NAFTA

Radili: Armin Jamaković

Ramiz Jamaković
Adem Karabašić
Amila Kahrimanović
Adna Brigić
SIROVA NAFTA
 Sirova nafta je smeđe-crna zapaljiva tekućina prirodnog
porijekla. Sirova nafta se nalazi u naftnim ležištima vezanim za
sedimentne stijene ispod Zemljine površine. Iako porijeklo
sirove nafte nije u potpunosti razjašnjeno, opće je prihvaćeno da
je nafta nastala od ostataka biljaka i životinja u Zemljinoj kori
pod utjecajem visoke temperature i pritiska.
 Sve sirove nafte se pretežno sastoje od ugljikovodika u smjesi s
različitim količinama sumporovih, azotnih i kisikovih spojeva.
 U pravilu, sirova nafta se ne koristi direktno kao gorivo ili kao
sirovina za proizvodnju hemikalija, zbog svoje kompleksne
strukture i prisutnosti nečistoća koje su korozivne i djeluju kao
katalitički otrovi.
 Naftno ležište prvenstveno sadrži sirovu naftu s ponešto
otopljenog zemnog plina. Obzirom na smanjenje pritiska
prilikom izvlačenja nafte, dio plina koje je otopljen će se
izdvojiti i kao takav skladištiti ili spaliti.
 Sirova nafta je smjesa sljedećih grupa spojeva:
 1. Ugljikovodici (spojevi ugljika i vodika).

 2. Neugljikovodični spojevi.

 3. Organometalni spojevi i anorganske soli (spojevi metala).

 Sve vrste ugljikovodika su prisutne u sirovoj nafti, osim alkena

i alkina.
 Ugljikovodici u sirovoj nafti su pretežino alkani (parafini),
cikloalkani (nafteni) i razni aromatski ugljikovodici, dok ostatak
čine organski spojevi koji sadrže azot, kisik i sumpor, te tragovi
metala poput željeza, nikla, bakra i vanadija.
 Tačan hemijski sastav se razlikuje od izvora do izvora, pri čemu
omjer hemijskih elemenata varira u razmjerno uskom rasponu:
 Elementarni sastav nafte po masi

 Element Raspon
 Ugljik 83 do 87 %
 Vodik 10 do 14 %
 Azot 0,1 do 2 %
 Kisik 0,05 do 1,5 %
 Sumpor 0,05 do 6,0 %
 Metali < 0,1 %
 Četiri različite vrste ugljikovodika se nalaze u sirovoj nafti.
Njihov relativni omjer se mijenja od nafte do nafte, i definira
na svojstva pojedine nafte.
 Sastav prema masi

 Ugljikovodik Prosjek Raspon

 Parafini 30 % 15 do 60 %
 Nafteni 49 % 30 do 60 %
 Aromati 15 % 3 do 30 %
 Asfalteni 6% ostatak
 Nafta se najčešće koristi za proizvodnju motornih goriva i
loživih ulja - primarnih izvora energije.
 Oko 84 % volumena svih ugljikovodika prisutnih u nafti koristi
se za proizvodnju energijski bogatih goriva što uključuje
motorni benzin, dizel, kerozin, loživa ulja i ostale proizvode
uključujući i ukapljeni naftni plin.
 Sirove nafte se značajno razlikuju po svojstvima ovisno o
porijeklu i udjelu različitih sastavnica. Lakše nafte daju više
vrjednijeg lakog i srednjeg destilata i prodaju se po višoj cijeni.
Nafte koje sadrže velike količine nečistoća, kao što su
sumporovi spojevi, manje su poželjne od nafti s manje sumpora
jer su korozivnije i zahtijevaju predobradu.
 Sirova nafta se može klasificirati u tri ili četiri skupine ovisno o
relativnom odnosu vrsta ugljikovodika koje su smjesi.
 Vrste sirovih nafti:
 1. Parafinska – udio parafina je veći od udjela aromata i
naftena.
 2. Naftenska – udio naftena i aromata je veći u odnosu na
parafinske nafte.
 3. Asfaltenska – sadrži razmjerno veliki udio policikličkih
aromata, asfaltena i manje parafina u odnosu na parafinsku
naftu.
 Za rafineriju važno je uspostaviti određene kriterije kojima će
procijeniti kvalitetu/svojstva sirove nafte i odabrati najbolju
izvedbu/procesnu šemu za njenu obradu.
 U naftnoj industriji se češće koristi specifična gustoća, koja
predstavlja omjer mase određenog volumena materijala i mase
istog volumena vode pri istoj temperaturi. Specifična gustoća se
koristi za izračunavanje mase sirove nafte i njenih derivata. U
pravilu sirova nafta i njeni tekući derivati se najprije mjere na
volumnoj bazi, a preko specifične gustoće izračunava se masa.
 Naftna industrija često dijeli naftu prema geografskoj lokaciji
gdje se proizvodi , prema API gustoći ili sadržaju sumpora.
Sirova nafta može biti laka, ako je niske gustoće ili teška, ako je
visoke gustoće, može biti slatka, ako sadrži male količine
sumpora ili kisela, ako sadrži visoke količine sumpora.
 Naftna industrija obuhvaća procese istraživanja, izvlačenja,
rafinacije, prijevoza (tankeri, cjevovodi) i prodaje nafte i naftnih
derivata.
 RAFINACIJA
Rafinacije nafte su velika
procesna industrijska postrojenja u kojima se iz
sirove nafte različitim procesima izdvajaju naftni derivati
(kao što su npr. tekući plin, dizelsko gorivo, benzin,
mlazno gorivo, motorna ulja...) potrebni krajnjim
korisnicima.
 Nafta je nastala iz ostataka biljaka i životinja koje su postojale
prije nekoliko stotina milijona godina u vodi. Sam taj proces se
odvijao u nekoliko faza: taloženju ostataka na dnu oceana koje
je tijekom vremena prekrio pijesak i mulj, nastanak plina i
sirove nafte zbog djelovanja ogromnih pritisaka i visokih
temperatura.
 Sam proces prerade nafte počinje
istraživanjem geološkim i geofizičkim metodama. Nafta i plin
se nalaze zbijeni u sitnim porama između stijena pod vrlo
velikim pritiskom. U područjima potencijalno bogatim naftom
buši se eksploatacijska bušotina kroz debele
slojeve pijeska, mulja i stijena iz koje se vrši crpljenje nafte te
transport do rafinerije za preradu. Transport se može izvršiti na
različite načine: tankerima, cisternama, željezničkim putem,
odnosno cestovnim te naftovodima što je ujedno i najjeftinija
opcija. Velik problem prilikom bušenja i transporta je
mogućnost istjecanja nafte u okoliš. Nove tehnologije su
doprinijele povećanju preciznosti kod pronalaženja, a to je
rezultiralo manjim brojem bušotina.
 Nafta transportirana u rafinerijama
sadržava vodu, soli, sumporne spojeve, kiseline i neke
nečistoće. Kako ovi elementi izazivaju koroziju i ostale
negativne efekte na postrojenje, nastoje se ukloniti. Voda
se uklanja na način da se s dna spremnika u kojem se
nalazi nafta, ispušta voda, jer se nafta, pošto je lakša od
vode, nataložila na površini. Drugi način je dodavanja
emulgatora. Soli se uklanjaju dodavanjem visoko
zagrijane vode u tok nafte. Zagrijana voda otapa soli koji
se talože na dnu.
PROCESI KOJI SE ODVIJAJU U
RAFINERIJI
 Destilacija
 Destilacija je prvi korak u postupku prerade nafte. Svrha
procesa je izlučivanje (separacija) ugljikovodika iz
sirove nafte u frakcije nafte koje se baziraju na njihovoj
tački ključanja. Separacija se odvija u velikim
tornjevima pod djelovanjem atmosferskog pritiska, ti
tornjevi sadrže velik broj plitkih posuda gdje se
ugljikovodični plinovi i tekućine miješaju i poslije toga
tekućina iscuri iz tornja, a plinovi ostaju. Lakše tvari
poput butana i nafte se uklanjaju u gornjem dijelu tornja,
a teže tvari kao ostaci tekućina se ispuštaju iz donjeg
dijela tornja.
ALKILACIJA
 Alkilacija je sekundarni proces prerade nafte kojim se
dobiva najkvalitetniji benzin. Proces se zasniva na
katalitičkoj reakciji izobutana s
laganima olefinima (propanom, butanom). Alkilat je
najkvalitetnija komponenta koja se upotrebljava za
proizvodnju benzina.
HIDRODESULFURIZACIJA
 Najzastupljeniji proces u preradi
nafte. Hidrodesulfurizacijom se povećava hemijska
stabilnost kreking benzina. Vodik za ovaj proces dobiva
se s postrojenja katalitičkog reforminga. Faktori koji
utječu na kvalitetu procesa: temperatura, pritisak, udio
vodika i prostorna brzina.
 Izomerizacija

 Izomerizacija je proces koji se primjenjuje ako se mora

povećati oktanski broj benzina. Osim za spomenutu
namjenu rabi se i za pripremu sirovine za proces
alkilacije. Postupak se zasniva na promjeni strukture
molekula ugljika, a da pri tome molekularna masa ostaje
konstantna.
KATALITIČKI REFORMING
 Ako se želi povećati oktanski broj grupi benzina
dobivenih procesom atmosferske destilacije primjenjuje
se katalitički reforming. No prije toga potrebno je
ukloniti sumporne spojeve i metale, iz
postojećegrupe,jersuštetni,postupkomhidrodesulfurizacij
om. Tlak, tempertaura, udio vodika su utjecajni
parametri.
PROCES BLENDING
 Upotrebljava se u postupcima rafinacije: petroleja,
benzina i dizelskog goriva, na način da se različite
frakcije nafte kombiniraju u svrhu dobivanja završnih
navedenih proizvoda. Ovaj proces se još i naziva
slađenje jer se korozivni merkaptanski sumpor prevodi u
nekorozivne disulfide. Proces zahtjeva znanje o svim
komponentama koji su uključeni u postupku koji su
razvijeni računalnim modelima i simulacijama.
NAFTNI DERIVATI
 Nafta je izvor tvari za više od pola organske kemije.
Naftni derivati su proizvodi rafinerijske preradbe nafte, u
prvome redu proizvodi atmosferske i vakuumske
frakcijske destilacije koji se mogu izravno upotrijebiti
kao gorivo ili kao sirovine za dobivanje niza organskih
spojeva. Najvažnije su skupine naftnih derivata naftni
plin, petroleter (ligroin), motorni benzin, dizelsko
gorivo, mlazno gorivo, odnosno kerozin i petrolej (za
mlazne motore), loživo ulje (lako i teško /mazut/), bazno
mazivo ulje, bitumen i naftni koks, parafin (vosak) te
olefinski i aromatski ugljikovodici kao petrokemijske
sirovine, posebice etilen, propilen, benzen, toluen i
ksileni.
TEKUĆI PLIN
 Tekući plin je najlakši derivat nafte, sastoji se od
smjese propana i butana. Kao takav mora se rafinirati da
bi se uklonili korozivni sumporni spojevi, gdje tako
prerađen može ići na tržište
 BENZIN

 Benzin se upotrebljava kao pogonsko gorivo u

većini motornih vozila. Proizvodi se u dvije gradacije:
normal benzin koji ima od 86-88 oktana i super s 95-100
oktana. Oktanski broj je mjera za antidetonatorsko
svojstvo benzina. Za povećanjeoktanskogspojadodaju
se olovni spojevi, TEO, TMO, odnosno tetraetil olovo i
tetrametil olovo.
DIZELSKO GORIVO
 Za proizvodnju dizelskog goriva upotrebljava se petrolej
i dijelovi lakog plinskog ulja, ti elementi destiliraju na
170º do 360 °C. Osim temperaturne filtrabilnosti važan
je i maseni udio ukupnog sumpora koji ne smije biti veći
od 1,0 % zbog korozivnog djelovanja. cetanski
broj i dizel indeks su mjere za sposobnost paljenja
dizelskog goriva.
 MLAZNO GORIVO

 Mlazno gorivo je smjesa teškog benzina i petroleja,

odnosno spojevi nafte koji destiliraju na 145º do 225 °C.
Kako tu vrstu goriva troše mlažnjaci koji lete na velikim
visinama gdje vladaju izrazito niske temperature,
potrebno je osigurati temperature zamrzavanja ispod -
55 °C.
MOTORNA ULJA
 Ulja se upotrebljavaju u različite svrhe, osnovna im je
funkcija podmazivanje motora, štednja goriva, hlađenje i
brtvljenje motora, sprečavanje korozije. Indeks
viskoznost im je vrlo visok zbog specifičnih uvjeta rada,
ujedno indeks viskoznosti je i mjera po kojoj se ulja
klasificiraju.
BITUMEN
 Bitumen je derivat nafte koji se
dobiva oksidacijom vakuum ostataka nafte. Važna
svojstva su elastičnost, penetracija, temperatura
mekšanja, rastezljivost. Svojstva bitumena ovise o
stepenu disperzije asfaltina u maltenima. Svoju uporabu
pronašao je u cestogradnji i industriji.
 PARAFIN

 Parafin se dobiva iz uljnih destilata, što je sadržaj ulja

manji to je parafin kvalitetniji. Primjenjuje se u
prehrambenoj industriji, proizvodnji šibica, svijeća, itd.
LOŽIVO ULJE
 Za proizvodnju loživog ulja iskorištavaju se nusprodukti
pri preradi nafte. Uvjete koji moraju zadovoljiti su
viskoznost i količina sumpora. Upotrebljava se kao
gorivo u energetici.
PODJELA RAFINERIJA PREMA TIPOVIMA
 1. Najjednostavniji tip rafinerije -rafinerije koje imaju
samo atmosfersku destilaciju, katalitički reforming i
proces rafimacije.
 2. Složeni tip rafinerije -osim postrojenja iz grupe 1. i
postrojenja za vakuum-destilaciju katalitički kreking.
 3. Kompleksne rafinerije -uključuje i proizvodnju
mazivih ulja.
 4.Petrohemijske rafinerije.
ZAŠTITA OKOLIŠA
 Rafinerije su u dosta slučajeva smještene u blizini
naseljenih područja, gdje uzrokuju povećanje
zdravstveno rizične populacije i mogućnosti
od ekoloških incidenata. Uzrok tome je priroda rada
rafinerije koja u svom procesu ispušta velik broj
različitih hemikalija i hemijskih spojeva u atmosferu što
dovodi do zagađenja zraka, osim toga dovodi u pitanje i
zdravstvenu ispravnost vode. Tu su još opasnosti od
mogućih eksplozija i požara, velikih buka, itd.
ZANIMLJIVOSTI O NAFTI
 Nafta pravo značenje dobiva u 19. st. kad
je 1859. godine. Amerikanac E. L.
Drake u Pennsylvanji izbušio prvu bušotinu, što se
uzima kao početak industrijske proizvodnje. Prva velika
rafinerija otvorena je u Rumunjskoj, tačnije u
Ploiesti 1856. U to se doba upotrebljavala isključivo za
dobivanje petroleja i kao mast za podmazivanje
(kolomast). Najveći svjetski kompleks rafinerija
je "Centro de Refinación de Paraguaná" u Venezueli čiji
kapacitet iznosi 956,000 barela na dan. Tek naglim
razvitkom automobilske industrije i sve većom
potražnjom za naftom, počinju se razvijati tehnologije
dobivanja goriva iz nafte, odnoso tehnologije rafiniranja.
 Nafta se najviše rabi za pokretanje vozila (obično u
obliku benzina i drugih derivata) te za
dobivanje električne energije u termoelektranama.
Također je vrlo značajna sirovina u proizvodnji
(plastika, umjetno gorivo, razni razrjeđivači i ostale
hemikalije). Industrija koja se bavi preradom nafte
naziva se petrokemijska industrija.
ZANIMLJIVOSTI
 Najdublja izbušena bušotina (Orešac -2) u Hrvatskoj na kopnu
nalazi se kod naselja Orešac u općini Suhopolje dubine 6047
metara (18443 ft). U to vrijeme to je bila najdublja kopnena
bušotina u Europi. Najdublja bušotina na moru u Europi se
nalazi u talijanskom dijelu Jadranskog mora u dubini od 7305
metara izbušena 1978. Obje bušotine izradila je
tvrtka Crosco naftni servisi d.o.o. članica INA grupe. Dugo
vremena primat najdublje bušotine je držala Kola Superduboka
dubine 12290 metara koji su Rusi izradili
nedaleko Murmanska 1989. Kola je bila izbušena za potrebe
znanosti, a ne zbog pronalaska nafte i plina, sastojala se od
nekoliko rupa koje se granaju iz jedne središnje, a najdublja se
vodi pod oznakom SG-3. 2008. tvrtka Maersk Oil izradila je
tada najdublju bušotinu od 12289 metara u svijetu u potrazi za
naftom u Katru. 2011. tvrtka Exxon Neftegas Limited izbušila
još dublju bušotinu od 12345 metara u moru
nedaleko otoka Sahalin na Dalekom istoku Rusije.
 U sredinima siromašnim kisikom počelo je, zbog
djelovanja anaerobnih bakterija, truljenja i temperaturnih
promjena, razaranje bjelančevina, lipida i drugih lako
raspadljivih sastojaka organskih tvari, prelazeći postupno
u sapropel. Pretvorba je rezultat nagloga zatrpavanja
organske tvari (anaerobni uvjeti), povećanja tlaka
(istiskivanje) i najvažnije porasta temperature. Smatra se
da procesi pretvorbe organske tvari u naftu, ali i
ugljikovodični plin, započinju na oko 65oC, te prestaju
oko 160oC, kada su temperature toliko velike da razaraju
lance i najjednostavnijih ugljikovodika, poput metana.
Najveći dio organske tvari prešao je u netopivi ostatak
nazvan kerogen, manji dio u bitumen koji je topiv, a
samo jedan dio bitumena dao je naftu i plin.
 S druge strane postoji mišljenje da nafta potječe iz
znatno većih dubina Zemlje, tj. da je nastala
anorganskim putem od ugljika iz dubljih dijelova
litosfere ili na granici plašta i litosfere, zaostalim
vjerojatno iz vremena formiranja Zemlje. Tome u prilog
govore nalazi nafte u vulkanskim područjima
(na Kamčatki), nagomilavanje nafte u velikim dubinama
u ležištima s magmatskim i metamorfnim stijenama
(Venezuela) i nalazi nafte u pukotinama litosfere u
stijenama na dnu Indijskog oceana. No, zbog složenog
sastava nafte smatra se da hemijskim reakcijama plinova
iz dubokih dijelova litosfere (CO2, H2S, CH4 i drugih) ne
mogu nastati složeni spojevi tekućih ugljikovodika, već
jedino dodatne količine metana.
 Opće je mišljenje, da je nafta neobnovljivi izvor
energije, ali postoje i teorije poput one geopolitičkoga
analitičara Wiliama Engdahla, da je nafta obnovljiv izvor
energije; a pionir istraživanja genoma Craig
Venter udružio se s Exxon Mobilom u namjeri
pretvaranja živih algi u mini naftne bušotine.
NALAZIŠTA NAFTE
 Aktualna situacija u Venezueli zabrinjava svijet ne samo
zbog stanovništva te zemlje nego i zbog velikih naftnih
rezervi kojima najsjevernija država Južne Amerike
raspolaže.
 Gospodarstvo Venezuele ovisno je o izvozu sirove nafte.
Naime, Venezuela raspolaže najvećim rezervama nafte u
svijetu čak 18% svjetskih rezervi nalazi se u ovoj državi
na obali Karispkog mora.
 Sljedeća zemlja sa 16% udjela je Saudijska Arabija, a na
trećem se mjestu nalazi Kanada.
 Listu zemalja s najvećim poznatim količinama nafte još
čine i Iran,Irak,Kuvajt,Ujedinjeni Arapski
Emirati,Rusija,Libija i Nigerija.
CIJENA NAFTE NA SVJETSKOM
TRŽIŠTU
 Nafta, poznata pod nadimkom "crno zlato", spada među
sirovine kojima se najčešće trguje i koje se najviše
koriste u svijetu.
 Količina sirove nafte najčešće se mjeri u barelima-
mjernoj jedinici za volumen koja dolazi od engleske
riječi barrel odnosno bačva. Jedan barel iznosi približno
158,987 litara.
PONUDA NAFTE
 U modernoj povijesti nekoliko puta je došlo do velikih
šokova na strani ponude koji su prouzrokovali naftne
krize i imali jak uticaj na rast cijena nafte.
 Radi se o sljedećim situacijama:

 OPEC-ov naftni embargo 1973 godine,

 Iranska revolucija i naftna kriza 1979 godine,

 Iransko-irački rat 1980-1988 godine,

 Naftni šok nakon invazije Iraka na Kuvajt 1990 godine,

 Zaljevski rat 1991 godine,

 Azijska financijska kriza 1997 godine,
 nemiri u Venezueli 2002 godine,

 velika svjetska financijska kriza 2008 godine,

 Arapsko proljeće 2010-ih te ruska invazija na Ukrajinu

2022 godine.