Mulahuseinović Maja

KONTROLA KVALITETA U
PREANALITIČKOJ FAZI
PREANALITIČKA FAZA U KONTROLI KVALITETA

 Pod preanalitičkom fazom u kontroli kvaliteta

podrazumijevaju se sve radnje koje prethode
samom analitičkom procesu, a uključuju
opravdanost zahtjeva za pretragama, pripremu
pacijenta, identifikaciju pacijenta i uzorka,
prikupljanje i rukovanje uzorcima, te njihovu
dostavu u laboratoriju.
 Kao što možemo vidjeti, prvo mjesto u
osiguravanju kvaliteta laboratorijske usluge
zauzima osiguravanje kvaliteta UZORKA.
UZORAK
 Prema ISO i CLSI-u uzorak predstavlja dio sistema
a njegova uloga je da nam daje informacije o
cijelom sistemu. U laboratorijskoj medicini to se
odnosi na dio ljudskog organizma koji nam može
dati tačnu informaciju o zdravstvenom stanju
organizma.
 Stoga, pravilno rukovanje uzorkom je od velike
važnosti za osiguravanje pouzdanosti i preciznosti
laboratorijskog testiranja i, samim tim,
pouzdanosti laboratorijske dijagnoze.
LABORATORIJSKA GREŠKA
 Između 32 i 75% svih grešaka u testiranju
predstavljaju greške u preanalitičkoj fazi.
 Procijenjeno je da 75% pogrešnih rezultata u
medicinskim laboratorijama ostaje u referentnom
intervalu i nema uticaja na mišljenje liječnika,
12,5% pogrešnih rezultata pretraga je toliko
apsurdno da se smatraju klinički beskorisnim, a da
12,5% pogrešnih rezultata utiče na odluke liječnika
i na taj način direktno na zdravlje pacijenata.
PROCEDURE
Kako bi se osiguralo pravilno rukovanje uzorcima, moraju
biti uspostavljene pisane procedure unutar
Laboratorijskog priručnika.
Obavezne komponente priručnika vezane za rukovanje
uzorkom:
 Sadržaj uputnice

 Procedura za procesuiranje hitnih uzoraka

 Preuzimanje, obilježavanje, transport i čuvanje uzoraka

 Mjere evaluacije, procesuiranja i praćenja uzorka

 Pohranjivanje i odlaganje uzoraka

INDIKATORI KVALITETA (QI) U PREANALITICI

Tradicionalni QI mogu se podijeliti u dvije

grupe:

1. Oni koji se odnose na identifikaciju

pacijenta/uzorka
2. One koji se odnose na kvalitet uzorka
IDENTIFIKACIJA PACIJENTA
 Pozitivna idenifikacija zahtijeva minimalno 2
pozitivna identifikatora
1. ΠTraka/narukvica na ruci
2. ΠPrintani bar kod na krevetu
3. Radiofrekventna identifikacija (RFID)
Œ čip koji slijedi uzorak od zahtjeva za testiranje do
završetka analize
KVALITET UZORKA
 Prikupljanje optimalnog uzorka spada u jednu od
odgovornosti laboratorije, bez obzira na činjenicu da se
proces prikupljanja uzorka najčešće dešava van
laboratorije od strane osoblja koje ne spada pod osoblje
laboratorije (npr. medicinski tehničar na odjelu u
slučaju ležećeg pacijenta)
 Laboratorija može osigurati dobre uzorke obezbjeđujući
sve potrebne informacije i opremu za pravilno
uzorkovanje onima koji će to vršiti, definišući sistem
obilježavanja uzorka, kao i pažljivom evaluacijom
uzorka kada bude dostavljen u laboratoriju.
KVALITET UZORKA
 Kako bi se osigurao kvalitet uzorka za svaku analizu, laboratorija mora
tačno definisati proceduru uzimanja uzorka za tu analizu. Unutar
procedure moraju biti tačno definisani sljedeći faktori:
 Priprema pacijenta
 Identifikacija pacijenta
 Tip uzorka
 Tip epruvete/konzervansa/transportnog medija
 Način obilježavanja uzorka
 Posebno rukovanje ukoliko je potrebno

 U određenim analizama, prikupljanje uzorka vrši sam pacijenta, stoga

laboratorija ima odgovornost da osigura tačne instrukcije za pacijenta.
Instrukcije bi optimalno trebale biti u pisanoj formi, laičkim jezikom.
RUKOVANJE SA UZORKOM NAKON PRIKUPLJANJA

 Œ inverzija prema instrukcijama proizvođača

 Œ 3-10 puta (Aditiv se izmješa)
 Œ zaštititi od svijetla ako je neophodno
 Œ Amber Tubes ili Aluminijska folija
 Œ Hladiti ili grijati
 Œ hlađenje ledom ili vodom
 Grijanje- odmah transportovati u lab na blok za
grijanje ili inkubator
OBRADA UZORKA NAKON PRIKUPLJANJA

 Priprema uzorka za obradu obuhvata: centrifugiranje da bi se izdvojio

serum ili plazma, mjerenje zapremine vremenskih uzoraka urina,
priprema za slanje u drugu laboratoriju, bistrenje lipemičkih uzoraka
i dr.
 Za koagulaciju i retrakciju koaguluma i izdvajanje seruma potrebno
je oko 20-30 minuta na sobnoj temperaturi, a ovaj proces se
produžava ako se uzorci nakon vađenja stave u frižider.
 Puna krv se centrifugira 15 minuta na 2000 okretaja.Temperatura
tokom centrifugiranja ne smije biti viša od 37°C. Serum od
koaguluma treba odvojiti u roku od 2 sata poslije vađenja krvi.
 Centrifugama koje se koriste u laboratorijama moraju da se
kontroliraju brzina, mjerač vremena i temperature, jer nedovoljna
brzina ili pregrijavanje mogu da utiču na ispravnost rezultata.
KVALITET UZORKA - OBILJEŽAVANJE
 Svaki uzorak mora sadržavati sljedeće
informacije:
 Ime i prezime pacijenta
 Unikatni identifikacijski broj – bilo dodijeljen
od strane bolnice ili laboratorije
 Naziv testa koji se traži
 Datum i vrijeme uzorkovanja
 Inicijali osobe koja je uzela uzorak
RAZLOZI ODBIJANJA UZORKA
 Neobilježen uzorak
 Oštećena epruveta
 Nedovoljne informacije o pacijentu
 Nepodudarnosti između uzorka i uputnice
 Hemoliziran/lipemičan/ikteričan uzorak
 uzorak preuzet u pogrešnu epruvetu/pogrešan konzervans ili antikoagulans
 Neodgovarajući omjer antikoagulansa/konzervansa i uzorka
 Nedovoljan volumen uzorka
 Produženo vrijeme transporta

 Prilikom odbijanja uzorka, mora biti tačno zabilježen razlog odbijanja.

Povremeno se mora analizirati broj odbijenih uzoraka u određenom vremenskom
periodu kako bi se pratili razlozi odbijanja, sproveo trening u metodama pravilnog
prikupljanja uzoraka ili revizija procedura vezanih za prikupljanje uzoraka.
PRAĆENJE UZORKA
 Nakon što odgovarajući uzorak biva dostavljen u
laboratoriju, laboratorija mora uspostaviti sistem
praćenja uzorka kroz laboratorijski proces.
 Taj sistem može biti manuelni i kompjuterizovan.
 Manuelni sistem obuhvata pravilno vođenje
registra uzoraka, u kojima se vodi evidencija o
datumu i vremenu preuzimanja uzorka, davanja
unikatnog identifikacijskog broja uzorku, i
praćenje alikvota uzorka.
PRAĆENJE UZORKA
 Ukoliko je sistem praćenja kompjuterizovan, mora biti
uspostavljena baza podataka uzoraka. Baza podataka mora
obuhvatati:
 Identifikacijski broj uzorka
 Informacije o pacijetu
 Datum i vrijeme preuzimanja uzorka
 Tip uzorka
 Traženu analizu
 Ime ljekara/ustanove koja zahtjeva analizu
 Lokaciju pacijenta (ambulantni ili bolnički)
 Rezultate analize
 Vrijeme izdavanja rezultata
TRANSPORT UZORKA
 Transport uzoraka od pacijenta do laboratorije često je faza rada potpuno bez
nadzora, naročito kada se uzorci šalju u regionalne centre. On se mora vršiti na
takav način da je analitički rezultat nakon transporta isti kao onaj odmah poslije
sakupljanja uzorka.
 Način rukovanja i čuvanja uzoraka utiče na njihovu stabilnost, mada treba reći da
sam pojam “stabilnost” nije jasno definiran. Neki autori, smatraju da je uzorak
stabilan sve dotle dok njegova koncentracija nije promijenjena više od 10%, dok
drugi misle da ta promjena može da bude samo do veličine koja ima dijagnostički
značaj.
 Uzorci za neke laboratorijske testove zahtijevaju poseban tretman, odnosno
moraju se držati na niskoj (npr. gasne analize, laktat, amonijak) ili na povišenoj
temperaturi višoj od 37°C (npr. kriogloblin, kriofibrinogen, hladni aglutinini) ili
zaštićeni od svjetla (npr. bilirubin, vitamin A).

 Vrlo je važno da se kod uzoraka koji stižu u laboratoriju sa strane provjeri stanje u
kome se nalaze i da se eliminiraju ako nisu ispravni.
ČUVANJE UZORAKA
 U toku čuvanja uzoraka može da dođe do promjena u njegovom sadržaju.
Dužim čuvanjem seruma smanjuje se aktivnost mnogih enzima, a stupanj
smanjenja katalitičke aktivnosti ovisi od temperature na kojoj se uzorak
čuva.
 Kod većine sastojaka seruma neće doći do promjene sadržaja kada se serum
čuva na -20°C u toku šest nedjelja. Ako se uzorci čuvaju kraće vrijeme,
najčešće se pohranjuju na temperaturi od 4 do 8°C. Za dugotrajno
pohranjivanje uzoraka, ovisno od analita, potrebno je uzorke pohranjivati
na – 20°C, ili – 70°C u tekućem azotu.
 Kod čuvanja pune krvi problem predstavlja proces glikolize koja se odvija u
eritrocitima, a prva posljedica toga je značajno smanjenje koncentracije
glukoze.
 Izlaganje uzoraka sunčevoj svjetlosti izaziva smanjenje koncentracije
bilirubina u serumu, kao i koncentracije porfirina i porfobilinogena u urinu.
AUTOMATIZACIJA PREANALITIČKE FAZE

 Prvi korak u automatizaciji etapa prijeanalitičkog

procesa, bilo je uvođenje bar koda kao sredstva
identifikacije uzorka. Transkripcija podataka
korištenjem bar kodova procjenjuje se da je jedan milion
puta pouzdanija nego manuelno rukovanje podacima.
 Naredni korak u prijeanalitičkoj automatizaciji je
uvođenje robotskih sistema koji su prenosili uzorke
pacijenata do različitih analitičkih radnih stanica.
 Ovaj pristup je postao poznat kao totalna laboratorijska
automatizacija(TLA).