VRSTE ODGOVORNOSTI

Vrste odgovornosti su:

1. Ugovorna i vanugovorna
2. Subjektivna i objektivna
3. Odgovornost za drugog
4. Odgovornost više lica za istu štetu
5. Odgovornost na osnovu pravičnosti
6. Posebni slučajevi odgovornosti
1. UGOVORNA I VANUGOVORNA

 Podjela je izvršena na osnovu toga

da li je povreda nastala u okviru već
postojećeg obligacionog odnosa ili
ne.
 a. UGOVORNA ODGOVORNOST

 Povreda je nastala u okviru postojećeg

ugovornog odnosa.
 Dužnik obavezu može povrijediti samo u
odnosu prema drugoj ugovornoj strani, a
ne i prema trećim licima.
 Ugovorna obaveza se mora izvršiti onako
kako glasi, inače nastaje povreda ugovora,
a ona se može sastojati u:
 Neizvršenju obaveze
 Manjkavom (lošem ili neurednom) ispunjenju
 Zakašnjelom (zadocnjelom) ispunjenju.
 b. VANUGOVORNA ODGOVORNOST

 Postoji onda kada jedno ili više lica

drugom licu protivpravnom radnjom
nanese štetu. (delikt)

 Ovdje se tek protivpravnom radnjom

zasniva obligacionopravni odnos
između štetnika (dužnika) i oštećenog
(povjerioca).
 Građanskopravni delikt je zahvat u
tuđe pravno područje, koji može biti
izvršen nekom pozitivnom radnjom,
ali i propuštanjem ili uzdržavanjem od
određene radnje.

 Ovdje štetnik odgovara samo

oštećenom, a ne i trećim licima, čak ni
onda kada su posredno oštećena.
2. SUBJEKTIVNA I OBJEKTIVNA

 Ova podjela je izvršena s obzirom na pitanje

da li je za postojanje odgovornosti štetnika
nužno postojanje njegove krivice za
pričinjenu štetu.
 a. Subjektivna odgovornost
 Osnov odgovornosti je KRIVICA Kod ove vrste
građanskopravne odgovornosti, pored općih elemenata,
mora postojati i štetnikova krivica za nastanak štete.
 ZOO prihvata princip pretpostavljene krivice (čl.154.
st.1.)  lice koje drugom prouzrokuje štetu dužno je tu
štetu nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez
njegove krivice.
 b. Objektivna odgovornost
 To je oblik građanskopravne odgovornosti gdje krivica
štetnika nije bitan element, već se za štetu odgovara
samim tim što je ona nastala.
 Neposredno je vezana sa opasnim stvarima i opasnim
djelatnostima (čl. 173. ZOO), a u nekim situacijama i
za imisiju i zagađenje zraka – oštećeni mora dokazati
postojanje štete, te da ta šteta potječe od opasne stvari
ili djelatnosti.
 Zakon ne definiše pojam opasne stvari ili djelatnosti,
već to prepušta slobodnoj procjeni suda
Ipak, moglo bi se reći da je:

 OPASNA STVAR – svaka pokretna ili

nepokretna stvar koja zbog svog položaja,
upotrebe ili nekog drugog svojstva
predstavlja povećanu opasnost za okolinu,
a

 OPASNA DJELATNOST – ona djelatnost koja

stvara povećanu opasnost za nastajanje
štete, a ta se šteta ne može izbjeći i pored
pažljivog odnosa uposlenih radnika.
 Odgovorna lica kod objektivne odgovornosti:

 Za štetu koja potječe od opasne stvari

odgovara imalac te stvari, a za štetu
nastalu od opasne djelatnosti odgovara
lice koje se njom bavi.

 Suvlasnici opasne stvari ili djelatnosti

trećim licima odgovaraju solidarno, a u
unutrašnjem odnosu srazmjerno
suvlasničkim dijelovima.
Da bi se oslobodio objektivne odgovornosti, imalac stvari mora
dokazati slijedeće:

1. Da je šteta nastala od uzroka koji

se nalazi izvan stvari, a čije se
djelovanje nije moglo predvidjeti,
izbjeći ili otkloniti (vis maior); ili

2. Da je šteta nastala isključivom

radnjom oštećenog lica; ili

3. Da je šteta nastala isključivo

radnjom trećeg lica.
 Posebni slučajevi objektivne odgovornosti:

1. ODGOVORNOST U SLUČAJU
NEZGODE IZAZVANE MOTORNIM
VOZILOM U POKRETU (čl. 178.
ZOO)

2. ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA
STVARI SA NEDOSTATKOM (čl. 179.
ZOO)
3. ODGOVORNOST ZA DRUGOG
 Ponekad za pričinjenu štetu ne odgovara
lice koje je tu štetu prouzrokovalo, već
neko drugo lice. S tim u vezi postoje
različiti oblici odgovornosti za drugog:

1. odgovornost za maloljetnike
2. odgovornost za duševno bolesne i zaostale
u umnom razvoju
3. Odgovornost poslodavca za radnike
4. Odgovornost pravnog lica za štetu koju
prouzrokuje njegov organ
 (1) Odgovornost za maloljetnike

 Dijete do 7. godine života (čl. 165. ZOO) –

za štetu odgovaraju roditelji bez obzira na
njihovu krivicu (objekt. odgovornost)
 Dijete starije od 7 godina - odgovaraju
roditelji po principu pretpostavljene krivice
(subjekt. odgovornost); po istom principu
odgovaraju i ustanove/lica koja su preuzela
obavezu čuvanja i nadzora. Moguće je da za
štetu odgovara i maloljetnik!
 Dijete s navršenih 14 godina je potpuno
deliktno sposobno
(2) Odgovornost za duševno bolesne i zaostale u
umnom razvoju

 Odgovaraju ona lica koja su, na osnovu

zakona, odluke nadležnog organa ili
ugovora, dužna vršiti nadzor nad njima.
 To su najčešće ustanove, roditelji ili
staratelji
 Ova lica odgovaraju po kriteriju subjektivne
odgovornosti – mogu se osloboditi
odgovornosti ako dokažu da su vršili
nadzor, ili da bi šteta nastala i pri brižljivom
obalvjanju nadzora.
 (3) Odgovornost poslodavca za radnike

 Kad jedno zaposleno lice nanese štetu

trećem licu, za tu štetu odgovara
poslodavac kod kojeg zaposleno lice radi u
trenutku prouzrokovanja štete.
 Štetna radnja kojom je radnik trećem licu
prouzrokovao štetu, mora biti učinjena na
radu ili u vezi sa radom
 Trećim licima se smatraju i ostala lica
zaposlena kod istog poslodavca
 (4) Odgovornost pravnog lica za štetu koju
prouzrokuje njegov organ
 Pravno lice odgovara za štetu koju trećim licima pričini njegov
organ, koji nastupa u ime pravnog lica i koji je njegov sastavni dio
 Pravno lice odgovara za postupke i individualnih i kolektivnih
organa i to bez obzira na krivicu
 Odgovornost pravnog lica se zasniva na neoborivoj pretpostavci
krivice.
 Može se osloboditi odgovornosti po pravilima o oslobađanju od
objektivne odgovornosti zi čl. 177. ZOO.
 Naknadu štete oštećeni može tražiti samo od pravnog lica, a ne i od
lica koje je štetu nanijelo, ali pravno lice ima pravo regresa ako je
ovo lice štetu pričinilo namjerno ili krajnjom nepažnjom –
zastarjeva u roku od 6 mjeseci od dana isplate naknade.
4. ODGOVORNOST
PO OSNOVU PRAVIČNOSTI
 Kad štetu uzrokuju neuračunljiva lica, za štetu
odgovaraju lica koja su bila dužna vršiti nadzor nad
njima (odgovornst za drugoga).
 Međutim, ako ta “druga” lica, nemaju uopće ili nemaju
dovoljno imovine da nadoknade štetu, moguće je da
za takvu štetu ipak odgovaraju stvarni štetnici
(neuračunljiva lica) i to po osnovu pravičnosti.
 Odgovornost neuračunljivih lica je supsidijarna
 Isto važi i za roditelje maloljetnika koji ima deliktnu
sposobnost ali nema imovine da nadoknadi štetu (s
navršenih 14. godina)
5. ODGOVORNOST VIŠE LICA ZA
ISTU ŠTETU
 Kada više lica svojim radnjama počini
jednu štetu, to se može javiti u različitim
oblicima:

(a) Tako što su zajednički djelovali

(b) Kao saučesnici
(c) Nezavisno jedni od drugih, ali se udjeli ne
mogu utvrditi
(d) Povezanim radnjama gdje jedan od njih
uzrokuje štetu, ali se ne može utvrditi ko
 U ovakvim situacijama prema čl. 206. ZOO
sva ova lica odgovaraju kao solidarni
dužnici

 Dakle, oni međusobno imaju pravo regresa

ako jedan od njih isplati više nego što
odgovara njegovom udjelu u šteti, a udio
svakog od njih određuje sud vodeći računa
o krivici i težini posljedice njegovog
djelovanja
6. POSEBNI SLUČAJEVI ODGOVORNOSTI

A. Odgovornost usljed terorističkih akata, javnih

demonstracija ili manifestacija
B. Odgovornost organizatora priredbi
C. Odgovornost zbog uskraćivanja neophodne
pomoći
D. Odgovornost u vezi sa obavezom zaključenja
ugovora
E. Odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od
općeg interesa