ETIKA

1. RAZGRANIČENJE POJMA MORAL I ETIKA

2. POJMOVI VEZANA ZA RAZLIČITA
PONAŠANJA (moralno, amoralno, imoralno,
nemoralno)
3. PODJELA ETIKE
a) NORMATIVNA (etika vrlina, deontološka etika,
teleološka etika)
b) PRIMIJENJENA (bioetika)
c) DESKRIPTIVNA (hermeneutička i metaetika)
4. AUTONOMIJA I HETERONOMIJA MORALA
1. RAZGRANIČENJE POJMOVA MORAL I ETIKA
ETIKA je filozofska disciplina koja se bavi podrijetlom,
motivima, normama i svrhom moralnog djelovanja i
prosuđivanja
MORAL je skup normi koje reguliraju međuljudske
odnose

MORAL ETIKA
ŠTO je ispravno ZAŠTO je nešto
ispravno

PRAKTIČNO orijentiran TEORETSKI

orijentirana
2. PONAŠANJA možemo razvrstati u sljedeće
kategorije:
a) MORALNO – dobro djelovanje, ono što je
učinjeno u skladu s moralnom normom
b) AMORALNO – stav po kojem pojedinac posve
ravnodušno odbacuje moral kao takav i
njegovo važenje
- nije ni dobro ni zlo
- ponekad se koristi u značenju moralno
irelevantnog
c) IMORALNO – ono što je usmjereno
odbacivanju dominantnog morala,
suprotstavljanje moralnim normama,
pokušaj da se izmjene postojeće norme i
promoviraju neke nove (npr. Nietzsche)

d) NEMORALNO – kršenje neke prihvaćene

norme (npr. krađa)
I. NORMATIVNA ETIKA
- etika koja ističe neka načela i norme koje
bi ljudi trebali ostvariti tj. pridržavati se
u svojem djelovanju.
VRSTE NORMATIVNE ETIKE:
1. ETIKA VRLINA (ARETAIČKA
ETIKA)
2. DEONTOLOŠKA ETIKA
3. TELEOLOŠKA
(KONZEKVENCIONALISTIČKA)
1. ETIKA VRLINA (ARETAIČKA ETIKA)
- ističu da je ispravno ono što čini osoba
koja ima određenu vrlinu
VRLINA (KREPOST) – moralna kvaliteta,
stalno usmjeravanje volje na dobro,
moralno, dakle, sposobnost pojedinca da
valjano djeluje, da se pridržava moralnih
načela i vrijednosti.
- to je karakterna osobina koja omogućuje
ispravan život osobi koju je razvila
Različite etike vrlina mogu isticati različite
vrline kao presudne:
a) SOKRAT – naglašavao važnost ZNANJA
u razvijanju vrlina

b) PLATON – učenje o 4 glavne vrline:

UMJERENOST, HRABROST,
MUDROST, PRAVEDNOST
c) ARISTOTEL
1. DIANOETIČKE VRLINE – razumske, teorijske
-Tiču se pojedinca, stječu se učenjem,
učenjem što više to bolje
-MUDROST, ZNANJE, RAZBORITOST
2. ETIČKE VRLINE – vrline volje, praktične
-Prakticiraju se u zajednici, stječu se navikavanjem,
najvažnije je naći pravu mjeru,
mjeru zlatnu sredinu
između krajnosti
-Razumom ćemo odrediti tu mjeru, ali da bismo je
proveli u djelo, bitan je odabir volje
MANA (premalo) VRLINA MANA (previše)
(zlatna sredina)

kukavičluk HRABROST nesmotrena ludost

škrtost VELIKODUŠNOST rasipništvo

asketizam UMJERENOST raskalašenost

podnošenje nepravde PRAVEDNOST nanošenje nepravde

malodušnost PONOS oholost

d) TOMA AKVINSKI
- TEOLOŠKE VRLINE: vjera, nada, ljubav
 2. DEONTOLOŠKE ETIKE
• Zastupnici deontološke etike čin će
procjenjivati PREMA MOTIVU zbog kojeg
je učinjen tj. je li učinjen iz dužnosti ili nije.

• Mi bismo trebali postupati moralno ispravno

ne zato što ćemo time polučiti nešto dobro,
već zato što imamo dužnost ili obavezu da
tako postupamo
a) KANTOVA ETIKA
- DUŽNOST – nužnost djelovanja iz poštivanja
moralnog zakona tj. osjećaj obaveze da se djeluje
onako kako to zahtijeva moralno načelo
b) ETIKA PRAVA
- Ističe da je naša dužnost poštivanje neotuđivih
ljudskih prava
- Npr. J. Locke – moralno je ono što teži zaštiti
temeljnih ljudskih prava: Pravo na život, na slobodu,
imetak
c) PROFESIONALNE ETIKE
- Etike vezane za neko zanimanje u kojem je dužnost
pridržavati se etičkog kodeksa te profesije (posebne
3. TELEOLOŠKA ETIKA
-Ističe da se ispravnost nekog čina procjenjuje
prema njegovoj svrsi tj. POSLJEDICAMA
koje je taj čin proizveo
-Ispravno je ono što dovodi do DOBROG
CILJA (DOBRIH POSLJEDICA)
a) HEDONIZAM – cilj moralnog djelovanja je
dosezanje UGODE (UŽITKA) i izbjegavanje
neugode (boli)
- npr. epikurejci, kirenska škola
b) UTILITARIZAM – cilj moralnog djelovanja je
ostvarivanje KORISTI svih (ili barem većine)
onih koji su djelovanjem zahvaćeni
- npr. J.S. Mill, P. Singer
c) EUDAIMONIZAM – cilj moralnog djelovanja je
BLAŽENSTVO (SREĆA) onoga koji djeluje
- npr. Aristotel
 II. PRIMIJENJENA ETIKA
-konkretna, usmjerena na točno određeno područje i
problem
-Nastoji razriješiti moralne dileme te riješiti
konkretne probleme
-Često koristi teze iz normativne etike (npr.
razmatra kako bi problem riješio utilitarist ili
deontolog)
-Npr. etika seksualnosti, problem patriotizma i
nacionalizma, bioetika (pobačaj, eutanazija)
 III. DESKRIPTIVNA ETIKA
-Etika koja se bavi OPISOM, ne propisuje što treba
činiti, već opisuje postojeće norme i njihovo
podrijetlo
1.HERMENEUTIČKA – ističe se važnost tradicije i
prosudbe osobe koja ih INTERPRETIRA

2. METAETIKA – raspravlja o NARAVI I

OPRAVDANJU MORALNIH SUDOVA,
analitički istražuje korištenje moralnih izraza,
načina argumentiranja
4. AUTONOMIJA I HETERONOMIJA MORALA
1.AUTONOMNA ETIKA – izvor morala je u
samom čovjeku,
čovjeku a djelovanje nema vanjskog cilja,
nego nastaje iz dužnosti prema moralnom zakonu

2. HETERONOMNA ETIKA – izvor morala je

nešto izvan čovjeka (društvene norme, autoritet,
korist, užitak…)