Uvod Suprotno elementaristickom pristupu , ciji utemeljivaci objasnjavaju ucenje kao savladjivanje pojedinacnih elemenata (delova) , gestalt teorija se zasniva na stavu da se psihicki procesi i ponasanja pojedinaca ne mogu razlagati na elementarne cestice, jer su organiovanost i celovitost bitne osobine tih procesa koji nestaju njihovim atomiziranjem. Gestalt teorije podvlace da je sustina ucenja u raumevanju I opazanju odnosa u organizovanim celinama. Predmete i pojave treba shvatiti kao cvrsto spregnute celine, a ne kao skup izolovanih pojedinosti, a ne kao skup izolovanih pojedinosti.Neophodno je da nastavnici shvate znacaj ucenikovih percepativnih reakcija na okruzenje I da ga stalno upucuje na celinu. Najistaknutiji predstavnici ove teorije su: Verthajmer, Kofka i Keler. Gestald teoriju je zasnovao Maks Verthajmer (1880- 1943) i prikazao u delu produktivno misljenje. Osnovno pitanje koje je postavio je: sta se desava kad covek produktivno misli i koje su bitne odlike tog misljenja? Za resavanje nekog zadatka (problema) potrebno razumevanje, a gestalisti kazu da je razumevanje u stvari, sagledavanje problemske situacije kao sastavnog dela sire celine, odnosno sireg lika. c) iluminacija (Pojedincu se iznenadno “upali lampica”, dolazi do “prosvetljenja”. On je nasao resenje). d) Verifikacija ili proveravanje ( Pre realizacije – primene- pojedinac proverava da li je resenje tacno , tj. Da li ono sto on smatra resenjem zaista resenje, Tako ga verifikuje). Etape u procesu ucenja Proces ucenja, prema gestald teoriji prolazi kroz nekoliko etapa: a) percepcija ili upoznavanje sa problemom (Pojedinac upoznaje sve elemente zadatog problema . Nastoji da ga resi sistemom “pokusaj-greska’’ i u tome ne uspeva. b) Inkubacija ili prividan mir ( Posto nije uspeo da resi problem sistemom “pokusaj-greska’’ pojedinac napusta rad i prepusta se prividnom miru. Njegova psiha je pritajeno aktivna jer je zadati problem i dalje, ipak, pritiska U Gestald teoriji se smatra da procesom opazanja upravljaju zakoni organizacije medju kojima su najvazniji: 1. Zakon odnosa oblik-osnova. Covekove percepcije su organizovane u oblike koji teze da se istaknu na svojoj podlozi. 2. Zakon kontiguiteta (dodira, blizine, doticanja). Stvari koje se dodiruju (granice) u vremenu i prostoru opazaju se kao povezane (grupisane). 3. Zakon slicnosti: dve slicne stvari ce se opazati povezano u grupi drugih stvari. 4. Zakon pregnacije (preciznosti forme), postoji teznja da se predmeti i pojave opaze u njihovom najboljem i najkarakteristicnijem obliku. 5. Zakon klazure ( obuhvata, zainteresovanosti oblika), naglasava opstu teznju ka uravnotezavanju i perceptivnog polja. 6. Zakon transpozicije (premestanje) u nekom obliku moguce je da kompetentne promene mesta, a da struktura oblika ostane ista, pod uslovom da odnosi kompetenata ostanu isti. Strukturalna celina Onaj ko se nalazi pred zadatkom (problemom) treba da prvo sagleda njegovu strukturu. Ta pocetna situacija je uvek nepotpuna. Verthajmerovo ,,Produktivno misljenje”obuhvata niz misaonih operacija ( grupisanje, usredsredjivanje, reorganizaciju, refinansiranje, regrupisanje).