Mokraćni sustav

• Bubrezi kao središnji organi mokraćnog sustava svakodnevno kroz

proces koji se tove glomerularna filtracija stvore oko 180 litara
glomerularnog filtrata iz krvi te tako omogućavaju toksinima i
produktima metabolizma da napuste tijelo preko mokraće
• Budući da se paralelno odvije proces reapsorpcije kojima se ipak
zadržavaju potrebni i korisni metaboliti, konačno orgnizam izlučuje
prosječno oko 1,5 l mokraće
• Pojednostavljeno, funkcija mokraćnog sustava slična je funkciji sustava
za pročišćivanje vode, izlučivanje štetnih tvari te zadržavanje korisnih
tvari u točno određeno vrijeme
• Ovu kompleksnu kemijsku ravnotežu bubrezi održavaju tako što:
• Reguliraju ukupni volumen vode u organizmu i apsolutnu koncentraciju otopljenih tvari u
krvi(osmolarnost)
• reguliraju koncentraciju otopljenih iona
• Osiguravaju acidobaznu ravnotežu
• Izlučuju otpadne produkte metabolizma
• Proizvode eritropoetin i renin, spojeve koji reguliraju proizvodnju crvenih krvnih stanica i sudjeluju u
regulaciji krvnog tlaka
• Sudjeluju u metaboličkoj pretvorbi vitamina D u njegov aktivni oblik
• Sustav mokraćnih organa sastoji se od 2 dijela
• Prvi dio čine organi koji izlučuju mokraću, a to su lijevi i desni bubreg(ren)
• Drugi dio čine organi koji mokraću izlučuju iz tijela, a njih čine bubrežne čaške(calices renales),
bubrežna vreća(pelvis renalis), mokraćovodi(ureter), mokraćni mjehur(vesica urinaria) te mokraćna
cijev(urethra)
Bubreg (ren)
• Položaj i vanjska anatomija:
• Bubreg je parni žlijezdani organ smješten u retroperitonealnom prostoru te njegov vanjski oblik podsjeća na
zrno graha
• Bubrezi su smješteni u razini od 12. prsnog do 3. slabinskog kralješka(Th12 – L3)te su djelomično zaštićeni
donjim dijelom prsnog koša
• Desni je bubreg zbog veličine jetre položen nešto niže od lijevog
• Dimenzije bubrega iznose otprilike 11 cm dužine, 6 cm širine te 3 cm debljine, a u odrasle zdrave osobe
imaju masu otprilike od 150 do 200 grama
• Na bubregu razlikujemo gornji i donji pol(extremitas superior i extremitas inferior), prednju izbočenu
stranu(facies anterior) te stražnju revnu stranu(facies posterior)
• Također, na bubregu imamo dva ruba, lateralni, konveksni(margo lateralis) te medijalni, konkavni(margo
medialis)
• Hilus bubrega smješten je na medijalnom rubu bubrega i vodi u šupljinu bubrega, sinus renalis
• Na gornjem polu svakog bubrega smještena je jedna nadbubrežna žlijezda(glandula suprarenalis) koja
pripada endokrinom sustavu
• Svaki bubreg obavijen je trima vezivnim čahurama
• Prva vezivna čahura jest capsula fibrosa renalis
• Oko nje se nalazi sloj masnog tkiva(capsula adiposa), koji održava
bubreg u njegovom anatomskom položaju i štiti ga od udaraca, te
najpovršnija fascia renalis, koja obavija zajedno bubreg i nadbubrežnu
žlijezdu i odvaja ih od ostalih organa
Unutarnja anatomija bubrega
• Sam parenhim bubrega sastoji se od dva sloja, površnog kortikalnog sloja(cortex renalis) i
unutarnjeg medularnog sloja(medulla renalis)
• Medularni sloj grade mnogobrojne bubrežne piramide(pyramides renales)
• Baza svake bubrežne piramide okrenuta je prema periferiji bubrega, dok je vrh izbočen u
šupljinu(sinus renalis) i usmejeren prema bubrežnom hilusu
• Vrh svake piramide naziva se papilla
• Bubrežna piramida s dijelom pripadajuće kortikalne supstancije naziva se dijelom
pripadajuće kortikalne supstancije naziva se bubrežnim režnjem(lobus renalis)
• Bubrežne piramide međusobno odvajaju columnae renales
• Bubrežna vreća(pelvis renalis) čini dio bubrega koji se distalno pretvara u
mokraćovod(ureter)
• Pelvis renalis smješten je u sinusu bubrega, a ureter izlazi kroz hilus i tako napušta bubreg
• Pelvis renalis svakog bubrega nastaje iz brojnih manjih bubrežnih
čaški(calices renales minores) koje okružuju vrh papille renalis, a potom se
spajaju u dvije do tri velike bubrežne čaške (calices renales majores) i
konačno velike čaške prelaze u pelvis renalis
• Putem bubrežnih čaški pelvis renalis skuplja mokraću koja se kontinuirano
izlučuje iz bubrežnih papilla
• Mokraća iz bubrežne vreće ide u mokraćovod te se na kraju odvodi u
mokraćni mjehur, gdje se skuplja
• Stijenke bubrežnih čaški, bubrežne vreće i mokraćovoda građene su od 3
sloja, a glatka mišićna vlakna ritmičkom kontrakcijama kontinuirano
osiguravaju protok mokraće iz bubrega u mokraćni mjehur
• Nefron je osnovna morfološka i funkcionalna jedinica bubrega
• Svaki se bubreg sastoji od preko milijun nefrona, a svaki se nefron sastoji od Malpigijeva bubrežnog
tjelešca(corpuskulum renale) i bubrežnih kanalića(tubuli uriniferi)
• Korpuskul je početni dio nefrona, okruglog je oblika i sastoji se od glomerula i Bowmanovebčahure(capsula
glomerularis)
• Glomerulus predstavlja splet gusto zbijenih kapilara(u obliku klupka) koji povezuje dovodnu(aferentnu) s
odvodnom(eferentnom) arteriolom
• Mjesto ulaska aferentne i izlaska eferentne arteriole naziva se vaskularnim polom glomerula
• Nasuprot neu nalazi se urinarni pol, na kojem se filtrirana krvna plazma (primarna mokraća) odvodi u bubrežne
tubule
• Oko čitavog glomerula nalazi se Bowmanova čahura izgrađena od dva lista
• Vanjski ili parijentalni list čahure obavija bubrežni korpuskul i odvaja ga od okolnog parenhima, a na vaskularnom
polu prelazi u unutrašnji ili visceralni list
• Između njih se nalazi interkapsularni prostor, u kojem se filtrira primarna mokraća(ultrafiltrat krvi)
• Kapilare glomerula fenestriranog su tipa, bez dijafragme i 500 su puta propustljivije od običnih tijelesnih kapilara
• Bubrežni tubul proteže se od urinarnog pola korpuskula do sabirnog tubula
• U njega se ulijeva primarna mokraća iz bubrežnog tjelešca i procesima reapsorpcije i sekrecije
formira se završna mokraća
• Sastoji se od proksimalnog zavijenog tubula, Henleove petlje i distalnog zavijenog tubula
• Iako svi nefroni imaju istu strukturu, dijele se na dvije glavne skupine:
• Kortikalne i jukstamedularne nefrone
• Glomerul kortikalnih nefrona smješten je u vanjskom dijelu kore i ima kratku Henleovu petlju
koja djelomično zalazi u medulu
• Jukstamedularni glomeruli smješteni su dublje u parenhimu kore i imaju dugačke Henleove
petlje, koje prodiru duboko kroz medulu i dostižu gotovo do bubrežnih papila
• Većinu nefrona čine kortikalni nefroni(70 do 80%)
• Tijekom starenja organizma broz funkcionalnih neforna postupno se smanjuje, tako da u 80
godini mnogi ljudi imaju samo 40% početnog broja nefrona
Krvna opskrba bubrega i inervacija
• Bubrezi neprestano filtriraju krv i odstranjuju iz nje mataboličke nusproizvode i toksine, tako da
ne iznenađuje činjenica da imaju izraženu bogatu krvnu opskrbu
• Bubrezi dobivaju krvi iz bubrežnih arterija koje su grane trbušne aorte
• Bubrežne arterije dostavljau bubrezima oko četvrtine krvi od ukupnog srčanog volumena svake
minute
• Bubrežne arterije izlaze pod pravim kutom iz trbušne arterije
• Desna bubrežna arterija duža je od lijeve jer se trbušna aorta iz koje polaze nalazi na lijevoj
strani ispred kralješnice
• Bubrežna se arterija u bubrežnom hilusu dijeli na više interlobularnih arterija(aa.
interlobulares renis) koje prolaze kroz columnae renales
• Kada dosegnu bazu bubrežne piramide dijele se na arteriae arcuate, iz kojih nadalje izlaze
prema kortikalnoj supstanciji arteriae interlobulares
• Interlobularne arterije davu vas afferens koji odlazi u glomerul
• Venski sutav bubrega prati arterijski sustav
• Vensku krv na površini bubrega skupljaju venulae stellatae koje se
nastavljaju u venae interlobulares, ove u venae arcuate, a dalje u
venae interlobuares koje se spajaju u bubrežnu venu(vena renalis)
• Bubrežne vene uljevaju se u venu cavu inferior
• Zbog činjenice da unutarnja šuplja vena leži desno u odnosu na
kralješnicu, lijeva bubrežna vena dvostruko je duža od desne
Mokraćovod(ureter)
• Mokraćovodu su parni cjevasti organi te iz svakog bubrega izlazi jedan
mokraćovod koji odvodi mokraću iz bubrega u mokraćni mjehur, gdje
se mokraća pohranjuje te se na voljno prazni aktom zvanim mokrenje
ili mikcija
• Mokraćovodi su dugački oko 28 do 30 cm, a širina lumena iznosi im
oko 3 mm
• Svaki mokraćovod počinje na razini drugod slabinskog kralješka(L3)
kao nastavak bubrežne vreće te leži na m. psoasu u
retroperitonealnom prostoru
• Distalni dio mokraćovoda prolazi koso kroz stražnju stijenku mokraćnog
mjehura i naziva se pars intramuralis
• Ovakav anatomski smještaj donjeg kraja mokraćovoda dovodi do toga
da se prilikom porasta tlaka u mokraćnom mjehuru automatski zatvori
te time onemogućava obrnuti protok mokraće iz mjehura u bubreg
• Mjesto gdje se mokraćovodi otvaraju u mokraćni mjehur naziva se
ušćem mokraćovoda(ostium ureteris)
• Mokraćovod je građen kao i drugi cjevasti organi te ima tri sloja;
• Unutarnji sloj- sluznica(tunica mukoza)
• Debeli mišićni sloj(tunica muscularis) i površni sloj(tunica adventitia)
Mokraćni mjehur(vesica urinaria)
• Mokraćni je mjehur glatka mišićna vreća koja služi kao privremeno spremište mokraće
• Smješten je na zdjeličnom dnu iza pubične simfize
• Dijelovi su mokraćnog mjehura dno(fundus), vrat(apex), tijelo(corpus) i vrat(cervix)
• Tijelo mokraćnog mjehura nastavlja se prema dolje u vrat, a vrh je usmjeren iznad
simfize, dok se dno nalazi straga
• Kod muškaraca je smješten izeđu simfize i rektuma, a kod žena između simfize
sprijeda i maternice i rodnice straga
• Sluznica mokraćnog mjehura nabrana je na svim mjestima osim u području
trokuta(trigonum vesicae)
• Na vrhovima trokuta sa strana se otvaraju mokraćovodi, a na dnu trokuta izlazi
mokraćna cijev(urethra)
• Stijenka mokraćnog mjehura građena je od 3 sloja, kao i ostali šuplji organi
• Sluznica(tunica mucosa) građen je od prijelaznog epitela
• Srednji, najrazvijeniji sloj, mišićni je sloj(tunica muscularis) koji je građen od glatkih mišićnih niti
raspoređenih u 3 sloja
• Kružne mišićne niti oko uretre čine musculus sphincter vesicae
• Vanjski je sloj tunica adventitia
• Kad je prazan, mokraćni mjehur potpuno kolabira te ima oblik piramide unutar koje su vidljivi brojni
nabori(rugae)
• Nakupljanjem urina mokraćni se mjehur povećava, nabori nestaju i mjehur poprima svoj kruškoliki
oblik
• Umjereno pun mjehur sadržava oko 500 ml mokraće
• Pun mjehur može se naipati iznad simfize
• Maksmalan je kapacitet mokraćnog mjehura kod žena manji i iznosi oko 400 do 500ml mokraće, a kod
muškaraca može imati kpacitet oko 800ml
Mokraćna cijev(urethra)
• Mokraćna cijev tanki je cijevasti mišićni organ koji odvodi mokraću iz
mokraćnog mjehura
• Epitel sluznice mokraćne cijevi u blizini je mokraćnog mjehura
prijelazni, a u blizini vanjskog otvora višeslojni pločasti
• Mokraćna se ciijev znatno razlikuje između muškaraca i žena
• U žena je to kratka cijev(oko 4 cm) koja završava u predvorju vagine
otvorom ostium urethrae externum
• Muška uretra je duga oko 15 do 20 cm i proteže se od ušća u
mokraćnom mjehuru i završava na glasnu penisa
• Mokraćna cijev muškarca prolazi kroz dijelove muških spolnih organa, prostatu i penis te ima
3 dijela:
• Pars prostatica- prolazi kroz prostatu
• Pars membranacea- prolazi kroz urogenitalnu dijafragmu
• Pars spongiosa- prolazi kroz penis
• Mokraćna cijev kod muškaraca ima dvojaku funkciju: provođenje i izlučivanje mokraće te
izbacivanje sjemena
• Na spoju mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi glatki mišići stijenke mokraćnog mjehura
tvore unutarnji zapirač mokraćne cijevi koji nije pod utjecajem volje
• Vanjski zapirač mokraćne cijevi (m. sphincter urethrae externus) okružuje uretru na mjestu
gdje ona prolazi kroz urogenitalnu dijefragmu
• Ovaj se sfinkter sastoji od skeletnih mišića te je pod direktnim utjecajem volje pa na taj naćin
možemo djelomično zadržavati mokraću do mikcije