Humanizam i

Renesansa
Najmanje deset stoljeća (5. – 15. stoljeća) trajala je
epoha srednjega vijeka, perioda europske književnosti u
kojem je bogata grčka i rimska kultura kao poganska
bačena u sjenu da bi na svjetlo izašle nove kršćanske
vrijednosti. Biblijska tematika i simbolika te latinski jezik
bili su u centru pažnje intelektualaca koji su mahom bili
teolozi, a narodni jezici postali su oruđe književnosti
običnog puka: za razbibrigu i sanjarenje. Srednji vijek,
često nazivan „mračnim“ zbog manjka slobodnih misli,
zabrana tjelesnih užitaka i gušenja životnog veselja,
današnjem je čitatelju dalek, tajanstven, ali i zanimljiv.
• Razdoblje od oko 1300. godine do sredine 16. stoljeća
• Javlja se u Italiji krajem srednjeg vijeka
• Najranije humanističke ideje pronalazimo u djelima trojice talijanskih
pjesnika: Dantea, Petrarce i Boccaccia
• Cilj humanizma oživljavanje je duha antike, pokušaj obnove europske kulture
u antičkom duhu.
• Djela se pišu na latinskom jeziku (jezik učenih ljudi, nadnacionalni jezik
kojim komuniciraju europski humanisti)
• Usporedno s humanizmom teče još jedan proces: književno stvaranje na
narodnom jeziku
• Čovjek u središtu.
• Humanizam
Latinski jezik i povezanost s antičkom književnošću
Poučavanje antičkih djela
Oponašanje uzora

• Predrenesana
Književnost na narodnim jezicima
Spajanje antičkog utjecaja i kršćanstva
Okretanje suvremenoj stvarnosti