ZAGREBAČKA PRIČA

ZRINKO CRNOJA,6.E
BILJEŠKA O PISCU

Blanka Dovjak Matković rođena je 7.

prosinca 1920. Godine. Napisala je
poznate knjige kao : Zagrebačka priča,
Priče iz Dubrave itd. Obično je pisala
pjesme na kajkavskom narječju.
Iznenada je umrla 6. ožujka 1993.
 KARAKTERIZACIJA LIKOVA
• Kečkica : Znatiželjna ("Pitala sam Milku kako se prave djeca , ali je samo znala kako se prave
palačinke.") , uporna ("A vile, Tatek? — pitala sam uporno.")
• Mamica : Dobra : ( " Prema Milki je bila blaga.") , Brižna ( " Bdjela je nad njim, njegovala ga, ljubila." )
• Tatek : Veseo ( " Tatekovu veselju ne bijaše kraja. Naručio je špricere za sve prisutne čašoljupce. " ) ,
domišljat (" A ja sam zadivljeno promatrala kako moj domišljati Tatek veže novi kožnati ogrtač za
konopac i provađa ga u stan, gdje je za njegov kraj privezao zvončić. ")
• Milka : Sretna ( "Milka je bila zadovoljna mojim izljevom ljubavi. ") , tužna ( " Uzalud je Milka plakala i
zaklinjala se da nije nikada Boreku ostalo u ušima ni kapi vode poslije kupanja. " )
• Pradjed : Suprotsavljen ( " Pradjed se protivio odlasku moje bake i djeda u »strajnski svet« kako je
nazivao Ameriku. " )
MJESTO RADNJE

Zagreb , Šestinski dol

VRIJEME RADNJE

Velika Kriza (1929.)

 KRATKI SADRŽAJ
Kečkica je djevojčica iz jedne dobrostojeće zagrebačke obitelji. Jednoga dana im se obitelji pridružuje Milka koju je Kečkičin Tatek
dovezao iz Zagorja. Milka je bila kućna pomoćnica i Kečkičina dadilja, koja im je bila potrebna jer je Kečkičina Mamica rodila
maloga Boreka. Kečkica se na prvu osjećala usamljeno i zaboravljeno, sama se igrala i izvodila psine, nije bila oduševljena
malim bratom, ali s vremenom ga je zavoljela.
Kad se Borek rodio, posjetili su ih Kečkičini pradjed i prabaka, koji se nisu slagali s idejom kućne pomoćnice. Pradjed je govorio
kako prabaka Karolina nikada nije trebala kućnu pomoćnicu, a brinula se o velikom gospodarstvu, o dva mlina i o djeci.
Mamici su često na druženje dolazile prijateljice, od kojih joj je najdraža bila Dori, žena graditelja Baranjoša. Sve su njezine
prijateljice imale kućnu pomoćnicu pa je tako i Mamica htjela jednu – zato je Tatek i dovezao Milku.
Milka je preuzela mnoge poslove u kući, čak i one koji nisu bili za nju predviđeni. Na primjer i dogovaranje medicinskih usluga s
doktorom Žalekom. Svi su imali povjerenja u Milku, koja je uvijek vodila Kečkicu i Boreka u duge šetnje.
Jednog ih je dana odvela u šetnju na Mirogojsko groblje gdje je Kečkica brala cvijeće i zaostala iza njih te se izgubila. Nedugo
zatim su je našli i Milka ju je okupala kad su je doveli kući. U kući je situacija bila dobra, samo je Tatek često znao izbivati kako
bi otišao u gostionicu “Kod vesele mlinarice”, zbog čega se Mamica uvijek ljutila pa su se znali i svađati i vikati.
Unatoč tome, svi su bili uvijek veseli i nasmijani, pogotovo Mamica. Tako je i bilo sve dok jednog dana Borek nije obolio od
meningitisa. Mamica je bila očajna i nije htjela da Boreka vode u bolnicu. Bila je s njim cijele noći i cijele dane. Nadala se da
će Borek ozdraviti, ali nije – na kraju je umro.
 ZAKLJUČAK

Priča mi se svidjela zbog likova I radnje , malo je I tužna zato što je mali Borek preminuo. Najomiljeni lik mi
je bila Milka , zato što se brinula za Kečkicu I obitelj.
Hvala Vam na pažnji :) !