SEDIMENTACIONA STRUKTURA

TLA

Amina Šahbazović
 UVOD
Sedimentacija bi do sredine stoljeća mogla smanjiti skladišne kapacitete gotovo 50 tisuća velikih
hidroelektrana diljem svijeta za četvrtinu i ugroziti opskrbu vodom i energijom, pokazalo je istraživanje
Ujedinjenih naroda. Stručnjaci UN-a prikupili su podatke o više od 47 tisuća hidroelektrana u 150
zemalja. Utvrdili su da su njihovi kapaciteti već 16 posto manji nego što su bili u početnoj fazi rada. Do
2050. smanjit će se za 22,4 posto, na 4655 milijardi kubika vode. Najveći gubitak kapaciteta prijeti SAD-
u, gotovo 34 posto. S
SEDIMENTACIONA STRUKTURA
TLA
 Tlo je nastalo kao rezultat triju procesa. Ti su procesi redom:
rastrošba stijena, transport sitnijih fragmenata i taloženje
transportiranih fragmenata i čestica.
 Rastrošba započinje tektonskim silama koje deformiraju stjensku
masu i na kraju izazivaju pucanje stijenske mase zbog ne
mogućnosti ostvarivanja veće plastične deformacije. Stvaranje
prvih pukotina najčešće se odvija duž rasjeda. Stijena se i dalje
lomi i sadržava sve više pukotina i prslina (mikropukotina) u koje
tada ulazi voda. Voda je moćni razarač materijala i vrlo važan
faktor rastrošbe stjenske mase. Voda mijenja svoj volumen do 11%
pri promjeni agregatnog stanja iz tekućeg u kruto i tada kao led
otvara i proširuje zatvorene pukotine. Vegetacija pronalazi
primarne pukotine u stijenskoj masi i omogućuje daljnju rastrošbu
snagom svog korijenja.
 ***
Tekstura tla
 Krutu fazu tla čine međusobno
povezane čestice primarnih i
sekundarnih minerala različite
veličine, pri čemu su pore i
kapilare ispunjene vodom i
zrakom. Pod teksturom se
podrazumijeva udjel pojedinih
čestica u građi krute faze tla
(glina, prah, pijesak, šljunak i
skelet), ovisno o njihovoj veličini,
odnosno promjeru. Struktura tla
označava međusobni prostorni
raspored krutih čestica.
Metoda taloženja
(sedimentacije) čestica
 Međutim, tekstura tla se ipak
može mnogo pouzdanije
procijeniti jednostavnim
testovima od koji navodima
taloženje čestica tla i field test.
Metoda taloženja
(sedimentacije) čestica
temelji se na Stokes‐ovom
zakonu, jednako kao i veći
broj kvantitativnih
laboratorijskih metoda, ali bez
dezagregacije krutih čestica tla
PROCES SEDIMENTACIJE TLA
Mehanika tla i sedimenata
Taloženjem nastaju naslage tla koje se nazivaju
sedimentima. Promjenom uvjeta taloženja nastaju
slojevi tla, međusobno različitih karakteristika, koji su
ponekad tako tanki da ih se jedva otkrije (proslojci tla).
Taloženjem iz tekuće vode nastaju aluvijalni (prah i
pijesak) i fluvijalni sedimenti (pijesak i šljunak). Kada
voda dođe do jezera, nastaju jezerski sedimenti koji se
obično sastoje od mekanih sitnozrnatih tala.
Tlo kao resurs koji je potrebno zaštititi
Tlo, zbog raznovrsnosti sastava i klimatskih
različitosti, omogućava brojnost i šarolikost
jedinstvenih staništa, nezamjenjivih i neponovljivih.
Ono je opće dobro, ranjivo nasljeđe strateški važno za
sigurnost hrane koje pruža ključne usluge ekosustava.
Često se tlo pogrešno smatra obnovljivim resursom, ali
s obzirom na vrlo dug period procesa formiranja i
regeneracije tla, ono je de facto neobnovljiv i
ograničen resurs, te stoga mora biti zaštićeno
 Transformacije prostora
Tijekom stoljeća krajolici su se neprestano mijenjali
pod utjecajem sila prirode i ljudskim aktivnostima. U
sporim prirodnim ciklusima planine se uzdižu i
propadaju, stijene erodiraju, rijeke presušuju ili
mijenjaju svoj tok, stvaraju se i nestaju naplavne
ravnice
 ZAKLJUČAK
 Tlo igra ključnu ulogu za ljudska bića jer, zahvaljujući svojim funkcijama,
pruža usluge ekosustava neophodne za život na zemlji.
 Tlo predstavlja potporu proizvodnji hrane i sirovina, pruža nematerijalne
koristi povezane s krajolikom i kulturnom baštinom, a prije svega
osigurava regulaciju glavnih ciklusa u prirodi.
 Proizvodi trošenja stijene podložni su otkidanju od izvornih blokova
(eroziji), prijenosu (transportu) i taloženju (sedimentaciji).
 Tla koja su nastala i ostala na mjestu svog nastanka nazivamo
rezidualnim.
 Tla koja nastaju transportom i naknadnim odlaganjem proizvoda trošenja
stijena nazivaju se transportiranim tlima. Na prijenos proizvoda trošenja
stijena najviše utječu površinski vodotoci, zatim ledenjaci, vjetar i
gravitacija. Prateći neku rijeku, može se uočiti da ona u gornjem toku
otpušta šljunak, u srednjem toku pijesak, a kad poplavi u nizini, talože se
najsitnije čestice, prašina i glina (zbog promjene brzine vodotoka).
Hvala na pažnji! 