HRVATSKO

KRALJEVSTVO
 Tomislav (oko 910.-925.)
• njegova vladavina obilježena je sukobima sa susjednim državama i
diplomatskim akcijama za učvšćenje vlasti
• na sjeveru se sukobljavao s Mađarima, a na istoku s Bugarima
• kad su Mađari prešli sjeverne granice krajem 9. st., Tomislavova
vojska uspjela je odbiti njihove napade i proširiti vlast hrvatskog
vladara do područja sjevernije od Siska
• sjevernija područja do rijeke Drave tada su činila široki granični
prostor prema Mađarskoj (ničija zemlja)
• u isto vrijeme na istoku je ojačala snaga Bugara te je početkom 10.
st. bugarski vladar Simeon poslao vojsku na Hrvate
• mir je zaključen tek nakon Simeonove smrti 927. g., ali nije jasno je li
zaključen s Tomislavom ili njegovim nasljednikom
• Tomislav je prvi hrvatski vladar kojeg papinska kancelarija časti
tiutom rex iako do formalnog čina krunidbe vjerojatno nije došlo
• ta je titula vjerojatno odraz Tomislavove snage u borbi protiv Mađara i
Bugara, ali i novog odnosa prema dalmatinskim gradovima
• u novije vrijeme postoji tumačenje da dalmatinski gradovi nisu ušli u
sastav Hrvatske već je Tomislav stekao upravu nad Dalmacijom kao
dostojanstvenik Bizantskog Carstva
 Crkveni sabori u Splitu
• za učvršćenje vlasti u Dalmaciji bilo je potrebno riještiti pitanje crkvene
organizacije
• stoga je u Splitu sazvan prvi crkveni sabor 925. g. na kojem su se
razmatrala pitanja crkvene organizacije, ali i problem širenja
glagoljice i slavenskog bogoslužja
• splitski je biskup tražio metropolitansku čast pozivajući se na nasljeđe
salonitanske metropolije, a tomu se protivio ninski biskup Grgur i
zadarski biskup Formin
• sabor je donio zaključak da se splitski nadbiskup izabere za metropolita
čitave pokrajine i da se u crkvama zadržava bogoslužje na latinskom
jeziku, uz pojedine iznimke gdje nije bilo obrazovanih svećenika
• odlukama sabora protivio se Grgur Ninski pa je sazvan drugi crkveni
sabor 928. g. također u Splitu
• njegovim zaključcima ukinuta je ninska biskupija, a Grguru su
ponuđene tri ispražnjene biskupske stolice, no nije poznato je li prihvatio
i jednu od njih
• na splitskim saborima sudjelovao je i hrvatski vladar Tomislav
• njegova politika prema dalmatinskoj Crkvi imala je dalekosežne
posljedice jer su se Splitska i Zadarska dijaceza proširile na hrvatsko
državno područje čime je bitno ojačan proces integracije hrvatskih
zemalja
• vojna i politička snaga Hrvatske održala se i u vrijeme
Tomislavova nasljednika Trpimira II. (oko 928.-oko 935.), ali o
njemu nema sačuvanih podataka
• nakon njega na prijestolje su zasjela još dva vladara o kojima ne
znamo gotovo ništa
• od Krešimira I. (oko 935.-oko 945.) sačuvalo se samo ime
• za njegova nasljednika Miroslava (oko 945.-949.) znamo da je
bio ubijen u pobuni što ju je protiv njega poveo ban Pribina
• nema dokaza o podrijetlu tih triju vladara, ali ponavljanje imena
upućuje na to da su pripadali obitelji Trpimirović
• Pribina je bio prvi poimenice poznati ban koji je vladao trima
ličkim županijama (Likom, Gackom i Krbavom)
• razlozi njegove pobune nisu jasni, ali očito nije htio svrgnuti
dinastiju jer je na vlast nakon Miroslava postavio njegova brata
Mihajla Krešimira II. (949.-969.)
• s Pribinom započinje niz moćnih banova koji će sve do propasti
dinastije imati ulogu suvladara, ali se neće više uplitati u
dinastičke borbe
• građanski rat poništio je dio uspjeha postignutih od Branimira do
Tomislava, no dolaskom na vlast Krešimira II. dolazi do ponovne
konsolidacije kraljevske vlasti
• možemo samo reći da je uspio smiriti situaciju u državi i
obnoviti dobre odnose s dalmatinskim gradovima

• zadarskom samostanu sv. Krševana daruje posjede u

Diklu što znači da je raspolagao nekadašnjim zadarskim
javnim agerom i da je bio u dobrim odnosima s Crkvom
• supruga M. Krešimira II. kraljica Jelena podignula je na
otoku kraj Solina crkvu sv. Marije u kojoj su se od tada
pokopavali hrvatski vladari, a i ona je sama tu bila pokopana
• kraljica je izabrala to mjesto zbog blizine Salone čije je
antičko nasljeđe davalo još veću reprezentativnost ovoj
bazilici
• iako o M. Krešimiru II. nemamo više podataka, možemo
zaključiti da Hrvatska u njegovo doba ostvaruje stabilnost što
će rezultirati prosperitetom u doba njegova nasljednika
• najznačajniji izvor koji spominje kraljicu Jelenu je njezin epitaf kojeg je
krajem 19. st. pronašao don Frane Bulić na Gospinu Otoku u Solinu
• pronađen je u stotinjak fragmenata pa nije bilo lako rekonstruirati tekst i
utvrditi tko je uopće bio pokopan u tom sarkofagu
• na temelju ovog natpisa kasnije je F. Šišić razriješio genealogiju
hrvatskih vladara, jer epitaf kaže da tu počiva kraljica Jelena, supruga
Mihajla Krešimira II. i majka kralja Stjepana Držislava koji su nam
poznati iz drugih vrela
Stjepan Držislav (969.-995.) i nasljednici
• još jedan od moćnih vladara koji vodi aktivnu vanjsku politiku
• pomogao je Bizantu u borbi protiv Bugara pod vodstvom cara
Samuila te je tako stekao naklonost bizantskog cara Bazilija II.
• prema Tomi Arhiđakonu, Bazilije mu je u znak zahvalnosti poslao
znakove kraljevske vlasti tako da se od Držislavova vremena
njegovi nasljednici nazivaju kraljevima Hrvatske i Dalmacije
• u historiografiji je bilo dosta pokušaja da se ta Tomina vijest
ospori, no za sada nema razloga sumnjati u nju
• pouzdano znamo da su se krajem 11. st. dvije krune hrvatskih
vladara čuvale u benedikinskom samostanu u Vrani, a jedna od
njih može se dovesti u vezu s Držislavovom krunidbom
• u to je vrijeme iskrsnuo problem nasljeđivanja vlasti jer do tada
nije bio utvrđen nikakav nasljedni ili izborni princip
• Držislav je imao trojicu sinova – Svetoslava Suronju, Krešimira
III. i Gojslava pa se nakon kraljeve smrti postavilo pitanje tko će
ga naslijediti
• Krešimir III. i Gojslav su se urotili protiv najstarijeg brata i tako je
opet došlo do dinastičkih borbi za vlast
• u međuvremenu se na istočnoj obali Jadrana ponovo
pojavljuju Mlečani koji žele iskoristiti borbe pretedenata na
prijestolje kako bi osvojili Dalmaciju
• Svetoslav (995.-998.) je tada bio bizantski podanik koji
Dalmacijom upravlja u ime bizantskog cara Bazilija II.
• nakon mletačkog napada nije mogao pružiti veći otpor te je
uskoro 1000. godine cijela Dalmacija bila u rukama dužda
Petra II. Orseola
• Svetoslav tada s duždem sklapa savez protiv svoje braće, a
kao potvrdu ženi se duždevom kćerkom Hicelom
• to dovodi do još većeg dinastičkog rascjepa
• mletačka pomoć Svetoslavu nije vratila krunu, a što se dalje
događalo s njim ne možemo rekonstruirati zbog nedostatka
povijesnih vrela
• Krešimir III. (998.-1030.) i Gojslav (998.-1020.) dolaze na
prijestolje kao suvladari
• oni tada priznaju mletačku, tj. bizantsku vlast u Dalmaciji i ne
napadaju više njihove posjede
• proces obnove započinje za kralja Stjepana II., sina
Krešimira III.
 Stjepan II. (1030.-1058.)
• na temelju dostupnih podataka zaključujemo da je i on bio jedan od
sposobnih vladara, ali više detalja o njemu ne znamo zbog
nedostatka povijesnih izvora
• znamo da je iskoristio povoljne međunarodne odnose te da je
Hrvatskoj osigurao mir i stabilnost
• problem odvojenosti Dalmacije nije riješio, ali je osigurao
privremenu vlast kralja u Zadru
• nastojao je dograditi i crkvenu organizaciju s više samostalnosti za
Hrvatsku - ponovo je uspostavio funkciju hrvatskog biskupa sa
sjedištem u Kninu
• Stjepan II. imao je dva sina – Petra Krešimira IV. i Gojslava
• izgleda da je nakon kraljeve smrti opet došlo do dinastičkih borbi
zbog pokušaja uvođenja suvladarstva
 Petar Krešimir IV. (1058.-1074.)
• u njegovo doba Hrvatska je stabilna i ima najšire granice do tada – na jugu
je ponovo stekao vlast nad Dalmacijom jer je Bizant zauzet borbom protiv
Turaka Seldžuka, a na istoku je pripojio i dio Bosne
• prvi vladar za kojega je u suvremenim izvorima potvrđena titula kralja
Hrvatske i Dalmacije.
Prvi put se spominje 1060. u ispravi o osnutku samostana
sv. Petra u Dragi na Rabu (koja je, ako je autentična, ujedno i prvi
domaći izvor u kojem se spominje pojam Hrvatska)
• da je gospodario Dalmacijom dokazuje i darovnica iz 1069. g. kojom
daruje otočić Maun samostanu Sv. Krševana u Zadru (… mare nostrum
dalmaticum… )

• darovnici samostanu sv. Ivana Evanđelista u Biogradu, koji je nešto ranije

osnovao i darovao mu vrlo velik zemljišni posjed.

• osniva i nove gradove, među njima i Šibenik gdje je stolovao

• sačuvana je i jedna njegova isprava iz 1066. g. za koju je kasnije
ustanovljeno da je falsifikat, ali nam je važna jer se u njoj prvi put spominje
Šibenik u pisanim izvorima
• u njegovo doba jača i reformski pokret Crkve koji u Hrvatskoj želi
suzbiti slavensko bogoslužje i glagoljaštvo
(crkvena jurisdikcija nad dalm. obalom - Rim vs. Carigrad)
• 1060. g. u Splitu je održan crkveni sabor na kojem je opet
zabranjeno bogoslužje na narodnom jeziku
• u njegovo doba pojavljuje se i prvi put funkcija dvaju banova –
jedan od njih je Zvonimir koji upravlja područjem između Save i
Drave
• on je budući hrvatski kralj
• kraj Krešimirove vladavine i života ostaje nejasan – postoje neka
mišljenja da je poginuo u borbi s Normanima koji su napali
Dalmaciju
• nakon njih, Dalmacijom ponovo vladaju Mlečani
 Dmitar Zvonimir (1074.-1089.)
• ne zna se ništa o njegovu podrijetlu, ali se smatra da nije pripadao dinastiji
Trpimirovića, već je nastojao s njom prekinuti sve veze
• prvi zadatak bio mu je obnoviti vlast u Dalmaciji što je i uspio zahvaljujući
savezništvu s papom – Zvonimir vlada prihvaća suvremenu doktrinu da
papa ima pravo dijeliti krune i priznavati posjed zemalja
• okrunio se u bazilici Sv. Petra i Mojsija u Solinu, a vladao je iz Knina
• okrunio ga je papinski legat Gebizon predavši mu kraljevske insignije koje
mu je poslao papa Grgur VII. iz Rima – zauzvrat Zvonimir poklanja papi
benediktinski samostan u Vrani s dvjema zlatnim krunama
• sklapanjem saveza s papom i podržavajući reformni pokret Crkve, Zvonimir
je postigao državnopravno priznanje Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske
• najznačajniji spomenik iz njegova doba je Bašćanska ploča – dio oltarne
pregrade na kojoj je glagoljskim pismom uklesana Zvonimirova darovnica
samostanu Sv. Lucije u Jurandolu kraj Baške na otoku Krku
• oženio je Jelenu Arpadović, sestru ugarskog kralja Ladislava što će
Hrvatsku u budućnosti približiti Mađarskoj
• Zvonimir nije ostavio nasljednika
• na vlast nakratko dolazi Zvonimirov sinovac Stjepan (1089.-
1091.), no on je vadao samo područjem oko Splita
• zatim je vlast preuzeo neretvanski knez Slavac (1091.-1093.),
no ni on vjerojatno nikad nije bio okrunjen za kralja Dalmacije
i Hrvatske
• istovremenu u Slavoniji svoj utjecaj šire Arpadovići
• postoji mogućnost da je postojao nekakav ugovor o nasljedstvu
između Zvonimira i Ladislava Arpadovića, no nemamo izravnih
dokaza
• moguće je da je krunu naslijedila i kraljica Jelena te je potom
prepustila svom bratu Ladislavu
• kralj Ladislav uskoro prepušta upravu nad Slavonijom nećaku
Almošu (1091.-1095.), bratu budućeg ugarsko-hrvatskog kralja
Kolomana
• Arpadovićima se pokušava usprotiviti Petar iz plemena Snačić
koji 1093.-1097. uspostavlja vlast u Dalmaciji
• poginuo je na planini Gvozd (Petrova gora) u sukobu s vojskom
kralja Kolomana
 Koloman (1095./1102.-1116.)
• nakon smrti posljednjih narodnih vladara u Hrvatskoj je nastupilo
razdoblje političke nesigurnosti
• poč. 90-ih god. 11. st. ugarski kralj Koloman zauzeo je Slavoniju
od rijeke Drave do planine Gvozd
• na Gvozdu mu se s hrvatskom vojskom 1097. g. suprotstavio
Petar Snačić (Svačić), no bio je poražen i ubijen
• prema jednoj ispravi u kartularu samostana Sv. Marije u Zadru,
Koloman se za kralja Hrvatske i Dalmacije okrunio 1102. g. u
Biogradu
• istom godinom datiran je i spis Pacta Conventa o sporazumu
Kolomana i hrvatskih velikaša kojima je kralj podijelio povlastice
• danas znamo da taj spisi ne pripada početku 12. st. već je
kasnije pridodan trogirskom rukopisu Tomine Historie Salonitane
(kraj 14. st.)
• od tada ugarsko-hrvatski kraljevi nose titulu rex Hungarie,
Dalmatiae et Chroatiae što svjedoči o zasebnosti Hrvatskog
Kraljevstva koje nije izgubilo svoj suverenitet
• Hrvatska i Ugarska su sklopile personalnu uniju što znači da su
bile povezane samo preko osobe kralja, dok su svi ostali poslovi
bili zasebni
KULTURA, ZNANOST
I UMJETNOST
U VRIJEME
NARODNIH VLADARA
 Razvoj pisma i jezika
• u razvoju kulture i ranosrednjovjekovne umjetnosti Hrvatska ima
posebnu ulogu zbog svog geopolitičkog značaja
• razvija se nekoliko vrsta pisama – glagoljsko pismo za tekstove
na narodnom jeziku i latinska pisma za tekstove na latinskom
jeziku

GLAGOLJSKO PISMO
• nastalo je sredinom 9. st., a sastavio ga je misionar
Konstantin (Ćiril) u svrhu pokrštavanja
• bilo je to pismo liturgijskih knjiga za obavljanje bogoslužja na
narodnom jeziku
• na sačuvanim spomenicima javlja se od 12. st. u svim
krajevima, počevši od Primorja pa do unutrašnjosti i Slavonije
• zadržala sve do 19. st. iako je od 16. st. sve više potiskuje
latinica
• javlja se u dva oblika: obla i uglata glagoljica – pitanje
prvenstva još je otvoreno
• za Hrvatsku je karakteristična uglata glagoljica
• naš najznačajniji spomenik na hrvatskom jeziku pisan uglatom
glagoljicom je Bašćanska ploča (oko 1100. g.)
• izvorno je bila postavljena kao lijevi plutej oltarne pregrade
u crkvi Sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku
• na njoj je uklesan tekst darovnice kralja Zvonimira koji crkvi
Sv. Lucije poklanja neko zemljište
• postojale su dvije ploče, no od druge su pronađeni samo
ulomci (tzv. jurandvorski ulomci)
• danas je ploča izložena u auli palače HAZU u Zagrebu, a u
crkvi Sv. Lucije nalazi se samo njezina replika

• prva knjiga tiskana na glagoljici bio je Misal po zakonu

rimskoga dvora iz 1483. g. što svjedoči da se glagoljica u
Hrvatskoj upotrebljavala još i u kasnom srednjem vijeku
• tiskan je na pergameni, a mjesto tiskanja nije poznato
• to je prva dvobojna (crvena i crna boja) slavenska inkunabula
danas je sačuvano 11 nepotpunih primjeraka ovog misala i 6
fragmenata, a 5 se čuva u Zagrebu
• Inkunabula = knjige tiskane u Europi od 1473. do 1500.
LATINSKA PISMA
1. beneventana (kraj 8. - kraj 12. st.)
2. karolina (kraj 8. - kraj 12. st.)
• služe za tekstove na latinskom jeziku: liturgijske knjige,
kronike, razne isprave, diplome, povelje i sl.

• naš najstariji kodeks pisan karolinom, beneventanom, ali i

nekim drugim pismima je Splitski evangelijar iz 8. st.
• sadrži sva 4 evanđelja koja su se čitala kroz liturgijsku godinu
te mnoštvo bilježaka koje su se unosile sa strane
• danas se čuva u riznici splitske katedrale
• Supetarski kartular ili kartular Sv. Petra u Selu drugi je
vlažan dokument sastavljen na pergameni i pisan karolinom
osim zadnje stranice koja je pisana beneventanom
• kartulari su kopijalne knjige u koje su pravne osobe,
najčešće samostani, upisivali isprave koje su im išle u korist
(darovnice, privilegiji i sl.)
• započinju fundacijskom listinom (ispravom o osnutku
samostana), a zatim se kronološki redaju druge isprave
• danas se također čuva u riznici splitske katedrale
 Epigrafička baština
• natpisi u kamenu, uglavnom donacijsko-posvetnog karaktera
• najčešći su to vladarski natpisi koji se javljaju na dijelovima crkvenog
namještaja (najčešće na oltarnim pregradama)
• vladar je obično donator crkve ili samostana
• natpisi su povjesničarima važni jer je ponekad to jedini spomen nekog
vladara kojeg ne možemo potvrditi drugim povijesnim izvorima
• takav je slučaj i s krstionicom kneza Višeslava koju datiramo oko g.
800. (historiografske rasprave)
• natpis na krstionici spominje
Višeslava i njegovu titulu dux
• pronađena je krajem 19. st. u
venecijanskom Museo Correr
• danas se čuva u splitskom MHAS
• nije utvrđeno točno kada je nastala,
tko ju je načinio ni kako je završila
u Veneciji
• općenito se smatra da je načinjena
u Ninu iako ni to nije neosporno
dokazano
• natpis kneza Trpimira pronađen je u Rižinicama podno
Klisa krajem 19. st., a datira se u sredinu 9. st.
• dio je trokutnog zabata oltarne pregrade
• dio natpisa glasi: PRO DUCE TREPIME[ro] (za kneza
Trpimira); ispred vjerojatno fali riječ ORATE = molite
• Trpimir nosi istu titulu koja je uklesana i na krstionici kneza
Višeslava - dux
• u Trpimirovoj darovnici koja se datira 852. g. iako nije
sačuvana u originalu već u kasnijem prijepisu, vladar je
preciznije označen
kao dux Chroatorum
• iako je natpis sačuvan samo
fragmentarno, može se uočiti
njegov kršćanski sadržaj –
poziva vjernike da mole za
utemeljitelja zadudžbine,
kneza Trpimira
• 5 natpisa kneza Branimira iz 2. polovice 9. st.
• govore o porastu graditeljske djelatnosti,
pobožnosti, pismenosti i likovnosti toga doba
• natpisi su dijelovi kamenog crkvenog namještaja
predromaničkih bazilika
• ornamentirani su pleterima zbog horor vacui
• krajem 19. i početkom 20. st. pronađeni su u
Šopotu kod Benkovca, u Ninu, Skradinu, Muć i
Bribiru – jezgra rane hrvatske države
• spominju vladarski naslov kneza Branimira dux
Sclavorum, dux Chroatorum
• Branimir se spominje u formuli datacije, ali i kao
subjekt koji donira crkve iz kojih i potječu ovi natpisi
• sarkofag kraljice Jelene – jedini do sada pronađeni vladarski epitaf
• otkrio ga don F. Bulić na Gospinu otoku u Solinu
• pomogao u utvrđivanju genealogije hrvatskih narodnih vladara
• spominje vladare poznate iz drugih vrela – Mihajlo Krešimir II. i
Stjepan Držislav
• čuva se u splitskom MHAS-u
 Predromanika u Hrvatskoj (8.-11. st.)
• naziva se još i ″starohrvatskom umjetnošću″
• nastaje preplitanjem bizantskog i franačkog utjecaja na
kasnoantičkim temeljima uz ponešto izvornih umjetničkih elemenata
• najviše se ispoljava u sakralnoj arhitekturi – u početku se obnavljaju
ranokršćanska svetišta iz 5. i 6. st., a od 8. st. slijedi pravi procvat
crkvenog graditeljstva
• Tipovi crkava:
1. Longitudinalni tip – uzdužni tlocrt razdijeljen najčešće u 3 broda s
isturenom polukružnom apsidom
2. Centralni tip – četverolisni ili šesterolisni tlocrti, samo iznimno
osmerolisni, ponekad i s uzdignutim zvonikom
• klesarsko-skulptorska djelatnost potpuno je podređena sakralnoj
arhitekturi i služi za unutarnje uređenja crkava (crkveni namještaj,
oltarne pregrade)
• još ne postoje kipovi koji stoje samostalno u prostoru, već kao reljefi
ukrašavaju podloge = skulpture
• od 8. st. javlja se horor vacui (strah od praznog prostora) pa se sve
plohe ispunjavaju ornamenita, uglavnom pleterima
• pleteri su obično bili obojeni raznim bojama i oni su zapravo jedini ostaci
starohrvatskog slikarstva budući da se zidne slikarije gotovo i nisu
očuvale – predromaničko slikarstvo predočavaju jedino minijature u
sačuvanim kodeksima
sv. Križ, Nin, 9. st.
(tlocrt grčki križ)
 Aachen (Njemačka),
dvorska kapela Karla Velikog, 8/9. st.

Zadar, crkva sv. Donata, 9. st.

sv. Spas na vrelu Cetine, 9. st.
sv. Martin, Split,
9-11. st.

sv. Nikola kraj Nina,

sv. Trojica, Split, 9. st. kraj 11. st