Sadržaj krivice

Član 13.
Krivica postoji ako je učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog
djela bio uračunljiv i pri tome postupa sa umišljajem.

Krivica za krivično djelo postoji i ako je učinilac postupao

iz nehata, ako to zakon izričito određuje.
Uračunljivost
je psihičko stanje koje postoji kod učinioca u vrijeme
izvršenja KD.
Ono predstavlja normalno odvijanje osnovnih psihičkih
funkcija (svijesti i volje odnosno rasuđivanja i odlučivanja
o onome što čini) što daje osnova da se on može smatrati
odgovornim za ono što je učinio.
Uračunljivost se utvrđuje prema stanju koje je postojalo u
vrijeme izvršenja KD i u odnosu na konkretno KD. To vrši
sud.
Veštaci – psihijatri ne utvrđuju uračunljivost, već samo
daju nalaz i mišljenje o utvrđenim činjenicama
relevantnim za ocijenu uračunljivosti učinioca, a odluku o
tome donosi sud.
Uračunljivost se određuje negativno.
Ne određuje se ko je uračunljiv, već ko je neuračunljiv.
Neuračunljivost
Član 14.
(1) Nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja
krivičnog djela nije mogao shvatiti značaj svog djela ili
nije mogao upravljati svojim postupcima usljed
duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili
zaostalog duševnog razvoja (neuračunljivost).

(2) Učinilac krivičnog djela čija je sposobnost da shvati

značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim
postupcima bila bitno smanjena usljed nekog stanja iz
stava 1. ovog člana može se blaže kazniti (bitno smanjena
uračunljivost).
Poznata su tri načina utvrđivanja neuračunljivosti:
- biološki,
- psihološki i
- mješoviti.

Biološki osnov se može ispoljiti u tri oblika:

1) duševna bolest, (bolesti centralnog nervnog sistema. Šizofrenija,
paranojanasledna epilepsija)
2) privrijemena duševna poremećenost (privremeno poremećena
duševna stanja, bunilo, mesečarenje, hipnoze)
3) zaostali duševni razvoj (stepen duševne razvijenosti nije nije na
nivou normalno duševno razvijene ličnosti debili, imbecili, idioti,
kreteni)

Psihološki osnov se može manifestovati ili u obliku:

- nemogućnosti shvatanja značaja svoga djela (odsustvo moći
rasudjivanja) ili u
- nemogućnosti upravljanja svojim postupcima (odsustvo moći
odlučivanja).
Samoskrivljena neuračunljivost
Član 14.
(3) Kriv je učinilac krivičnog djela koji upotrebom
alkohola, droga ili na drugi način dovede sebe u stanje u
kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati
svojim postupcima, ako je u vrijeme dovođenja u to
stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u
odnosu na djelo kod njega postojao nehat, a zakon za
takvo djelo predviđa krivicu i za nehat.
(4)
Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinilac doveo na
način iz stava 3. ovog člana ne može biti osnov za
ublažavanje kazne.
Vinost
Vinost učinioca je drugi elemenat krivce.
Ona predstavlja psihički odnos učinioca KD prema tom
djelu i to takav odnos da mu to djelo možemo da
pripišemo u krivicu odnosno da mu stavimo na teret.
Vinost se uvijek utvrđuje u vrijeme izvršenja KD i u
odnosu na konkretno djelo.
Odsustvno vinosti učinioca u odnosu na učinjeno djelo
isključuje njegovu krivicu za do djelo.
Elementi vinosti su: svijest učinoca o djelu i volja da to
djelo učini.
Oblici vinosti su:
umišljaj i
nehat.
KZ nigdje ne upotrebljava teorijski pojam vinosti, već
umjesto toga govori umišljaj i nehat.
Umišljaj
Član 15.

(1) Krivično djelo može biti izvršeno sa direktnim ili

eventualnim umišljajem.

(2) Krivično djelo je učinjeno sa direktnim umišljajem

kada je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo
izvršenje.

(3) Krivično djelo je učinjeno sa eventualnim umišljajem

kada je učinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja
ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je
pristao na njeno nastupanje.
Umišljaj je teži oblik vinosti za koji se odgovara kod svih
KD. Kao psihički odnos prema djelu umišljaj karakterišu
dva psihička elementa: element svjesti i element volje.
Dva osnovna oblika umišljaja:
- direktni i
- eventualni
Kod direktnog umišljaja elemenat svjesti se sastoji u
tome da je učinilac svjestan svog djela, što znači da kod
njega postoji svjest o svim obilježjima djela koje čini, pri
čemu je od posebnog značaja svjest o nastupanju
posljedice usled preduzete radnje izvršenja.
Voljni elemenat sastoji se u htijenju izvršenja tog djela,
odnosno on hoće da pri postojanju svih elemenata bića
tog djela nastupi posljedica za koju zna da će ili da može
da nastupi.
Kod eventualnog umišljaja učinilac je svjestan svih
obilježja djela koje čini uključujući i nastupanje posljedice,
ali kod njega postoji samo svjest o mogućem nastupanju
zabranjene posljedice (ali ne i svjest o njenom sigurnom
nastupanju kao što je to kod direktnog umišljaja).

Voljni elemenat kod ovog oblika umišljaja izražen je u

pristajanju na nastupanje zabranjene posljedice, što
je kvalitativno drukčije od htijenja posljedice i izražava
manji intenzitet volje u odnosu na posljedicu.

Razlika je u tome što kod htijenja on upravo zato i
preduzima radnju da bi posljedica nastupila, dok kod
pristajanja na posljedicu učinilac iz nekih drugih razloga
vrši radnju znajući da posljedica može da nastupi, pa na tu
mogućnost pristaje.
Nehat
 Član 16.
(1) Krivično djelo može biti učinjeno iz svjesnog ili
nesvjesnog nehata.

(2) Krivično djelo je učinjeno iz svjesnog nehata kada je

učinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili
nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je
olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće
nastupiti.

(3) Krivično djelo je učinjeno iz nesvjesnog nehata kada

učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja
zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i
prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao
biti svjestan te mogucnosti.
Nehat je drugi lakši oblik vinosti. Za ovaj oblik vinosti
učinilac se kažnjava samo kada je to u zakonu izričito
propisano. Propisana kazna za nehatno izvršenje djela je
znatno manja od kazne koja je propisana za to djelo kada
je učinjeno sa umišljajem.
U pogledu sadržine nehata kao psihičkog odnosa prema
učinjenom KD osnovna njegova karakteristika je odsustvo
voljnog elementa kod učinioca tako da on niti hoće
posljedicu niti pristaje na njeno nastupanje. Kod njega
može da postoji samo element svjesti, a može da nema ni
svjesti već samo da je postojala mogućnost i dužnost
učinioca da takvu svjest ima.
Razlikuju se dva osnovna oblika nehata: svjesni nehat i
nesvjesni nehat.
Svjesni nehat (nehat samopouzdanja, odnosno nehat
lakomislenosti)
 Razlika između eventualnog umišljaja i svjesnog
nehata
Ovo razgraničenje je vrlo važno zbog toga što se za umišljaj
uvijek kažnjava, a za nehat samo kada je to izričito propisano.
Propisana kazna za umišljaj je znatno viša od kazne koja je
propisana za nehat.

Element svjesti kod svjesnog nehata je isti kao i element svjesti

kod eventualnog umišljaja.
Razlika je u voljnom elementu. Kod eventualnog umišljaja
učinilac pristaje na nastupanje posljedice, dok kod svjesnog
nehata on upravo zato čini radnju što smatra da će spriječiti
nastupanje posljedice, odnosno da ona neće nastupiti.

Ovu razliku u praksi je teško utvrditi. U teoriji ta se razlika

utvrđuje na osnovu tzv. Frankove formule.
Prema ovoj formuli odgovor na pitanje da li je eventualni
umišljaj ili svjesni nehat najlakše se dobija ako se pođe od
toga kako bi se ponašao učinilac da je znao da će
posljedica sigurno da nastupi.

Onaj koji je pristao na nastupanje posljedice izvršio bi

radnju i da je znao da će posljedica sigurno da nastupi,
dok onaj koji je radnju izvršio vjerujući da će spriječiti
nastupanje posljedice ili da do nje neće doći ne bi izvršio
radnju da je znao da će iz nje sigurno nastupiti
zabranjena posljedica.

Ova u teoriji vrlo ispravna formula u praktičnoj primjeni

stvara poteškoće. Odgovor na ovo pitanje dobija se na
osnovu pretpostavke o tome kako bi se učinilac ponašao
da je sigurno znao za nastupanje posljedice, a takvu
pretpostavku treba dokazati.
 Nesvjesni nehat
Drugi oblik nehata je nesvjesni nehat.
Kod ovog oblika vinosti učinilac ne samo da nije imao volju
već kod njega nije postojala ni svjest o mogućnosti nastupanja
posljedice.
Njegova se krivica sastoji u tome što je on mogao i bio dužan
da ima svjest da svojom radnjom može da prouzrokuje
zabranjenu posljedicu. To je nehat nepažnje.
Zakon zahtijeva postojanje i mogućnosti i dužnosti
predviđanja posljedice, tako da ako je kod učinioca postojala
samo mogućnost, ali ne i dužnost predviđanja nastupanja
posljedice ili je postojala dužnost, ali nije bio u mogućnosti da
predvidi posljedicu, neće postojati nehat.
Mogućnost i dužnost predviđanja nastupanja posljedice cijene
se kako prema subjektivnim svojstvima učinoca, tako i prema
objektivnim okonostima koje su postojale u konkretnom
slučaju (stanje čula vida i osvijetljenost prostora).