Aksiom izbora (AC)

Abraham Fraenkel
„Set Theory and Logic“
 Abraham Halevi (Adolf) Fraenkel
(1891. – 1965.)
• njemački matematičar židovskog porijekla
• doprinosi aksiomatskoj teoriji skupova ->
dodaci aksiomima Ernsta Zermela
(Zermelo–Fraenkelovi aksiomi teorije skupova)
• Značajan za razvoj (aksiomatske) teorije
skupova
• TS od G. Cantora i R. Dedekinda (1870e) ->
paradoksi NTS (B. Russell i E. Zermelo) -> 1.
aksiomatizacija TS (E. Zermelo, 1908.; AC
1904.)
• Fraenkelovo pismo Zermelu, 1921. –
nemogućnost dokazivanja postojanja nekih
skupova te kardinalnih brojeva (npr. ℵω te
{Z0, ℘(Z0), ℘(℘(Z0)),...} ... -> ZF teorija
skupova + C! (standard)(1922., A. Fraenkel;
T. Skolem)
Aksiom izbora

• Za svaki skup nepraznih skupova postoji skup

koji sa svakim od njih ima točno po jedan
zajednički element.
OPĆI AKSIOM IZBORA (Zermelo, 1908./1904.)
Bilo kojem proizvoljnom skupu S, čiji su elementi neprazni
skupovi, odgovara barem jedna jednoznačna funkcija f(x)
takva da za svaki element x od S, f(x) je element skupa x.
U tom se slučaju funkcija f naziva funkcijom izbora.

• podrazumijeva POSTOJANJE funkcije f (osim za slučajeve

gdje je svaki element skupa S singlton skup, postoji više
funkcija izbora za skup S)
• Pojam funkcije može biti reduciran na skup!
• psihološki je neobično zamisliti da su proizvoljni elementi
f(x) odabrani ili izabrani funkcijom (problematičnost
terminologije)
AKSIOM IZBORA (Russell, 1906.)
Ako je S disjunktni skup nepraznih skupova, ..., onda POSTOJI barem
jedan skup C koji sadrži po jedan element svakog elementa skupa S.
(skup izbora)

• eliminacija pojma funkcije i proizvoljnog odabira

(redukcija na postojanje skupa/ova)

• Karakteristično svojstvo skupova izbora (koji su podskupovi unije U,

unije elemenata od S) je da oni sadrže po jedan zajednički element sa
svakim od elemenata skupa S.
• Ono NE određuje samo jedan podskup skupa U; mnogi podskupovi
(kojih je obično beskonačno mnogo -> beskonačan skup čarapa)
zadovoljavaju to svojstvo. Dakle, postojanje skupa izbora ne može biti,
općenito gledano, određeno na konstruktivan način. Radi se o
EGZISTENCIJALNOJ tvrdnji!
• u skladu s načelima klasične matematike! (tvrdimo da postoje ali ih ne
možemo dokazati/odrediti/konstruirati
POVIJEST AC
 Yet only those mathematicians and philosophers who in principle acknowledge
only constructive, non existential, procedures are entitled to reject the axiom
of choice for such reasons; among these, in particular, are the so-called
intuitionistic and neo-intuitionistic schools. However, insofar as they keep to
their principles, they are bound to restrict the methods of mathematics to such
an extent that, outside of arithmetic, only narrow fields can be investigated.

• analogija s V. Euklidovim postulatom (neovisnost) + mnoge ekvivalentne

formulacije

Značaj i aplikacije AC

• Teorija skupova – aritmetika transfinitnih kardinalnih brojeva, rednih brojeva,

tipova istog reda, POJAM KONAČNOG SKUPA/BROJA (svaki skup kardinalnih
brojeva je ili konačan ili beskonačan)
• Teorija realnih funkcija, topologija
• KONAČAN SKUP – induktivni skup -> po matematičkoj indukciji („od n do n+1“)

TEOREM 1.
• Svaki beskonačan skup I sadrži prebrojiv podskup.

TEOREM 2.
• Svaki beskonačan skup I ekvivalentan je svom pravom podskupu.
• bijekcija; prirodni i parni brojevi!
– (nije tako da je dio manji od cjeline – int! -> ZA KONAČNE!)

TEOREM 3.
• Konačan skup F ne može biti ekvivalentan svom pravom podskupu.

• Po teoremima 2. i 3. podjela skupova na konačne (induktivne) i beskonačne

(neinduktivne) podudara se s njihovim razlikovanjem na (ne)ekvivalentne
njihovim pravim podskupovima (Russell: beskonačan – refleksivan)