EUROPSKI SUD PRAVDE Studenti:Osmančaušević Aida

Mešan Amar
ORGANIZACIJA, NADLEŽNOSTI Mentor:
prof.dr.Hajrija Sijerčić-Čolić
I DRUGE SPECIFIČNOSTI

Sarajevo, mart 2020. godine

 UVOD
 Naziv, organizacija i sastav
 Odlučivanje
 Opći sud i Specijalizirani sudovi
 Nadležnost
 Načela
 Osnovne karakteristike postupka pred sudom
 Postupak zbog povrede Ugovora
 Tužba za poništenje
 Tužba zbog propuštanja
 Tužba za naknadu štete
 Prethodni postupak
 Pravni lijekovi
 Analiza predmeta: 148/78 Criminal proceedings against Tullio Ratti,1979
(ECR) 1629
 NAZIV, ORGANIZACIJA I
SASTAV
 Pravosudni organ EU
 Osnovan 1952. godine sa sjedištem u Luxembourg-u
 Čl. 19. Ugovora o Europskoj uniji-Nadležnost da tumači pravo EU-a kako bi se
osigurala njegova ujednačena primjena u svim državama članicama EU-a te da
rješava pravne sporove između nacionalnih vlada i institucija EU-a
 U određenim se okolnostima pojedinci, poduzeća ili organizacije mogu obratiti
Sudu kako bi pokrenuli postupak protiv neke od institucija EU-a ako smatraju da je
povrijedila njihova prava.
 Sud EU posjeduje monopol nad tumačenjem i ukidanjem prava EU .
 NAZIV, ORGANIZACIJA I SASTAV
 Sud se sastoji od po jednog sudije iz svake države članice- 28 sudija i
generalnih advokata
 Uslovi potrebni za preuzimanje uloge sudije i generalnog advokata
 Imenuju ih vlade država članica uz prethodno konsultovanje sa odborom za
imenjovanje sudija i generalnih advokata
 Mandat 6 godina (svake 3 godine djelimične promjene) sa mogućnošću
ponovnog imenovanja
 Predsjednik, potpredsjednik i sekretar suda
 NAZIV, ORGANIZACIJA I SASTAV

 Sudci i generalni advokati uživaju imunitet od sudskih postupaka

 Uslovi koji moraju biti ispunjeni:
•prije preuzimanja dužnosti prisežu na neovisnost,
nepristranost i čuvanje tajnosti

•ne smiju obnašati nikakvu političku ili upravnu funkciju niti

se baviti bilo kakvom drugom djelatnošću,

•obvezuju se da će ispunjavati obveze koje proizlaze iz

njihovih dužnosti.
 ODLUČIVANJE
 Sud može zasjedati u sudskim vijećima, u velikom vijeću ili u punom
sazivu(čl.251 UFEU).
 Sud u pravilu zasjeda u sudskim vijećima koja se mogu sastojati od 3 ili
5 sudija
 U velikom vijeću od 13 sudija samo ukoiliko zahtjeva država članica ili
organ Unije koji učestvuju u postupku.
 U punom sazivu Sud zasjeda samo izuzetno u Statutom predviđenim
slučajevima.
 OPĆI SUD
 Osnovan odlukom Savjeta 1988.godine pod nazivom Sud prve instance kako bi rasteretio Sud pred kojim se
gomilao sve veći broj predmeta
 Nije samostalni organ, nego pravosudno tijelo unutar organa Suda EU kao cjeline
 Sastoji se od najmanje jednog sudije iz svake države članice
 Uslovi za imenovanje sudije, mandat
 Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđeno je da je Opći sud nadležan za vođenje
prvostupanjskih postupaka:
 postupci za poništenje akata institucija, tijela, ureda ili agencija EU-a ili postupci zbog propuštanja
djelovanja koje pojedinci ili pravne osobe pokreću protiv institucija (članovi263. i 265. UFEU-a),
 postupci koje država članica pokreće protiv Komisije,
 postupci za naknadu štete koju su nanijeli institucije, tijela, uredi ili agencije EU-a ili njihovo osoblje (član
268. UFEU-a),
 sporovi o ugovorima sklopljenima od strane Unije ili u njezino ime u kojima se nadležnost izričito
dodjeljuje Općem sudu (član 272. UFEU-a),
 postupci koji se odnose na intelektualno vlasništvo i koji se pokreću protiv Ureda Europske unije za
intelektualno vlasništvo odnosno protiv Ureda Zajednice za biljne sorte,
 sporovi između Unije i njezinih službenika, uključujući sporove između svih institucija i svih tijela, ureda
ili agencija, s jedne strane, i njihovih službenika s druge strane,
 postupci protiv odluka Europske agencije za kemikalije.
 SPECIJALIZOVANI SUDOVI
 Europski parlament i Savjet prema čl 257.UEFU, putem redovnog
zakonodavnog postupka mogu osnivati specijalizovane sudove koji se
pridružuju Općem sudu, a nadležni su za odlučivanje u prvoj instanci o tužbama
koje se odnose na posebna područja
 Osnivanje ovih sudova predstavlja budući razvoj pravosudnog sistema EU.
 NADLEŽNOST
 Sud je nadležan za sve sporove, za koje ne postoji nadležnost
specijalizovanih sudova ili općeg suda, te u dodatnim slučajevima kada to
predviđa Statut EU.Njegova nadležnost u prvoj instanci obuhvata sve
sporove između država članica i organa EU u okviru:
Tužbi za poništenje

Tužbi zbog propuštanja

Tužbi zbog povrede Ugovora

Sporova između država članica na temelju arbitražnog

sporazuma
Tužbi država članica zbog vanugovorne odgovornosti EU za
štetu
Zahtjeva za odgodu primjene osporavanog akta EU, za donošenje
privremenih mjera te za odgodu izvršenja akta kojim se nameće novčana
obaveza
 NADLEŽNOST

 Nadležnost u posebnim slučajevima u prvoj instanci postoji:

 -postupak prethodnog odlučivanja
 -akcesorni prigovor nezakonitosti
 -postupak vještačenja o međunarodnim sporazumima
 U drugoj instanci, Sud je nadležan za pravne lijekove podnesene na odluke
Općeg suda
 Sud iznimno odlučuje u tećoj instanci kada preispituje odluku Općeg suda
donesenu u drugoj instanci o žalbi na odluku specijalizovanog suda samo
ako postoji ozbiljna opasnost od ugrožavanja ili koherenstnosti prava EU.
 Odlučuje samo unutar područja primjene prava EU i principijelno nije
nadležan za zaštitu subjektivnih prava građana EU.
 Kreativna uloga suda-“motor integracije“
 OPĆA PRAVNA NAČELA
 Sud se nije zadržavao na tumačenju pisanog prava EU, nego na razvijanju
postojećeg, ali i stvarajući novo Pravo EU,Općim pravnim načelima
utemeljenim na praski Suda zasnovano je pravo EU kao zasebna cjelina i
dodjeljenje su mu mnoge karakteristike u svrhu povećanja njegove praktične
djelotvornosti i veće zaštite subjektivnih prava.
 Načela: lojalnosti, funkcionalnog jednistva, zabrane diskriminacije,non
liquet,samostalnosti, nadređenosti,neposrednog dejstva, effet utile,državne
odgovornosti za štetu, legaliteta,pravne sigurnosti,savjesnosti i poštenja,prava
na saslušanje.
 OSNOVNE KARAKTERISTIKE
POSTUPAKA PRED SUDOM

 Postupke pred sudom karakterišu načela javnosti,

neposrednog i pismenog postupka, načelo prava na fer
postupak
 Zavisno od postupka, kao aktivno i pasivno legitimisani
mogu se pojaviti kako organi i tijela EU, tako i druge države
članice, pravna i fizička lica.
 Statut suda omogućava umiješanje u postupak, pri čemu se
umješači dijele na privilegovane(države članice i organi EU) i
neprivilegovane(fizička i pravna lica, te druga tijela EU) koja
moraju da imaju pravni interes.
 Interni radni jezik suda -francuski
 OSNOVNE KARAKTERISTIKE
POSTUPAKA PRED SUDOM

 Postupci pred sudom se u pravilu dijele na pismeni i usmeni postupak

 Postupak počine podizanjem tužbe, odnosno u slučaju postupka o prethodnom
odlučivanju, podnošenjem zahtjeva.
 Replika/duplika
 Usmeni postupak se sastoji od čitanja izvještaja od sudije izvjestioca, saslušanja
zastupnika, odnosno advokata, te čitanja rezimea mišljenja generalnog advokata kojim se
zatvara usmeni postupak uz dodatnu mogućnost saslušanja svjedoka i vještaka.
 Obično jedno ročište se održava
 Cjelokupan postupak vijećanja sudija u postupku je tajan
 Sud ima mogućnost da odluči u vidu presude ili rješenja.
 Odluke suda postaju pravosnažne dostavljanjem.
 Izvršenje odluka se vrši prema pravilima građanskog procesnog prava država članica , te
izvršenje provode organi istih.
 Neizvršenje odluka od strane države članice predstavlja povredu Ugovora za koju sud EU
može državi članici odrediti novčanu kaznu
 POSTUPAK ZBOG POVREDE
UGOVORA

 Komisija ili države članice imaju pravo da prijave ponašanje neke države
članice za koje smatraju da nije u skladu sa Pravom EU, te da odlukom suda
natjeraju da svoje ponašanje usklade.
 2 faze:
administrativna sudska
 Administativna faza započinje neformalnim dijelom u kojem Komisija nastoji
istražiti činjenično stanje i istovremeno u pregovorima sa državom članicom
doći do rješenja.
 Sudska faza započinje podizanjem tužbe pred Sudom bilo od strane Komisije
bilo od strane države članice.
 Sud odlučuje u deklaratornoj presudi, država članica je tada dužna da ukine ili
izmijeni protivpravni akt, te da otkloni eventualne posljedice
 Presuda vrijedi za budućnost ex nunc.
 TUŽBA ZA PONIŠTENJE
 Osnovna funkcija-preispitivanje zakonitosti obavezujućih pravnih akata EU.
 Tužbom za poništenje nadzire se rad EU i to ne samo od strane država članica, nego i od
strane samih organa EU, te u ograničenom omjeru i od strane fizičkih i pravnim lica
 Konstitutivna tužba kojom se zahtjeva izmjena postojećeg pravnog stanja
 Prema čl.263 UFEU- države članice, Parlament, Savjet i Komisija za pokretanje ne moraju
imati nikakav pravni interes, te u tom slučaju tužba ima svrhu apstraktne kontrole
zakonitosti sekunradnog prava EU. Finansijski sud i Komitet regija mogu podnijeti tužbu
ako služi zaštiti njihovih prava, dok fizička i pravna lica podnose samo ih se pravni akt koji
žele poništiti tiče neposredno i individualno.
 Razlozi za poništenje su taksativno nabrojani:
Nenadležnost donosioca
akta povreda bitnih pravila postupka
povreda Ugovora ili drugih izvora prava EU i zloupoteba
diskrecionij ovlasti.
 Presuda u pravilu djeluje ex tunc, akt se smatra nepostojećim od samog početka njegovog
pravnog dejstva.
TUŽBA ZBOG PROPUŠTANJA

 Omogućava pravnu zaštitu u slučajevima kada su organi, ustanove ili druga

tijela prema Ugovorima ili drugim pravnim aktima bili obavezni da djeuluju,ali
su protivno tim propisima propustili da to učine.
 Tužba je deklaratorna
 Aktivno legitimistani su države članice i organi EU, svako fizičko i pravno lice,
dok su pasivno legitimisani parlament, Komisija, Europski savjet, Savjet, ECB
kao i ustanove i ostala tijela EU.
 Nužno provesti administrativni postupak
 Treba putem poziva na djelovanje, organ ili druga tijela EU da bude upoznat sa
činjenicom da njegovo ponašanje smatra protivpravnim te da dobije priliku da
se izjasni i riješi se vansudski
 Potrebno utvrditi predmet spora koji se ne može u kasnijoj tužbi proširiti niti u
pravnom niti u činjeničnom pogledu
 Ukoliko sud donese presudu ona je deklaratornog kraktera.
 TUŽBA ZA NAKNADU ŠTETE

 Osigurava svakom licu pravo da zahtjeva naknadu štete koju je izazvala EU ili njeni
službenici prilikom obavljanja svojih dužnosti.
 U okviru uslova dopuštenosti tužbe, Sud ispituje samo da li je dovoljno opisana vrsta i
obim štete, te uzročno-posljedična veza između štetne radnje organa EU i nastale štete.
 Aktivno legitimisana su sva fizička i pravna lica kojima je nastala šteta, neovisno o
njihovom državljanstvu, odnosno pripadnosti
 Pasivno legitimisan je EU, zatupana od strane organa kome se pripisuje djelovanje koje je
uzrokovalo odgovornost za štetu.
 Stvarnu nadležnost za tužbe fizičkih i pravnih lica ima Opći sud, dok bi za tužbe država
članica bio nadležan Sud.
 Rok za podnošenje tužbe nije regulisan UFEU
 Prema Statutu Suda EU pravo na naknadu zastrajeva 5 godina od nastupanja događaja na
kojem se zasniva zahtjev za naknadu
 Ukoliko je zahtjev tužioca osnovan, Sud donosi deklaratornu ili kondemnatronu presudu
ovisno od toga da li je tužilac zahtjevao utvrđivanje postojanja štete ili (i dodatno) osudu
EU na plaćanje,
 PRETHODNI POSTUPAK
 Postupak koji pred Sudom pokreće nacionalni sud pred kojim se neko pitanje
europskoga prava pojavi kao relevantno za odlučivanje u predmetu
 Prema članu 267. UFEU, Europski sud je nadležan odlučivati o prethodnim pitanjima
koja se tiču:
•valjanosti i tumačenja
•tumačenja Ugovora akata institucija, tijela,
ureda ili agencija Unije

 Aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva imaju samo sudovi država članica, a ne i

upravni organi ili sudovi trećih država
 Kriteriji
 PRETHODNI POSTUPAK

 Sud je utvrdio i određene izuzetke od obaveze postavljanja prethodog pitanja i to

ukoliko:
 1) postavljeno pitanje nije od važnosti za presudu
 2) je Sud na jednako pitanje već dao odgovor u sličnom slučaju
 3) je ispravna primjena prava Eu toliko očigledna da ne ostavlja prostora za
razumnu
sumnju u pogledu načina na koji bi se postavljeno pr+itanje trebalo riješiti.

 Prethodna odluka Suda može biti donesena u obliku obrazloženog rješenja ili presude
 .Sud odlučuje s obrazloženim rješenjem ukoliko postavljeno pitanje se podudara s
pitanjem na koje je već ranije odgovoreno ili na koje odgovor jasno proizlazi iz ranije
sudske prakse.
 Sve presude i rješenja Suda imaju dejstvo ex tunc.
 Nacionalni sudovi moraju primjenjivati tumačenje Suda Eu i na odnose koji su nastali
prije upućivanja zahtjeva ukoliko su ti odnosi nastali nakon stupanja na snagu
tumačenog akta EU.
 PRAVNI LIJEKOVI
 Protiv odluka Općeg suda predviđena je žalba Sudu koju može podnijeti
svaka strana čiji zahtjevi nisu ili su djelimično usvojeni u postupku prve
instance.
 Države članice i organi EU imaju pravo žalbe na osnovu svoje nadzorne
funkcije neovisno o tome da li su bili stranke.
 Žalba se može podijeti samo protiv odluka kojima se končava postupak.
 Rok za podnošenje žalbe iznosi 2 mjeseca od dana dostavljanja odluke.
 Podnošenje žalbe sprječava pravosnažnost presude i ima devolutivno
dejstvo.
 EUROPSKI SUD PRAVDE VS.
EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA
 Europski sud pravde najviša sudska instanca
u Europskoj uniji sa sjedištem u
Luxembourgu
 država koje su ratificirale Konvenciju za
Sud EU štiti sve članice EU i njihove
građane
 Europski sud pravde očituje se u rješavanju
predmeta paralelno sa nacionalnim sudovima
te o odluci suda često ovisi i krajnji ishod i
ostvarenje subjektivnih prava pred
nacionalnim sudovima.
 Sud EU tumači odredbe Osnivačkih ugovora
i cjelokupno pravo EU i osigurava
uniformnost tumačenja i primjene tog prava
u svim državama članicama
 Zajamčena prava Poveljom osnovnih prava
EU
 ESLJP uopće nije sud EU već sud
međunarodne organizacije Vijeća Europe.
 ESLJP se proteže na gotovo dvostruki broj
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
 Nadležnost ESLJP je supsidijarna što znači
da odlučuje o postupcima gdje su strankama
prethodno povrijeđena prava, a iscrpile su
sve mogućnosti pred domaćim sudovima,
što uključuje sve instance sudova i pravne
lijekove domaćeg zakonodavstva
 ESLJP zadužen za provedbu EKLJP, zaštitu
ljudskih prava, jačanje demokracije i
funkcionisanje pravne države.
 Konvencija za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda
 ANALIZA PREDMETA: 148/78 Criminal proceedings against
Tullio Ratti,1979 (ECR) 1629

 U ovom predmetu se radi o zahtjevu Sudu za prethodno mišljenje

na temelju člana 177. Ugovora o EEZ-u upućen od nadležnog suda
u Milanu u krivičnom postupku protivTullija Rattija, s prebivalištem
u Milanu o tumačenju dviju direktiva Vijeća o usklađivanju zakona,
propisa i upravnih odredbi država članica i to Direktive 73/173/EEZ
od 4.06. 1973. godine koja se odnosi na klasifikaciju, pakiranje i
označavanje opasnih pripravaka (otapala) (Službeni list br. L 189,
str. 7), a druga pod brojem 77/728/EEZ od 7. 1.1977. godine koja se
odnosi na klasifikaciju, pakiranje i označavanje boja, lakova,
tiskarske tinte, ljepila i sličnih proizvoda.
 Pitanja koja je nacionalni sud Italije postavio Europskom sudu
pravde u kontekstu krivičnog postupka protiv odgovorne osobe
(Rattija) jednog poduzeća koje proizvodi otapala i lakove kojoj je
stavljeno na teret da je povrijedila određene odredbe talijanskog
Zakona br. 245 od 5.03.1963.godine (Službeni list [Gazetta ufficiale]
od 21.03. 1963., str. 1451) koje od proizvođača proizvoda koji sadrže
benzen, toluen i ksilen zahtijeva da na ambalažu tih proizvoda stave
oznaku na kojoj se navodi ne samo činjenica da su te tvari prisutne,
već i njihov ukupni postotak.
 Ugradnjom odredbi ove direktive u talijanski unutarnji pravni
poredak ima za posljedicu također ukidanje odredbi talijanskog
zakona čija se povreda tuženom stavlja na teret. Ono što ćemo
vidjeti kroz analizu ovog predmeta jeste upravo pitanje koje
nacionalnoni sud u Italiji, kao prethodno, postavlja Europskom
sudu pravde kako bi mogao donijeti odluku o tome mogu li se
kazne propisane talijanskim Zakonom br. 245 za povredu njegovih
odredbi primijeniti u ovom slučaju budući da je optuženi u jednom
slučaju postupio u skladu s odredbama Direktive br. 73/173
(otapala), koje talijanska vlada nije ugradila u svoj unutarnji pravni
poredak, a u drugom slučaju s odredbama Direktive br. 77/728
(lakovi) koje države članice moraju provesti do 09.11.1979. godine.
 Države su članice bile dužne provesti Direktivu br. 73/173, u skladu
s njenim članom 11. u roku od 18 mjeseci. Predviđeni rok je istekao
08.12.1974.godine, a do trenutka kad su se desili događaji
relevantni za ovaj predmet, odredbe direktive nisu bile provedene
unutar talijanskog pravnog poretka.

 Prvo pitanje koje je nacionalni sud uputio Europskom sudu pravde

odnosi se na to da li je Direktiva Vijeća br. 73/173/EEZ od
04.06.1973.godine, a posebno njen član 8., izravno primjenjivi
propis koji za pojedince osniva subjektivna prava koja nacionalni
sudovi moraju štititi?
 „Država članica koja u propisanom roku nije donijela
provedbenu mjeru propisanu direktivom ne može se braniti
protiv pojedinaca pozivajući se na vlastiti propust da izvrši
obaveze koje proizlaze iz direktive.“
 Iz navedenog možemo zaključiti da odgovor na prvo pitanje
mora biti da nakon proteka roka utvrđenog za provedbu
određene direktive, država članica ne može na osobu koja je
postupila prema zahtjevima iz te direktive primijeniti svoje
unutarnje pravo koje još nije uskladila s direktivom, čak i ako
ono predviđa krivične sankcije.
 U drugom pitanju nacionalni sud postavlja pitanje može li, prilikom
ugradnje odredbi direktive o otapalima u svoj unutarnji pravni
poredak, država kojoj je ona upućena propisati “obveze i
ograničenja koja su određenija i iscrpnija, odnosno u svakom slučaju
različita od onih utvrđenih direktivom” ?
 Direktive 73/173 propisuje da se u promet mogu staviti samo ona otapala koja
su u skladu sa istom, te da države članice nemaju pravo, paralelno s pravilima
utvrđenim navedenom direktivom za uvoz, za domaće tržište zadržati drugačija
pravila. Ono što možemo zaključiti na osnovu navedenog jeste da kada je riječ o
klasifikaciji, pakiranju i označavanju otapala, država članica ne može u svoje
nacionalno zakonodavstvo uvesti uslove koji su restriktivniji od onih utvrđenih
direktivom o kojoj je riječ, odnosno koji su čak iscrpniji ili u svakom slučaju
drugačiji.
 U trećem pitanju nacionalni sud zahtijeva od Europskog suda pravde
odgovor na to da li nacionalne odredbe koje se bez razlike primjenjuju
na svu robu stavljenu u promet na domaćem tržištu predstavljaju njen
predstavljaju prepreku, zabranu ili ograničenje za promet tom robom i
njeno slobodno kretanje, čak i ako su te odredbe donesene s ciljem da
se osigura veća zaštita fizičke sigurnosti korisnika proizvoda o kojima je
riječ?”
 Direktivom br. 73/173 predviđeno je da, kada određena država članica utvrdi da
određena opasna tvar, iako zadovoljava zahtjeve iz te direktive, unatoč tome
predstavlja opasnost za zdravlje i sigurnost, ona može primijeniti, privremeno i
podložno nadzoru Komisije, zaštitnu mjeru predviđenu članom 9. u skladu s
postupkom utvrđenim tim članom.
 Iz ovoga možemo zaključiti da su nacionalne odredbe koje izlaze iz okvira onoga što
je utvrđeno Direktivom br. 73/173 u skladu s pravom Zajednice isključivo ako su
donesene u skladu s postupkom i formalnostima propisanim članom 9. predmetne
Direktive
 Što se tiče Direktive broj Vijeća br. 77/728/ EEZ od 07.11.1977.godine, koja je
također predmet ovog slučaja, u četvrtom pitanju nacionalni sud pita da li je
neposredno i izravno primjenjiva u pogledu obaveza prema kojima se države
članice od datuma notifikacije te direktive moraju suzdržati od djelovanja u
slučaju kad je određena osoba, vodeći se opravdanim očekivanjem, postupila u
skladu s odredbama te direktive prije proteka roka u kojemu se država članica
mora uskladiti s navedenom direktivom.
 Možemo izvesti zaključak da Direktiva br. 77/728, ne može u odnosu ni na jednog
pojedinca koji je postupio u skladu s odredbama te direktive prije proteka roka za
prilagodbu propisanog za državu članicu proizvesti nikakav učinak koji bi bio
takav da ga nacionalni sudovi mogu uzeti u obzir.
Europski sud pravde je u ovom predmetu
ispravno postupio donijevši slijedeću
odluku:
 Nakon proteka roka utvrđenog za provedbu određene
direktive država članica ne može na osobu koja je postupila
prema zahtjevima iz te direktive primijeniti svoje unutarnje
pravo ako ga još nije uskladila s direktivom, čak i ako ono
predviđa krivične sankcije.
 Iz sistema što ga je uvela Direktiva br. 73/173 proizilazi da, kad
država članica ne može u svoje nacionalno zakonodavstvo
uvesti uslove koji su restriktivniji od onih utvrđenih direktivom
o kojoj je riječ, odnosno koji su čak iscrpniji ili u svakom slučaju
drukčiji, te da se ta zabrana nametanja nepropisanih
ograničenja primjenjuje kako na izravno stavljanje proizvoda u
promet na domaćem tržištu, tako i na uvezene proizvode.
 Direktiva br. 73/173 mora se tumačiti na način da nacionalne
odredbe ne smiju propisivati da se na ambalaži mora nalaziti izjava
o prisutnosti sastojaka proizvoda o kojima je riječ izvan okvira
onoga što je utvrđeno tom direktivom.

 Nacionalne odredbe koje izlaze iz okvira onoga što je utvrđeno

Direktivom br. 73/173 u skladu su s pravom Zajednice isključivo ako
su donesene u skladu s postupkom i formalnostima propisanim
članom 9. te Direktive.

 Direktiva br. 77/728 Vijeća Europskih zajednica od

07.11.1977.godine, ne može proizvesti nikakav učinak koji bi bio
takav da ga nacionalni sudovi mogu uzeti u obzir prije isteka roka
za prilagodbu koji je propisan za državu članicu.
 Presuda u predmetu Ratti je veom
važna zbog toga što je u njoj Europski
sud pojasnio da direktive mogu imati
izravni učinak po isteku
implementacijskog roka. Sud je takvu
odluku obrazložio „načelom
estoppel“ prema kojem se niko, pa ni
država, ne može pozvati na svoj
vlastiti propust sebi u korist.
HVALA NA PAŽNJI! 