaje po ulasku novoga lika na
pozornicu
 Dijelovi unutrašnje kompozicije:
 EKSPOZICIJA ili UVOD – najčešće se kratkim dijalogom
upoznajemo s početnom situacijom kojom se objašnjava početak
radnje (ponekad je to samo prolog)
 ZAPLET – uvode se motivi koji pokreću radnju izazivanjem
suprotnosti koje će dovesti do sukoba; drama se dalje razvija u
gradaciji
 VRHUNAC RADNJE (kulminacija) – suprotnosti su na
vrhuncu, ali se ne vidi pravac razrješenja
 PREOKRET RADNJE (peripetija) – radnja naglo skreće u
određenom pravcu prema razrješenju
 RASPLET – razrješenje svih suprotnosti
 Analiza dramskoga djela
• u svakoj drami riječ je o sukobu koji se
pokazuje nekom dramatičnom cjelovitom
radnjom u kojoj se likovi nalaze između onoga
što žele i onoga što mogu, između pravde i
nepravde i sl.
Dramski likovi

 nalaze se u nekoj situaciji koja je presudna za

njihov daljnji život
 psihološki ocrtani, tj. u središtu je njihov karakter
 razvojem dramske radnje zaoštrava se suprotnost
između likova, što dovodi do dramskoga sukoba
 protagonist vs. antagonist
Dijalog
 najpogodniji način za izražavanje suprotstavljenih
stavova
 iznoseći naizmjenično suprotstavljene stavove,
napetost raste – tako se suprotnosti produbljuju do
situacije u kojoj više ne može biti pomirenja
 nakon tog trenutka sukob se može razriješiti ili
katastrofom ili na neki drugi način
Monolog
 (raz)govor lika sa samim sobom
 njegovim posredstvom doznajemo o unutrašnjim
razmišljanjima lika
 dramski lik iznosi svoj unutrašnji svijet
(razmišljanja, stavove, uvjerenja) kao da razgovara sa
samim sobom ili kao da se obraća zamišljenom
sugovorniku ili publici
 dramska radnja teče pred našim očima zahvaljujući
izmjeni dijaloga i monologa te ulascima i izlascima
glumaca
 za odvijanje dramske radnje iznimno je važan
motivacijski sustav u drami – zašto se neki novi lik ili
novo zbivanje uvodi u radnju te kako se povezuje s
prethodnim likovima i zbivanjima
 sustav je usmjeren prema opravdavanju
postupnoga razvoja radnje k nekom cilju i o njemu
ovisi kompozicija djela
Mjesto i vrijeme radnje

 uvjetovani ograničenjima koja nameću

pozornica i vrijeme izvedbe
Dramske vrste

 tragedija
 komedija
 drama u užem smislu
Tragedija

 dramska vrsta u kojoj glavni lik posjeduje

iznimne moralne i karakterne osobine, ali
završava tragično zbog sukoba ideala i stvarnosti
ili zbog vlastite sudbine
 razvila se iz ditiramba (stara Grčka; u obredima
posvećenim bogu Dionizu > sudionici su bili ogrnuti
jarčevom kožom da bi podsjećali na satire, Dionizove
pratitelje)
 naziv: tragedija = jarčeva pjesma (grč. tragos –
jarac, ode – pjesma)
 postupno je u ditirambu došlo do odvajanja jednog
pjevača iz skupine – tako je formiran kor (zbor)
 začetnik: Tespis (6. st. pr. Kr.) – uvodi prvoga
glumca; mitološke teme
 predstavnici (klasično razdoblje grčke
knjiž.): Eshil, Okovani Prometej; Sofoklo,
Antigona, Kralj Edip; Euripid, Elektra
 drugog glumca uveo Eshil
 konačan oblik > Sofoklo; uvodi trećeg
glumca i povećava broj članova kora (zbora koji
prati tragediju) s 12 na 15
 Uloga kora (zbora):

• u Eshilovo doba kor je samo pjevao

• u Sofoklovo doba kor i komentira, objašnjava
radnju, ali ponekad ima i presudnu ulogu
• u svojim pjesmama kor govori o čovjeku, o
njegovim vrlinama i manama te o općenitim
ljudskim vrijednostima; savjetuje gledatelje
 Tragedija – obilježja:
 TRAGIČNI JUNAK – likovi su mitološki
junaci visokih moralnih načela koji slijede svoje
ideale, a upravo ih to vodi u propast

 TRAGIČNA KRIVNJA – to nije stvarna

krivnja; likovi djeluju u skladu sa svojim moralnim
načelima, ali društvo ima drukčija mjerila i likovi
bivaju proglašeni krivima
 TRAGIČAN ZAVRŠETAK – likovi završavaju tragično zbog
toga što ostaju dosljedni svojim moralnim načelima

 UZVIŠEN STIL – stil kojim je pisana tragedija različit je od

svakodnevnoga jezika: to je ukrašen govor pun stilskih figura

 KATARZA – to je cilj izvođenja tragedije, pročišćenje

osjećaja kod gledatelja; do katarze dolazi jer gledatelj proživljava
s likovima sve ono što se zbiva na sceni te tako postaje bolji i
plemenitiji
 Komedija
 dramska vrsta u kojoj se na duhovit i smiješan
način pokazuju neke čovjekove slabosti ili društvene
pojave
 likovi su u komediji smiješni zbog naglašavanja
njihovih mana
 Načini pristupa smiješnim pojavama:
 HUMOR – ukazuje na neke osobine ili negativne društ.
pojave, ali se prema njima odnosi s razumijevanjem, bez
želje da ih se osuđuje

 IRONIJA – podrugljivo se odnosi prema ljudskim

osobinama ili društvenim pojavama jer se govori suprotno
od onoga što se misli
 SATIRA – oštro kritizira i ismijava ljudske osobine ili
društvene pojave

 SARKAZAM – ruga i komentira zajedljivo, pakosno i

zlobno

 GROTESKA – prikazuje osobe i pojave u izobličenim,

nakaznim i neprirodnim komičnim oblicima pa cjelina
djeluje zastrašujuće, istovremeno i tragično i smiješno
Vrste komedije
(prema elementu na kojem je zasnovan komični učinak):

 KOMEDIJA KARAKTERA – naglašava negativne

karakterne osobine
 KOMEDIJA INTRIGE – zaplet je obično rezultat
nesporazuma
 KOMEDIJA KONVERZACIJE – duhoviti razgovori,
jezične dosjetke i sl.
 KOMEDIJA SITUACIJE – neočekivane situacije u
kojima se nađu likovi
 Komedija – obilježja:
 TIPIČNI LIKOVI – likovi su predstavnici različitih tipova
ljudi: stari škrti otac, mladi rastrošni sin, lukavi rob i dr.
 JEZIČNA KARAKTERIZACIJA – likovi su obični rimski
građani i govore kao i ostali ljudi sredine kojoj pripadaju: to je
jezik kojim se izražava rimski pučanin
 KOMEDIOGRAFSKI POSTUPAK QUID PRO QUO
(koje za koje) – produljeni nesporazum, tj. situacija u kojoj
jedan lik misli na jedno, a drugi na drugo
 GLAZBA I PLES – uvodi ih Plaut da komediju prilagodi
ukusu publike
 Rimska komedija
 Fabula palijata – rimska komedija koja je
nastala prema grčkom uzoru (Plautova komedija
nastala je pod grčkim utjecajem, a igrala se u
grčkim kostimima i u grčkom ambijentu);
utemeljena na komediji situacije
 plautovska komedija – komedija pisana po uzoru
na Plauta; u Hrvatskoj je najpoznatiji predstavnik
Marin Držić (Skup, Dundo Maroje)
 Drama u užem smislu
 pred gledatelja iznosi ozbiljnu dramsku
radnju u kojoj uglavnom nema komičnih
elemenata
 njezin završetak može, ali i ne mora biti
tragičan
 dramska se napetost razrješuje između
komičnoga i tragičnoga
Brojne druge podvrste drame:
 pastorala (pastirska drama), melodrama,
monodrama, crkvena prikazanja (srednji vijek),
mitološka drama, dramska poema, antidrama
(teatar apsurda), epski teatar u 20. st.
…
svaki dramski tekst > namijenjen
prvenstveno izvođenju na pozornici
(namijenjen i čitanju, ali pravi smisao
dobiva tek u kazališnoj izvedbi)
 DISKURZIVNI OBLICI
(ujedinjuju obilježja književnosti i znanosti;
lat. discursus = govor, razgovor, rasprava, raščlanjivanje)

1. književno-znanstvene vrste
• esej, putopis, polemika, biografija, autobiografija,
dnevnik

2. publicističke vrste
• feljton (podlistak), reportaža, intervju
 Državna matura – zadaci:
1. Koja od sljedećih književnih vrsta pripada lirskomu rodu?
a) basna
b) elegija
c) farsa
d) pastorala
B

2. Koliko je katrena u talijanskome sonetu?

a) jedan
b) dva
c) tri
d) četiri
B
3. Što je invokacija?
a) uvodni dio epskog djela kojim se najavljuje tema
b) nagli završetak radnje djelovanjem bogova
c) prizivanje bogova i muza da se što opjeva
d) početak epa bez uvoda u radnju
C

4. Što je oktava?
a) pjesma od 8 strofa
b) stih od 8 slogova
c) strofa od 8 stihova
d) zbirka od 8 pjesama
C
5. Kako Aristotel naziva osjećaj pročišćenja koje doživljava gledatelj tijekom
izvođenja tragedije?
a) epilog
b) katarza
c) kuminacija
d) prolog
B

6. Što izvorno znači pojam „tragedija”?

a) božanska pjesma
b) posmrtna pjesma
c) jarčeva pjesma
d) žalosna pjesma
C
7. Koja se od sljedećih tvrdnji odnosi na elegiju?
a) Ujedinjuje književni tekst, glazbu i baletne scene s naglašenom
scenografijom.
b) Prikazuje idiličan život pastira i pastirice, a glavna je tema ljubav.
c) Pjesnička je vrsta u kojoj prevladava tuga, bol, čežnja i žaljenje.
d) Fabularni i dramski elementi isprepleteni su s lirskim izričajem.
C
8. Što je heksametar?
a) pjesma od 6 strofa
b) strofa od 6 stihova
c) stih od 6 slogova
d) stih od 6 stopa
D

9. Na koju se književnu vrstu odnosi sljedeća rečenica?

Treba biti napisana uzvišenim stilom, u stihu, u pet činova, prikazivati plemenite karaktere
i poštovati kriterij doličnosti.
a) na baroknu melodramu
b) a klasicističku tragediju
c) na prosvjetiteljsku komediju
d) n romantičarsku dramu