p15 Kratkorocna Potrazivanja

Potraživanja i predujmovi
Program osposobljavanja za poslove knjigovođe

Pučko otvoreno učilište Petar Zrinski
Selska cesta 119
Zagreb
Kratkotrajna potraživanja
• Kratkotrajna imovina je onaj dio imovine za koju se smatra da će se potrošiti, odnosno pretvoriti u
novčani oblik, u razdoblju kraćem od jedne godine (tekuća ili obrtna imovina).
• Jedan od oblika kratkotrajne imovine su kratkoročna potraživanja, koja dospijevaju na naplatu u
roku od 12 mjeseci nakon datuma bilance.
• Potraživanja su obrađena u HSFI-u 11 – Potraživanja Cilj ovog standarda je propisati kriterije
priznavanja i mjerenja potraživanja u financijskim izvještajima poduzetnika.
• Općenito, potraživanja su, na temelju obveznopravnih i drugih osnova, zasnovana prava
potraživati od dužnika plaćanje duga, isporuku usluga ili pružanje usluga (toč. 11.14. HSFI-a 11).
• Potraživanja su nederivativna financijska imovina s fiksnim ili utvrdivim plaćanjima koja ne
kotiraju na aktivnom tržištu.
• PUČKO OTVORENO UČILIŠTE PETAR ZRINSKI • SELSKA CESTA 119, ZAGREB • 01 3695 587 • WWW.PETARZRINSKI.HR • INFO@PETARZRINSKI.HR •
• Potraživanja mogu nastati kao rezultat različitih aktivnosti poduzetnika, kao na primjer:
a) Prodajom gotovih proizvoda,
b) Prodajom trgovačke robe,
c) Pružanjem usluga,
d) Iznajmljivanjem imovine,
e) Prodajom dugotrajne imovine.
• Opća pravila vezana za potraživanja:
 Potraživanja se početno mjere po fer vrijednosti.
 Transakcije u stranoj valuti potrebno je evidentirati u funkcionalnoj valuti, primjenjujući na iznos u stranoj valuti
spot tečaj između funkcionalne i strane valute važeće na datum transakcije.
 Nakon početnog priznavanja potraživanja se mjere po početno priznatom iznosu umanjeno za naplaćene iznose i
umanjenja vrijednosti.
 Na svaki datum bilance poduzetnik procjenjuje postoji li objektivan dokaz o umanjenju vrijednosti pojedinog
potraživanja.
 Ako postoji objektivni dokaz o umanjenju vrijednosti potraživanja iznos gubitka mjeri se kao razlika između
knjigovodstvene vrijednosti i procijenjenih budućih novčanih tokova. Knjigovodstvena vrijednost potraživanja će
se umanjiti direktno ili upotrebom odvojenog konta ispravka vrijednosti. Iznos gubitka se priznaje u računu
dobiti i gubitka.
 Potraživanja u stranoj valuti treba iskazati primjenom tečaja na datum bilance.
 Tečajne razlike proizašle iz namire potraživanja ili izvještavanja o monetarnim stavkama po tečajevima različitim
od onih po kojima su bile početno evidentirane tijekom razdoblja ili prikazane u prošlim financijskim izvještajima,
trebaju se priznati u računu dobiti i gubitka u razdoblju u kojem nastaju  realizirane i nerealizirane tečajne
razlike.
• Opća pravila vezana za potraživanja:
 Poduzetnik će prestati priznavati potraživanja u bilanci kad:

• je potraživanje naplaćeno,
• potraživanja prodana,
• su potraživanja otpisana,
• je nastupila zastara,
• su potraživanja na drugi način otuđena, ili
• kada poduzetnik prestaje biti jedna od ugovornih strana na koju se primjenjuju ugovorni
uvjeti.
• Sukladno GFI Bilanca potrebno je zasebno iskazati sljedeće pozicije:
Prethodna Tekuća
AOP Rbr.
Naziv pozicije godina godina
oznaka bilješke
(neto) (neto)
1 2 3 4 5
C) KRATKOTRAJNA IMOVINA (AOP 038+046+053+063) 037 0 0
II. POTRAŽIVANJA (AOP 047 do 052) 046 0 0
1. Potraživanja od poduzetnika unutar grupe 047
2. Potraživanja od društava povezanih sudjelujućim interesom 048
3. Potraživanja od kupaca 049
4. Potraživanja od zaposlenika i članova poduzetnika 050
5. Potraživanja od države i drugih institucija 051
6. Ostala potraživanja 052
Potraživanja od kupaca
• Kupac je svaka fizička ili pravna osoba od koje se potražuje da, temeljem isporučene robe ili
obavljene usluge podmiri protuvrijednost fakture u ugovorenom doku.
• Tako dugo dok kupac nije podmirio protuvrijednost fakture on je dužnik.
 pojam dužnika ima širi pojam od pojma kupca -> dužnik može nastati i iz drugih
poslovnih odnosa, a ne samo iz kupoprodaje.
 Tako dugo dok poduzetnik ne vrati kredit on je dužnik, a njegovo dugovanje ne proizlazi
iz kupoprodajnih odnosa.
Potraživanja od kupaca
• Potrebno zasebno iskazati u GFI, a prilikom knjiženja otvoriti zasebna analitička konta za:
1. potraživanje od nepovezanih poduzetnika – obuhvaćaju potraživanja od kupaca:
a) s kojima ne postoji vlasnički odnos
b) s kojima postoji vlasnički odnos, ali su udjeli u drugom društvu manji od 20%.
2. potraživanja od društava povezana sudjelujućim interesom (od 20% do 50% vlasništva)
3. potraživanja s poduzetnicima unutar grupe (više od 50% vlasništva)
• Isto tako, na zasebnim kontima pratiti potraživanja s domaćim kupcima i potraživanja s

inozemnim kupcima
Analitičko knjigovodstvo kupaca
• Potraživanja od kupaca evidentiraju se u analitičkom knjigovodstvu kupaca (saldakonti kupaca), te

u financijskom knjigovodstvu, zbirno, na računu glavne knjige na kontu:
 120 - Potraživanje od kupaca,
 121 - Kupci iz EU i iz trećih zemalja,
 122 - Potraživanja od poduzetnika unutar grupe,
 123 - Potraživanja od društava povezanih sudjelujućim interesom
• U analitičkom knjigovodstvu ustrojavaju se analitičke evidencije kupaca u zemlji i u inozemstvu.

Za svakog kupca pojedinačno osiguravaju se podaci o:
 stanju i promjenama potraživanja,
 datumu nastanka dužničko vjerovničkog odnosa,
 datumu dospijeća potraživanja,
 primljenim predujmovima,
 potvrdi salda,
 spornim potraživanjima,
 procjeni ispravka vrijednosti potraživanja, za potraživanja koja nisu naplaćena u određenom roku.
• Svrha analitičkih evidencija je osigurati podatke za potrebe različitih oblika izvještavanja

usmjerenih vođenju poslovne i financijske politike, pokretanju postupaka naplate, te kontroli i
reviziji poslovanja.
• U analitičkom knjigovodstvu kupaca
 zaduženja se provode temeljem slijedećih knjigovodstvenih isprava:
- specifikacija dugovanja na dan 1. siječnja, izlazni računi, obavijesti o knjiženju,
- druge dokumentacije kao što su obračuni zateznih kamata,
- isprave o plaćenim sudskim troškovima, temeljnice za knjiženje i sl.
 dok se odobrenja provode temeljem:
- izvoda sa žiro računa, primljenih čekova, mjenica, blagajničkih uplatnica, izjava o
prijeboju, obračuna primljenih predujmova i sl.
• U analitičkom knjigovodstvu za svakog se kupca otvara poseban analitički račun.
• Analitički račun kupca sadrži -> naziv kupca, sjedište, OIB, broj računa, broj i godinu knjiženja, te oznaku analitičkog
konta – npr. 1200 – sintetički konto 120 Potraživanja od kupaca u zemlji.
• Sintetički konto 120 raščlanjujemo na analitička konta na osnovi prodaje:
1200 - Potraživanja od kupaca dobara
1201 - Potraživanja od kupaca usluga
1202 - Potraživanja za prodaju prava
1203 - Kupci građani i prodaja na potrošački kredit
• Analitičko knjigovodstvo kupaca može se voditi u sklopu glavne knjige, no može se ustrojiti i analitičko knjigovodstvo
kupaca – Saldakonti kupaca (u posebno ustrojenom analitičkom knjigovodstvu iz kojeg se zbrojni podaci prenose u glavnu
knjigu na sintetički konto 120).
• U njima se posebno prati svaki kupac, dospijeće plaćanja i način zatvaranja potraživanja s kupcem.
• U uvjetima računalne obrade podataka ustroj saldakonta je obično na način da se za svakog kupca (poslovnog partnera)
otvara posebna šifra (u dijelu programa koji se zove baza-matični podaci partnera, a u okviru baze-kontnog plana otvaraju
se analitička konta).
• Knjigovodstvene isprave za knjiženje, tj. unos podataka u analitičkom knjigovodstvu kupaca
D Analitički račun kupca (npr. POU Petar Zrinski)

P
Specifikacija dugovanja na 1.1. (početni saldo) Izvadak sa žiro-računa
Izlazni račun Primljeni ček / mjenica/ zadužnica
Obavijest o knjiženju (odobrenje kupcu) Blagajnička uplatnica (gotovinska uplata)
Obračun zatezne kamate (može se knjižiti i na kontu Izjava o prijeboju
potraživanja za kamate) Obračun primljenog predujma
• Potraživanja od kupaca knjiže se na temelju ispostavljenih (izlaznih) računa.
• Potraživanja od kupaca knjiže se na temelju ispostavljenih računa, s time da se sadržaj tih računa
razlikuje ovisno o tome jeli poduzetnik obveznik poreza na dodanu vrijednost ili nije.
• U iznosu potraživanja od kupaca sadržani su:

 vrijednost isporuke dobara ili usluge
 iznos obračunatog PDV-a ako je prodavatelj u sustavu PDV-a
 mogući posebni porezi, porez na potrošnju
• Iznos ukupnog potraživanja knjiži se na pripadajućem analitičkom kontu potraživanja od kupaca.

• Knjiženje potraživanja od kupaca povezano se s knjiženjem određene vrste prihoda.  Knjiženje
na kontima prihoda provodi se kao protustavka knjiženju na kontima potraživanja.
• Računovodstveni postupci za mjerenje, priznavanje i objavljivanje prihoda uređeni su zahtjevim
HSFI-a 15 – Prihodi, odnosno MSFI-a 15 – Prihodi na temelju ugovora s kupcima.
• Poduzetnici koji su u sustavu PDV-a izdane račune evidentiraju u knjizi IRA.
• Račun se izdaje u dva primjerka, od kojih se jedan daje kupcu, a drugi služi za evidentiranje u
poslovnim knjigama.
• Poduzetnici koji nisu u sustavu PDV-a izdane račune u pomoćnim knjigama koje prilagođavaju
svojim potrebama.
Knjiženje izlaznog računa
• Poduzetnik nije u sustavu PDV-a
120 Potraživanja od kupaca 750 Prihod od prodaje
(1) 6.000,00 6.000,00 (1)
• Poduzetnik u sustavu PDV-a
120 Potraživanja od kupaca 750 Prihod od prodaje 240 Obveza za PDV
(1) 6.000,00 4.800,00 (1) 1.200,00 (1)
• Prije sastavljanja godišnjih financijskih izvješća u analitičkom knjigovodstvu kupaca provode se

usklađenja koja se odnose na:
 usklađivanje sa glavnom knjigom,
 usklađivanje sa stvarnim stanjem godišnji popis potraživanja,
 usklađivanje sa kupcima.
• Usklađivanje analitičke evidencije kupaca sa glavnom knjigom obavlja se usporedbom iskaza

prometa i stanja analitičkih konta sa odgovarajućim kontima glavne knjige.
• Zbirni dugovni i potražni promet te saldo analitičkih računa kupaca mora odgovarati sintetičkom
računu 120 - Potraživanja od kupaca.
• Usklađivanje potraživanja kupaca treba provoditi na redovitoj osnovi, a posebno prije sastavljanja
financijskih izvješća i popisa.
• Najmanje jednom godišnje, a najkasnije s krajem poslovne godine sa datumom 31.12., potrebno je
uskladiti analitičke računa kupaca sa stanjem u knjigovodstvu kupaca tj. poslovnih partnera.
• U praksi je uobičajena konfirmacija salda, tj. potvrđivanje salda potraživanja od kupaca iskazanog
u poslovnim knjigama od strane kupca na datum 31.12. (iako datum usklađivanja nije propisan,
pobželjno je da bude što bliže kraju poslovne godine kako bi se obuhvatilo što duže razdoblje, a
time je i mogućnost pogreške manja).
• Konfirmacija salda nije propisana zakonom, međutim u reviziji FI koristi se kao vjerodostojan
dokaz o postojanju i vrijednosti potraživanja.
• Pisana potvrda o izvršenom usklađenju – Izvadak otvorenih stavaka- IOS – vjerovnik ju
dostavlja dužniku. IOS predstavlja popis svih neplaćenih računa na određeni dan.
• Dužnik, ukoliko se slaže s dojavljenim saldom i otvorenim stavkama, potvrđuje primjerak i vraća
ga vjerovniku.
• Popis potraživanja obavlja se prema knjigovodstvenom stanju na dan 31. prosinca nakon što su
provedena sva knjiženja koja se odnose na poslovne događaje iz te godine.
• Usklađivanje sa stvarnim stanjem na dan 31.12. obavljaju popisne komisije na način da za

svakog kupca utvrđuju:
 jesu li potraživanja knjižena temeljem vjerodostojne dokumentacije
i
 postoji li za njih pisana suglasnost.
• Zadatak popisne komisije je, u popisne liste upisati podatke o potraživanjima od kupaca u zemlji i
inozemstvu (inozemna u domaćoj i stranoj valuti) iz analitičkih knjigovodstvenih evidencija,
utvrditi njihovu vjerodostojnost i realnost naplate, identificirati zastarjela potraživanja, te
procijeniti teško naplativa dakle sumnjiva i sporna potraživanja.
• Ova potraživanja popisuju se na zasebne liste, a uz njih se daje prijedlog za vrijednosno usklađenje
- ispravak vrijednosti ili otpis.
• Nakon usklađenja salda analitičkih konta kupaca sa stanjem u knjigovodstvu kupaca i internom
knjigovodstvu, smatramo iskazana salda na računima kupaca točnim i možemo provesti godišnji
zaključak na računima kupaca.
Sumnjiva potraživanja
• S aspekta realnosti financijskih izvještaja, važno je procijeniti sigurnost naplate potraživanja od

kupaca te sukladno tome knjigovodstveno ih tretirati kao sigurna ili sumnjiva i sporna
potraživanja.
• S obzirom da se prodaja knjiži u korist prihoda, a na teret potraživanja od kupaca, na kraju
obračunskog razdoblja potrebno je izvršiti procjenu svote potraživanja, za koja se, koristeći
određene parametre, može ocijeniti da je naplata neizvjesna (sumnjiva potraživanja) te za svotu tih
potraživanja provesti usklađujuća knjiženja.
• Za svako potraživanje od kupca, za koje odgovorna osoba poduzetnika procijeni da je naplata

neizvjesna, može se izvršiti vrijednosno usklađenje ili otpis potraživanja bez obzira na samu
starost potraživanja.
• Primjerice, ako odgovorna osoba procijeni da je naplata od kupca neizvjesna, može se
vrijednosno uskladiti ili otpisati to potraživanje bez obzira što još uvijek nije nastupila zastara.
• Na svaki datum bilance potrebno je procijeniti postoji li objektivni dokaz o umanjenj vrijednosti potraživanja (toč. 11.30.
HSFI-a 11).
• Vrijednost potraživanja se umanjuje i gubici od umanjenja vrijednosti nastaju samo i isključivo ako postoji objektivan dokaz
o umanjenju vrijednosti proizašle iz jednog ili više događaja nastalih nakon početnog priznavanja imovine (»događaj povezan s
gubitkom«) kada taj događaj (ili događaji) utječe na procijenjene buduće novčane tokove od potraživanja koji mogu biti
pouzdano utvrđeni. Objektivni dokaz da je vrijednost potraživanja umanjena uključuje:
a) značajne financijske teškoće dužnika,
b) nepoštivanje ugovora, poput nepodmirenja obveza ili zakašnjenja plaćanja, ili
c) zbog nastanka mogućnosti da će dužnik pokrenuti stečajni postupak ili postupak druge financijske reorganizacije.
• Pad kreditnog rejtinga poduzetnika nije, sam po sebi, dokaz o umanjenju vrijednosti, iako može biti dokaz umanjenja
vrijednosti ako se razmatra zajedno s ostalim raspoloživim informacijama.
• Ako postoji objektivni dokaz o umanjenju vrijednosti potraživanja iznos gubitka mjeri se kao razlika između knjigovodstvene
vrijednosti i procijenjenih budućih novčanih tokova. Knjigovodstvena vrijednost potraživanja će se umanjiti direktno ili
upotrebom odvojenog konta ispravka vrijednosti. Iznos gubitka se priznaje u računu dobiti i gubitka.
• Ako se za pojedinu vrstu potraživanja iz skupine konta 12 utvrdi da je naplata neizvjesna ili određene okolnosti upućuju na
to da je neko potraživanje sumnjivo i neće dovesti do naplate, tada se provodi vrijednosno usklađenje na kontu 129.
• Vrijednosno usklađenje knjiži se na potražnoj strani konta 129 i na taj se način umanjuje ukupna vrijednost potraživanja
knjiženih na kontima skupine 12.
• Kada se radi o potraživanjima koja su prethodno priznata kao prihod, a naknadno dolazi do umanjenja vrijednosti,
umanjenje se priznaje kao rashod, a ne ispravlja se izvorno priznati prihod.
• Dakle, protustavka vrijednosnog usklađenja na kontu 129 trošak je vrijednosnog usklađenja i knjiži se na kontu 445.
• Podloga za knjiženje vrijednosnog usklađenja ili otpisa  odluka Uprave
• Ako se vrijednosno usklađeno potraživanje naknadno naplati u istoj poslovnoj godini u kojoj je prvotno i bilo knjiženo,
tada je dovoljno stornirati vrijednosno usklađenje na kontima 129 i 445. Ako se naplati u sljedećem razdoblju onda se iznos
naplate priznaje u računu dobiti i gubitka kao prihod.
• Otpis potraživanja ne smije se zamijeniti sa pojmom vrijednosno usklađenje. Otpis predstavlja isknjiženje potraživanja iz
poslovnih knjiga (npr. zbog zastare, nemogućnosti naplate i sl.), dok se vrijednosno usklađena potraživanja i dalje iskazuju u
poslovnim knjigama.
• Knjiženje otpisa potraživanja ovisi o tome je li potraživanje prethodno vrijednosno usklađeno ili
ne.
1. Ako je vrijednosno usklađeno – otpis potraživanja ne dovodi do rashoda, već se zatvara konto
120 potražno i 129 dugovno.
2. Ako nije vrijednosno usklađeno – direktno se otpisuje s konta na kojem je evidentirano potražno
kotno 120 i rashod.
• Potrebno je voditi računa i o poreznom tretmanu otpisa potraživanja sukladno Zakonu i Pravilniku
o porezu na dobit.
• Obveznici MSFI-a, prilikom vrijednosnog usklađenja i/ili otpisa potraživanja od kupaca moraju
voditi računa o zahtjevima MSFI-a 9 – Financijski instrumenti. umanjenje vrijednosti priznaje
se u visini očekivanih kreditnih gubitaka (primjenjuje se određena matrica za određivanje visine
rezerviranja).
• Isto tako, kada se provodi potraživanje vrijednosno usklađenje potraživanja ili otpis potraživanja,
potrebno je voditi računa i o poreznim propisima (Zakon i Pravilnik o porezu na dobit), koji
detaljnije propisuju koji uvjeti moraju biti zadovoljeni da bi rashod s osnove vrijednosnog
usklađenja ili otpisa potraživanja bio porezno priznat.
• Vrijednosno usklađena potraživanja od kupaca i otpis potraživanja priznaju se kao porezno priznati rashod, pod sljedećim uvjetima
(čl. 9. Zakona o porezu na dobit):
 Vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao
rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije
dana podnošenja porezne prijave. Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao
porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na način propisan u stavku
2. ovoga članka, tj. ako nisu obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga pažnjom dobrog gospodarstvenika.
 Vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve
radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika (ako su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak,
ako su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom, koji nije povezana osoba, prema
posebnom propisu u slučaju stečaja, arbitraže ili mirenja).
 Priznaje se otpis potraživanja od nepovezanih osoba, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00
kuna po pojedinom dužniku koji je obveznik poreza na dobit ili poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti.
 Priznaje se i otpis zastarjelih potraživanja do 200,00 kuna od nepovezanih fizičkih osoba čiji dug nije nastao po osnovi obavljanja
samostalne djelatnosti, ako ukupno utvrđeno potraživanje po pojedinoj osobi na zadnji dan poreznog razdoblja ne prelazi taj iznos.
Tečajne razlike
• Tečajne razlike u odnosima s kupcima iz inozemstva nastaju:

1. pri naplati potraživanja od inokupaca
Pri knjiženju izlaznog računa, primjenjuje se tečaj koji je vrijedio na dan transakcije. U trenutku naplate
potraživanja vrijedi drugi tečaj.
-> zbog promjene tečaja dolazi do razlike između iznosa knjiženog potraživanja i naplaćenog iznosa od
inokupca.
Tečajne razlike mogu biti pozitivne ili negativne.
Pozitivne tečajne razlike predstavljaju financijske prihode, a negativne financijske rashode.
2. na dan bilance sva ino inopotraživanja u poslovnim knjigama moraju se iskazati (obračunati) prema
srednjem tečaju HNB-a.
• Pri knjiženju izlaznih računa primjenjuje se tečaj koji je vrijedio na dan knjiženja. Na dan bilance važeći
tečaj je drukčiji i u skladu s time dolazi do tečajnih razlika.
Dani predujmovi
• Dani predujmovi za nabavu zaliha materijala, trgovačke robe, predujmovi za ulaganja u

dugotrajnu imovinu i predujmovi za naručene usluge evidentiraju se u poslovnim knjigama kao
potraživanja.
• Dani predujmovi imaju status potraživanja jer onaj tko je primio predujam ima obvezu ili
isporučiti dobra i usluge ili, ako to ne učini, mora davatelju predujma vratiti novac.
• Dani predujmovi za nabavu zaliha materijala i trgovačke robe knjiže se na kontima u okviru
razreda 3 odnosno 6 (370 i 670).
• Dani predujmovi za usluge u vezi s ulaganjem u dugotrajnu imovinu i nabavu dugotrajne imovine
evidentiraju se u okviru razreda 0 na kontima 014, 023, 033 i 055.
• Dani predujmovi za naručene usluge evidentiraju se kao kratkotrajna potraživanja na kontu 125.
Dani predujmovi
• Cijeli postupak s plaćanjem predujmova i priznavanje pretporeza može se prikazati kako slijedi.
1. Uplaćeni predujam evidentira se kao isplata sa žiro-računa i potraživanje na kontu 125.
2. Po uplati predujma knjiži se R-1 račun za predujam (koji obvezno izdaje dobavljač), i to samo u
iznosu pretporeza koji je sadržan u plaćenom iznosu predujma. Za iznos pretporeza umanjuje se
potraživanje na kontu 125.
3. Po obavljenoj usluzi dobavljač ispostavlja pravi račun koji se evidentira u poslovnim knjigama.
4. Račun za predujam se stornira, zatvara se potraživanje za predujam za iznos predujma bez PDV-a
i obveza prema dobavljaču za iznos predujma te se iznos knjiženog pretporeza stornira.
Dani predujmovi
Primjer. 1000 Novac na žiro računu

125 Potraživanja za predujmove
1. uplaćeni predujam (1) 6.000,00 1.200,00 (2)

6.000,00 (1) 4.800,00 (4)
2. knjiži se rn za predujam
3. dobavljač ispostavlja rn
14002 Pretporez iz predujmova 2201 obv. prema dobavljaču
4. storno rn. za predujam i
(2) 1.200,00 (4) 6.000,00 6.000,00 (3)
potraživanja za pretporez (4) 1.200,00
iz predujma
14001 potraživanja za pretporez 412 trošak usluga
(3) 1.200,00 (3) 4.800,00
Potraživanja od izdavatelja kreditnih kartica
• Plaćanje kreditnim karticama jedan je od čestih načina plaćanja računa.
• Tehnika poslovanja kreditnim karticama jednaka je za sve poduzetnike, neovisno o tome jesu li
obveznici poreza na dobitak ili dohodak.
• Svi oni ispostavljaju kupcu koji plaća kreditnom karticom, uz račun još i slip putem POS terminala
odnosno modema, pri čemu se elektroničkim putem izravno uspostavlja veza s izdavateljem
kreditne kartice (emitentom, „kartičarem”) i na taj način osigurava naplata potraživanja od
kartičara.
• Slip je potvrda da je račun plaćen karticom, a prodavatelj je kupcu dužan ispostaviti račun, i to:
 za robu i usluge prodane krajnjim potrošačima izdati će se gotovinski račun (sukladno čl. 63.
Općeg poreznog zakona)
 za robu i usluge prodane poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik
račun u skladu sa čl. 79. Zakona o PDV-u.
• Sudionici u kartičnom poslovanju su:
- izdavatelj kartice – „emitent“ u čijoj se ulozi javljaju banke i trgovačka društva izdavatelji
kreditnih kartica;
- korisnik kartice – građani i pravne osobe koji kartice koriste za plaćanje svojih računa ili podizanje
gotovine i
- prodavatelji dobara i usluga koji izdane račune naplaćuju putem kreditnih kartica u prodajnim
objektima ili u okviru internetske trgovine.
• Prema korisnicima, kreditne kartice dijele se na potrošačke (osobne) i poslovne (komercijalne).
• Korisnici potrošačkih kartica su fizičke osobe – građani koji ih prvenstveno rabe za osobne
potrebe.
• Poslovnim karticama (company; bussines cards) koriste se poduzetnici i njihovi zaposlenici

kojima su one dane na korištenje u svrhu plaćanja računa u vezi s poslovanjem trgovačkog društva
i svi troškovi nastali po ovim karticama podmiruju se izravno sa žiro-računa trgovačkog društva.
• Osim jednokratnog plaćanja računa putem kreditnih kartica, postoji mogućnost obročnog plaćanja
(tj. plaćanja na rate).
• Pritom se u ulozi “kreditora” kupaca koji plaćaju kreditnom karticom može javiti prodavatelj ili
izdavatelj kreditne kartice.
• Ako je kreditor prodavatelj, tada mu “kartičar” uplaćuje ratu po ratu, neovisno o tome podmiruje li
korisnik kreditne kartice uredno svoje obveze prema izdavatelju kreditne kartice. U pravilu, riječ
je o plaćanju na rate bez kamata, ali uz naknadu koju kartičar zaračunava kupcu.
• Ako se u ulozi kreditora javlja izdavatelj kreditne kartice, on će prodavatelju odmah doznačiti
ukupnu svotu, dok će korisniku kreditne kartice odobriti plaćanje u ratama, pri čemu može
obračunati kamatu i naknadu za obročno plaćanje.
• Razlikuju se dvije vrste kreditnih kartica dostupnih na tržištu.
• Kod kartica s odgođenom naplatom račun imatelja kartice tereti se za ukupnu svotu transakcija na
prethodno dogovoreni određeni datum, obično jednom mjesečno, bez naplate kamata.
• Kod drugih kreditnih kartica imatelj kartice može se koristiti kreditnim instrumentom radi
podmirenja dijela dospjelog iznosa na kasniji datum od određenog, zajedno s kamatama ili drugim
troškovima.
• Poduzetnicima koji prodana dobra i usluge naplaćuju putem kreditnih kartica, izdavatelj kreditnih
kartica zaračunava naknadu (“proviziju”) za posredovanje u plaćanju.
• Provizija koju zaračunava izdavatelj kartice oslobođena je plaćanja PDV-a sukladno čl. 40. Zakona o
PDV-u.
• Kod prodaje roba i usluga naplaćenih kreditnom karticom, u trenutku prodaje evidentira se prihod od
prodane robe ili usluga, a po primitku računa od izdavatelja kartice rashod za zaračunatu proviziju.
• Knjiženje prodaje na kreditne kartice odnosno potraživanja od izdavatelja kartice ovisi o tome
naplaćuje li se karticom gotovinski račun ili račun ispostavljen pravnoj ili fizičkoj osobi koja obavlja
djelatnost.
• Na žiro-račun prodavatelja kartičar će doznačiti naknadu umanjenu za svotu obračunane “provizije”.
• Kada se poduzetnik javlja u ulozi korisnika poslovne kartice kojom podmiruje ulazne račune za
kupljena dobra i usluge, emitentu plaća godišnju naknadu u obliku članarine.
• Kod prodaje dobara i usluga na kreditne kartice − emitent (izdavatelj kreditne kartice) ne
pojavljuje se u ulozi kupca, nego samo u ulozi platitelja.
• Kupci su fizičke i pravne osobe kojima je isporučena roba ili obavljena usluga i kojima je za to
ispostavljen račun. Plaćanje kreditnom karticom samo je jedan od oblika plaćanja i način plaćanje
„karticom“ mora se kao propisani element obvezno istaknuti na računu.
• Kod kartičnog plaćanja prodavatelj ispostavlja kupcu − korisniku kreditne kartice potvrdnicu, tj.
“slip” koji ovaj potpisuje ili umjesto potpisa unosi u POS sustav svoj PIN. Iznimno, kod
beskontaktnih plaćanja PIN se ne unosi.
• Uz slip se kupcu izdaje i račun. Prema tome, slip ne može zamijeniti račun. On je samo dokaz
da je obavljeno plaćanje.
• S motrišta Zakona o fiskalizaciji plaćanje kreditnim karticama smatra se prometom u gotovini

unatoč tome što pritom ne dolazi do izravne predaje gotova novca između sudionika u plaćanju,
nego dolazi do uplate novčanih sredstava s transakcijskog računa izdavatelja kreditne kartice na
transakcijski račun prodavatelja.
• Za naplatu putem kartica potrebno je provesti postupak fiskalizacije izdavanja računa prema čl. 15.
– 19.a. Zakona o fiskalizaciji.
• To znači da se račun naplaćen kreditnom karticom ispostavlja putem elektroničkoga naplatnog

uređaja i obvezno sadržava, osim podataka propisanih posebnim propisima, još i podatke
propisane čl. 9. st. 1. Zakona o fiskalizaciji (vrijeme izdavanja računa, oznaku operatera na
naplatnom uređaju, oznaku plaćanja “kartica”, jedinstveni identifikator računa – JIR i zaštitni kod
izdavatelja računa – ZKI).
• Trgovac treba evidentirati prodaju robe na kreditne kartice kroz elektronički naplatni uređaj
(„elektronička blagajna“) jednako kao i prodaju za gotovinu, ispostavljajući račun kupcu –
korisniku kreditne kartice koji prolazi postupak fiskalizacije.
• Uz račun izdaje se i slip u dva primjerka – kupac potpisuje jedan primjerak i ostavlja ga
prodavatelju a drugi zadržava za sebe. Umjesto potpisa, kupac može odobriti plaćanje unosom
PIN-a.
• Izdani računi predstavljaju porezno knjigovodstvenu dokumentaciju na temelju koje prodavatelj –

obveznik PDV-a evidentira ostvareni promet i obračunava obvezu za PDV. Znači, slip što ga kupac
iznosi iz prodavaonice zajedno s robom ne može u poreznom smislu zamijeniti račun!
• Poslovna kartica, poznata pod imenom Company Card, Business Card ili Corporate Card, glasi na
ime pravne osobe (tvrtke), ali osnovnu karticu emitent “fizički” ne izdaje. Izdaje dodatne poslovne
kartice na kojima je ime i prezime osobe (člana uprave ili zaposlenika) koja ju ima pravo rabiti u
poslovne svrhe. I poslovne kartice mogu biti kreditne i debitne.
• Korisnik poslovne kartice je isključivo pravna osoba, koja poimence ovlašćuje osobe (svoje
zaposlenike) koji se njome mogu koristiti.
• Temeljna svrha poslovne kartice jest pojednostavniti plaćanje računa za kupljena dobra i usluge
koje poduzetnik koristi u poslovne svrhe.
• Stoga bi se njezina uporaba trebala ograničiti prvenstveno na izdatke koji su u vezi s

poduzetničkom djelatnosti korisnika kreditne kartice, nastojeći da ovlašteni zaposlenici ili vlasnici
tvrtke ne plaćaju njome račune koji se odnose na njihovu krajnju osobnu potrošnju.
• Prednosti za prodavatelja koje proizlaze iz prihvaćanja poslovnih kartica jesu sljedeće:
-prodaja se obavlja brže i sigurnije jer više nije potrebno prikupljati podatke o bonitetu kupca niti od
njega zahtijevati da na ime buduće isporuke prvo uplati predujam, što nije nimalo jednostavna
procedura glede izdavanja računa za predujam i obračuna PDV-a, a potom izdavanja računa za
redovitu isporuku.
- nije potrebno od kupca tražiti neki instrument osiguranja plaćanja jer postoji osigurana naplata od
samog izdavatelja kreditne kartice.
• Postupak prodaje na poslovnu karticu gotovo je istovjetan prodaji na potrošačke (osobne) kreditne
kartice, samo što se u ulozi kupca javlja poslovni subjekt koji je korisnik kreditne kartice.
Izvor: Đ. Jurić: Računovodstvo poslovanja kreditnom karticom, RRiF, br. 11/19,str 15-23
Zadužnica
Zadužnica - instrument osiguranja plaćanja
• Zadužnica je jedan od načina osiguranja naplate potraživanja u obliku suglasnosti dužnika za

dobrovoljnu ovrhu koja bi se provela nad sredstvima na njegovom računu ili svim njegovim
računima i prenijela na račun vjerovnika u slučaju da on ne podmiri svoju obvezu prema
vjerovniku.
• Zadužnica je pisana izjava o zapljeni računa na kojoj javni bilježnik ovjerava dužnikov potpis i
ima učinak pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi kojom se plijeni novac po računu i prenosi na
račun ovrhovoditelja radi naplate potraživanja.
Zadužnica
• U praksi razlikujemo:
• običnu zadužnicu,
• bjanko zadužnicu.
Obična zadužnica sadržava sljedeće elemente:

• suglasnost dužnika za zapljenu računa radi naplate,
• upisan iznos duga koji navodi dužnik,
• broj žiro-računa dužnika ili svih njegovih računa,
• ime vjerovnika kojem će se prenijeti novčana sredstva,
• potpis dužnika,
• ovjeru javnog bilježnika.
Zadužnica
• Da bi obična ili bjanko zadužnica bila valjana nije dovoljna ovjera potpisa dužnika, već se
zahtjeva solemnizacija zadužnice.
• Solemnizacija je potvrda privatnih isprava kojom ona postaje javna (Zakon o javnom bilježništvu).
• Razlika između obične i bjanko zadužnice

- Na običnoj zadužnici, uz suglasnost za zapljenu računa radi naplate tražbine, dužnik treba sam
upisati svotu duga u trenutku izdavanja zadužnice. Na bjanko zadužnici vjerovnik naknadno upisuje
svotu tražbine, a naknadno se može i upisati ime vjerovnika.
- Primljenu bjanko zadužnicu na kojoj nije upisana dužna svota, vjerovnik ne može evidentirati u
izvanbilančnim zapisima, već ostale podatke može evidentirati u operativnoj evidenciji (npr. Knjiži
primljenih bjanko zadužnica).
Knjiženje obične zadužnice
1. Prodavatelj je ispostavio račun
kupcu na iznos od 162.500,00 kn 120 Potraživanja od kupca 760 Prihod od prodaje robe
za isporučenu robu. (1) 162.500,00 162.500,00 (2) 130.000,00 (1)
Kupac je u svrhu osiguranja
plaćanja predao običnu zadužnicu
na svotu od 162.500,00 kn.
240012 Obveze za PDV 9922 Primljene zadužnice
32.500,00 (1) (1) 162.500,00 162.500,00 (2)

2. Istekom ugovorenog dospijeća
plaćanja kupac nije podmirio dug,
pa vjerovnik na temelju zadužnice
pokreće postupak ovrhe nad 9972 Obveze za primljene zadužnice 1000 Transakcijski račun
novčanim sredstvima kupca.
(2) 162.500,00 162.500,00 (1) (2) 162.500,00

p15 Kratkorocna Potrazivanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

p15 Kratkorocna Potrazivanja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

p15 Kratkorocna Potrazivanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Potraživanja i predujmovi

Program osposobljavanja za poslove knjigovođe

• Opća pravila vezana za potraživanja:

 Poduzetnik će prestati priznavati potraživanja u bilanci kad:

• Sukladno GFI Bilanca potrebno je zasebno iskazati sljedeće pozicije:

• Tako dugo dok kupac nije podmirio protuvrijednost fakture on je dužnik.

• Isto tako, na zasebnim kontima pratiti potraživanja s domaćim kupcima i potraživanja s

• Potraživanja od kupaca evidentiraju se u analitičkom knjigovodstvu kupaca (saldakonti kupaca), te

• U analitičkom knjigovodstvu ustrojavaju se analitičke evidencije kupaca u zemlji i u inozemstvu.

• Svrha analitičkih evidencija je osigurati podatke za potrebe različitih oblika izvještavanja

• Knjigovodstvene isprave za knjiženje, tj. unos podataka u analitičkom knjigovodstvu kupaca

D Analitički račun kupca (npr. POU Petar Zrinski)

• Potraživanja od kupaca knjiže se na temelju ispostavljenih (izlaznih) računa.

• U iznosu potraživanja od kupaca sadržani su:

• Iznos ukupnog potraživanja knjiži se na pripadajućem analitičkom kontu potraživanja od kupaca.

• Poduzetnici koji su u sustavu PDV-a izdane račune evidentiraju u knjizi IRA.

• Poduzetnik nije u sustavu PDV-a

120 Potraživanja od kupaca 750 Prihod od prodaje

(1) 6.000,00 6.000,00 (1)

• Poduzetnik u sustavu PDV-a

120 Potraživanja od kupaca 750 Prihod od prodaje 240 Obveza za PDV

(1) 6.000,00 4.800,00 (1) 1.200,00 (1)

• Prije sastavljanja godišnjih financijskih izvješća u analitičkom knjigovodstvu kupaca provode se

• Usklađivanje analitičke evidencije kupaca sa glavnom knjigom obavlja se usporedbom iskaza

• Usklađivanje sa stvarnim stanjem na dan 31.12. obavljaju popisne komisije na način da za

• S aspekta realnosti financijskih izvještaja, važno je procijeniti sigurnost naplate potraživanja od

• Za svako potraživanje od kupca, za koje odgovorna osoba poduzetnika procijeni da je naplata

a) značajne financijske teškoće dužnika,

b) nepoštivanje ugovora, poput nepodmirenja obveza ili zakašnjenja plaćanja, ili

• Podloga za knjiženje vrijednosnog usklađenja ili otpisa  odluka Uprave

• Tečajne razlike u odnosima s kupcima iz inozemstva nastaju:

• Dani predujmovi za nabavu zaliha materijala, trgovačke robe, predujmovi za ulaganja u

1. Uplaćeni predujam evidentira se kao isplata sa žiro-računa i potraživanje na kontu 125.

Primjer. 1000 Novac na žiro računu

1. uplaćeni predujam (1) 6.000,00 1.200,00 (2)

(3) 1.200,00 (3) 4.800,00

• Plaćanje kreditnim karticama jedan je od čestih načina plaćanja računa.

• Sudionici u kartičnom poslovanju su:

• Prema korisnicima, kreditne kartice dijele se na potrošačke (osobne) i poslovne (komercijalne).

• Poslovnim karticama (company; bussines cards) koriste se poduzetnici i njihovi zaposlenici

• Razlikuju se dvije vrste kreditnih kartica dostupnih na tržištu.

• Na žiro-račun prodavatelja kartičar će doznačiti naknadu umanjenu za svotu obračunane “provizije”.

• S motrišta Zakona o fiskalizaciji plaćanje kreditnim karticama smatra se prometom u gotovini

• To znači da se račun naplaćen kreditnom karticom ispostavlja putem elektroničkoga naplatnog

• Izdani računi predstavljaju porezno knjigovodstvenu dokumentaciju na temelju koje prodavatelj –

• Stoga bi se njezina uporaba trebala ograničiti prvenstveno na izdatke koji su u vezi s

• Prednosti za prodavatelja koje proizlaze iz prihvaćanja poslovnih kartica jesu sljedeće:

Zadužnica - instrument osiguranja plaćanja

• Zadužnica je jedan od načina osiguranja naplate potraživanja u obliku suglasnosti dužnika za

Obična zadužnica sadržava sljedeće elemente:

• Razlika između obične i bjanko zadužnice

32.500,00 (1) (1) 162.500,00 162.500,00 (2)

You might also like