Vergilije, ENEIDA

7. PJEVANJE
Dolazak u Lacij, susret s Latinom
Prisjetimo se
• Grci pobjeđuju u Trojanskom ratu — Trojanski konj
• Paris uvrijedi Junoninu ljepotu — Junonina srdžba prema Trojancima
• Eneja, sin Venere, povede Trojance prema Italiji
• Trojanci nakon sedam godina stižu u Kartagu — vlada kraljica Didona
• Venera osigura da se Didona zaljubi u Eneju
• Glasnik bogova Merkur govori Eneji da mora otići iz Kartage
• Kada Eneja odlazi, Didona počini samoubojstvo
• Eneja traži proročicu Sibilu kako bi se spustio u Had
• Spušta se u Had da bi se savjetovao s ocem — sreće Didonu
• Vraća se nazad na put s novim znanjem
 Dolazak Trojanaca na ušće Tibera
• Eneja uočava ušće TIbera i odlučuje tamo stati.
S pučine golemi gaj Enèja ugleda tada,
Kroza nj dražesno teče rijeka Tiber sa svojim
Žestokim vrtlozima i baca se u more, sva je
Od mnogog žuta pijeska. Okò njê i nad njom se ptice
Nadnose različne, koje rijeku i žal su svikle,
Pjevanjem slade uzduh i lete po gaju. Enèja
Druzima reče zavrnut i k obali baše okrenut;
Veseo tako se on u sjenasti Tiber zaveze.
 LATINOVE NEDAĆE
• Latin, božanskom zapovjedi, nema muške djece.
Djeteta muškoga Latin po odredbi bogova nije
Imo, jer izgubi sina u njegovoj prvoj mladòsti.
 Prilike u Laciju
• vladali su Latini, a njihov kralj je bio Latin

• on je imao kćer Laviniju za koju je trebao odabrati muža, a najbolji kandidat za to bio je Turno

Kći mu jedinica kuću i prostrane držaše zemlje.

Za muža bijaše zrela, za udaju imaše ljeta.
Mnoge iz Latija prosce i čitave Ausonske zemlje
Imaše ona; od svih prosaca je najljepši Turno,
Koji je djedima slavan i pradjedma; kraljica njega
Vrlo bi rado htjela što prije za zeta imat,
• Fauna proriče budućnost Latinu

Ležeć na prostrtim runma iz gája visokog čuje

Nenadano glas: »U Latíne, o sinko, nemoj udavat
Kćeri; u ložnicu, koja već čeka je, nemoj je dati.
Doći će stranac ti zet, pokoljenje će njegovo dići
Ime do zv'jezda naše, potómci od njegove krvi
Vidjeće svijet sav (kolìkô kolajuć sunce
Gleda Okèana oba) pod nogama svojim u vlasti.«
 Trojanci prepoznaju obećanu zemlju

• Eneja prepoznaje obećanu zemlju po tome što je Anhis rekao u Hadu

Sad se Eneja i lijepi Jul i vojvode prve

Pruže pod drvetom jednim pod granatim, prirede gozbu,

Tada progovori: »Evo i stolove glođemo veće!

Ovdje je kuća, ovdje domája! Sjećam se sada,

Da mi je ovu tajnu sudbine objavio Anhis:
Kad se na neznanu, sinko, dovezeš obalu, pak te
Prisili glad, da jela potròšîvši stolove glođeš,
Ondje se izmučen nadaj, na stának se namjerit da ćeš,
Kuće prve tad ziđi i nasipom ti ih ogradi! —
To taj bijaše glad, što čeko nas napokon jeste,
Da nam dokrajči nevolje već.
 Eneja istražuje kamo je došao

Kad dan se sjutrašnji rodi i zrakama rasv'jetli zemlju,

Onda se raziđu zemlju razglédati, obalu i grad
Naroda tog, te saznadu: Numíka je potoka ovo
Bara, a Tiber je ovo rijeka, hrabri Latini
Stanuju ovdje. Sin tad Anhísov iz staleža svakog
Stotinu poslanika odàberê ì pošljê u grad
 Kralj Latin i gostoprimsvo Trojancima
• Latin poziva Trojance k sebi u dvore i upita ih što trebaju

Latin prijestolju k sebi u dvore pozove Trojance,

Pa kad uniđu, blago progovori njima ovako:
»Recite, Dȁrdânci (ta grad i pleme vaše je nama
Poznato, čuli smo već, da po moru amo brodíte)
Rec'te, što tražite? zašto po vodi sinjoj tolìkôj
Gonite lađe na žal Ausònijê? što li vam treba?
• Ilonej mu odgovara

Reče, a Iliònej ovako odgovori njemu:

»Kralju, čestiti sine o Faunov, nije nas morem
Bura nagnala crna na obalu pristati vašu,
Nisu nas s puta zavèle zvijezde ni obale druge,
Već mi u ovaj grad sa namjerom ȉ srca rada
Dolazimo iz svojeg iz kraljevstva prognani, od kog
Većeg ne vidje sunce od istoka dolazeć skrajnjeg

Ali je u zemlju vašu božànskâ nama sudbina

Zapovijèdala ići. Odávdê Dardan je rodom,
Ovamo zove nas natrag Apòlôn i nalaže vrlo
K Tirenskom Tiberu poći i k izvoru svetog Numíka.
 • Kralj Latin prihvaća Trojance zbog proročanstva

Staroga proroštvo Fauna u grudima prevraća sad on:

Taj mu je objavljen zet sudbìnôm iz daleke zemlje,
Koji je pozvan, da s njime u moći jednakoj vlada,
Hrabri i čestiti biće potómci njegovi jednoć,
Koji će silom svojom osvojiti čitavi svijet.
Napokon veseo reče: »Naspòrili bozi nam poso
I obećánje svoje! Što želiš, o Trojanče, to ćeš
Dobiti; darove primam. Dok Latin kraljuje, ne će
Plodne nedòstajat zemlje ni obilja Trojanskog varna.
Literatura

● Vergilije, Eneida
● Wikipedia Commons - Slike
Hvala na
pažnji