REČENICA

REČENICA JE OSNOVNA JEDINICA

KOJOM SE BAVI SINTAKSA.

ONA JE GRAMATIČKA I ZNAČENJSKA

VEZA RIJEČI KOJOM SE PRENOSI ILI
TRAŽI OBAVIJEST, ILI SE POTIČE
SUGOVORNIKA NA NEKU RADNJU.
  Ona je općenita
Najbitnije
gramatička kategorija
gramatičko
kojom se određuje
svojstvo rečenice sadržaj s obzirom na
je predikativnost. gramatičke oznake
lica, vremena i
Bez nje nema načina (modusa).
rečenice.
 Kategorijalica označava odnos između govornika i
sagovornika.

 Kategorija vremena označava vrijeme rečeničnog

sadržaja (sadašnje, prošlo i buduće).

 Kategorija načina (modusa) ukazuje na to u kakvoj

se vezi sa stvarnošću nalazi rečenični sadržaj.
CILJNA USMJERENOST
REČENICE
S OBZRIOM NA CILJ, REČENICE SE
DIJELE NA:

 izjavne,
 upitne,
 poticajne i
usklične.
Izjavne rečenice prenose obavijest
(izjavljuju):

Zlatan čita.
Upitne su one kojima nešto
pitamo.

Ko čita?
Poticajne potiču sagovornila na
nešto (izražava zapovijed,
poziv,molbu,...).

Zlatane, čitaj!
Usklične /uzvične izražavaju
emocionalni odnos govornika prema
sadržaju rečenice.

Zlatan čita!
VRSTE REČENICA
PO SASTAVU
PO SASTAVU (BROJU PREDIKATA) REČENICE
MOGU BITI PROSTE I SLOŽENE.

 Rečenice koje se sastoje od samo jednog

predikata zovemo jednostavnim /prostim
rečenicama.
Jutros su došli gosti iz grada.
 Jednostavne/proste rečenice koje u svom sastavu
osim subjekta i predikata imaju i dodatke,
riječi koje ih dopunjuju, zovemo prosto
proširenim rečenicama.

Jutros su došli gosti iz grada.

Rečenice koje u svom sastavu imaju dva ili više
predikata, dvije ili više iskazanih misli, zovemo
složenim rečenicama.

P1 P2

Pada kiša pa ne možemo ići na

izlet.
GRAMATIČKO USTROJSTVO REČENICE

 Riječi se u rečenici povezuju po određenim pravilima

( jedna riječ otvara mjesto drugoj).
 Predikat čini gramatičku jezgru rečenice. On
otvara mjesto svim ostalim riječima u rečenici.
 Predikat otvara mjesto subjektu, objektu i riječima
za izricanje okolnosti pod kojima se vrši glagolska
radnja, priloškim odredbama.
 Rečenični članovi mogu biti samostalni i
nesamostalni.
Osnovno gramatičko ustrojstvo rečenice čine:
predikat, subjekat, objekat i priloške
(adverbijalne) odredbe.

Oni se u rečenicu uključuju direktno i zbog toga su

samostalni rečenični članovi.

Atribut i apozicija ne spadaju u osnovno

gramatičko ustrojstvo rečenice. To su nesamostalni
rečenični članovi jer se uključuju u rečenicu
posredno, preko nekog samostalnog rečeničnog
člana.
Umorni starac je gledao ogromnu ribu.

ATRIBUT ATRIBUT

S P O
Umorni starac je gledao ogromnu ribu.

APOZICIJA

Santjago, umorni starac, gledao je ogromnu ribu.

NEOGLAGOLJENA / KRNJA
REČENICA
 Obrati pažnju na istaknute rečenice:
Enver Čolaković: Legenda o Ali-paši
(...)
- Alija, čuo sam da dedo više ni kretati ne more.
- Bogme, Omeraga, slab je.
- More li govorit'?
- Pomalo.
- A more li jest'?
- Vrlo malo, i to samo dobre i lahke zahire.
- Kupuješ li mu?
- Ponekad.
- Nejse. Kad mu večeras, odeš, poselami ga od mene, ja ću mu po momku večeru
poslati.
- Kabul olsun! Neka ti Allah stostruko vrati i ovoga i onoga svijeta.
- Inšallah! Moj Alija, reci ti meni k'o ahbabu šta tebe mori.
- Ama ništa, Omeraga!
- Krećeš li u Travnik?
- Ako Bog da, mislim sutra.
Šta je sa predikatima?

Predik(a)t u rečenici može biti i izostavljen. Negovo

ispuštanje je najčešće uvjetovano stilskim razlozima,
jer rečenice bez predikata imaju veću stilsku
vrijednost.

Predik(a)t se najčešće ispušta u dijalozima u

kojima iz konteksta možemo podrazumijevati
radnju, stanje ili zbivanje :

(„U pomoć!“ „Dobro jutro“ „Poplava!“ „Svi

pobjednici!“).
REČENICE BEZ SUBJEKTA/BESUBJEKTNE REČENICE
 Rano je. → → KO? ŠTA? → BEZ SUBJEKTA

 Smračilo se. → → KO? ŠTA? → BEZ SUBJEKTA

 Priča se da me ne voliš. KO? → BEZ SUBJEKTA

 Ovakvim rečenicama se obavještava o zbivanjima koje

prouzrokuju prirodne pojave ili se ne iznosi vršilac radnje.
Zbog toga u njima imamo samo predikate, ali su rečenice
potpuno jasne. Dakle, rečenica može biti iskazana i samo
predikatom. Ovakva rečenica se zove besubjektna rečenica
REČENICA SA VIŠE SUBJEKATA
 Odredimo predikat a zatim i subjekat u narednoj rečenici!

Konji i ljudi neumorno trče.

 Šta rade konji i ljudi? → trče→ predikat

 Ko neumorno trči? → konji i ljudi→ subjekat

 Koliko je subjekata vezano uz predikat u ovoj rečenici?

 Često se u rečenici uz jedan predikat veže više subjekata.

 Dakle, rečenica može imati više subjekata.