PRIPREMA MATERIJALA ZA ZAVARIVANJE

Faris Kulović
1. Šta je zavarivanje?

a)

e) b)

e)
1. Šta je zavarivanje?
Zavarivanje je proces spajanja dva ili više metalna dijela istog ili približno istog hemijskog
sastava. Spajanjem se dobija nerazdvojiva veza. Zavarivanje se izvodi pod dejstvom toplote,
uz dodavanje ili ponekad bez dodavanja dodatnog materijala i uz primjenu pritiska ili bez
njega.
Savremena industrija ne može se zamisliti bez zavarivanja konstrukcija:
a) mostogradnja,
b) automobilska industrija,
c) interkontinentalne rakete,
d) nuklearna i konvencionalna energetika,
e) cjevovodi, prekookeanski brodovi,
f) zgrade, uređaji itd..

a)

e) b)

e)
1.0. Postupci zavarivanja
1.0. Postupci zavarivanja
Danas se smatra da je 98 postupaka zavarivanja
usvojeno i primijenjeno u praksi, uključujući
lemljenje, kao što je definisano u standardu ISO
4063 (EN 24063). Prema načinu spajanja
metode postupci zavarivanja mogu da se podijele
na postupke topljenjem i postupke pritiskom, pri
čemu u prvu grupu spadaju oni postupci kod
kojih se proces spajanja odvija topljenjem i
očvršćavanjem na mjestu spoja, a u drugu grupu
oni postupci kod kojih se proces spajanja odvija
bez topljenja. Osim toga, postupci zavarivanja se
često dijele prema izvoru energije: električna
(luk, otpor, snop), hemijska (plamen, eksploziv,
termiti), mehanička (pritisak, trenje, ultrazvuk) i
ostale (npr. svijetlost).
Zavarivanje topljenjem – zavarivanje materijala u
rastopljenom stanju na mjestu spoja uz dodatni
materijal ili bez njega. (Gasno zavarivanje,
Elektrolučno zavraivanje, Lasersko zavarivanje
itd.)
Zavarivanje pritiskom – zavarivanje materijala u
čvrstom stanju ili omekšanom stanju na mjestu
spoja uz pomoć pritiska ili udaraca. (Kovačko
zavarivanje, Elektrootporno zavarivanje,
Aluminotermijsko zavarivanje itd.)
 1.1. Osnovni pojmovi i definicije u zavarivanju

Slika 1.4. Osnovni pojmovi kod zavarivanja


Slika 1.4. Osnovni pojmovi kod zavarivanja
1.1. Osnovni pojmovi i definicije u zavarivanju
Navarivanje je nanošenje dodatnog materijala po određenoj površini
topljenjem radi povećanja zapremine, ili radi zaštite od korozije i
habanja.
Osnovni materijal (OM) je materijal koji se zavaruje. To je materijal iz
kojeg su izrađeni dijelovi koje treba spojiti zavarivanjem.
Žljeb je prostor između dijelova pripremljenih za zavarivanje.
Zavar je očvrsnuti rastopljeni materijal nastao topljenjem osnovnog
materijala i dodatnog materijala samo u jednom prolazu.
Šav je očvrsnuti rastopljeni materijal, koji je nastao topljenjem osnovnog
materijala i dodatnog materijala, pri zavarivanju u jednom ili više zavara.
Zona uticaja toplote (ZUT) je dio osnovnog metala, koji je pod uticajem
zagrijavanja i hlađenja pretrpio strukturne promjene.
Dodatni materijal je materijal koji prije zavarivanja ne pripada
dijelovima koji se spajaju, nego se dodaje pri procesu zavarivanja, topi se
zajedno sa osnovnim materijalom i tako popunjava prostor na mjestu
spoja. U dodatni materijal ubrajamo sve ono što se dodaje u spoj pri
izvođenju spajanja dijelova zavarivanjem. To su:
Metalne šipke, gole ili sa specijalnom oblogom odgovarajućeg sastava,
standardnih prečnika i dužina.
Žice, bilo u obliku šipki a najčešće dužine 1,0 m ili namotane na koturove
standardnih dimenzija. I jedna i druga vrsta se proizvode u nekoliko
standardnih prečnika.
U dodatni materijal se ubrajaju još i različiti zaštitni gasovi, specijalni
praškovi kao i razni topitelji koji ne učestvuju u formiranju šava, nego
samo potpomažu njegovo formiranje.
Pripajanje je pomoćno zavarivanje metalnih dijelova samo na pojedinim
mjestima, u kratkim dužinama, u cilju pripreme za zavarivanje.
Zavareni spoj je cjelina ostvarena zavarivanjem, koja obuhvata dodirne
dijelove zavarenog osnovnog materijala. Njegov oblik zavisi od
međusobnog položaja zavarenih dijelova.
Ukoliko su dijelovi postavljeni jedan do drugog, zavareni spoj se naziva sučeoni. Ako su ipak
dijelovi svojim krajevima preklopljeni jedan preko drugog i zavareni, onda se takav spoj
naziva preklopni spoj. Osim ovih mogu biti još: ugaoni, ivični, krstasti, T - spoj itd..

Slika 1.5. Vrste zavarenih spojeva

Da bi se mogao ostvariti zavareni spoj kako treba neophodna je kvalitetna priprema koja
obuhvata:
a) Obradu ivica (površina) ili izradu žljeba;
b) Pripajanje ili pridržavanje prije ili u toku zavarivanja;
c) Određene radnje u smislu predeformisanjamaterijala (ukoliko je to potrebno).

Slika 1.6. Osnovni elementi žljeba

Slika 1.7. Primjeri pripreme žljebova za zavarivanje

Tabela 1.0. Oblici žljebova za uobičajene sučeone šavove
Za izradu ivica odnosno žljebova
postoji više različitih postupaka od
kojh su najznačajniji:
Mehanička obrada i
Termička obrada rezanja i
žljebljenja.
Najpoznatiji postupci mehaničke
obrade žljeba su: rezanje makazama
na principu noža ili diska; obrada na
strugu ili pomoću specijalnih
naprava, glodanje, brušenje i
pneumatsko sječenje.
a)Horizontalan ili položen;
b)Horizontalno - vertikalan;
c)Vertikalan;
d)Nadglavni

Slika 1.8. Položaji sučeonih i ugaonih spojeva

2.0. Odstranjivanje masnoća i korozije,
priprema ivica za zavarivanje
Slika 2.0. Korozija
Korozija (lat. corrodere: nagrizati) je proces nenamjernog trošenja konstrukcijskih
materijala hemijskim djelovanjem fluida (gasova ili kapljevina) i biološkim djelovanjem
okoline.

Slika 2.0. Korozija

 Priprema metalne površine se sastoji u uklanjanju hrđe, okujine, vlage, prašine i
svega ostalog što bi moglo spriječiti dobro prijanjanje prevlake na metalnu
površinu, odnosno proizvesti defekte u kontinuitetu filma. Primjenjuju se
slijedeće metode čišćenja površine:
a) Mehaničko čišćenje brušenjem, kao i čekićarenjem su metode koje se obično
koriste za popravke oštećenih površina ili u zaštiti manjih površina.
b) Mlazom abraziva. Obično se koristi kremeni pijesak, zrnca elektrokorunda,
čelične sačme, sječene hladno vučene čelične žice, loma tvrdog lijeva, staklenih
perli i sl. Mlaz se dobiva obično komprimiranim zrakom, a pjeskarenje se
izvodi i mlazom vodene emulzije. U ocjenjivanju stanja površine moguće je
koristiti nekoliko vizualnih standarda. Postiže se stepen hrapavosti prema
zahtjevima za prevlaku i način njezinog nanošenja.
c) Čišćenje plamenom. Metoda se koristi uglavnom za popravke oštećenja. Radi
se u kombinaciji s mehaničkim čišćenjem. Daje toplu i suhu površinu podesnu
za nanošenje prevlaka.
d) Hemijska predobradba. Obično se izvodi u industrijskom pogonu
uronjavanjem u inhibiranu otopinu solne ili sumporne kiseline. Fosfatiranje
obično slijedi ovaj proces.
Odmašćivanje
Odmašćivanje služi za odstranjivanje bioloških i mineralnih masnih tvari koje se nakupljaju na površinama čeličnih
obradaka. Do nakupljanja dolazi prilikom rukovanja obradcima uvijek masnim rukama, od masnih sredstava koja se
koriste za hlađenje i podmazivanje prilikom mehaničke obrade ili plastične deformacije, kao i od masnih prevlaka za
privremenu zaštitu (konzerviranje). Odmašćivanje čeličnih konstrukcija se provodi fizikalnim otapanjem u hlapivim
organskim otapalima. Najčešće se primjenjuju alifatski (lančani) ugljikovodici (npr. benzin, petrolej), te halogenirani
alifatski ugljikovodici (npr. trikloretilen, triflourtrikloretan).
Odmašćivanje mlazom vodene pare
Za grubo odmašćivanje često se služimo mlazom vodene pare, odnosno smjesom vodene pare i vode, koja se proizvodi
u kotlovima grijanjem vode na temperaturu iznad 150 ºC. Postupak čišćenja se temelji na mehaničkom učinku kapljica
iz mlaza pri sudaru sa masnom površinom i na grijanju masnih tvari kondenzacijom pare i dodirom s vrelom vodom.
Uslijed toga dolazi do cijeđenja masnih tvari i vode sa obradaka. Odmašćivanje možemo ubrzati dodavanjem vodi
lužnatih tvari ili sredstava za kvašenje. Postupak je prikladan za čišćenje vrlo prljavih predmeta na čijim su plohama
masne tvari pomiješane sa drugim onečišćenjima.

Slika 2.1. Priprema površine vodenim mlazom