Uroantiseptici

Sulfonamidi
Uorantiseptici

 Sredstva koja se upotrebljavaju u liječenju infekcija mokraćnog trakta. To su

sredstva koja dospijevaju u mokraću i djeluju samo lokalno (npr.
nitrofurantoin, nalidiksinska kiselina, metenamin-mandelat, sredstva koja
zakiseljuju mokraću, kao npr. amonijski klorid, askorbinska kiselina, metionin,
hipurna kiselina), odnosno novija sredstva koja imaju i sistemsko djelovanje
(npr. neki sulfonamidi, antibiotici, kinoloni, cinoksacin). Uroantiseptici se
primjenjuju oralno ili parenteralno. Među uroantiseptike u širem smislu
spadaju i antiseptici kojima se ispire mokraćni mjehur.
 Infekcije urotrakta su vrlo česte. Najčešće su izazvane gram negativnim
bakterijama koje su normalni stanovnici crijeva. Zahvataju uglavnom donji
urinarni trakt (uretra, bešika). Nekada su neugodne i uporne, a ukoliko se ne
liječe blagovremeno mogu se prošititi na ostale dijelove urinarnog trakta.
Daleko su češće kod žena nego kod muškaraca. Simptomi su peckanje i
otežano, učestalo i bolno mokrenje. Javljaju se kod neadekvatnog održavanja
higijene, prehlada, pada imuniteta ili zbog određenih anatomskih anomalija u
građi urinarnog trakta. Imaju tendenciju prelaska u hronično stanje i recidive
Uroantiseptici su hemoterapeutici koji se koriste samo i isključivo kod
urinarnih infekcija, a po jačini su između urološkog čaja i fluorohinolona.
Razlog zašto se koriste samo kod uroinfekcija je činjenica da je njihova
eliminacija iz krvi u urin toliko brza da doslovno projure kroz organizam bez
efekata u ostalim tkivima i u potpunosti se koncentrišu samo u urinarnom
traktu. Jedan od prvih uroantiseptika bio je metenaminijum mandelat. U
nekim državama je i dan danas u upotrebi. Takođe se koriste jedinjenja kao
što su nitrofurantoin, nitrofurantoinol, nalidiksična kiselina
Nitrofurantoin
 Derivat je nitrofurana. Djeluje na brojne vrste i sojeve bakterija, a mehanizam djelovanja mu se
bazira na redukovanje nitro grupe u amino unutar bakterija i oštećenje bakterijske DNK.
Otpornost se skoro nikada ne razvija. Nitrofurantoin deluje baktericidno na najčešće patogene
uzročnike u mokraćnom sistemu kao npr. E. coli, Enterokoke i neke vrste Proteusa. Takođe se
može koristiti za liječenje upala uzrokovanih bakterijskim vrstama Klebsiella-aerobacter i Proteus
pod uslovom da se osetljivost tih bakterija na nitrofurantoin dokaže disk difuzijskim testom ili
dilucijskom tehnikom određivanja osetljivosti. Svi sojevi Pseudomonasa otporni su na
nitrofurantoin. Koristi se za liječenje akutnih upala donjeg dijela mokraćnog sistema, prevenciju
rekurentnih nekomplikovanih upala donjeg dijela mokraćnog sistema, prevenciju upala
mokraćnog sistema poslije kateterizacije ili hirurškog zahvata. Ne smije se primijeniti kod osoba
preosetljivih na nitrofurantoin ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka, zatim kod bolesnika kod
kojih postoji oligurija, anurija ili značajno poremećena funkcija bubrega. Zbog mogućnosti
nastanka hemolitičke anemije novorođenčeta uslijed nezrelosti enzimskih sistema eritrocita,
nitrofurantoin se ne smiije primijeniti u terminskoj trudnoći, tokom porođaja, kod djece mlađe
od 1 mjeseca. Takođe, ne smije se primijeniti kod bolesnika sa deficitom glukoza-6-fosfat
dehidrogenaze jer može uzrokovati hemolizu. Sa posebnim se oprezom primjenjuje kod bolesnika
sa poremećenom funkcijom bubrega i jetre, bolestima pluća, neurološkim poremećajima,
alergijskom dijatezom, anemijom, dijabetesom, poremećajem elektrolita, nedostatkom B
vitamina, folata. Najčešće nuspojave povezane su sa digestivnim traktom: gubitak apetita,
mučnina, povraćanje.
 Indikacije:
Dugotrajna primjena malih doza nitrofurantoina dovodi do supresije ili izliječenja
nekih bolesnika sa stalnom bakteriurijom ili hroničnom infekcijom mokraćnih
puteva. U akutnim infekcijama sa znakovima zahvatanja parenhima bubrega
nitrofurantoin je manje aktivan od sulfonamida i antibiotika i stoga se često
kombinira sa njima.
Terapijska doza je 50 do 100 mg svakih šest sati, poslije jela, da bi se smanjio
nadražaj želudca.
 Neželjeni efekti
Pune doze nitrofurantoina najčešće prouzrokuju muku i povraćanje. Ove pojave su
mnogo češće nego kod sulfonamida. Alergijske reakcije se rijetko javljaju, ali su
ponekad vrlo ozbiljne. Najopasniji je periferni neuritis senzitivnih i motornih živaca
koji može dovesti do trajnih posljedica. Ova komplikacija je zapažena najčešće u
bolesnika sa oštećenom funkcijom bubrega koji su dugo liječeni ovim lijekom.
 Nalidiksična kiselina
 Nalidiksična kiselina, odnosi se na grupu hinolona. Nalidiksična kiselina je sintetički lijek
koji je kreiran u laboratoriji. To je svijetlo žuta prah, koji se ne može otopiti u vodi.
Glavni primjena kiselina - lijeka. Ona je član nekih antibiotika.
 Glavni efekti lijeka - je suzbijanje rasta bakterija i njihovo uništenje. Mehanizam
djelovanja je da prekine sintezu DNK mikroorganizama polimerizacije. Nalidiksične
kiselina može djelovati selektivno na gram bakterija. Oni su efikasni protiv
mikroorganizama iz roda Proteus, Escherichia coli. Stoga, cilj je suzbijanje upalnih
bolesti, koje su uzrokovane ove bakterije.
 Akcija lijeka zavisi od njegove koncentracije u organizmu. U malim dozama, ima
bakteriostatski učinak, odnosno, inhibira replikaciju DNK. Velike koncentracije lijeka
mogu utjecati na sintezu proteina i RNK. Zbog toga, dugotrajna upotreba ili administraciji
tableta u velikim dozama rezultira baktericidno djelovanje. Treba imati na umu da su
gram (+) bakterija i anaerobi neosjetljivi na nalidiksičnu kiseline. Stoga, prije upotrebe,
izvesti bakteriološko ispitivanje biološkog materijala (urina, krvi).
 INDIKACIJE ZA KORIŠTENJE NALIDIKSIČNE KISELINE

 Glavne indikacije
Cistitis. Upala mokraćnog mjehura je najčešće uzrokovane Escherichia coli i Proteus, međutim
propisivači hinolonskim imaju visoku učinkovitost protiv ovih mikroorganizama.
Pijelonefritis. Upala tubula bubrega vrlo dobro reagira na terapiju s drogom nalidiksične
kiselina, posebno u akutnoj fazi.
Dijagnoza infekcije urinarnog trakta.
U ovom slučaju, lijekove koji se propisuju za urološke manipulacijama i operacije.
Urinarne infekcije

 Urinarne infekcije su jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku, a njihov

najčešći uzročnik je bakterija E. coli. Iako su često bezazlene i prolazne, ponekad mogu izazvati
ozbiljnije komplikacije te ih je upravo zbog toga važno na vrijeme prepoznati i ispravno liječiti..

 Urinarne infekcije su jedne od najčešćih bakterijskih infekcija od kojih godišnje obolijeva velik
broj ljudi, osobito žena. One mogu zahvatiti bilo koji dio mokraćnog puta – bubrege,
mokraćovode, mokraćni mjehur i mokraćnu cijev (uretru). Međutim, najčešće su infekcije koje
zahvaćaju donji dio mokraćnog trakta, a to su infekcije mokraćnog mjehura i uretre. Iako su
često prolazne i ne predstavljaju ozbiljno stanje, njihovi simptomi mogu biti nelagodni,
opterećujući i iritantni, a ponekad se mogu pojaviti i ozbiljne komplikacije.
 Infekcije mokraćnog sustava zahvaćaju i žene i muškarce svih životnih dobi. Žene imaju mnogo
veći rizik od obolijevanja od urinarnih infekcija, a razlog tome je što je mokraćna cijev u žena
jako kratka (do nekoliko cm) pa infekcija često ne ostaje lokalizirana nego lako napreduje do
mokraćnog mjehura i dalje. Mokraćne infekcije mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija ako se
prošire na bubrege pa ih je važno na vrijeme prepoznati i ispravno liječiti
 Sulfonamidi
 Sulfonamidi su sintetski bakteriostatski antimikrobici koji kompetitivno
inhibiraju konverziju p–aminobenzoične kiseline u dihidropteroat, koji bakterije
trebaju za sintezu folne kiseline i na koncu za sintezu purina i DNK. Ljudi ne
sintetiziraju folnu kiselinu ali je dobivaju prehranom, pa tako manje utječe na
sintezu DNK. Dva sulfonamida, sulfisoksazol i sulfametizol, postoje kao
samostalni pripravci za oralnu primjenu. Sulfametoksazol u kombinaciji s
trimetoprimom (TMP–SMX). Sulfadoksin plus pirimetamin postoji kao oralna,
fiksna kombinacija za malariju koju uzrokuje Plasmodium
falciparum rezistentan na klorokin. Sulfacetamid postoji kao oftalmološki
pripravak. Srebrni sulfadiazin i mafenid acetat postoje u obliku lokalnih
pripravaka. Sulfanilamid postoji u obliku vaginalnog pripravka.
 Farmakologija: Sulfonamidi se brzo apsorbiraju nakon oralne i lokalne primjene na opekline. Sulfonamidi
se distribuiraju čitavim tijelom. Metaboliziraju se uglavnom u jetri a izlučuju bubrezima. Kad ga uzimaju
trudnice razina lijeka u plodu je visoka.
 Indikacije: Sulfonamidi imaju široki spektar djelovanja protiv gram–pozitivnih i mnogih gram–negativnih
bakterija te Plasmodium i Toxoplasma. Međutim, rezistencija je rasprostranjena, a rezistencija na jedan
sulfonamid znači rezistenciju na sve.
Sulfasalazin se može koristiti oralno za upalnu bolest crijeva. Sulfonamidi se najčešće primjenjuju s drugim
lijekovima.
Nekoliko sulfonamida je raspoloživo za lokalnu primjenu: srebrni sulfadiazin i mafenid acetat za opekline,
vaginalna krema i supozitoriji sa sulfanilamidom za vaginitis, te oftalmološki sulfacetamid za površinske
infekcije oka.
 Toksičnost: Štetni učinci mogu biti posljedica primjene oralnih a katkada lokalnih sulfonamida; učinci su
reakcije preosjetljivosti, kao što su osip, Stevens–Johnsonov sindrom, vaskulitis, serumska bolest,
medikamentna groznica, anafilaksija i angioedem; kristalurija, oligurija i anurija; gastroenteritis;
hematološke reakcije, kao što su agranulocitoza, trombocitopenija, kernikterus u novorođenčadi (oni se
natječu za vezna mjesta bilirubina na albuminu, što povećava razinu nekonjugiranog bilirubina u fetalnoj
krvi i povećava rizik od kernikterusa), te hemolitična anemija u bolesnika s manjkom G6PD;
fotosenzitivnost; i neurološki učinci, kao što su periferni neuritis, nesanica i glavobolja. Trudnice blizu
termina i novorođenčad ne bi smjeli primati sulfonamide.
 Da se izbjegne kristalurija bolesnike treba dobro hidrirati (npr. tako da diureza
bude 1200 do 1500 ml/dan). Sulfonamidi se mogu primjenjivati kod renalne
insuficijencije, ali treba mjeriti vršnu koncentraciju u plazmi (<120 μg/ml). U
bolesnika koji imaju upalnu bolest crijeva a uzimaju sulfasalazin može doći do
manjka folne kiseline, koji djelomično može biti posljedica smanjene apsorpcije
folne kiseline zbog djelovanja lijeka, same bolesti i slabog unosa hranom.
 Drugi učinci su hipotireoza, hepatitis, pojačanje učinka sulfonilureje s
posljedičnom hipoglikemijom, potenciranje štetnih učinaka fenitoina, te pojačanje
učinaka kumarinskih antikoagulansa. Incidencija štetnih učinaka je različita za
različite sulfonamide, ali križna osjetljivost je česta.
Analiza sulfonamida
 Sulfonamidi su skupina antibiotika srodnih sulfonamidima koji se koriste za liječenje bakterijskih infekcija i nekih gljivičnih
infekcija. Sulfa lijekovi ubijaju bakterije i gljivice ometajući metabolizam stanica. Bili su izvrsni lijekovi prije penicilina i koriste
se i danas. Budući da se sulfanilamidni lijekovi prije izlučivanja koncentriraju u urinu, to je jedna od njihovih najčešćih upotreba
za liječenje infekcija mokraćnog sustava.
 ijekovi sulfanilamidne kiseline mogu imati niz potencijalno opasnih interakcija s lijekovima na recept i lijekovima bez recepta te
nisu prikladni za pacijente s određenim zdravstvenim problemima. Mnogi ljudi su alergični na sulfanilamidne lijekove. Prije
uzimanja sulfonamida treba razmotriti druge korištene lijekove, alergije na lijekove i cjelokupnu zdravstvenu povijest osobe.
 Sulfonamidi su skupina sintetskih lijekova koji sadrže kemijsku skupinu sulfonamida. U ovu skupinu spadaju i antibiotici. Po
definiciji, sulfonamidi su antimikrobna sredstva, a ne antibiotici, što znači da je antibiotik tvar koju proizvode bakterije ili
gljivice s antimikrobnim djelovanjem, dok su sulfonamidi sintetski.
 Sulfonamidni antibiotici djeluju tako što ometaju sintezu folne kiseline kod osjetljivih organizama zbog njihove strukturne
sličnosti u bakterijskim stanicama. Folna kiselina je potrebna za sintezu nukleinske kiseline. Kada se koriste sami, sulfonamidni
antibiotici su bakteriostatski protiv osjetljivih organizama. Međutim, smatra se da djeluje baktericidno u nekim staničnim
stanjima.
 Primjena sulfonamidnih antibiotika ograničena je zbog povećane otpornosti bakterija, mogućnosti nuspojava i dostupnosti
aktivnijih antibiotika. U većini slučajeva sulfonamidi se koriste kada su prvi dani antibiotici neučinkoviti ili kontraindicirani.
 Križna reakcija između sulfonamidnih antibiotika i drugih sulfonamidnih lijekova nije vjerojatna. Osim toga, izbjegava se
primjena drugih sulfonamidnih lijekova u bolesnika s teškim alergijskim reakcijama na sulfonamidske antibiotike. Sulfonamidi se
mogu propisati samo u bolesnika s blagim reakcijama ako ne postoji alternativa, a bolesnika se prati zbog znakova reakcije.
 Ukratko, sulfonamidi i njihovi različiti derivati ​imaju široku primjenu u terapiji zbog svojih farmakoloških svojstava. Sulfa lijekovi
su među najstarijim sintetiziranim antimikrobnim agensima i danas se naširoko koriste za liječenje različitih mikrobnih infekcija.
Sulfazalazin
 Sulfasalazin je crijevni protuupalni lijek i antireumatik.
 Točan mehanizam njegova djelovanja nije poznat, ali je poznato da djeluje
protuupalno, imunosupresivno i antibiotski. Učinak je većim dijelom posljedica
djelovanja dviju djelatnih tvari, 5-aminosalicilne kiseline i sulfapiridina koji su povezani
dušikovom vezom. 5-aminosalicilna kiselina je protuupalni lijek koji koči
(inhibira) ciklooksigenazu i tako sprječava sintezu prostaglandina. Sulfapiridin
je sulfonamidni antibiotik koji djeluje kao kompetitivni antagonist p-aminobenzojeve
kiseline i tako ubija bakterije.
 In vitro sulfasalazin i sulfapiridin koče prirodne stanice-ubojice i
transformaciju limfocita. Djeluje i na humoralni i na stanični imuni odgovor. Tablete
imaju acidorezistentnu zaštitnu ovojnicu koja sprječava oslobađanje djelatnih tvari
u želucu i time nadražaj želučane sluznice. Apsorbira se do 30% sulfasalazina, ali se
većina vrati u crijevo putem žuči. Nakuplja se u vezivnom tkivu, peritonealnoj,
i sinovijalnoj tekućini. U debelom crijevu bakterije crijevne flore cijepaju sulfasalazin u
5-aminosalicilnu kiselinu i sulfapiridin.
 5-aminosalicilna kiselina slabo se apsorbira i djeluje pretežito lokalno protuupalno, a
sulfapiridin djeluje nakon apsorpcije sustavno.
 Zbog vrlo povoljnog odnosa koristi naspram rizika liječenja, primjena
sulfasalazina preporučuje se već i u najranijim stadijima reumatoidnog
artritisa. Koristan je u liječenju blažeg do umjerenog oblika ulceroznog
kolitisa i kao dodatna terapija u teškom obliku ulceroznog kolitisa. Također se
upotrebljava za održavanje remisije ulceroznog kolitisa. Koristi se i u
liječenju aktivnog oblika Crohnove bolesti.
 Većina neželjenih učinaka ovisi o dozi i posljedica je djelovanja sulfapiridina.
Razmjerno su česti probavni poremećaji: mučnina, povraćanje, nadutost, kao
i povišena tjelesna temperatura, glavobolja, eritem i svrbež.
 Trimetoprim
 Struktura trimetoprima slična je pteridinskom dijelu folne kiseline. Hemijski je sličan sa
antimalarijskim lijekom pirimetaminom, oba su antagonisti folata. Trimetoprim je efikasan
lijek protiv većine uobičajenih patogena i takođe je bakteriostatik. Ponekad se daje u smjesi
sa sulfametoksazolom i ova kombinacija zove se klotrimoksazol. Pošto sulfonamidi utiču na
ranu fazu istog metaboličkog puta bakterije, to jest sintezu folata, oni potenciraju dejstvo
trimetoprima.

Trimetoprim primjenjen oralno u potpunosti se apsorbuje iz gastrointestinalnog trakta i

slobodno se raspodjeljuje po tkivima i tjelesnim tečnostima. Dostiže visoke koncentracije u
plućima i bubrezima i prilično visoke koncentracije u cerebrospinalnoj tečnosti. Kada se
primjeni zajedno sa sulfametoksazolom, otprilike polovina svakog lijeka izluči se za 24 sata.

Klinička primjena: terapija infekcija urinarnog i respiratornog trakta, za infekcije izazvane

Pneumocystis carnii.

Neželjena dejstva su mučnina, povraćanje, poremećaji krvne slike. Nedostatak folne kiseline,
uzrok megaloblastne anemije i toksični efekat primjene trimetoprima, može se spriječiti
primjenom folne kiseline.
 Trimetoprim je antibiotik i dostupan je kao samostalan lijek ili u kombinaciji
sa sulfametoksazolom (antibiotik sulfonamid).
 Trimetoprim i kombinacija trimetoprima i sulfametoksazola (TMP/SMX) djeluju protiv
mnogih gram-pozitivnih bakterija i gram-negativnih bakterija, uključujući osjetljive
bakterije koje su otporne na druge antibiotike, kao što je Staphylococcus aureus
rezistentan na meticilin (MRSA) i neke protozoe (Cyclospora i Cystoisospora) i gljive
(Pneumocystis). Korištenje trimetoprima i sulfametoksazola zajedno povećava
učinkovitost oba antibiotika.
 Ovi lijekovi djeluju tako što sprječavaju bakterije u proizvodnji tvari koje su im
potrebne za funkcioniranje.