EUROPSKA UNIJA I

MEDITERANSKE
ZEMLJE

EUROPSKA UNIJA I
ACP ZEMLJE
 Grupacija mediteranskih zemalja obuhvaća pet zemalja
članica EU-a: Grčka, Francuska, Italija, Portugal,
Španjolska, te europske zemlje nečlanice (Sjeverni
Mediteran) i arapske zemlje južnog Mediterana.
 Politika EU prema grupi mediteranskih zemalja odnosi
se na zemlje nečlanice Europske unije: Tursku, Cipar,
Maltu, San Marino (?), zemlje Magreba (Alžir, Maroko,
Tunis) i Mašreka (Egipat, Jordan, Libanon, Sirija) i
Izrael.
 Dvije grupacije zemalja ovisne o usmjerenosti prema EU:
1. Zemlje Mašreka ovisne su o međusobnom zajedničkom
tržištu, njihove su privrede orijentirane prema Zaljevu. Alžir
kao izvoznik nafte više ovisi o svjetskom nego europskom
tržištu
2. Malta, Cipar i Turska, Izrael, Maroko i Tunis (više ovise o
EU)
 Interes EU za suradnjom s ovom grupom zemalja proizlazi iz
ekonomske sfere: robna i nerobna razmjena, oblici
znanstveno-tehničke suradnje.
 Već je Rimski ugovor sadržavao protokol kojim se određuju
carinske povlastice bivšim kolonijama (Maroko, Tunis), a
1972. godine u Parizu pojavljuje se termin «globalni pristup»
politici prema zemljama Mediterana.
 1985. godine Europsko je vijeće zbog značajnosti ove regije
za EU utvrdilo potrebu da se pokrene mediteranska politika
 Cilj globalne mediteranske politike je unapređenje trgovine i
financijskih odnosa EZ-a i mediteranskih nečlanica. Ona je
trebala voditi razvoju cjelovitog, uravnoteženog odnosa sa
zemljama regije, ali to se do početka 1990-ih nije desilo.
 No u međuvremeno došlo je do ulaska Grčke, Porugala i
Španjolske u EU.
 Postoje tri vrste sporazuma koji su se sklapali između
mediteranskih zemalja i EU-a:
1. Sporazumi o trgovini i/ili suradnji (sve med.zemlje osim Libije i
Albanije)
2. Sporazumi o pridruženom članstvu (Cipar, Malta i Turska)
3. Euro-mediteranski sporazumi o pridruženom članstvu

 Nova generacija Euro-mediteranskih sporazuma o

pridruženom članstvu predviđa postupnu uspostavu zone
slobodne trgovine (za industrijske proizvode i progresivnu
liberalizaciju trgovinu za poljoprivredne proizvode), a uključuje
i politički dijalog, poštivanje ljudskih prava i demokracije,
ekonomsku suradnju u mnoštvu sektora, suradnju u području
migracija i socijalnih poslova, suradnju u području kulture.
 Sporazumi su zaključeni sa Tunisom, Izraelom, Marokom,
Jordanom, Egiptom, Algerijom i Libanonom.
 Nova mediteranska politika prihvaćena je 1992. godine te je
uključivala tri bitna aspekta:
1. financijski paket za razdoblje 1992.-1996. godine i
zaključivanje četvrte generacije financijskih protokola sa
zemljama Magreba, Mašreka i Izraelom;
2. horizontalnu financijsku suradnju u sklopu koje bi se trebala
omogućiti veća unilateralna pomoć regionalnim projektima u
istom razdoblju;
3. unapređenje trgovinske suradnje sa zemljama regije.
 1995. godine započela nova faza u suradnji EU-a i zemalja
Mediterana tzv. Euro-mediteransko partnerstvo (suradnja) ili
Barcelona Process.
 Ciljevi barcelonske deklaracije jesu:
1. uspostava zajedničkog euro-mediteranskog područja mira i
stabilnosti temeljnog na osnovnim principima koji uključuju poštivanje
ljudskih prava i demokracije;
2. stvaranje prostora za uspostavu zone slobodne trgovine između EU-
a i mediteranskih partnera i između samih mediteranskih partnera;
3. razvoj ljudskih resursa, promoviranje razumijevanja između kultura,
razvoj slobodnih društava.

 do 2010. godine ostvarenje Euro-Mediteranske zone slobodne

trgovine koja bi povezivala 15 zemalja EU-a i 12 zemalja Mediterana.
Ako se tome pribroje EFTA i CEEC, trgovinska zona Europe
obuhvaćala bi 600-800 milijuna potrošača i bila bi svjetski
najznačajniji trgovinski blok.
 EU je prema zemljama Mediterana razvila program pomoći
MEDA koji nudi tehničku i financijsku potporu za reformu
gospodarskih i socijalnih struktura.
 Od 1995. do 1999. godine kroz ovaj program odobreno je 3,4
milijarde eura pomoći, od čega je 15% bilo namijenjeno
strukturnim prilagodbama; 30% ekonomskoj tranziciji i razvoju
privatnog sektora; 41% klasičnim razvojnim projektima
(obrazovanje, zdravstvo, razvoj ruralnog područja itd.) i 14%
regionalnim projektima.
Europska unija i Turska
 1963. Sporazum o pridruživanju
 Carinska unija 1995.godine
 Turkey's share in EU's total exports was 2.3% in 1995 and 2.7%
in 1999 (the latest available figure). The same figure for imports
was 1.7% in 1995 and 1.9% in 1999.
 As of 1999, Turkey is the EU's 7th biggest export destination (up
from 9 in 1990) and 13th biggest exporter to the EU (up from 17
in 1990). This shows that both sides profited from the Customs
union agreement.

 1999.godine Turskoj se priznaje status kandidata

 2001. Accession Partnership za Tursku
 2001. godine Turska donosi Nacionalni program za
pridruživanje EU i usvajanje zakonodavstva EU
 EU i Cipar
 1972.godine Sporazum o suradnji (+
Protokol 1987.)
 1990.godine Cipar podnosi zahtjev za
članstvo u EU
 1995.godine Vijeće ministara daje pozitivno
mišljenje
 1998.godine započinju pregovori
 Pregovori su zaključeni u prosincu
2002.godine
 EU i Malta
 1971.godine Sporazum o suradnji
 1990.godine zahtjev za punopravno

članstvo u EU
 U veljači 2000. započeli su pregovori o

31 poglavlju acquis
 Pregovori su zaključeni u prosincu

2002.godine
 Currency:
 Maltese Lira (Lm)
2000 average exchange rate against US$ = 2.2855
2000 average exchange rate against € = 2.4741
 Capital:
 Valletta
 Languages:
 Maltese is the national language; English is the second official language
 Area of Maltese archipelago:
 Total of 316 km˛ for the 3 islands (Malta: 246 km˛, Gozo: 67 km˛, Comino: 3
km˛)
 Population:
 0.39 million (end 2000)
89% urban
 GDP per capita:11,900 in PPS (2000)
53% of EU average (2000)
 Association Agreement:Entered into force in April 1971
 Application for EU membership:
 16th July 1990
Frozen in 1996 and re-activated in 1998
Official opening of Accession Conference with Malta in February 2000
 EUROPSKA UNIJA I ACP
ZEMLJE
 Dugoročna suradnja
 ACP (Afrika, Karibi, Pacifik)
 Zemlje izvoznice sirovina
 1963.godine Konvencija (Yaounde
Convention) o pridruživanju 18 afričkih
zemalja (bivše kolonije Francuske)
 Odnosila se na trgovinu, ekonomsku i
tehničku pomoć, investicije i osnivanje
određenih zajedničkih institucija za
olakšavanje međusobne suradnje
 Ostale zemlje tog područja također su
pokazale interes za pristupanje toj
konvenciji (pogotovo bivše kolonije
V.B.)
 1975.godine u Lomeu (Togo)

potpisama je Konvencija Lome sa 46

zemalja u razvoju Afrike, Pacifika i
Kariba
1. Lome I – za razdoblje od 1975. do 1980. godine
(nerecipročne preferencije za izvoz ACP-a u EZ, jednakost
među partnerima, pravo svake države da odredi svoju
politiku, sigurnost odnosa; STABEX sistem- kompenzacije
ACP zemljama za pad u zaradi od izvoza zbog fluktuacija
cijena ili ponude dobara)
2. Lome II – za razdoblje od 1980. do 1985. godine (+ SYSIM
sistem- pomoć rudarstvu u ACP zemljama)
3. Lome III. – za razdoblje od 1985.-1990. godine (pažnja se
usmjerava na samostalan razvoj na principu
samodovoljnosti hrane)
4. Lome IV – za razdoblje od 1990.-1995. godine (promocija
ljudskih prava, demokracije, jačanje uloga žena, zaštita
okolina, diverzifikacija ACP zemalja, promoviranje privatnog
sektora itd.)
5. Lome IV revidirana – za razdoblje od 1995.-2000. godine
(poštivanje ljudskih prava, demokratskih principa i
vladavine prava)
 Lome konvencije su značajne jer se njima definira
liberalizacija trgovine i bliža regionalna suradnja, financijska
pomoć, suradnja u području kulture, razvoj infrastrukture itd.
 Rezultati svih Lome konvencija nisu bili zadovoljavajući
 1998.godine – dogovoren je novi Ugovor o suradnji koji je
potpisan s rokom od dvadeset godina (revizije svakih 5
godina i financijski protokoli svakih pet godina), potpisan u
Cotonou (Benin) 2000. Godine
 Temelji se na pet međuovisnih stupova:
1. opsežna politička dimenzija;
2. pristup sudjelovanja;
3. naglasak na smanjenju siromaštva;
4. novi okvir za ekonomsku i trgovinsku suradnju;
5. reforma financijske suradnje.