Osnovna terminologija

Ivana Kresnik
Rečenica

•Većina gramatičara tvrdi da je rečenica ono čime se sintaksa bavi.

•Ipak, sintaksa može objašnjavati i samo manji dio rečenice, ali i

suodnos dviju i više rečenica.

•Zato je pojam rečenice u središtu interesa sintakse, ali se njime

sintaksa ne ograđuje.
Definicije rečenice kod gramatičara koji smatraju
da je predmet sintakse rečenica
•Katičić, 14: »Sva je sintaksa usmjerena prema rečenici i bavi se
njome s raznih gledišta. Po tome je rečenica glavna sintaktička
jedinica. Bitna joj je osobina završenost. O tome što je ona zapravo
spore se jezikoslovci već dugo i još uvijek nisu s time načistu.«
•Barić et al., 391: »Rečenica je u sintaksi glavna i najveća jezična
jedinica. Da bi se lingvistički odredila, potrebno je utvrditi njoj
nadređenu veću jezičnu cjelinu iz koje se izvodi.«
•Težak i Babić, 196: »Osnovnu strukturnu jedinicu u gramatičkoj
organizaciji jezika kojom se izriče obavijest zovemo rečenicom.«
Rečenica kod Silić i Pranjković (2005)

Ne definiraju rečenicu jer prema njima predmet sintakse nije

rečenica, nego odnosi između jezičnih sastavnica!

A jezične sastavnice su riječi, sveze, surečenice i rečenice.

Jezične cjeline nadređene rečenici
Više smisleno povezanih rečenica u nizu mogu činiti izreku, ili
mogu činiti diskurs.
»Izreka i diskurz dva su posve nezavisna pojma. Među njima
nema stalnoga odnosa« (Katičić, 15).
1. Upao među razbojnike koji ga Iz prve rečenice ne znamo ni
svukoše i izraniše pa odoše tko ni kada ni gdje, a ni druge
ostavivši ga polumrtva. moguće podatke. Te podatke
2. Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u dobivamo iz eventualnih
Jerihon. Upao među razbojnike prethodnih i sljedećih rečenica.
koji ga svukoše i izraniše pa odoše
ostavivši ga polumrtva.
Izreka
»Prirodna i iskustveno utvrdiva cjelina koja se ostvari kada tko
u kakvoj prigodi štogod izrekne ili napiše zove se izreka. Bitno je
svojstvo izreke potpunost izrečenoga […]. Izreka traje dok se jezične
jedinice u govoru ostvaruju, a završava ondje gdje im ostvarivanje
prestaje« (Barić et al., 391-392).

1. Dođite! Već je pripravljeno!

2. Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je.
Molim te, ispričaj me.
3. Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati
ih. Molim te, ispričaj me.
4. Oženio sam se i zato ne mogu doći.
Diskurs
Diskurs je »jezična cjelina u kojoj je utvrdiva ovisnost jednih
jezičnih jedinica o izboru drugih. […] Temeljno mu je svojstvo
jezična dovršenost« (Barić et al., 391-392).
Diskurs traje sve dok izbor novih jezičnih jedinica ovisi o
prethodno izabranima. Diskurs prestaje na mjestu gdje prestaje ta
ovisnost.
Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla sluge u vrijeme
večere da rekne uzvanicima: “Dođite! Već je pripravljeno!” A oni se odreda
počeli ispričavati. Prvi mu reče: “Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati
je. Molim te, ispričaj me.” Drugi reče: “Kupio sam pet jarmova volova pa
idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.” Treći reče: “Oženio sam se i zato ne
mogu doći.” Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče
sluzi: “Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate,
slijepe i hrome.”
Definicija rečenice u odnosu na diskurs

•»Rečenica je […] najmanji dio diskurza koji i sam može biti

diskurz, i to tako da to može biti i svaki njegov preostali dio« (Barić et
al., 393).

•»Rečenična granica je moguć kraj diskurza. Zato je rečenica takav

dio diskurza koji bi i sam mogao biti diskurz« (Katičić, 15).
Ustrojstvo rečenice
Razlikujemo:
•a) obavijesno ustrojstvo rečenice
– suodnos poznatoga i novoga u rečenici
– objašnjava se na temelju diskursa
•b) gramatičko ustrojstvo rečenice – gramatički suodnos
rečeničnih sastavnica
– suodnos gramatičkih jedinica u rečenici
– objašnjava se na temelju jedne rečenice ili dijela rečenice
– dakle, promatramo rečenicu ili samo jedan njezin dio
Obavijesno ustrojstvo rečenice
•– suodnos poznatoga i novoga u rečenici (poznato, obavijest i
zalihost)
•– objašnjava se na temelju diskursa
•– dakle, promatramo šire od rečenice
•»Obavijest je uklanjanje neizvjesnosti. Zato svaki podatak koji
pridonosi da se ona [neizvjesnost] ukloni ili umanji nosi obavijest«
(Katičić, 17).
•Zalihost je »gomilanje obavijesti koja nije prijeko potrebna«
(Katičić, 17).
 Tada judejski kralj Amasja smisli i poruči izraelskom kralju
Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza: “Dođi da se ogledamo!” A
izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: “Libanonski je
trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru i poručio: ‘Daj
kćer mome sinu za ženu’, ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn
izgazile. Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu.
Radije ostani kod kuće. Zašto izazivaš zlo i hoćeš da padneš i ti i svi
Judejci s tobom?”
Judejski je kralj Amasja, Joašev sin, živio još petnaest godina
poslije smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazova sina.
Gramatičko ustrojstvo rečenice
– suodnos gramatičkih jedinica u rečenici
Sastoji se od rečeničnih službi ili članova:
•a) samostalni rečenični članovi: predikat (P), subjekt (S), objekt
(O), priložna oznaka (PO).
•b) nesamostalni rečenični članovi: atribut (At) i apozicija (Ap)
Rečenične službe ili članovi mogu se sastojati od jedne ili više riječi.
•Sintagmem je spoj riječi.
•Tagmemi su sastavnice spojeva riječi.
Riječ kao sintaktička jedinica (Silić i Pranjković, 2005)
S obzirom na sintaktička obilježja riječi mogu biti:
•a) samoznačne riječi ili samoznačni oblici – mogu imati poziciju
samostalnih rečeničnih članova (P, S, O, PO) ili nesamostalnih
rečeničnih članova (At, Ap). To su: samoznačni glagoli, imenice,
pridjevi, zamjenice, brojevi i prilozi.
•b) suznačne riječi ili suznačni oblici – ne mogu imati poziciju ni
samostalnih ni nesamostalnih rečeničnih članova. To su: suznačni
glagoli, prijedlozi, veznici, čestice i uzvici.