Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet

Izv.prof.dr.sc. Sandra Fabijanić Gagro

DIPLOMATSKO
I
KONZULARNO
PRAVO
1. dio – nastava 26. i 27. veljače 2021.

Specijalistički diplomski stručni studij javne uprave

Ak. god. 2020./2021.
 Diplomatsko pravo
 skup pravila međunarodnog prava koje se
odnose na prava i obveze država u vezi s
diplomatskim odnosima, funkcijama,
privilegijama i imunitetima diplomatskih agenata
i drugih članova diplomatske misije te same
diplomatske misije
 + pravila unutarnjeg (nacionalnog) prava koja
uređuju djelatnost i organizaciju diplomatske
službe države
 Berković, 1997.
 Konzularno pravo
 skup međunarodnopravnih pravila koja
uređuju odnose konzularnih
predstavništava, prava i obveze članova
konzularnog ureda u odnosu prema državi
primateljici i njenim tijelima
 + pravila unutarnjeg prava u odnosu na
konzularnu službu države
 Berković, 1997
 DIPLOMACIJA
jedna od najvažnijih državnih funkcija

odnosi s inozemstvom

 država (kao subjekt međunarodnog prava)

sama određuje osobe/tijela odgovorna za
njeno predstavljanje “vani”
 međunarodno pravo određuje njihova svojstva
i aktivnosti
Osnovni pojmovi:
 Izvori diplomatskog i konzularnog prava
 Povijesni razvoj
 Država šiljateljica/država primateljica
 Diplomatska misija ili predstavništvo
 Konzularno predstavništvo
 Specijalne misije
 Diplomatski/konzularni odnosi
 Pravo poslanstva
 Privilegiji i imuniteti
 Preseans ili pravo prvenstva
 Protokol
 Vjerodajnica/agrement
 Egzekvatura/patentno pismo
 Šef diplomatske misije/diplomatsko
osoblje/agenti/osoblje diplomatske misije
 Doyen/diplomatski/konzularni zbor
 Diplomatski/konzularni azil
 Diplomatska upravna organizacija (DUO)
 ORGANI DRŽAVE U
MEĐUNARODNIM ODNOSIMA

 unutarnji organi zastupanja

 glavar države
 vlada

 ministar vanjskih poslova

 najviše zakonodavno tijelo

 vanjski organi zastupanja
 diplomatska predstavništva
 konzularna predstavništva

 misije pri međunarodnim organizacijama

 izvanredne situacije (oružani sukob)

 vojni zapovjednici
 pitanje odgovornosti za djela državnih
tijela
 Država odgovara za djela zakonodavne,
izvršne i sudske vlasti, ali – pod određenim
uvjetima – i za djela pojedinaca
 Presuda Međunarodnog suda (International Court
of Justice) o napadu na ambasadu u Teheranu”,
1980.
 odgovornost temeljem propuštanja državnih tijela da
izvrše svoje obveze, tj. zbog nečinjenja
 javno podržavanje protupravnih čina pojedinaca od
strane države, čini ta djela pripisivim državi i država za
njih odgovara
GLAVAR DRŽAVE
 najviši organ vanjskog zastupanja –
predstavlja državu
 naslijeđe apsolutizma
 u posjeti inozemstvu ukazuju mu se
najviše počasti
 ne njemu osobno, već državi koju zastupa
 pruža mu se i posebna zaštita
 nepovredivost protiv napada na njegov život,
integritet, čast
 uživa potpuni sudski imunitet u kaznenim
stvarima
 ne smije biti uhićen, pritvoren, pozvan na sud,
suđen

 uživa i građanski imunitet

 može ga se odreći
 ukoliko se upusti u parnicu u kojoj je tužen
 ako uloži protutužbu

 ako se sam pojavi kao tužitelj

 uživa li imunitet član obitelji glavara države
ili bivši glavar u inozemstvu?
 da, ali ostaje nejasno je li to pravna obveza
države primateljice ili ona to čini iz učtivosti

 obvezuju li izjave glavara države?

 da!
 Presuda o nuklearnom oružju, Francuska,
Međunarodni sud (ICJ), 1974.
 “Nema sumnje da javne komunikacije ili izjave, pismene ili
usmene, koje potječu od njega (francuskog predsjednika)
kao glavara države, s obzirom na njegovu funkciju,
predstavljaju u oblasti međunarodnog prava akte
francuske države.”
 treba li glavar države punomoć pri
sklapanju ugovora?
 ne!
 stoga je uobičajeno da si države međusobno
notificiraju promjene u osobi glavara države
Ovlasti Predsjednika RH
(Ustav RH, čl. 99.)

 surađuje s Vladom u oblikovanju i vođenju

vanjske politike
 odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i
konzularnih ureda u inozemstvu (na
prijedlog Vlade i uz supotpis njenog
predsjednika)
 odlučuje o imenovanju i opozivu šefova
diplomatskih misija RH u inozemstvu (uz
supotpis predsjednika Vlade)
 prima vjerodajnice i opozivna pisma
inozemnih šefova diplomatskih misija

 izdaje patentna pisma šefovima

konzularnih ureda RH i egzekvature
šefovima stranih konzularnih ureda (na
prijedlog ministra vanjskih poslova)
 (čl. 19. i 23. Zakona o vanjskim poslovima (Narodne novine,
48/1996., 72/2013., 127/2013., 39/2018. i 98/2019.)
VLADA / PREDSJEDNIK VLADE
 ne simbolizira svoju zemlju i ne ukazuju
mu se počasti glavara države

 tijekom službenih posjeta inozemstvu, po

položaju se predsjednik vlade smatra
šefom specijalne misije
 Konvencija o specijalnim misijama (1969.)
predviđa jednake povlastice i imunitete kao za
članove stalne diplomatske misije
 treba li predsjednik vlade punomoć za
vanjsko zastupanje?
 ne!
 stoga je uobičajeno da si države međusobno
notificiraju promjene u osobi predsjednika
vlade
Vlada Republike Hrvatske:
 vodi vanjsku i unutarnju politiku
 utvrđuje prijedloge za osnivanje diplomatskih misija

i konzularnih ureda, postavljanje i opoziv šefova

diplomatskih misija i konzularnih ureda i dostavlja ih
Predsjedniku RH
 određuje vrstu konzularnog ureda RH u inozemstvu

i konzularno područje (u dogovoru s državom

primateljicom)
 Uredbom o unutarnjem ustrojstvu uređuje

organizacijsku strukturu službe vanjskih poslova

MINISTAR VANJSKIH POSLOVA

 redovito član Vlade

 povijesno se razvio iz funkcije tajnika
apsolutističkih vladara
 treba li punomoć za vanjsko zastupanje?
 ne!
 stoga je uobičajeno da si države međusobno
notificiraju promjene u osobi ministra vanjskih
poslova
 obveze ministra vanjskih poslova:
 rukovodi Ministarstvom vanjskih poslova
 pregovara i vodi nadzor prilikom sastavljanja
međunarodnih ugovora
 nadređen je cjelokupnom diplomatskom
osoblju RH u inozemstvu
 štiti strane diplomatske predstavnike
(akreditirane u svojoj zemlji)
 ….
 njegove izjave obvezuju!
 Presuda o položaju Istočnog Grenlanda, Stalni
međunarodni sud pravde, Danska i Norveška,
1933.
 “… Odgovor ministra vanjskih poslova koji on u
ime svoje vlade daje na upit stranog diplomatskog
predstavnika glede pitanja koja spadaju u njegovu
nadležnost – obvezuje njegovu državu.”
PREDSTAVNIČKO TIJELO
(PARLAMENT)
 bez šireg prava u vanjskom zastupanju
svoje države zbog:
 utjecaja vlada
 očuvanja tajnosti diplomacije i pregovora
 čuvanja državnih i vojnih tajni

 Interparlamentarna unija – međunarodna

nevladina organizacija u kojoj su okupljeni
predstavnici različitih parlamenata
 Hrvatski sabor potvrđuje ugovore:
 koji traže donošenje ili izmjenu zakona
 vojne i političke naravi

 koji financijski obvezuju RH

 kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu

daju ovlasti izvedene iz Ustava RH

 odlučuje o:
 udruživanju RH s drugim državama, uređivanju
gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u RH,
očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i
korištenju njime
Položaj međunarodnog
prava/ugovora u RH

 Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i

potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji
su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka
RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona.
 Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati
samo uz uvjete i na način koji su u njima
utvrđeni, ili suglasno općim pravilima
međunarodnog prava.
 Ustav RH, čl. 141.
 Što je diplomacija?
 „Aktivnost stara koliko i ljudsko društvo”
 Berković, 2006.
 do kraja XVIII. st. “diplomacija” je
nepoznat pojam – koristio se izraz
“pregovaranje”
 “Aktivnost prikupljanja informacija,
objašnjavanja namjera i stvaranja
naklonosti.”
 Edmund Burke, 1796.
 prvi put upotrijebljen izraz “diplomacija”
 “Primjena inteligencije i takta u vođenju
službenih odnosa između vlada ili vođenje
poslova među državama – uvijek
miroljubivim sredstvima.”
Sir Ernest Satow
 Različiti pristupi pojmu diplomacije:

 1) uska veza između diplomacije i vanjske

politike – diplomacija kao način ostvarenja i
manifestacije vanjske politike države
 “formuliranje vanjske politike”
 “način postizanja ciljeva vanjske politike, bez

pribjegavanja sili ili propagandi”

 Berridge
 “ukupnost aktivnosti koje država koristi u vanjskoj
politici”
 Morgenthau
 2) diplomacija kao posebna djelatnost –
realizacija odnosa subjekata međunarodnog
prava
 “komunikacija misli i ideja između vlada država”
 i međunarodnih (međuvladinih) organizacija kao
posebnih subjekata međunarodnog prava
 Feltham

 “menadžment u međunarodnim odnosima

putem pregovaranja”
 Barston
 3) diplomacija kao poslovna djelatnost –
naglasak na aktivnosti diplomatskih
predstavnika:
 “metoda kojom te odnose usklađuju i vode
veleposlanici…”
 ”… posao i umijeće diplomata”

 Harold Nicolson
Diplomacija kao ukupnost svih različitih
poimanja pojma (1+2+3):

 Diplomacija je danas posebna djelatnost s

 razvijenim institucijama
 mnogobrojnim funkcijama
 posebnim metodama rada
 kojom se osobe koje su u njoj angažirane -
uglavnom karijerno bave
 Pičuljan, 2007.
“Okvir” diplomatskih odnosa
 vezana uz međunarodno pravo i
međunarodne odnose = subjekte
međunarodnog prava

 što je međunarodno pravo?

 sustav pravnih normi kojima se na pravni
način uređuju odnosi između subjekata
međunarodnog prava
 tko je subjekt međunarodnog prava?
 svatko tko je po odredbama međunarodnog
prava nositelj prava i obveza, djeluje izravno
po pravilima tog prava i izravno je podvrgnut
međunarodnopravnom poretku
Karakteristike subjekata
međunarodnog prava
 subjekt međunarodnog prava ima:
 pravnu sposobnost
 nositelj prava i dužnosti
 djelatnu sposobnost
 samostalno ističe svoje zahtjeve prema drugim
subjektima
 sklapa međunarodne ugovore

 sudjeluje u stvaranju normi međunarodnog

prava
 Glavni subjekti suvremenog
međunarodnog prava:

 1) države
 službeni odnosi među njima
 uspostava diplomatskih predstavništava

 međusobno akreditiranje šefova misija

 2) međunarodne međuvladine organizacije

 organizacije osnovane od država i kojima su
države članice
 UN
Razvoj diplomacije
 posljedica razvoja “pitanja” predstavljanja
države, zaštite njenih interesa i interesa njenih
građana
 od susreta predstavnika susjednih država u cilju
rješavanja ograničenog broja pitanja, preko
učestalijeg slanja privremenih predstavnika, do
stvaranja ustanova stalnih diplomatskih i
konzularnih predstavništava
 odvojen razvoj diplomatskog i konzularnog prava
 tendencija proširenja međunarodnih
odnosa na sva područja ljudske djelatnosti
te veza između politike i gospodarstva
država dovode do sve jačeg približavanja
konzulata i diplomatskih misija
 krajnji rezultat – preplitanje njihovih
funkcija
 Razdoblja u razvoju

 1) od začetaka međudržavnih odnosa do

stvaranja ustanove stalnih diplomatskih
predstavništava
 2) od stvaranja stalnih diplomatskih
predstavništava do Bečkog kongresa
1815.
 3) od Bečkog kongresa do XXI. stoljeća
1) Od začetaka međudržavnih odnosa do
otvaranja stalnih diplomatskih
predstavništava
 14. st. pr.n.e.
 stvaranje prakse slanja povremenih poslanika
radi pregovora
 prvi poznati međunarodni sporazumi
 Ugovor između Ramzesa II i Hatušila o miru i
prijateljstvu (1278. pr.n.e.)
 rezultat prvih poznatih međunarodnih pregovora
 Manuov zbornik
 sadrži odredbe o osobinama diplomata, njihovoj ulozi u
očuvanju mira i obvezi obavještavanja vladara
 Grčka diplomacija
 prostor pogodan za razvoj diplomacije zbog
podijeljenosti na gradove-polise
 izaslanici/specijalne misije koje grčki gradovi-
države međusobno razmjenjuju radi
predstavljanja i pregovaranja o različitim
pitanjima
 prve konferencije imaju obilježja diplomatskih
konferencija modernog doba (npr.
raspravljanje o ratnim pitanjima sa
saveznicima)
 konferencija u Sparti 432. godine pr.n.e
Rimska diplomacija
 Unatoč činjenici da rimsko područje nije bilo
pogodno za razvoj diplomacije (Rimsko carstvo
je obuhvaćalo velik dio ondašnjeg poznatog
svijeta) Izaslanici u starom Rimu su bili
nepovredivi, zaštićeni propisima i običajima te
privilegirani
 Rimljani su poštivali strane izaslanike te isti
tretman zahtijevali za svoje poslanice (fecijale)
 Fecijale je postavljao Senat
 Bizantska i arapska diplomacija
 pregovori o političkim i vojnim pitanjima između
država (vladara) i stvaranje prvih pravila
diplomatskog općenja
 prikupljanje informacija
 za poslanike se biraju pronicljive osobe s razvijenom moći
opažanja
 osnivanje službe za vanjske poslove /prva u povijesti/
 pisane instrukcije
 iako sadrži začetke osnovnih suvremenih diplomatskih
funkcija (zaštita države, predstavljanje, pregovaranje,
promatranje) – to je diplomacija nerazvijenih međunarodnih
odnosa, slabe ekonomske suradnje i nepostojanja jačih veza
između država
 moderna diplomacija - put od
tajne diplomacije francuskog sustava
do
javne diplomacije modernog vremena
2) Od stvaranja stalnih diplomatskih
predstavništava do Bečkog kongresa
(1815.)

 tzv. talijanski sustav diplomacije (stalna

diplomacija) kao posljedica slabe vojne
moći malih država od XV.-XVII. st.
 razdoblje poleta trgovine i pomorstva
 poboljšanje međudržavnih veza
 otvaranje prvih diplomatskih misija
 Milano u Genovi (1455.)
 razvoj venecijanske diplomacije
 u XVI. st. je imala svoje diplomatske misije u
Švicarskoj, Napulju, Torinu, Milanu,
Londonu…
 temeljena na bizantskoj diplomaciji
 izjava o imenovanju veleposlanika
 prije odlaska u inozemstvo dobivao je pisane
upute
 imao ograničen mandat (najprije na četiri mjeseca,
kasnije na četiri godine)
 diplomatska misija je imala svoje osoblje

 slanje izvješća i završnog izvješća Senatu

 kritika talijanske diplomacije (?):
 umijeće pregovaranja prvenstveno je bilo vezano
uz lukavstvo i diplomatsku kombinatoriku, vodilo
se malo računa o dugoročnim ciljevima
diplomacije i značaju postupnog stvaranja
povjerenja
 Nicolson

 talijanski sustav diplomacije napušten je u XVII.

stoljeću u vremenu razvoja velikih država
 Francuska, Španjolska, Nizozemska, Engleska, Švedska…
 (za razliku od vremena feudalne „rascjepkanosti” društva)
 tzv. francuski sustav diplomacije (dominantan
do XVIII. st.) – klasična (dvorska) diplomacija
 koncentracija (velike) državne vlasti u
Francuskoj, Španjolskoj, Švedskoj, Engleskoj,
Nizozemskoj itd. – stvaranje velikih država
 autor francuskog sustava je kardinal Richelieu:
 diplomacija je kontinuiran i dugotrajan proces,
sustavno vođen, ne prepušten kratkoročnim
interesima
 najznačajniji (primaran i vječan) je interes države
 „Poslanik je dobar čovjek poslan u inozemstvo da laže u općem
interesu.”
 Sir Henry Watton
 najvažniji diplomatski instrument – ugovor
 posljedica – koncentracija političkih
instrukcija i nadzor nad veleposlanicima
preko ministarstva vanjskih poslova
 1626. – prvo ministarstvo vanjskih poslova
 “Početak pravog razvoja diplomacije”
 Pičuljan, 2007
 diplomati postaju državni službenici
 francuska diplomacija – najjača u tom
razdoblju
Analiza francuske diplomacije:
 svrha diplomacije nije prijevara, već stvaranje

povjerenja radi očuvanja mira

 diplomati – profesionalci
 djeluju u skladu s instrukcijama svog MVP ili
suverena
 moralni zakon je primaran – mogu odbiti naredbu

usmjerenu protiv “božjeg zakona ili zakona pravde”

 sažeto i analizirano u jednom od najvećih djela o
diplomciji, autora Francoisa de Callieresa “De la
maniere de negocier avec les Souverains” (1716.)
 Kritika francuske diplomacije:
 “Praksa je dosta odstupala od Richelieuovih i
Callieresovih načela, jer su države koristile
dvostruku diplomaciju, jednu službenu, a
drugu tajnu (diplomatska služba je
udvostručena tajnim organizacijama i
povjerljivim agentima.”
 Pičuljan, 2007.
 Dubrovačka diplomacija
 prvo spominjanje povremenih (ad hoc)
diplomatskih predstavnika (poklisara) u
Dubrovačkom statutu (1272.)
 poklisari harača – danka Turcima za slobodnu
trgovinu
 stalni diplomatski predstavnici javljaju se u
XVII. st. – Rim, Beč, Pariz, Napulj…
 konzuli od XV. st.
 U XVI. st. – 50 konzularnih predstavnika
 razvijeni instrumenti i mehanizmi za
uspješno obavljanje diplomatske službe
 ceremonijal
 predaja vjerodajnice knezu
 u Tajništvu Senata čuvao se Titolario – knjiga s

imenima svih vladara i naslovima oslovljavanja

 obveza rada po instrukcijama Senata
 “… ako drugi argumenti ne pomognu – plačem moliti
(španjolskog) kralja za ispunjenje molbe” (1533.)
 vjerodajnice
 “kićena šablona”
 “Knez i vijećnici ukazuju da donositelj pisma ima osobitu
čast predati ga u svojstvu diplomatskog predstavnika
Republike te mole naslovnika da dobrohotno izvoli primiti
predstavnika, sasluša ga i pokloni punu vjeru onom što
izlaže u ime Republike.”
 danom predaje vjerodajnice započinjala je funkcija
diplomatskog predstavnika
 podnošenje pismenih izvješća na kraju
mandata
 samo privremeni poklisari, ne i stalni diplomatski
predstavnici
 šifre
 pismo dubrovačkog poklisara Gušetića (1574.) u
vidu šifri sadržavalo je u talijanski tekst umetnute
hrvatske riječi
 poznavali su i nomenklator – vodič znakova (već
unaprijed poznatih i onih koji ništa ne znače)
 kurirska služba
 svršetak misije
 istek mandata, opoziv, otkaz, smrt….
 mogli su se vratiti u Dubrovnik tek kad bi im to
dopustio Senat
 30 dana karantene za izvanredne poklisare prije
ulaska u Grad
3) Od Bečkog kongresa do 21. stoljeća

 Bečki i Aachenski kongres

 Bečki pravilnik o rangu diplomatskih
predstavnika (1815.)
 Uređivao je pitanje prvenstva između različitih
diplomatskih predstavnika
 Aachenski protokol (1818.) o nadopuni
Bečkog pravilnika iz 1815.
 kodifikacija pravila o rangu diplomatskih
predstavnika
 osnivanjem nacionalnih MVP dolazi do
prerastanja “okvira” tzv. dvorske
diplomacije
 postupnom profesionalizacijom državne
uprave aristokratska uprava zamijenjena
je karijernim službenicima
 jača međuovisnost država i suradnja na
različitim poljima
 stvaranje tzv. stručne diplomacije
 (kulturni, gospodarski, pomorski, vojni atašei*…)
 *diplomatski predstavnik posebne stručne spreme koji
neposredno djeluje na određenim (užim) diplomatskim
poslovima

 Velika Britanija prva uvodi ekonomske savjetnike 1880.

 stvaraju se prve međunarodne organizacije
 Liga naroda, 1919.
 Woodrow Wilson – “autor” moderne diplomacije
 javlja se i preplitanje konzularnih i
diplomatskih funkcija
 Francuska prije I. svj. rata, Norveška 1922., Italija
1927.
 dolazi do zabrane rata kao sredstva
rješavanja međudržavnih sporova
 Briand-Kellogov pakt (1928.)
 Povelja UN-a (1945.)
 sklapaju se najvažnije međunarodne
konvencije na tom području
 Bečka konvencija o diplomatskim odnosima,
1961.
 Bečka konvencija o konzularnim odnosima,
1963.
 Konvencija o specijalnim misijama (New
York), 1969.
 razvoj nakon 1990-tih
 prestanak hladnog rata
 demokratski procesi / raspad bivših
socijalističkih država
 razvoj tehnologije i komunikacije
 “širenje diplomacije”
 šefovi vlada, razna ministarstva
 nevladine organizacije
 zaštita ljudskih prava, okoliša, humanitarna pitanja…
 Kvalitete “idealnog diplomata”

 “Znatan dio uspjeha i neuspjeha vanjske

politike ovisi i o sposobnostima i
značajkama osoba koje djeluju na polju
vanjske politike… Pogrešno izabrana
osoba diplomata može upropastiti i
najbolju i najpametniju politiku…”
 (Ibler, 1992.)
 Zahtjevi klasične diplomacije:
 zbog činjenice da su najprije za vladara, a
kasnije i za vladu obavljali poslove s
elementom inozemnosti, osiguran im je
položaj nove i posebne vrste službenika
 s nastankom organiziranih MVP razvilo se i
shvaćanje da su za tu službu potrebne
drugačije (na višoj razini) osobine, vještine i
znanja
 “Osobine potrebne za diplomatsku službu ne
mogu se naučiti, već se stječu rođenjem.”
 dar zapažanja, nepotkupljivost, racionalno prosuđivanje,
mirnoća, sposobnost prilagodbe drugoj strani, pronicljivost,
duhovitost i dobro vladanje, široka naobrazba, znanje stranih
jezika, hrabrost…
 (Callieres, 1717.)
 Zahtjevi suvremene diplomacije:
 poštenje, preciznost, mirnoća, strpljenje,
dobronamjernost, skromnost, lojalnost
 diplomat mora djelovati i pregovarati iskreno i
dobronamjerno
 preciznost u komunikaciji nužan je standard
diplomacije
 lojalnost diplomatskom zboru (kolegijalnost),
osoblju misije i, prije svega, svojoj vladi
 Nicolson (Diplomacy, 1988.)
 Koncept “modernog međunarodnog
čovjeka”
 osnovna znanja
 poznavanje vlastite i drugih zemalja
 poznavanje mehanizama i procedure

međunarodne komunikacije
 funkcionalne vještine
 umijeće pregovaranja, opažanja, analitičnosti
 posebne kvalitete
 politička svijest, intelektualna svestranost, potreba
za stalnim učenjem
 Feltham, 1979.
Vještine i znanja modernog šefa diplomatske
misije (Rane, 2004.)

 izvrsno poznavanje političke diplomacije

 (jer predstavlja svoju državu)
 ekonomske
 (jer promiče njene ekonomske interese)
 javne diplomacije
 (jer aktivno djeluje u stvaranju njena pozitivnog
imagea)
 vještine rada s medijima, poznavanje jezika,
menadžerske sposobnosti vođenja misije
 javni službenik - poduzetnik
 Oblici diplomacije
 bilateralna
 multilateralna
 summit
 ekonomska (gospodarska)
 kulturna
 javna
 Bilateralna diplomacija

 temeljni oblik diplomacije – tzv. francuski

model
 u njenoj osnovi je komunikacija među
dvjema stranama
 “Diplomatska aktivnost koja se isključivo
odvija u odnosima između 2 država preko
akreditiranih veleposlanstava.”
 Berridge, 2004.
 Multilateralna diplomacija
 početak vezan uz:
 velike međunarodne konferencije:
 Bečki kongres, 1815.
 Haaške mirovne konferencije, 1899., 1907.
 Versajska konferencija, 1919.
 nastanak međunarodnih organizacija
 Liga naroda, UN….
 “Diplomatska mreža i aktivnost usmjerena na
rad međunarodnih organizacija i međunarodnih
konferencija s više od tri sudionika.”
 Nick, 1999.
 Summit diplomacija
 Winston Churchill, nakon II. svjetskog rata
 “Sastanci između predsjednika vlada i/ili
državnih poglavara i najviših predstavnika
međunarodnih organizacija.”
 Melissen, 2003.
 prednosti – brzo rješavanje “gorućih”
pitanja
 nedostaci – diplomatsko neiskustvo osoba
uključenih u summit diplomaciju
 “Uspješan summit je onaj koji tek
potvrđuje sporazum koji je prethodno
postignut na nižoj (diplomatskoj) razini.”
 Kissinger, 1995.

 specijalne misije
 ad hoc diplomacija
 Ekonomska (gospodarska)
diplomacija
 najstariji oblik specijalizirane diplomacije
 “… dio vanjske politike koja se odnosi na
gospodarske interese države i njenih
subjekata, a koju provode ovlaštena tijela
(šefovi vlada, ministri vanjskih poslova i
diplomatski zastupnici).”
 Hladik, 2001.
 ekonomski savjetnici
 prva ih u svoja diplomatska predstavništva uvodi
Engleska 1880.
 dužnost ekonomskog atašea i njegovih
pomoćnika pri diplomatskim misijama
 praćenje gospodarskog razvoja primateljice
 ispitivanje mogućnosti i vidova suradnje
 opći nadzor nad izvršenjem gospodarskih
ugovora
 omogućavanje susreta između zainteresiranih
gospodarstvenika
 ispitivanje tržišta
 MVEP RH u svom Strateškom planu za
2020.-2022. poseban naglasak, između
ostalog, stavlja i na gospodarsku
diplomaciju
 „Gospodarska diplomacija koja je u funkciji
jačanja gospodarstva i energetske nevoisnosti
ima za zadaću privući strana ulaganja i
pomoći hrvatskim izvoznicima u plasiranju
proizvoda i usluga na strana tržišta….”
 Izvor: 25C-9-20190723144555 (mvep.hr)
 Kulturna diplomacija

 “Djelovanje diplomatskog/konzularnog
predstavništva na popularizaciji kulture
šiljateljice u primateljici, njenu predstavljanju,
širenju, povezivanju kulturnih djelatnika…”
 organizacija kulturnih instituta, centara za jezik….
 Nick, 1999.
 “Kultura je treći stup vanjske politike.”
 Willy Brandt
 ostvarenje političkih ciljeva kroz kulturnu suradnju
 Javna diplomacija
 različiti programi i aktivnosti vlade/diplomatskog
predstavništva jedne države na javno mnijenje u
drugoj radi stvaranja pozitivne slike o šiljateljici
 usmjereni na nevladine udruge, pojedince i
grupe građana
 informiranjem, poticanjem suradnje, stipendijama, kulturnim
programima….
 “… je strana propaganda koju provode ili
poduzimaju diplomati.”
 “… je i najvažniji zadatak za diplomatska
poslanstva.”
 Berridge, 2004.
 “Javna diplomacija:
 a) traži podršku javnosti u drugim zemljama
za ciljeve vlastite vanjske politike
 b) jača odnose s javnošću (stranom)
 c) nastoji postići bliskost sa širom javnosti
šiljateljice”
 Mellisen, 2004.
Javna diplomacija u RH
 „Aktivnosti javne diplomacije i kulturne promidžbe
doprinos su oblikovanju pozitivnog imidža Republike
Hrvatske u zemlji inozemstvu, razumijevanju njezine
vanjske politike i afirmaciji hrvatskog kulturnog
identiteta.”
 „Naročita pozornost posvećena je realizaciji hrvatskih
interesa u zemljama izraženog uzajamnog gospodarskog
interesa, jakih kulturnih veza i brojnog hrvatskog
iseljeništva.”
 MVEP RH, Strateški plan za 2020.-2022., dostupan na:
25C-9-20190723144555 (mvep.hr)
Izvori diplomatskog i konzularnog
prava
 multilateralni sporazumi
 Bečka konvencija o diplomatskim odnosima (1961.)
 Bečka konvencija o konzularnim odnosima (1963.)
 Konvencija o specijalnim misijama (New York, 1969.)
 Bečka konvencija o predstavljanju država u odnosima s
univerzalnim međunarodnim organizacijama (1975. – nije još
stupila na snagu)
 Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju kaznenih djela počinjenih
protiv osoba pod međunarodnom zaštitom, uključujući i
diplomatske agente (New York, 1973.)
 Konvencija o sigurnosti osoblja UN-a i pridruženog osoblja (1994.
– RH nije stranka)
 bilateralnisporazumi među državama
 partikularno običajno pravo

 npr. pravo diplomatskog azila u

zemljama Latinske Amerike

 opće običajno pravo

 glede pitanja koja nisu uređena

ugovorima
 unutarnje pravo primateljice i šiljateljice

 u mjeri u kojoj nije na štetu

međunarodnog prava i one druge države

 običaji

 posebice u pitanjima protokola i

ceremonijala
 kurtoazija i pravila etikete (uljudnosti)

 pravila koja se primjenjuju u normalnim

odnosima među subjektima međunarodnog

prava te su bitna – iako ne i
međunarodnopravno obvezna – jer
određuju pravila ponašanja i time
osiguravaju međusobno poštovanje, što
olakšava međunarodne odnose
Uspostava diplomatskih odnosa

 što su diplomatski odnosi?

 službeni odnosi između država, osobito oni koji
uključuju uspostavu diplomatskih predstavništava,
odnosno međusobno akreditiranje šefova misija
 uspostava diplomatskih odnosa je i sama po sebi čin
priznanja države
 priznanje je politički, deklaratoran akt na koji države nisu
obvezane
 prekid diplomatskih odnosa dovodi do zatvaranja
diplomatskih misija
 ne postoji obveza stupanja u diplomatske
odnose
 uspostava diplomatskih odnosa i stalnih
diplomatskih misija vrši se temeljem
uzajamnog pristanka
 BK 1961., čl. 2.
 suglasnost potvrđuju pismenim načinom
 sporazum, razmjena nota….
 tom prigodom se utvrđuje i razina diplomatske
misije, odnosno rang šefa misije
Pravo poslanstva (ius legationis)
 da bi se između država mogli uspostaviti
diplomatski odnosi i stalna diplomatska
predstavništva države moraju imati puni
međunarodnopravni subjektivitet, koji u
sebi uključuje i pravo poslanstva,
odnosno pravo države da:
 prima strane diplomatske predstavnike
(pasivno)
 šalje svoje diplomatske predstavnike u druge
zemlje (aktivno)
 država može imenovati istog šefa misije u više
država (ako ove na to pristanu)
 pojedine države imaju akreditirane predstavnike u
RH, ali im je stalno sjedište npr. u Beču
 više država može imenovati istog šefa misije u
jednoj primateljici (ako ova na to pristane)
 veleposlanstva Švicarske zastupaju Liechtenstein
 veleposlanstva Nizozemske zastupaju Luksemburg
 šiljateljica može imenovati tzv. putujućeg
veleposlanika /ambassador at large/
 veleposlanik koji iz MVP svoje zemlje pokriva
određenu državu ili skupinu država koje povremeno
posjećuje
 pogodno za zemljopisno udaljene države
Prekid diplomatskih odnosa
 međunarodnopravni čin koji također ovisi o
diskrecijskoj volji države/a
 do njega dolazi uslijed ozbiljne poremećenosti
međusobnih odnosa ili izbijanja oružanog sukoba
 dovodi od međusobnog zatvaranja diplomatskih
predstavništava
 (!) u slučaju prekida i zatvaranja diplomatskih misija
šiljateljica može ostaviti jednog službenika u funkciji čuvara,
a ostaje osnovna obveza primateljice da skrbi o zgradi,
imovini i arhivu te diplomatske misije
DIPLOMATSKA MISIJA

 stalno zastupstvo jednog međunarodnog

subjekta (države šiljateljice) koje kod drugog
međunarodnog subjekta (države primateljice ili
međunarodne organizacije) obavlja diplomatske
poslove, bez obzira na njegov rang i rang šefa te
misije
Ustrojstvo diplomatskog
predstavništva
 unutarnje ustrojstvo i funkcioniranje
diplomatskog predstavništva ovisi o šiljateljici
 velika predstavništva imaju i precizniju podjelu
poslova te posebne odjele (politički, konzularni,
ekonomski, kulturni…)
 konzularni može biti i fizički odijeljen od ostalih prostora
predstavništva
 u manjim predstavništvima često nema podjela te se
od diplomatskih predstavnika zahtjeva dobro
poznavanje osnovnih diplomatskih djelatnosti
 član diplomatskog predstavništva jesu šef misije
i svaki član diplomatskog osoblja, članovi
administrativnog i tehničkog osoblja te
poslužnog osoblja
 njihov broj ovisi o sporazumu, često je ovisan o
uzajamnosti, a primateljica (u nedostatku sporazuma)
može zahtijevati da taj broj bude “razuman i
normalan”
 dolazak i odlazak, kao i promjene u statusu
članova diplomatskog predstavništva (i članova
njihovih obitelji) treba notificirati primateljici, po
mogućnosti unaprijed
 u pravilu – član obitelji slijedi status i rang
člana diplomatskog predstavništva
 temeljem notifikacije primateljica određenu
osobu upisuje u diplomatsku listu, omogućava
joj dobivanje diplomatske iskaznice te
ostvarivanje povlastica i izuzeća
 sva se statusna, proceduralna i slična pitanja
u vezi s diplomatskim predstavništvom
uređuju preko službe protokola primateljice
Diplomatska lista
 izdaje je povremeno (početkom godine) Ministarstvo
vanjskih poslova primateljice
 prema abecednom redu sadrži nazive šiljateljica s
imenima članova diplomatskih predstavništava
akreditiranih u diplomatskom statusu + članova njihovih
obitelji
 u uvodnom dijelu sadrži imena šefova diplomatskih
predstavništava, sukladno redu koji odgovara rangu
njihovih razreda
 na kraju sadrži (prema kalendaru) i datume nacionalnih
blagdana šiljateljica čiji su predstavnici akreditirani u
primateljici
 ako se ne objavljuje posebna konzularna lista (nema
veći broj ureda u primateljici), onda se konzularni uredi
mogu navesti na kraju diplomatske liste
 DIPLOMATSKA-LISTA-(2020)w.pdf (mvep.hr)
Funkcije diplomatskih misija:
 predstavljanje šiljateljice u primateljici
 pregovaranje s primateljicom
 zaštita interesa šiljateljice i njenih građana
u primateljici
 skupljanje obavijesti svim dopuštenim
sredstvima – tzv. funkcija promatranja
 unapređivanje prijateljskih odnosa
razvijanje gospodarskih, kulturnih i
znanstvenih odnosa
1) Predstavljanje šiljateljice u primateljici

 sve do kraja XIX. st. imalo je karakter

predstavljanja jednog šefa države
(vladara) kod drugog, danas je to
predstavljanje vlade
 ne sadrži samo tzv. čistu reprezentaciju,
već predstavlja i zastupanje
 “čista reprezentacija” se iscrpljuje u
ceremonijalnim prilikama
 zastupanje predstavlja rad u ime države,
izjavljivanje njene volje i preuzimanje obveza
 jedna od osnovnih funkcija i diplomatske
misije i samog šefa misije
 njegovim se posredstvom obavlja i
dopisivanje između vlada šiljateljice i
primateljice, kao i tumačenje informacija koje
se tiču šiljateljice
 on zastupa vladu i govori u njeno ime te
stoga njegove izjave obvezuju
 za djela koja obavlja u sklopu redovnih
poslaničkih dužnosti nije mu potrebna
punomoć
 diplomatski predstavnik predstavlja svoju
zemlju i na raznim društvenim prigodama
 nesudjelovanje na njima može imati štetne
posljedice, a namjerno odbijanje - i
demonstrativno značenje - koje se očituje kao stav
države koju zastupa
2) Pregovaranje s primateljicom

 proizlazi iz funkcije zastupanja, jedan od

najosnovnijih zadataka diplomatske misije,
razmatranje različitih pitanja
 nekad se smatralo najvažnijom funkcijom
 pregovori mogu biti:
 neformalni
 uglavnom svakodnevno raspravljanje o
modalitetima međusobne suradnje
  formalni
 znatno rjeđe, kada diplomatski predstavnik,
temeljem ovlasti svoje vlade, pregovara i sklapa
određene sporazume
 nadilazi funkcije same diplomatske misije,
odnosno diplomatskog zastupnika
 određena pitanja zahtijevaju angažman
eksperata (kulturni, vojni, ekonomski ataše)
 specijalne misije
 ….
3) Zaštita interesa šiljateljice i njenih
građana u primateljici

 interesi jedne države u drugoj mogu biti

ugroženi na različite načine: kršenjem ugovora,
povredom dobara…
 zaštita interesa, prava i obveza državljana
šiljateljice (pravnih osoba) koji stalno ili
privremeno borave (djeluju) na području
primateljice
 državljani se štite od svih oblika diskriminacije ili im
se pruža pomoć u ostvarenju njihovih prava
 glavni načini zaštite vezani su uz obavljanje
konzularnih funkcija
 konzularni
ured veleposlanstva često je prvi
kontakt većine građana s diplomacijom
 izdavanje putovnica nakon njihova gubitka, viza za
ulazak u državu, osiguranje povrata tijela umrlih,
pomoć pritvorenim državljanima…
 pravo na pružanje diplomatske zaštite
 politička intervencija diplomatske misije kako bi
ona u okviru svoje nadležnosti onemogućila
povredu interesa ili prava svojih državljana
 tek nakon što je osoba iscrpila sva redovna pravna

sredstva primateljice
4) Skupljanje obavijesti svim dopuštenim
sredstvima
 tzv. funkcija promatranja
 mogućnost zlouporaba – miješanja u unutarnje
poslove primateljice
 Engleska 1653.
 donijet zakon po kojem je svatko tko razgovara sa stranim
ambasadorom (“špijunom”) imao biti lišen svojstva člana
Parlamenta
 “Ambasador je uvaženi špijun”
 Callieres
 danas predmet interesa nisu samo politička
pitanja, već sve pojave i kretanja u gospodarstvu,
razvoju, znanosti, vojnim pitanjima, kulturi...
5) Unapređivanje prijateljskih i razvijanje
gospodarskih, kulturnih i znanstvenih
odnosa

 klasična diplomacija - “u službi očuvanja

mira”
 danas - opravdanje u Povelji UN-a
 unapređenje i razvijanje prijateljskih odnosa i
suradnje među državama
 diplomatski zastupnik u tom smislu predlaže
oblike suradnje, sporazume o njenom
unapređenju i provođenju…
Funkcije hrvatskih veleposlanstava
u inozemstvu (sukladno Zakonu o vanjskim poslovima)
 predstavljanje RH u državi primateljici
 zaštita interesa RH, njezinih državljana i pravnih osoba
 razvijanje prijateljskih odnosa
 izvješćivanje MVEP i nadležnih tijela o prilikama u državi
primateljici (i obrnuto)
 suradnja s izaslanstvima RH na pregovorima u
primateljici
 sudjelovanje u pripremama za sklapanje međunarodnih
ugovora i u radu međunarodnih konferencija
 obavljanje konzularnih poslova na dijelovima područja
države primateljice gdje nema konzularnih ureda
 Čl. 11. i 12. ZVP