Metoda krtog laka

Profesor: Hromadžić Faruk

Učenica: Đonko Sibela
Metoda krtih lakova
Metoda krtog laka je najjednostavnija
praktična metoda za određivanje napona na
konstrukciji. Krti lak se nanese na
pripremljenu površinu, prilijepi se uz nju i
osuši. Kada se konstrukcija deformiše, na
laku će se pojaviti pukotine okomite na
pravac djelovanja napona. Daje pouzdane
podatke o kritičnim mjestima ispitivane
konstrukcije, izvorima koncentracije
napona i mjestima maksimalnih naprezanja.
Priprema površine
Priprema površine je među najbitnijim
koracima ove metode, jer površina mora
biti potpuno čista prije nego što se nanese
sloj laka. Moraju se ukloniti sve nečistoće,
npr. vlaga, prašina, masnoća, hrđa isl.
Priprema može biti:
mehanička,
termička i
hemijska.
Mehaničko čišćenje može se provesti ručno,
strojno ili mlazom abraziva. Ručno se čisti
žicanim četkama, brusnim papirom, lopaticama
i sl., a ekonomično je tek na malim
površinama. Strojno čišćenje izvodi se pomoću
rotirajućih čeličnih četaka, pneumatskih čekića,
brusilica itd.
Termičko čišćenje (čišćenje plamenom) vrši se
zagrijavanjem površine plamenom, pri čemu se
hrđa i okujina odvoje od podloge.
Hemijsko čišćenje provodi se pomoću različitih
kiselina (solna, sumporna i dr.), rjeđe pomoću
lužina (za aluminij).
Vršenje eksperimenta
Poslije završenog čišćenja na površinu se
nanosi tanak sloj aluminijumske boje
pištoljem za farbanje kako bi se postigla
ravnomjernost nanošenja boje po cijeloj
površini. Nanijeti sloj omogućuje bolju
refleksiju ispod sloja laka i uočavanje
mogućih pukotina. Poslje 15min od
premazivanja aluminijumskom bojom vrši
se nanošenje laka u sloju debljine 100 do
150 mikrona pištoljem za farbanje.
Sušenje laka je od 15 do 24h prije izvođenja
eksperimenta, pri čemu vrijeme od nanošenja laka
do početka eksperimenta ne smije biti duže od 48h,
jer poslije tog vremena lak mijenja osjetljivost.
Nakon što se osuši, konstrukcija se postepeno
opterećuje i bilježe promjene. U prvoj fazi se vrši
ispitivanje pojava mogućih pukotina na površini,
koje se obilježavaj, a zatim se konstrukcija rastereti.
Zatim se konstrukcija ponovo postepeno opterećuje
do nominalnog opterećenja (svako naredno
opterećenje 10 do 30 % veće od prethodnog). Pri
svakom stepenu opterećenja treba očitati sliku
ispucalog laka i povezati sa datim intenzitetom
opterećenja.
Korišteni lak
Prvi lakovi su bili na bazi prirodnih supstanci, npr
mješavine sa alkoholom. Kasnije se pojavio lak
na bazi smola - „Naponski lak“ (stresscoat), koji
se sastoji od tri bazne komponente, sa dodatkom
aditiva, kako bi lak imao što bolje osobine.
Krti lakovi su vrlo osjetljivi na vanjske utjecaje,
kao što su temperatura i vlažnost.
Promjena temperature utječe na tačnost mjerenja
napona i na deformacije. Pri vrlo niskim
temperaturama javljaju se pukotine na lakom
presvučenoj površini, bez postojanja opterećenja.
Vlažnost vazduha izaziva slične efekte. Sa
povećanjem vlažnosti - osjetljivost laka se
smanjuje.
Naponski lak se odabire prema uslovima
ispitivanja, a na osnovu dijagrama koji
daje proizvođač.
Prednosti
ispitivanja vrše direktno na mašinskom
dijelu, a ne na modelu,
konstrukcija se ispituje pod dejstvom
stvarnih opterećenja i naprezanja,
nezahtjeva dopunske uređaje i opremu,
debljina nanijetog sloja na ispitivanom
dijelu konstrukcije je vrlo mala i ne utiče
na tačnost mjerenja.
Nedostaci
nemogućnost da se i kvantitativno tačno
odrede veličine napona i deformacija,
nemogućnost ispitivanja napona unutar
konstrukcije, već samo na površini.
HVALA NA PAŽNJI!