UVOD U

RAZVOJNU
PSIHOLOGIJU:

Kognitivni razvoj
Doc.dr.sc. Dario Vučenović
dvucenovi@hrstud.hr
Sadržaj:
• Uvod
• Piagetova kognitivna teorija
• Posljedice apstraktnog mišljenja
• Pristup obrade informacija
• Sociokulturalna teorija Lava Vigotskog
• Razvoj govora
• Individualne razlike u kognitivnom razvoju
• Zaključak
Uvod:
• U prve dvije godine života malo novorođenče
na svijet reagira refleksima.
• Vremenom, djeca se razvijaju u individue s
vlastitim mislima, ciljevima, željama…
• Kognitivni razvoj potiče razvoj govora i
obrnuto.
Uvod:
• Kognitivni razvoj u prve dvije godine je fascinantan i
nevjerojatno brz, kada usporedimo s kasnijim fazama
razvoja.
• Taj napredak rezultira razvojem jezika, a rječnik u velikoj
mjeri povećava brzinu i fleksibilnost dječjeg mišljenja.
• Čitavog života se kognitivni procesi i jezik isprepliću.
Uvod:
• Danas ćemo se baviti trima najpopularnijim gledištima o
ranom kognitivnom razvoju.
• To su Piagetova kognitivno-razvojna teorija, pristup
obrade informacija i teorija sociokulturalnog razvoja
Lava Vigotskog.
• Neke od njih smo već spominjali, a neke ćemo detaljnije
opisati.
Piagetova kognitivna
teorija:
• Piaget promatra djecu kao aktivne i motivirane
istraživače okoline.
• Čak i ne-psiholozima može biti jasno zašto ako
promatramo malu djecu kako se igraju, otkrivaju svijet
oko sebe, dodiruju ili kušaju, komuniciraju s odraslima,
daju do znanja što im se sviđa i što žele.
• Navedene aktivnosti utječu na njihovo mišljenje.
Piagetova kognitivna
teorija:
• Sjetite se njegovih faza razvoja.
• Prva faza odnosi se na senzomotorički stadij u prve
dvije godine života.
• Senzomotorički znači da dijete ‘’misli’’ svojim
osjetilima i okolinu doživljava kroz pokret, percepciju i
eventualno igru.
Piagetova kognitivna teorija:
• Piaget spominje pojam SHEMA –
psiholoških kognitivnih struktura koje se s
dobi mijenjaju.
• Shema se može odnositi na bilo koju
aktivnost, misaoni proces ili doživljaj.
• Primjerice, shema za bacanja kod malog
djeteta je dosta spontana (npr. samo će
baciti igračku u zrak), no kasnije postane
složenija (pa dijete razmišlja prije nego
nešto baci).
Piagetova kognitivna • Ta promjena osnova je ADAPTACIJE.
teorija: • Sheme se mijenjaju pod utjecajem dva
procesa, koja je dobar dio studenata na
kolokviju pomiješala.
• Prvi je asimilacija (asimilirati znači
prisvojiti): prilagođavanje okoline sebi,
tumačenje okoline tako da se uklopi u naše
sheme.
• Drugi je akomodacija: prilagođavanje sebe
i shema informacijama iz okoline.
Piagetova kognitivna
teorija:

• Možda se sjećate primjera?

• Kada malo dijete nauči što je pas (razvije
shemu za psa), pa vidi mačku i zaključi da je
to pas, to je proces akomodacije.
• No, s vremenom može primijetiti kako
mačka ne liči na psa, pa onda stvara novu
shemu – shemu mačke.
Piagetova kognitivna
teorija:
• Ovi procesi ovise o razvojnim periodima i tempu razvoja.
• Kada se mišljenje ne mijenja značajno, djeca više toga
asimiliraju.
• Veći razvojni skokovi obilježeni su akomodacijom.
• Povezivanje svih shema u jedinstveno mišljenje naziva se
organizacija.
• Organizacija je unutarnji proces.
Piagetova kognitivna
teorija:
• U senzomotoričkom stadiju, djeca često ponavljaju
slučajna ponašanja ili reflekse.
• Npr. imaju potrebu sve sisati ili hvatati ili žvakati.
• Od 8. do 12. mjeseca ponašanja više nisu slučajna, već
namjerna ili cilju usmjerena, voljna.
• To se vidi na primjerima kada djeca uspiju pronaći
igračku skrivenu ispod deke ili iza leđa.
Piagetova kognitivna
teorija:
• Piaget kaže kako u tom periodu dolazi do razvoja
shvaćanja stalnosti predmeta – npr. predmeti ili ljudi
postoje iako ih trenutno ne vidimo.
• Također, sve bolje predviđaju događaje pa mogu naučiti
što slijedi iza čega (npr. kad otac dođe kući, vrijeme je
za hranu).
• Sve više isprobavaju različite metode za isto ponašanje
ili cilj (npr. kako držati vilicu).
Piagetova kognitivna
teorija:
• Pri kraju senzomotoričkog stadija, razvija se sposobnost
mentalnog predočavanja.
• To su unutrašnje ideje kojima um može baratati.
• One mogu biti sheme za predmete, ljude ili prostor
(mentalne slike koje imamo u sjećanju) ili sheme za
apstraktne pojmove, jezik, kategorije.
Piagetova kognitivna • Na prijelazu u predoperacijski stadij, djeca
teorija: počinju probleme rješavati uvidom (naglim
rješenjem koje im dođe u trenutku), a
sposobna su i oponašati ponašanje modela
koji nije prisutan.
• Od 2. do 6. godine otprilike.
• To im omogućuje igru zamišljanja i ‘’kao
da’’ igru.
• Igra dalje doprinosi kognitivnom ali i
socioemocionalnom razvoju (suradnji itd.).
Piagetova kognitivna
teorija:
• Najveći nedostatak predoperacijskog mišljenja
djeteta je egocentrizam – nemogućnost
razumijevanja tuđe perspektive i
usredotočenost na vlastito viđenje svijeta.
• Kada se djeca igraju skrivača pa zažmire i
misle kako ih tragač ne vide jer oni ne vide
njega!
• I kod emocionalnih boli – misle da drugi
osjećaju isto što i oni.
Piagetova kognitivna
teorija:
• Drugi nedostatak je animizam u mišljenju – uvjerenje kako
nežive stvari imaju odlike živih bića (npr. lutka osjeća, auto
boli, lopta se ljuti na nas).
• Egocentrizam pomaže razvoju unutarnjeg ili privatnog govora
djece.
• Jeste li ikada primijetili djecu dok se igraju, izgledaju kao da
pričaju sama sa sobom.
• Doslovno razmišljaju naglas, a kako su egocentrični, još
nemaju potrebu dijeliti misli s drugima.
• Privatni govor smanjuje se kroz interakciju s vršnjacima.
Piagetova kognitivna
teorija:
• U stadiju konkretnih operacija (7. do 11. godine) mišljenje
postaje logičnije, fleksibilnije, organiziranije.
• Razvija se sposobnost konzervacije (znaju da je određena
količina vode nepromijenjena bez obzira u koju je čašu
ulili).
• Mogu serijski posložiti stvari (npr. od najmanje do najveće
igračke).
Piagetova kognitivna
teorija:
• Razvija se reverzibilnost mišljenja (dijete se može u
mislima vratiti korak po korak do početka neke aktivnosti
kako bi ju riješilo).
• Npr. ako krivo složi neki dio igračke, zna rastaviti pa
sastaviti ispravno.
• Djeca postaju sklona klasificirati sve u kategorije (odatle
običaj sakupljanja salveta ili markica).
• Razvija se doživljaj za prostor i smjer.
Piagetova kognitivna
teorija:
• Posljednja faza je stadij formalnih operacija.
• To je faza apstraktnog mišljenja, hipotetičko-deduktivnog
(od ideje do njenog testiranja u mislima, bez konkretnog
ponašanja).
• U kolokviju je bilo pitanje prolaze li ga sva djeca, a odgovor
je NE ako pitamo Piageta.
• To ovisi o kulturi, IQ-u…
Piagetova kognitivna teorija:
• Test: ako su psi veći od slonova, a slonovi
su veći od miševa, onda su psi veći od
miševa.
• Točno ili netočno?
Zaključno o Piagetu:
• Već smo spomenuli glavne kritike Piagetovoj teoriji
• Istraživanja mu ne nude objašnjenja, nego opise faza.
• Ograničio se na pitanje ,,kako’’, a nije odgovorio na pitanje ,,zašto’’.
• Nije razradio pitanje motivacije, nije uočio začetak apstraktnog
mišljenja u igri zamišljanja.
• Ali je vrijedan u tumačenju razvojnih ishoda kada je u pitanju kognitivni
razvoj ali i ličnost.
• Pojam egocentrizma kod djece objašnjava ličnost i ponašanje nekih
odraslih osoba, kojima se nerijetko čudimo…
Posljedice apstraktnog
mišljenja:
• Faza formalnih operacija obilježena je razvojem apstraktnog
mišljenja (do punog potencijala).
• To mijenja način na koji adolescenti vide sebe, druge i svijet
općenito.
• U početku nije lako koristiti taj novi um!
• Iz jednog jednostavnog, crno-bijelog svijeta, oni ulaze u
nepoznati svijet sivila u kojem je sve moguće…
• Tipične reakcije: svadljivost, okupiranost sobom, neodlučnost,
sarkazam, pretjerana iskrenost…
• Posljedice su to neiskustva u korištenju apstraktnog uma.
Posljedice apstraktnog
mišljenja:
• Kako adolescenti stječu i razvijaju sposobnosti mišljenja,
tako ih počinju i koristiti.
• To znači da poslušno dijete može postati svadljiv tinejdžer
koji zadaje glavobolje čitavoj obitelji i šire.
• Nekad im je bilo dovoljno jednostavno objašnjenje zašto se
ne mogu igrati, sada traže argumente i razloge.
• Oni na taj način otkrivaju pozadinu pravila i uče o različitim
vrijednostima koje odrasli zagovaraju.
• Vrijednosti i pravila koja im se dobro argumentiraju postaju
skloni slijediti i usvojiti.
Posljedice apstraktnog
mišljenja:
Dobar dio roditelja ne poznaje razvojne teorije ili se ne sjećaju vlastite
adolescencije pa se ne snalaze u tim intelektualnim bitkama, što je opasno
jer tako vremenom gube autoritet.

Te svađe često nemaju svrhu ni temu, već postaju besmislene rasprave oko
toga tko je u pravu.

Odrasli prisilno vraćaju adolescenta u crno-bijeli svijet u kojem su oni

‘’bijeli’’, a mladi ‘’crni’’.

Adolescentima treba ta siva zona da se pronađu i otkriju svoj identitet.

Korisno bi bilo uključiti ih u debatne klubove, volontiranje, poučiti ih

osnovnim etičkim i političkom pitanjima jer tako uče razumjeti probleme.
Posljedice apstraktnog
mišljenja:
• Mladenački egocentrizam nije isti kao kod djeteta zato što
postaju sposobni razmišljati apstraktno, počinju više
razmišljati o sebi (tko sam, što sam).

• Oni razlikuju tuđu perspektivu ali im je zanimljivija vlastita (i

uvijek misle da je njima najteže ).

• Razvijaju nerealna uvjerenja da su oni u središtu pažnje i

zanimanja svih oko sebe (zamišljena publika).

• Zato su opterećeni svojim fizičkim izgledom, praćenjem

trendova, posjedovanjem ‘’in’’ stvari.

• Jako su osjetljivi na kritike i trebaju im pohvale odraslih.

Posljedice apstraktnog mišljenja:
• U isto vrijeme, razvijaju napuhano mišljenje o svojoj važnosti i
posebnosti (mladenačka narcisoidnost).

• Misle kako su jedinstveni, talentirani ili kako ih čekaju slava i

bogatstvo.

• Odrasle vide kao očajne jer oni žive obične i dosadne živote (rade
od 9 do 5 za sitne novce, voze stari auto…).

• Ako su skloni traženju uzbuđenja (osobina ličnosti), mogu ulaziti u

rizična ponašanja i nemaju straha (osjećaj neranjivosti).

• To se poklapa i sa zamišljenom publikom koju žele impresionirati!

• Usto razvijaju idealizam i kritični su prema odraslima (svi su im

licemjerni ako ne teže idealima).
Preporuke za roditelje:
1. Na svadljivost ne uzvratiti istim tonom, ostati miran i racionalan te
usredotočen na BIT razgovora (ne izvlačiti stare svađe, pogreške, ne
napadati na osobnoj razini). Objasniti na razumljiv način ŠTO i
ZAŠTO.

2. Suzdržite se od javne kritike, pričekajte da budete na samo jer ćete

ih u protivnom jako povrijediti.

3. Pohvalite njihove jedinstvene osobine i poželjna ponašanja kad god

možete (ali iskreno i bez pretjerivanja jer će vas prokužiti).

4. Imajte strpljenja za njihovu kritičnost i idealizam, pokušajte poticati

argumentiranu raspravu.

5. Ne donosite odluke umjesto njih, iako mogu biti jako neodlučni.

Neka se uče birati sa samopouzdanjem.
Pristup obrade informacija:

Ovaj pristup donekle se

Međutim, ne predviđa
poklapa s Piagetovom
stadije razvoja niti tumači
teorijom u tome da su djeca
čitav kognitivni razvoj.
aktivna i znatiželjna.

Umjesto toga, usmjerava se

na pojedine dijelove
razvoja, kao što su
pamćenje, pažnje, rješavanje
problema itd.
Pristup obrade
informacija:
Teorija obrade informacija navodi kako se informacije
uglavnom zadržavaju u tri dijela:
 Senzorno pamćenje
 Kratkoročno pamćenje ili radna memorija uma
 Dugoročno pamćenje

Npr. svaki dan vidite jako puno kuća na koje možda i ne

obraćate pažnju (senzorno pamćenje). Jednog dana uočite
jednu posebnu i svaki put kad prođete pored nje zagledate se
(kratkoročno). Konačno je odlučite kupiti i pamtite do kraja
života kao svoj prvi dom (dugoročno).
Pristup obrade
informacija:
• Mentalne operacije pomažu nam da informacije zadržimo,
koristimo i obrađujemo.
• Ne možemo zapamtiti baš sve što vidimo, pa tako pažnja
usmjerava informacije iz senzornog u kratkoročno
pamćenje.
• Drugi (složeniji) procesi ih usmjeravaju iz kratkoročnog u
dugoročno.
Pristup obrade
informacija:
• Informacije prvo dolaze do naših osjetila, gdje se
zadržavaju jako kratko (tek nekoliko sekundi) ali u isto
vrijeme možemo primiti jako puno informacija.
• Ako ne obratimo pažnju, te slike/zvuk/miris će nestati jako
brzo iz našeg uma.
• Kada obrađujemo osjete, oni prelaze u radnu memoriju.
Pristup obrade
informacija:
• Kratkoročno pamćenje može zadržati ograničeni broj
informacija ograničeno dugo vremena.
• Učili ste kako ono podnosi oko 7 čestica istovremeno, npr.
možemo pamtiti 7 brojeva.
• Možemo ga malo rastegnuti određenim strategijama
grupiranja!
• 1, 5, 7, 132 = 4 čestice ALI
• 157, 132 = 2 čestice
Pristup obrade
informacija:
• U radnom pamćenju ponavljamo informacije i dokle
god ih ponavljamo, one se zadržavaju.
• Npr. kad ponavljamo neki broj dok ga ne zapišemo, a
kad ga zapišemo nestaje iz memorije.
• Radna memorija obrađuje aktualne informacije, ono što
nam je u tom trenutku potrebno.
• Pristup koji na mozak gleda kao na računalo!
Pristup obrade informacija:
• Što se informacija dulje zadržava u radnom pamćenju to je veća
šansa da će prijeći u dugoročno pamćenje.
• To je trajna baza podataka, ponovno neograničenog kapaciteta.
• Ponekad imamo problema s dosjećanjem, odnosno vraćanjem
informacija iz dugoročnog pamćenja u radnu memoriju pa nam se
čini da zaboravljamo.
• No, samo treba bolje tražiti – kao u knjižnici.
Pristup obrade informacija:
• Povećanje kapaciteta dječjeg mozga da obrađuje
informacije dijelom je posljedica razvoja mozga, a dijelom
razvoja strategija (obraćanja pažnje, učenja, kategorizacije
pojmova).
• Pamćenje je dosta pod utjecajem učenja (operantnog
uvjetovanja) i pažnje.
Pristup obrade informacija:
• Maloj djeci je teško odvratiti pažnju sa zanimljivih
podražaja.
• Tijekom prve godine života, najviše ih privlače novi i
upadljivi podražaji te kontrasti.
• Kroz igru, počinju učiti kako usmjeriti pažnju na određeno
ponašanje ili cilj i održavati tu pažnju.
• Trajanje pažnje je sve dulje s vremenom.
Pristup obrade informacija:
• Obrada informacija ovisi o posebnom obliku učenja, a to
je prepoznavanje – kad je podražaj ili situacija ista ili
slična onome koji smo već doživjeli.
• Dosjećanje je složeniji proces – jer zahtjeva da dozovemo
određenu sliku iz sjećanja, bez da je to nešto pred našim
očima.
• Kao pitanja na zaokruživanje vs. esejskog tipa.
• Što je bilo lakše?
Pristup obrade informacija:
• Predškolska djeca pokazuju začetke strategija pamćenja
ali to mogu raditi samo pod određenim okolnostima.
• Najčešće uče napamet, ponavljanjem informacija.
• Djeci je teško u isto vrijeme zadržati pamćenje i
primijeniti strategiju zapamćivanja.
Pristup obrade
informacija:
• Vrste pamćenja:
• pamćenje svakodnevnog iskustva
• pamćenje poznatih događaja
• autobiografsko pamćenje.
Pristup obrade
informacija:
• Scenariji poznatih događaja – kao što je odlazak u vrtić.
• Ti scenariji su u početku jako sažeti (npr. tata me odvede u
vrtić, tamo ručamo i odmorimo pa se vraćam kući).
• Postepeno postaju složeniji pa će opisivati druge radnje,
odnose, zapažanja (npr. tko nije bio taj dan jer je bio
bolestan, tko se posvađao, što je odgajateljica obukla itd.).
Pristup obrade
informacija:
• Scenariji pomažu djeci organizirati i objasniti događaje
koji se ponavljaju.
• To im pomaže kod usvajanja vještine planiranja.
• Djeca vole tu repetitivnost, ona ih umiruje.
• Zato je jako važno da i inače u okolini imaju predvidljiv
raspored, da im je dan organiziran.
• Zato vole da im čitamo uvijek iznova istu priču!
Pristup obrade
informacija:
• Autobigorafsko pamćenje odnosi se na jednokratne i
specifične događaje u životu djeteta.
• Ovu vrstu pamćenja možemo poticati kroz razgovor s
djetetom.
• Nije svejedno kakav je taj razgovor!
• Ako je repetitivan (što si jeo, kako je bilo u školi), gubimo
pažnju djeteta i daje nam kratke odgovore.
• Treba biti elaborativan – pitanja i potpitanja, tražiti od
djeteta da objasni odgovore, iznese svoj doživljaj situacije,
emocije.
Pristup obrade
informacija:
• Um djeteta je jako zanimljiv i pun brojnih fenomena.
• Primjer za to su tzv. pogrešna vjerovanja.
• Kada djeca misle da se u praznoj kutiji za kekse i dalje
nalaze keksi pa se čude kad ih ne nađu.
• Rano razumijevanje tih pogrešnih uvjerenja dobar je
prediktor za kasnije razumijevanje sebe i drugih, te razvoj
socio-emocionalnih vještina.
Zaključno o obradi
informacija:
• Ovaj pristup razlaže kognitivni razvoj na manje
komponente.
• Prednost: dosta ih dobro i detaljno objašnjava, mogu se
precizno istraživati.
• Nedostatak: nemogućnost integracije u jedinstvenu, opću
teoriju kognitivnog razvoja.
• Neki teoretičari spajaju Piageta i ovaj pristup kako bi dobili
širu sliku.
Sociokulturalna teorija Lava
Vigotskog:
• Njegova teorija pomogla je shvatiti važnost socijalnih
okolina i njihov utjecaj na kognitivni razvoj.
• Vigotski je vjerovao kako se složene mentalne aktivnosti
razvijaju u socijalnoj interakciji, kroz aktivnosti sa
odraslima i starijom djecom od kojih uče.
• Vigotski uvodi pojam ZONE MOGUĆEG (proksimalnog)
RAZVOJA.
• To se odnosi na zadatke koje dijete još uvijek ne može samo
izvršiti, ali može uz pomoć pomagača.
 Ograničeni
Ono što osoba ne može biološki ili sa
postići čak niti uz pomoć našim
drugih sposobnostima

Zona mogućeg razvoja

Ono što osoba

Ono što može pomoći
osoba može
Ono uz pomoć i
sama podršku iz
postići okoline
Sociokulturalna teorija Lava
Vigotskog:
• Dijete uči praktički od rođenja, a sve naučeno uklapa u
postojeće znanje.
• Nije svejedno kakvo je to učenje, odnosno kakva je materija
s kojom se dijete susreće.
• Ako je neki zadatak djetetu prejednostavan (u kognitivnom,
socijalnom ili emocionalnom smislu), osjećat će dosadu i
neće biti motivirano za učenje.
• Ako je zadatak previše težak, osjećat će tjeskobu i
frustraciju.
Sociokulturalna teorija Lava
Vigotskog:
• O izboru zadataka, odrasle osobe (učitelji i roditelji) moraju
posebno voditi brigu.
• Optimalno učenje je ono koje izaziva umjerenu nelagodu
(kada se susretnemo s novim zadacima), ali kada ga
svladamo osjećamo ponos i proširujemo svoje znanje.
• Tada tjeskoba nestaje, mi ponovno osjećamo ravnotežu, a
kognitivno smo napredovali.
• Dakle, zadaci moraju biti dovoljno izazovni da potaknu
zanimanje i da ga dijete može započeti samo, a dovršiti uz
našu pomoć i poticaj.
 Sociokulturalna teorija Lava
Vigotskog:
Takvo učenje najbolje pospješuje usvajanje znanja i razvoj.

Usto, kroz zajedničke aktivnosti odrasla osoba i dijete se

povezuju i na druge načine, surađuju i uče se postavljanju
pravila i granica u odnosu.

Kada vidimo da nas odrasla osoba podržava, da joj je stalo do

našeg uspjeha, osjećamo se motivirano makar radi nje ostvariti
uspjeh.

Tek kasnije se ta motivacija internalizira, pa dijete počinje težiti

uspjehu zbog unutrašnje motivacije (radi to zbog sebe i svog
zadovoljstva).
Sociokulturalna teorija Lava
Vigotskog:

Kada odrasla osoba uoči da dijete dobro usvaja i

koristi strategije kojima ga je podučila, onda je dobro
povući se i pustiti dijete da samo dovrši zadatak, kako
bi uspjeh pripisalo sebi.

Čak i ako ste pri samom kraju zadatka, to je važno jer

na taj način dijete uči preuzeti na sebe odgovornost,
dovršavati započeto, biti predan aktivnosti, zadržati
pažnju itd.

Iako je to ključno za kognitivni razvoj, uvelike utječe i

na razvoj ličnosti (strpljenje, samokontrolu,
odgovornost).
Sociokulturalna teorija
Lava Vigotskog:
• Teorije Lava Vigotskog lakše je primijeniti na nešto stariju
djecu (od predškolske dobi) jer imaju razvijenije jezične
sposobnosti.
• Ali iako mlađa djeca možda ne reagiraju na naše upute ili
nam se čine da ne mogu svladati zadatak, to ne znači da
podrška odraslih u svakodnevnim aktivnostima na
doprinosi njihovom kognitivnom razvoju.
• Kasnije ćete čuti u dijelu o razvoju govora da djeca
razumiju govor prije nego ga reproduciraju.
• Slično je i s mentalnim sposobnostima, prvo opažamo,
integriramo, a potom primjenjujemo.
 Vigotskog je zanimao i razvoj govora, kao jednog velikog i
značajnog kognitivnog izazova.

Brži razvoj jezika ujedno znači i da će dijete ranije ulaziti u

socijalne interakcije, učiti i razvijati se.
Sociokulturalna
Vigotski je vjerovao kako djeca komuniciraju i sama sa
teorija Lava sobom, a ne samo sa drugima.
Vigotskog:
Taj unutarnji (privatni) govor povećava složenost mišljenja
i mogućnost kontrole vlastitog ponašanja.

Kao da sama sebi daju upute dok nešto rade…

Sociokulturalna teorija
Lava Vigotskog:
• Kako je uklopiti u odgoj i obrazovanje?
• Pomaganje djetetu kod nekih zadataka u početku je
direktno, odrasli pomažu razložiti zadatak korak po korak
i prate dijete dok ga rješava dio po dio.
• Postepeno dijete preuzima sve više na sebe, oslanjajući se
na unutarnji govor i vlastite ‘’upute’’.
• To se može opisati kao potpomognuto otkrivanje svijeta
koji nas okružuje, a u tome nam pomažu odrasle osobe ali
i vršnjaci koji surađuju i pomažu si međusobno.
• Sjetite se, u svakom razredu postoji jedno dijete koje
pomaže svima sa zadaćom…
Zaključno o sociokulturalnoj
teoriji Lava Vigotskog:

Pristup obrade informacija

Piaget je govorio kako djeca
navodi kako mentalno Vigotski dodaje treću
stvaraju nove sheme i tako
predočavanje iskustava dimenziju – utjecaj kulture.
razvijaju mišljenje.
razvija njihove vještine.

On tvrdi kako je kognitivni Socijalno iskustvo i

I to je dosta vas griješilo na
razvoj posredovan poučavanje njegovi su
kolokviju – zapamtite da je
socijalnim iskustvom i stupovi čitavog razvoja
upravo Vigotski najviše
neodvojiv od društvenog mišljenja, inteligencije i
isticao kulturalne utjecaje.
utjecaja. vještina.
Razvoj govora:
Tri su glavne teorije jezičnog razvoja:
• BIHEVIORISTIČKO GLEDIŠTE
• NATIVISTIČKO GLEDIŠTE
• INTERAKCIONISTIČKO GLEDIŠTE
Razvoj govora: biheviorizam
Npr. SKINNER

Jezik se stječe (kao i svako drugo ponašanje) putem operantnog uvjetovanja.

Roditelji pozitivno potkrepljuju djetetovo gugutanje, pokušaje govora, prve

riječi…

U slaganju složenijih fraza, koriste imitaciju (kada djeca kao papige ponavljaju to
što čuju od odraslih).

Međutim, ovo stajalište nije dovoljno kako bi se objasnila sva kompleksnost

govora jer mala djeca stvaraju i svoje vlastite riječi i pojmove.

I bez poticaja roditelja može se razviti govor, koji je nešto siromašniji ali je
prisutan.

I uz puno poticaja, može doći do poremećaja govora, kao što je primjerice

selektivni mutizam (biološka podloga).
Razvoj govora: nativizam
• Npr. CHOMSKY (lingvist)

• Chomsky tvrdi kako jezik ima biološku podlogu te kako su strukture

za jezik dio mozga svakog djeteta.

• Smatra da je gramatika određenog jezika previše složena da bi se učila

uvjetovanjem ili imitacijom.

• Smatra kako se djeca rađaju sa tzv. alatima za usvajanje jezika –

urođeni sustav koji sadrži sva pravila za jezik.

• Vjeruje kako djeca mogu naučiti bilo koji jezik kojemu su izložena, i
počinju govoriti čim usvoje dovoljan broj riječi.

• Ignorira faktore kao što su učenje ili otkrivanje.

• Taj centar u mozgu istraživanja nisu potvrdila!

Razvoj govora:
interakcionizam
• Ono što istraživanja potvrđuju odnosi se na postojanje tzv. kritičnog
perioda u kojem dolazi do brzog razvoja jezika ako smo njemu
izloženi.

• U protivnom, govorne sposobnosti su trajno narušene (primjeri djece

koja su zanemarivana, divlja djeca).

• Dakle, osim te biološke podloge važan je i vanjski utjecaj.

• Dijete je opremljeno određenim moždanim strukturama, ali mu je

potreban poticaj iz okoline.

• Usvajanju jezika pomaže njihova urođena znatiželja, društvena priroda i

želja za interakcijom.

• Interakcionizam predviđa postojanje individualnih razlika (razlike u

genima ili u okolinama u kojima se govor razvija).
Razvoj govora:
• Prije nego uopće izgovore prvu riječ, djeca se dugo pripremaju za govor
(slušaju druge, proizvode glasove).
• U dobi od oko 2 mj. počinju proizvoditi zvukove muu ili gaa (gukanje), a
oko 4 mj. počinju slovkati (ma-ma).
• Od 6. mjeseca djeca razumiju govor, ali ne pričaju.
• Od tada je interakcija s roditeljima uzajamna, jer iako se ne razumiju do
kraja, ipak komuniciraju glasom.
• Krajem 1. godine počinju sa gestama koje zamijenjuju govor (pokažu
prstom prije nego progovore ,,daj’’).
• Nakon toga se geste povlače, a govor razvija.
• Oko godine dana pojavljuju se prve riječi, a oko 2. godine rječnik naglo
raste.
Razvoj govora:
• Prve rečenice često nazivamo telegrafskim govorom (mama kući, još
keksa, nema više).
• Često krše gramatička pravila ili okreću redoslijed riječi.
• Da 2,5 godine gramatika je puno preciznija.
• Napredak govora ovisi o biološkim i okolinskim faktorima.
• Čini se kako ženska djeca brže usvajaju govor, no to ovisi i o
temperamentu djeteta (plašljiva, zakočena djeca kasnije progovore – sjetite
se analne faze!).
• Jako je važno da odrasli prilagode svoj govor djetetu, da govore kratke i
jasne rečenice, visokim tonom, s naglascima i jasnim izgovorom te
dovoljno stanki.
• Takav govor djeca preferiraju i rado slušaju!
Individualne razlike u
kognitivnom razvoju:
• Inteligencija je složena mješavina nasljednih i okolinskih utjecaja.
• Kućna okolina koja potiče kognitivni razvoj uključuje: prihvaćanje djeteta,
dobru organizaciju fizičke okoline, prikladne igračke i raznolikost igre te
uključenost roditelja, čitanje i poticanje jezika, pohvale i pomoć u
školskim zadacima.
• Prvo iskustvo testiranja kognitivnih sposobnosti za većinu djece je period
prije polaska u školu.
• Zašto? Jer je IQ oko 6 godine puno stabilniji nego ranije.
• IQ još uvijek dovoljno dobro predviđa školski uspjeh, ali to ne znači da je
to najtočnija prognoza uspjeha.
• Uvelike ovisi i o metodama poučavanja!
Individualne razlike u
kognitivnom razvoju:
• Načini poučavanja i poticanja djece igraju jednako značajnu ulogu.

• Spolne razlike u inteligenciji također su predmet brojnih rasprava.

• Dječaci i djevojčice ne razlikuju se po općim sposobnostima, ali

specifično se čini kako djevojčice bolje čitaju i pišu, a dječaci su bolji u
matematici i geometriji.

• Spacijalna vs. verbalna inteligencija

• Međutim, ne treba zanemariti ni elemente MAKROSUSTAVA –

društvena očekivanja i uvjerenja (stereotipi)

• Posljednjih godina razlike se drastično smanjuju!

Umjesto zaključka:
 Berk, L. (2007). Psihologija
cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko:
Naklada Slap
Poglavlja o kognitivnom razvoju i
razvoju govora

Kraj!
Literatura: