Menadžment/upravljanje

Menadžment
Planiranje, organiziranje,
naređivanje, koordiniranje i
kontroliranje
Proces menadžmenta obuhvaća
i mediativne procese, kao što
su: odlučivanje, utjecanje,
komuniciranje i koordiniranje
tri ključne komponente uspješnog
menadžera:
1. Pronalaženje najboljih suradnika
2. Pronalaženje načina za motiviranje suradnika
3. Davanje dovoljno slobode suradnicima da rade na svoj vlastiti
način.

Moderni menadžeri moraju prvenstveno znati kako motivirati,

koordinirati i povezati te različite individue
Wriston (1990)
 neophodnih znanja i vještine menadžera
• tehnološka ili stručna znanja i vještine,
• socijalna znanja ili znanja u ophođenju s ljudima
•konceptualna znanja i vještine odnosno znanja oblikovanja ili
strategijska znanja
Posao menadžera
Krug delegiranja
Proces planiranja
1. definiranje ciljeva poduzeća,
2. određivanje stvarnog položaja poduzeća u odnosu na postavljene ciljeve,
3. predviđanje budućih događaja,
4. izrada planova za ostvarivanje ciljeva i
5. implementacija plana i ostvarivanje rezultata
Planovi se mogu klasificirati po različitim osnovama:

a) obzirom na vremenski obuhvat planovi mogu biti kratkoročni, srednjeročni i dugoročni,

b) obzirom na opseg aktivnosti mogu biti strateški, taktički ili operativni,
c) obzirom na učestalost korištenja mogu biti trajni ili jednokratni,
d) obzirom na način planiranja mogu biti inside-out planiranje, outside-in planiranje, top-down
planiranje, bottom-up planiranje i situacijsko planiranje
Proces strateškog planiranja temeljenog
na znanju (Massingham 2004)
1 Jasna strategija Odlučiti o generičko strategiji koja će se koristiti

2 Identificirati strateške Odrediti aktivnosti ključne za postizanje strategije

teme

3 Identificirati izvore znanja Identificirati ulogu izvora znanja u ključnim aktivnostima dogovorene strategije

4 Vrednovati izvore znanja Vrednovati jesu li postojeći izvori znanja adekvatni za postizanje učinkovitog
provođenja strateških aktivnosti

5 Odlučivanje znanja Odlučiti koje su akcije nužne za daljnji razvoj i/ili održivost izvora znanja
Upravljanje ljudskim
potencijalom
Upravljanje ljudskim potencijalom

jedna je od najvažnijih funkcija

menadžmenta
Ljudi su ti koji zapravo određuju hoće li
neka organizacija napredovati ili
propasti
Određenje menadžmenta ljudskog
potencijala
Niz međusobno povezanih aktivnosti i zadaća menadžmenta
i organizacije usmjerenih na osiguranje adekvatnog broja i
strukture zaposlenih, njihovih znanja, vještina, interesa,
motivacija i ostalih oblika ponašanja potrebnih za
ostvarivanje strategijskih ciljeva organizacije
Zašto upravljanje i planiranje ljudskog
potencijala
postizanje organizacijskih ciljeva putem stjecanja,
zadržavanja, otpuštanja, razvoja i pravilnog korištenja LJP

procjena broja i strukture budućih zaposlenika

◦ pr. u srednjim ili velikim tvrtkama odjel za upravljanje
LJP uključuje područja: zapošljavanje, stručno
usavršavanje i razvoj, nadnice i plaće, beneficije i usluge
za djelatnike i radni odnosi
 Temeljni zadatak funkcije upravljanja
ljudski potencijalima
popunjavanje radnih mjesta u organizaciji;
zadržavanje i motiviranje kvalitetnih djelatnika
stalnu izobrazbu, usavršavanje i razvoj
zaposlenih.
Sustav upravljanja ljudskim potencijalima u širem smislu
obuhvaća:

◦ istraživanje ljudskih resursa,

◦ zapošljavanje,
◦ razvoj ljudski resursa,
◦ nagrađivanje,
◦ brigu o zdravlju i životu zaposlenih i odnose sa
zaposlenima i sindikatom
Ključne aktivnosti i zadatci upravljanja
ljudskim potencijalima
1. strategijsko upravljanje ljudskim potencijalima
2. planiranje potreba i strukture zaposlenih
3. analiziranje i oblikovanje poslova i radnih mjesta
4. pribavljanje i izbor osoblja
5. praćenje i ocjenjivanje uspješnosti
6. motiviranje i nagrađivanje
7. obrazovanje i razvoj zaposlenih
8. stvaranje odgovarajuće organizacijske klime i kulture
9. radni odnosi
10. različite usluge zaposlenicima
Društveni kapital
(engl.Social Capital)

HTTPS://
WWW.YOUTUBE.COM/
WATCH?V=STS9UPOA9EU
Tri dimenzije Društvenog kapitala

Dimenzija Karakter
Strukturni Uzorak društvenih odnosa koje osoba posjeduje. Npr. Broj
kontakata, vrsta osoba u mreži

Odnosni Snaga odnosa među ljudima. Mogu varirati od slabih do čvrstih

odnosa koji uključuju visok stupanj povjerenja. Gradi se tijekom
vremena kroz ponavljajuće interakcija

Kognitivni Dijeljenje kognitivnih izvora kao što su dijeljeno znanje, slične

pretpostavke, interpretacije i vjerovanja
Primjena upravljanja znanjem

Posredovanje
Eksternalizacija
Internalizacija
Spoznaja
Okvir za kategorizaciju različiti tipova
UZ inicijativa (Sveiby, 2001)
Eksterne incijative ( znanje korisnika, pružiti korisnicima dodatno znanje)
Interne incijative (razviti kulturu razmjene znanja, pohrana tacitnog znanja pojedicna….)
Incijative kompetencija (stvoriti karijete temeljen na UZ, stvoriti mikro okoliše)
 Komponente strategije Upravljanja Znanjem
a. Artikulirana poslovna strategija i ciljevi
i. Procedure ili usluge
ii. Ciljani korisnici
iii. Preferirani distribucijski kanali
iv. Karakterizacija regulatornog okoliša
v. Misija ili vizija

b. Opis poslovnih pitanja temeljenih na znanju

i. Potreba za suradnjom
ii. Potreba ujednačavanja izvedbenih odstupanja
iii. Potreba za inovacijom
iv. Potreba za rješavanjem informacijskog preopterećenja
…
c. Inventar dostupnih izvora znanja
i. Kapital znanja: tacitno i eksplicitno znanje, know-how, stručnost, iskustvo pojedinca i zajednice
u radnim rutinama, procesima, ulogama i artefaktima poput dokumenata i izvještaja
ii. Društvenii kapital: kultura, povjerenje, kontekst, informalne mreže, reciprocitet (spremnost na
eksperiment, rizik, mogućnost neuspjeha bez straha ili posljedica)
iii. Infrastrukturni kapital: fizički izvori znanja

d. Analiza preporučenih poluga znanja koje opisuju što se može učiniti s prethodno navedenim
iv. Prikupljanje artefakata i iskorištavanje (baza najbolje prakse, naučene lekcije)
v. Pohrana za buduće korištenje (baze podataka, prikupljanje inteligencije za specifičan problem,
rudarenje podataka/teksta
vi. Usmjerenost na povezivanje: povezati „one koji znaju” jedne s drugima i s problemom kroz
zajednice prakse
Alati za UZ
Neka od svojstava alata za Uz
• Upravljanje dokumentima
• Baza znanja
• Centralizirani izvor znanja
• Funkcija pretraživanja
• Funkcija suradnje
• Komunikacijski kanali
• Upravljanje životnim ciklusom sadržaja
• Analitika – sadržaja i korisnika
• Cijena
• Sigurnost
• Integracija
Klasifikacija tehnologija u UZ (Ruggles
1997)
Omogućiti i potaknuti generiranje znanja, kodifikaciju i transfer
◦ Generirati znanje (rudarenje podataka koje otkriva nove uzorke u podacima)
◦ Kodiranje znanja kako bi bilo dostupno drugima
◦ Transfer znanja kako bi se smanjili problemi s vremenom i prostorom u organizaciji
Davenport i Prusak (1998) stavljaju
naglasak na repozitorije

Eksterni repozitorij znanja (competitive intelligence)

Strukturirani interni repozitoriji znanja (Izvještaji istraživanja, dokumentacija proizvodnje)
Informalni interni repozitoriji znanja (naučene lekcije)
Rollet (2003) klasificira tehnologije
prema:
Tehnologije za:
◦ Komunikaciju
◦ Suradnju
◦ Stvaranje sadržaja
◦ Upravljanje sadržajem
◦ Prilagodbu
◦ E-učenje
◦ Osobni alati
◦ Umjetna inteligencija
◦ Umrežavanje