Transplantacija organa

• Transplantacija organa (ili Presađivanje

organa) je zamjena nefunkcionalnog organa
kirurškom intervencijom za funkcionalni organ.
Takvi se postupci najčešće provode na
osobama kojima je ugrožen život (npr.
kardiomiopatija) i nešto rijetko kako bi se
poboljšala osnovna kvaliteta života kod
kroničnih bolesti koje se mogu liječiti na ovaj
način.
Evolucija transplantacije može se sagledati kroz
mitologiju i mnogobrojne povijesne spise.

Dedal i njegov sin Ikar začetnici su ideje o

ksenotransplantaciji (od grč. riječi; ξένος,
xénos; stranac) tj. transplantacija živih stanica,
tkiva ili organa iz jedne vrste na drugu, npr. od
svinja do ljudi. Kroz razvoj civilizacije bilo je
malo poznato bilo što o unutarnjim organima i
prioriteti transplantacije bili su vidljivi dijelovi
tijela. U spisima iz 5. stoljeća pr. Kr. utvrđeno je
da je indijski kirurg Sushruta Samhita izveo
transplantaciju nosa i uvelike je pridonio
razvoju kirurgije.[
• U legendi Aurea Jacobus de Voragine (zlatna legenda) koja
datira iz 1260. godine piše da su blizanci Sveti Kuzma i
Damjan zamijenili gangrenoznu nogu đakonu Justinijanu
transplantacijom zdrave noge s preminulog etiopiljanskog
Maura.[2] Već tada prvi kirurzi shvaćaju dva ključna
problema:

• Lošu kiruršku tehniku i

• odbacivanje transplantiranog organa,
• ali se razvija mišljenje da transplantiranje može biti jedini
vid izliječenja.
Na prijelazu između 18. i 19. stoljeća počeo je
značajniji razvoj transplantacije. Franz Reisinger
prvi je presadio rožnicu 1818. godine i taj
postupak naziva keratoplastika. Samuel

Samuel Bigger je 1837. uspio transplantirati

rožnice gazele, ali sljedeće godine, 1838. ova
intervencija nije uspjela u čovjeku.
 Povijest transfuzije krvi

Zapisi o transfuziji krvi datiraju još od

1492., kada je papi Inocentu VIII. data krv
venskim putem od trojice dječaka, to je
izazvalo smrt odmah nakon primljene
transfuzije. Jean-Baptiste Denys ubrizgao
je krv ovce u venu 1667. godine
petnestogodišnjem dječaku, a kasnije je
obavljeno još tri uspješne transfuzije krvi
ovaca bolesnima.
• Smatra se da su pacijenti koji su primili krv ovaca
najvjerojatnije preživjeli jer su transfundirane male
doze. Kada je riječ o suvremenoj transfuziologiji
može se slobodno reći da je pionir ginekolog James
Blundell koji je oko 1823. godine izgradio aparat za
transfuziju krvi i tada je počela transfuzija s
ljudskom primjenom. Krv je uzeta od jakih i zdravih
ljudi te se davala transfuzijom pacijenticama s
abnormalnim krvarenjem tijekom i/ili nakon
poroda.
Godine 1901. započinje novo razdoblje u
transfuziologiji, od Karl Landsteinera koji je
došao do revolucionarnog otkrića krvnih grupa.
[11]

Nedostatak organa bio je veliki problem u

razvoju transplantologije. Ideja ortopeda
Georgea Hyatta 1949. O nužnosti stvaranja
banaka tkiva i organa u Sjedinjenim Američkim
Državama ostvarena je 1950.
 Indikacije (motivi) za transplantaciju
• Osnovna indikacija za presađivanje jetre je akutna ili kronična
bolest u završnoj fazi, kad se popuštanje ovog organa više ne
može liječiti medikamentozno, konzervativnom terapijom, ali
kad su ostali vitalni organi zdravi i nema drugih bolesti
ugrožavajućih po novu jetru. Transplantacija bubrega, uvedena
krajem pedesetih godina 20. stoljeća, postala je u 21. stoljeću
prioritetna metoda liječenja bolesnika u završnoj (terminalnoj)
fazi kronične bubrežne insuficijencije, i kao prvi vid liječenja za
nju treba izabrati pacijenta čija se funkcija bubrega progresivno
pogoršava, a klirens kreatinina je < 15 ml/min/1,73 m2.
Transplantacija srca se radi kada su iscrpljene sve ostale
mogućnosti liječenja (uzimanje lijekova i operacija srca).
 Apsolutne kontraindikacije
• Apsolutne kontraindikacije za transplantiranje
bubrega su rijetke i u njih spadaju:

• maligna bolest,
• pozitivan nalaz HIV-a,
• aktivna sistemska infekcija,
• bilo koja bolest s očekivanom životnom dobi
manjoj od 2 godine.
 Relativne kontraindikacije
• Zloćudne bolesti
• Kandidati za transplantaciju bubrega, naročito oni stariji od 50 godina,
moraju biti podvrgnuti detaljnom pregledu radi otkrivanja mogućih
malignih bolesti. Kod pacijenata koji su imali rak transplantacija
bubrega, može se razmatrati samo kada je postavljena dijagnoza trajne
maligne bolesti. Vrijeme između lečenja tumora i transplantacije treba
odrediti na osnovu vrste raka. Nakon transplantacije bubrega
preporučuju se primjena općih preventivnih mjera praćenja zbog
mogućeg novog razvoja maligne bolesti.

• Rizik od infekcije
• Šećerna bolest
• Kardiovaskularne bolesti
 Postupak
• Transplantacija organa obuhvata sljedeće faze:

• imunološka tipizacija recipijenta i donora,

• transplantacija,
• imunosupresivna terapija
 Regenerativna medicina

Stvaranje organa iz matičnih stanica je

tehnologija za koju se očekuje da će u
narednom desetljeću napraviti krupan pomak.
Danas su popularne firme koje čuvaju matične
stanice iz pupčane vrpce koje se uzimaju po
rođenju djeteta i uz određenu novčanu
naknadu se čuvaju u bankama stanica. Uzimaju
se specijalnim postupkom po porodu.
 Transplantiranje u Hrvatskoj
• Hrvatska je prema broju darivatelja organa i transplantacijama organa
među vodećim zemljama u svijetu. Hrvatska je članica Eurotransplanta,
neprofitne organizacije zadužene za poticanje i koordinaciju
transplantacije organa u zemljama Europe. Članice Eurotransplanta su:

• Austrija,
• Belgija,
• Hrvatska,
• Njemačka,
• Mađarska,
• Luksemburg,
• Nizozemska,
• Slovenija.
 Kakav centar treba da se preferira za
transplantaciju?
• Da bi se transplantacija organa obavljala u bolnici, taj centar
mora pružiti visoku razinu usluge. Transplantacija organa nije
samo hirurški postupak. Veoma je važno da poliklinike,
laboratorije, jedinice za snimanje, i mnoge klinike rade zajedno
prije i nakon transplantacije. Možete biti jako dobar hirurg,
možete imati jako dobar tim za anesteziju, uvjeti u vašoj
operacijskoj sobi mogu biti vrlo savršeni, ali to ne znači uvijek da
ćete dobiti uspješne rezultate. Transplantacija organa je
multidisciplinarna studija. Stoga samo zdravstvene ustanove koje
su završile ovo istraživanje mogu obavljati transplantaciju organa.

•
Transplantacija tkiva odnosi se
na:

kožu - kod po život opasnih

opeklina
srčane valvule ili krvne žile -
uslijed određenih bolesti
rožnicu - kod ozljede oka, očne
mrene
Kosti
 Koji se organi i tkiva najčešće
transplantiraju?
• Najčešće se transplantiraju sljedeći organi:

• bubreg (prekida se potreba za dijalizom)

• gušterača (prekida se potreba za uzimanjem
inzulina kod nekih pacijenata)
• jetra, pluća, srce ili tanko crijevo (kada organ
nepovratno izgubi svoju funkciju te je
pacijentov život ugrožen)
 Zašto biti darivatelj?
• Svatko od nas mogući je darivatelj, no u isto
vrijeme i mogući primatelj organa. Vrijedno je
naglasiti da su značajno veći izgledi da će
nekome od nas zatrebati organ nego da ćemo
biti u mogućnosti darivanjem organa pomoći
drugome.
 Kakav je stav Crkve?
• Sve religije podržavaju darivanje organa kao
plemeniti čin i iskaz humanosti i solidarnosti za
druge.

• "Sve što može poslužiti živomu, grijeh je

pokopati."

• Ivan Pavao II.

Hvala na pažnji