VITEZOVI U

SREDNJEM
VIJEKU
Profesorica Sanela Česko
 Ko su bili vitezovi?
● U srednjem vijeku, vitezovi su bili odabrani među najboljim
vojnicima i morali su proći određenu obuku koja je uključivala
jahanje i borbu mačem, štapom i kopljem, kao i neke ne-ratničke
vještine poput lova i pravila ponašanja feudalnog društva.
Obrazovanje nije bilo organizovano kao današnje škole, već su
sinovi ratnika učili uz očeve ili pored velikaša koji im je bio
nadređen.
● Imati moćnog zaštitnika bilo je politički i ekonomski važno jer je
oprema viteza bila skupa, pa su ratnici tražili bogate kumove koji bi
mogli finansirati opremu za njihove sinove. Na početku germanskog
osvajanja, vojnici su bili slabo opremljeni, ali su s vremenom postali
potpuno oklopljeni vitezovi.
● Viteška oprema obuhvatala je konja, mač, koplje, štit, šljem, oklop i
opremu za konja. Stoga je bilo retko ko mogao priuštiti takvu
opremu svojim sinovima, pa su bogati kumovi bili ključni za mlade
viteze kada bi krenuli u potragu za slavom .
Školovanje
• Postajanje vitezom bila je dugotrajan proces koji je počinjao još od najranijeg
djetinjstva.
• Do sedme godine, sinovi su pratili oca u većini njegovih aktivnosti, postepeno
učeći jahati, mačevati i loviti.
• U dobi od dvanaest godina, otac je trebao potražiti bogatog zaštitnika za svog
sina, obično najbogatijeg grofa ili baruna, koji bi ih slao na obuku na kraljevski
dvor.
• Mladići su imali status viteških naučnika, živeći u dvorcu svog zaštitnika i
obavljajući različite zadatke, poput sobara, konjušara i poslužitelja.
• Obuka je bila stroga, a zadaci mladića su zadirali u sve segmente feudalnog
života.
• Ovaj proces obuke trajao je godinama i bio je ključan za formiranje budućih
vitezova.
Oprema
Oprema vitezova u srednjem vijeku bila je ključni element njihovog identiteta i
statusa. Evo nekoliko ključnih dijelova njihove opreme:
Oklop: Vitezovi su nosili teške oklope izrađene od metala, obično od željeza ili
čelika. Oklop je štitio tijelo od mačeva, koplja i strijela tijekom borbi.
Mačevi: Glavno oružje vitezova bili su mačevi, izrađeni od kovanog željeza ili
čelika. Bili su snažni i oštri, namijenjeni za borbu u bliskom kontaktu.
Štitovi: Vitezovi su koristili štitove kako bi dodatno zaštitili sebe od napada. Štitovi
su često bili izrađeni od drveta obloženog metalom i ukrašeni grbovima ili
drugim ornamentima.
Koplja: Koplja su bila važno oružje za napad iz daljine, posebno u borbi s drugim
konjanicima ili u vojnim formacijama.
Šljemovi: Šljemovi su štitili glavu i lice vitezova tijekom borbi. Mogli su biti
jednostavni ili izrađeni u složenim oblicima s vizirima za dodatnu zaštitu.
Ova oprema nije samo pružala fizičku zaštitu već je također bila simbol moći,
hrabrosti i ugleda vitezova u srednjem vijeku.
Dužnosti viteškog pripravnika
• Dužnost viteškog pripravnika bila je da bude svog gospodara i
pomaže mu u svakodnevnim aktivnostima. To uključuje donošenje
vode za pranje i umivanje, pomoć pri oblačenju te brigu o konjima
gospodara.
• Posluživanje hrane za stolom svog gospodara nije se smatralo
služništvom već velikom čašću, a ovo je također bio dio viteškog
obrazovanja.
• Viteški pripravnici su također aktivno sudjelovali u lovu,
pripremajući koplja, brinući o lovačkim psima i sokolovima te
prateći svog gospodara u lovu. Sve ove dužnosti su bile važne
svjetovne vještine koje su bile sastavni dio viteškog obrazovanja u
skladu s feudalnim običajima.
Pripravnik za ratnika
Obuka mladog viteškog pripravnika uključivala je i ratničku obuku, koja se sastojala od
nekoliko faza:
Briga o oružju i opremi gospodara: Pripravnik je bio odgovoran za održavanje i čuvanje
gospodarevog oružja, oklopa i opreme, kako bi uvijek bili spremni za ratnički sukob.
Uvod u vještine borbe: Stariji pripravnici bi postepeno uvodili mladog pripravnika u
vještine baratanja mačem, kopljem i štitom.
Pratnja u ratu: Mladom pripravniku nije bilo dopušteno sudjelovati u bitkama prema
nepisanom zakonu viteštva. Umjesto toga, nalazio se u pozadini bojišta, na raspolaganju
svom gospodaru za bilo koju vrstu ispomoći, brinući se o oružju i opremi.
Sudjelovanje u sukobima: Nakon dovoljno iskustva, mladi vitezi su napokon dobili
dozvolu da izravno sudjeluju u sukobima, ali i dalje nisu smjeli nositi ostruge, simbol
pravog viteza. U početku su primili oružje s petnaestak godina, dok se kasnije ta granica
pomakla na 21 godinu.
Ove faze obuke bile su ključne za formiranje mladih ratnika i pripremu za viteštvo.
Konačno vitez!
Čin oviteženja, temelj viteštva, obilježen je ritualnim elementima koji su kombinirali
germanske običaje s kršćanskim simbolizmom.
1.Predaja oružja: Centralni trenutak bio je kada je novi vitez primao mač i mamuze
od časnika, uz savjete o vjernosti, hrabrosti i obrani slabijih.
2.Udarac u vrat: Poseban ritualni čin bio je udarac u vrat, koji je bio simbolički jak i
ostavljao dubok dojam na novog viteza, podsjećajući ga na njegove obveze i prisege.
3.Kršćanski elementi: Uvođenje kršćanskih elemenata obuhvatalo je posvećenje
mača i pričest, što je dodavalo duhovnu dimenziju ovom činu.
4.Privilegiji i obveze: Viteštvo nije bilo samo o statusu i pravima, već i o obvezama
prema slabijima, pravdi i borbi protiv zla.
5.Mjesto i vrijeme ceremonije: Oviteženje se obično održavalo na počasnom
dvorištu dvorca ili crkvi, a u ratno vrijeme na bojnom polju, što je odražavalo važnost
i ozbiljnost čina.
Ovaj čin nije samo označavao ulazak u viteški stalež, već je bio simbol obveze, časti i
hrabrosti koju je svaki vitez trebao nositi kroz svoj život.
Dužnosti viteza
Viteštvo je bilo stanje duha, a dužnosti vitezova bile su prije
svega moralne prirode. Na dan svog oviteženja, vitez bi
se obvezivao na poštovanje viteškog kôda, što uključuje:
• Redovito sudjelovanje u misi
• Spremnost na žrtvu vlastitog života
• Zaštita udovica, siročadi i potlačenih
• Poniznost i odanost gospodaru i Crkvi
Gubitak viteške časti bio je rijedak, ali kad bi se dogodio,
postupak bi se odvijao na javnom mjestu. Vitezu bi bile
oduzete mamuze, a oružje i oprema uništeni pred njim.
Danas viteštvo ima drugačije značenje i često se dodjeljuje za
zasluge u znanosti, humanitarnom radu ili javnom i
političkom životu.
Viteški turniri
Historija viteških turnira
● 11. stoljeće: Početak viteških turnira u srednjovjekovnoj Europi. Pojavljuju se kao
simulirane borbe između vitezova, prvenstveno kao oblik obuke i zabave.

● 12. - 13. stoljeće: Turniri postaju sve popularniji i formaliziraniji. Natjecanja u borbi
jahača s kopljima i mačevima postaju standard.

● 14. - 15. stoljeće: Vrhunac viteških turnira. Postaju sve složeniji i ceremonijalniji.
Uključuju različite discipline borbe, a popularni su i viteški festivali .
Historija viteških turnira
● Kasni srednji vijek: S razvojem vatrenog oružja, viteški turniri postupno gube na popularnosti.
Postaju manje česti i polako nestaju kao dio ratničke kulture.

● Suvremeno doba: Tradicija viteških turnira i dalje živi kroz povijesne rekonstrukcije,
srednjovjekovne festivale i pop kulturu. Danas su rijetki, ali ostaju simbol romantike i hrabrosti
srednjovjekovnog viteštva.
Natjecateljski format viteških turnira
Jedan-na-jedan: Tipičan format u
kojem se dva viteza natječu u
dvoboju na konjima,
koristeći mačeve, koplja ili
druge tradicionalne oružje.
Timski turniri: Natjecanja u
kojima se više vitezova
udružuje u timove radi borbe
protiv drugih timova. Često
se održavaju kao serija
dvoboja između različitih
timova.
Različite discipline: Turniri mogu
uključivati različite discipline
borbe, poput jahanja s
kopljanjem, mačevanja ili
čak streličarstva. Svaka
disciplina može imati svoj
poseban natjecateljski
format.
Eliminacijski sustav: Uobičajena
metoda određivanja pobjednika
je eliminacijski sustav, gdje se
natjecatelji natječu jedan protiv
drugog, a pobjednici nastavljaju
dalje u natjecanju sve dok ne
ostane samo jedan pobjednik.
Ocjene sudaca: Sudci ocjenjuju
tehniku, hrabrost i vještinu
svakog viteza tijekom borbe.
Ocjene se dodjeljuju na temelju
preciznosti udaraca, uspješnosti
obrana i općenite sposobnosti
borbe.
Ceremonijalni aspekt: Iako su borbe
glavni fokus turnira, često
postoje i ceremonijalni elementi
poput predstavljanja
natjecatelja, pozdrava publike i
dodjele nagrada.
 Publika na viteškim turnirima
• Historijski kontekst: Viteški turniri su bili jedan od najvažnijih društvenih događaja u
srednjovjekovnoj Europi, privlačeći pažnju i sudjelovanje široke publike.
• Društveni događaj: Turniri su bili više od samo borbe; bili su prilika za druženje, zabavu i
pokazivanje bogatstva i moći plemića.
• Raznolika publika: Publika viteških turnira nije bila ograničena samo na plemićku klasu;
građani i seljaci također su se okupljali da gledaju ove spektakularne događaje.
• Socijalno povezivanje: Turniri su pružali priliku za socijalno povezivanje i interakciju između
različitih slojeva društva, stvarajući osjećaj zajedništva i identiteta.
• Zabava i spektakl: Za publiku su turniri bili pravi spektakl, s uzbudljivim dvobojima, raskošnim
kostimima i ceremonijama koje su oduzimale dah.
• Kulturni i obrazovni aspekt: Osim zabave, turniri su pružali priliku za kulturno i obrazovno
iskustvo, omogućujući publici da se upozna s viteškom etikom, tradicijom i vještinama.
Simboličko značenje viteskih turnira
• Viteška hrabrost i čast: Turniri su simbolizirali viteške vrline poput hrabrosti,
poštenja i časti. Vitezi su se natjecali u borbi kako bi demonstrirali svoje ratničke
sposobnosti i odanost viteškom kodeksu.
• Plemenitost i viteški duh: Sudjelovanje u turnirima smatrano je plemenitim činom
koji je isticao vitezovu pripadnost plemstvu i njegovu spremnost da brani svoju čast,
obitelj i vjeru.
• Zabava i spektakl: Unatoč ozbiljnosti viteških vrlina, turniri su također bili izvor
zabave i spektakla za publiku. Raskošne ceremonije, radosni povici i uzbudljive
borbe stvarale su atmosferu slavlja i uzbuđenja.
• Povezivanje s mitovima i legendama: Viteški turniri povezivali su se s mitološkim
i legendarnim elementima, poput viteških junačkih priča i legendi o viteškim
viteškim vitezovima, čime su oplemenjivali i produbljivali svoje simboličko
značenje.
• Državna i politička simbolika: Turniri su često bili organizirani kao dio državnih
ili političkih svečanosti, služeći kao simbol vlasti i moći vladara te kao sredstvo za
promociju državnih interesa i političkih saveza.
Razvoj i pad viteskih turnira
• Raniji razvoj: Viteski turniri počeli su se razvijati u srednjem vijeku kao natjecanja
u kojima su se vitezovi natjecali u borbi s konjima i oružjem. Njihov je cilj bio
demonstrirati vještinu, hrabrost i pripadnost viteškom idealu.
• Popularnost u visokom srednjem vijeku: Tijekom visokog srednjeg vijeka, viteski
turniri postali su izuzetno popularni u europskim dvorovima. Organizirani su kao
svečani događaji koji su privlačili vitezove iz cijele Europe te su imali važnu ulogu
u afirmaciji viteških vrijednosti i povezivanju plemićkih obitelji.
• Stalna evolucija: Tijekom vremena, format i pravila viteskih turnira mijenjali su se,
prilagođavajući se društvenim i vojnim promjenama. Turniri su postajali sve
kompleksniji i svečaniji, uključujući različite vrste natjecanja poput dvoboja, borbe
u joustingu i timskih borbi.
Razvoj i pad viteskih turnira
• Pad u kasnom srednjem vijeku: U kasnom srednjem vijeku, s pojavom vatrenog
oružja i promjenama u ratnoj taktici, viteski turniri počeli su gubiti svoju praktičnu
važnost. Također su postali povezani s raskošnim troškovima i elitnim slojevima
društva, što ih je učinilo manje relevantnima za širu populaciju.
• Suvremena revizija: Unatoč padu popularnosti u srednjem vijeku, koncept viteskih
turnira preživio je u suvremenim oblicima kao što su sportska natjecanja,
rekonstrukcije povijesnih bitaka i tradicionalna kulturna događanja. Danas se viteski
turniri često koriste kao način očuvanja kulturne baštine i turistička atrakcija.
• .
 HVALA NA
PAŽNJI!
• Berin Bešović, Afan Šeškić, Din Karamehmedović, Stefan
Trifunović & Feđa Knežević